REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1525/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/22-01/5354, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-8 od 19. travnja 2023.
Obrazloženje
1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2082/2023 ustupljen je na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.
1.2 Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-01/5354, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-8 od 19. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-564-01/18-031/597, URBROJ: 251-09- 01-1-22-28 od 1. travnja 2022.
1.3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. 1. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju psihičke bolesti jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17, 98/19. i 84/21 - dalje: Zakon); u toč. 2. izreke obustavljen je postupak za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju stradavanja/ozljede koja se prema navodima tužitelja dogodila u okolici Slavonskog Broda, 1992., kada je tužitelj zadobio ozljedu lijeve noge od gelera.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da su ovlašteni vještaci u provedenom upravnom postupku pogrešno procijenili oštećenje organizma po osnovi psihičke bolesti te pogrešno ocijenili činjenicu izostanka kontinuiteta liječenja. Tužitelj navodi posljedice psihičkih bolesti koje su uzrokovane njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu kao i pogoršanja istih u svezi čega specificira načine liječenja i farmakoterapiju. Ističe da zbog trauma uzrokovanih sudjelovanjem u Domovinskom ratu pati i od nesanice te iznosi okolnosti lakšeg ranjavanja nastalog dok je tužitelj sudjelovao kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane u blizini Slavonskog Broda. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u osporavanom rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Smatra da iz predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o postojanju uzročno posljedične veze između sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te o eventualnom postotku oštećenja organizma tužitelja. Navodi da su institucionalizirana tijela vještačenja u ovoj upravnoj stvari iscrpno analizirala postojeću medicinsku dokumentaciju a tužitelj svojim nepotkrijepljenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja, te nije u upravnom sporu dostavio dokaz koji nije već razmatran tijekom upravnog postupka. Stoga tuženik smatra da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 12. stavak 1. (toč. c) Zakona za priznanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti.
4. Sud je rješenjem poslovni broj Us I-1525/2023-5 od 21. veljače 2024. pozvao stranke da se očituju jesu li suglasne da se spor riješi bez održavanja rasprave, te su stranke dostavile očitovanje da su suglasne da se spor riješi bez održavanja rasprave.
5.1. Nadalje sud je rješenjem poslovni broj Us I-1525/2023-10 od 16. srpnja 2024. odlučio izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti psihijatrije, primjenom odredbe članka 49. stavak 1-3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 - dalje: ZUS), te je pozvao tužitelja na uplatu predujma. U toč. II.2. izreke rješenja tužitelj je upozoren na mogućnost podnošenja zahtjeva za odobrenjem besplatne pravne pomoći radi oslobođenja od plaćanja sudskih troškova, te je u toč. III. izreke upozoren na posljedice ne plaćanja predujma odnosno ne dostavljanja dokaza o zatraženoj besplatnoj pravnoj pomoći.
5.2. Tužitelj je 16. kolovoza 2024. dostavio dokaz da je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinskopravne poslove podnio zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći radi oslobađanja od plaćanja sudskih troškova, te je 20. veljače 2025. obavijestio sud da je predmetni zahtjev odbijen rješenjem od 19. kolovoza 2024.
5.3. Nadalje, Sektor za besplatnu pravnu pomoć Grada Zagreba obavijestio je sud dopisom od 4. ožujka 2025. da je navedeno rješenje od 19. kolovoza 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja troškova medicinskog vještačenja u ovoj upravnoj stvari, postalo pravomoćno.
5.4. Slijedom navedenog sud je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, sukladno odredbi članka 146. stavak 3. ZUS-a).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Primjenom odredbe članka 98. toč. 5. ZUS-a sud je riješio spor bez rasprave obzirom da su stranke o tome izrijekom bile suglasne, a sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze.
8. Također valja istaknuti da iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-3055/2017 od 19. svibnja 2020. proizlazi da nije dostatno u tužbi (samo) istaknuti potrebu provođenja novog vještačenja, bez specifikacije potrebnih utvrđenja i dovođenja u sumnju pravilnosti činjeničnih utvrđenja u provedenom upravnom postupku.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10.1. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata podnio 26. ožujka 2018. u odnosu na psihičku bolest te po osnovi stradavanja nastalog od gelera u okolici Slavonskog Broda 1992., kojom prilikom je tužitelju ozlijeđena lijeva noga.
10.2. U odnosu na citiranu ozljedu valja istaknuti da je tužitelj izjavom na zapisnik prvostupanjskog tijela 18. siječnja 2022. izjavio da odustaje od dijela zahtjeva koji se odnosi na priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Slijedom navedenog pravilno je donesena odluka o obustavi postupka u svezi predmetnog dijela zahtjeva iz točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja.
11. Prvostupanjsko je tijelo u postupku pribavilo svu potrebnu dokumentaciju sukladno članku 180. Zakona odnosno potvrdu o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ratni put i medicinsku dokumentaciju, iz kojih proizlazi da tužitelj ispunjava uvjet da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
12. Iz spisa tuženika proizlazi da je, prema članku tada važećeg članka 181. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19.), 14. listopada 2020. pribavljena od strane KB Dubrava, kao ovlaštene zdravstvene ustanove, Stručna procjena uzroka oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovu bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u kojoj je navedeno da bolesti tužitelja dg. F43.1, F41.1, F32 i ozljeda lijeve noge nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.
13. Primjenom odredbe članka 182. stavak 1. i 2. Zakona, tužitelj je upućen na vještačenje Prvostupanjskom liječničkom vijeću koje je 28. ožujka 2022. donijelo nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog vijeća o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog doplatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (dalje: nalaz i mišljenje), kojim je utvrdilo da postoje bolesti koje se uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to bolesti PTSP po T238a Liste postotka oštećenja organizma (Listi I) kao sastavnom dijelu Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada Liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 118/21 - dalje: Pravilnik); zatim da postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to: F41.1, F32 i F41.2.;, te vijeće vještaka ukupno oštećenje organizma cijeni sa < od 20 %.
14. Kako tužitelju na temelju navedenog nalaza i mišljenja nije bilo moguće priznati pravo po Zakonu navedeni nalaz i mišljenje nije bilo potrebno dostaviti radi revizije revizijskom vijeću, također sukladno odredbi članka 3. stavak 3. Pravilnika, koji je stupio na snagu 11. studenog 2021.
15. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjsko je tijelo donijelo citirano rješenje od 1. travnja 2022.
16. U povodu izjavljene žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu, Ministarstva hrvatskih branitelja, od 23. siječnja 2023. , u odsutnosti tužitelja koji je dao svoj pristanak da se vještačenje obavi u njegovoj odsutnosti, u kojemu je navedeno da postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma: F43, F41.2 i F32, te navedeno Liječničko vijeće ukupno oštećenje organizma ocjenjuje sa 0%. Iz obrazloženja navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je Žalbeno liječničko vijeće izvršilo uvid u ratni put tužitelja i odgovarajuće (prethodno citirane u obrazloženju presude) potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, te je utvrdilo da je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1995., s prekidima ukupno 9 mjeseci i 23 dana. Žalbeno liječničko vijeće analizira ambulantne nalaze i provedena liječenja te zaključuje da se tužitelj liječi zbog psihičkih poremećaja (F43, F43.9, F41.1 i F32) koji se zbog svoje složene etiologije i dugog vremenskog odmaka od rata ne mogu povezati sa obranom suvereniteta Republike Hrvatske; kod tužitelja cjelokupna dokumentacije ne upućuje na ratni PTSP, već samo nalaz iz 2018. (KBC). Stoga Žalbeno liječničko vijeće zaključuje da kod tužitelja ne postoji psihički poremećaj koji bi se cijenio kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te postotak oštećenja iznosi 0% stalno. 17. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
18. Iz sadržaja odredbe članka 181. Zakona, između ostaloga proizlazi da se činjenice o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona. Stoga je u upravnom postupku jedino tijelo ovlašteno utvrđivati činjenice o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata liječničko vijeće iz članka 182. Zakona, specificirano odredbama Pravilnika.
19. 1. Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja u ovoj upravnoj stvari kao zakonita i načinjena u skladu s pravilima struke. Navedena vještačenja stručnih tijela medicinskog vještačenja su jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i u pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.
19.2. Također, sud smatra da su provedena vještačenja iscrpno obrazložena i da su putem istih utvrđene sve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ove upravne stvari, a nalazi i mišljenja doneseni su prema odredbama Pravilnika, te su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom javnopravnom tijelu kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitih rješenja.
19.3. Dakle, na temelju provedenog drugostupanjskog vještačenja (koje je istovjetno provedenoj Stručnoj procjeni) kod tužitelja nije utvrđeno postojanje oštećenja organizma nastalo kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u odnosu na psihičku bolest, te tužitelj svojim (nepotkrijepljenim navodima) nije doveo u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Tuženik je na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja u cijelosti utvrdio činjenično stanje jer su ovlašteni vještaci, kao referentni stručnjaci, imali u vidu cjelokupnu priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju, te su u nalazu i mišljenju naveli sve relevantne činjenice u smislu Pravilnika i u svom radu se držali Zakona, kao i načela i dostignuća suvremene medicinske znanosti. Stoga sud navode tužbe ocjenjuje nedokumentiranim i nedokazanim.
20. Tužitelj svojom tužbom ne dovodi u dvojbu sud o tome da prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke nije došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa. Cjelokupni upravni postupak proveden je i na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21), te koje su valjano primijenjene u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
21. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a sud je donio odluku kao u izreci presude.
U Osijeku 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po opunomoćeniku
