Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-27/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-127/2022-15 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 127/2022-15 od 25. srpnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

II Odbacuje se žalba tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-127/2022-15 od 25. srpnja 2024. pod točkom III izreke, kao nedopuštena.

III O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. lipnja 2014. do isplate, po stopama sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja PM za isplatu iznosa od 58.361,40 eura, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. lipnja 2014., kao neosnovan.

U točki III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 4.344,34 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. srpnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama II i III izreke žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže da nadležni županijski sud pobijani dio presude „ukine i preinači“ u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška ili isti dio ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I i III izreke žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje ili u istom dijelu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženici parničnog troška i troška sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu 66.361,40 eura (list 143 spisa) zbog povrede prava osobnosti za koju tužitelj tvrdi da mu je uzrokovana uvjetima boravka u Kaznionici u Lepoglavi i neudovoljavanju standarda smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku, u razdoblju od 11. srpnja 2007. do 1. listopada 2014.

U odnosu na žalbu tužitelja

8. Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

9. U pravu je tužitelj kada ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznosi puko nabrajanje površina i volumena osobnog prostora u određenom razdoblju, ali iz toga ne izvodi nikakav zaključak koji bi mogao staviti u odnos s ostalim okolnostima boravka u kaznionicama.

10. Nadalje, sud prvog stupnja pod točkom 20. obrazloženja zaključuje da tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi tužitelju ni na koji način nije narušeno zdravstveno stanje (što je tužitelj iznio u činjeničnim tvrdnjama u tužbi) te da je istome u svezi tegoba koje je imao pružena kontinuirana, adekvatna i pravodobna zaštita, koja kvalitetom i opsegom odgovara uvjetima određenim u javnom zdravstvu. Opisani zaključak tužitelj osporava u svojim žalbenim navodima, ističući da prvostupanjski sud nije proveo medicinsko vještačenje (koje je tužitelj predlagao u tužbi i tijekom postupka), već je neosnovano preuzeo ulogu vještaka medicinske struke iznoseći dojmove o psihičkom i fizičkom stanju tužitelja.

11. Također je u pravu tužitelj kada ističe da je odluka o visini tužbenog zahtjeva potpuno neobrazložena odnosu na odluku o visini dosuđenog iznosa te ne sadrži razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen u pretežnom dijelu. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu presudu pod točkom II izreke prvostupanjske presude, a posljedično tome i u odnosu na odluku o troškovima postupka.

U odnosu na žalbu tuženice

12. S obzirom da je pod točkom III izreke prvostupanjske presude naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici, u tom dijelu je tuženica uspjela u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke III izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u točki II izreke rješenja.

13. Osnovano tuženica ističi kako je sud prvog stupnja morao dati svoju obrazloženu ocjenu svih subjektivnih okolnosti na strani tužitelja koje ukazuju na eventualnu neimovinsku štetu i objektivnih okolnosti u kontekstu kompenzacije, čime je počinio bitnu povredu odredaba postupka jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

14. Tuženica u bitnome navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj u slobodno vrijeme imao mogućnost boraviti izvan spavaonice i koristiti sadržaje i aktivnosti kaznionice zbog čega broj dana kada je tužitelj koristio spavaonicu nepropisne kvadrature i volumena nije toliko relevantan kada se uzme u obzir njegovo stvarno efektivno provedeno vrijeme u toj spavaonici (noćni odmor), pa je u tom smislu tužiteljev stvarni boravak u spavaonici na dnevnoj bazi (svaki dan) bio kratak, povremen i minimalan (samo noćni odmor). žaliteljica smatra da ako zatvorenik ima mogućnost da veći dio dana provede izvan spavaonice (npr. na radnom mjestu, u slobodnim aktivnostima i zajedničkim prostorima), a spavaonicu nužno mora koristiti samo za vrijeme noćnog odmora, tada se njegov stvarni boravak u spavaonici u kontekstu jednog dana može definirati kao kratak, povremen i minimalan – svaki dan, u smislu standarda iz presude Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske broj 7334/13 od 20. listopada 2016.

15. Iz obrazloženja presude je vidljivo da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Orijentacijski plan i program aktivnosti zatvorenika te broj zatvorenika koji su uključeni u aktivnosti koje se sprovode u slobodno vrijeme od 2010. do 2013., uvid u dnevne rasporede za zatvorenike koji rade, kao i koji ne rade – za radne i neradne dane kao i Pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora za tužitelja i socijalnu anketu, ali ni u odnosu na ijedan od tih dokaza prvostupanjski sud nije naveo što je na temelju njih utvrdio niti ih je ocijenio.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je pod točkom 19. obrazloženja na stranici 15 pobijane presude naveo da je „na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud ocijenio da u konkretnom slučaju u razdoblju od 6. lipnja 2011. do 30. rujna 2014. smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 nisu bila kratka, povremena i minimalna te da je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete osnovan u iznosu od 8.000,00 eura, a u preostalom dijelu neosnovan zbog osnovanog prigovora zastare kao i da je previsoko postavljen. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke.“

17. Dakle, prvostupanjski sud u odnosu na visinu prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva nije iznio ni jedan konkretan razlog i niti jednu konkretnu kvalifikatornu okolnost temeljem koje je odredio visinu dosuđene naknade štete u iznosu od 8.000,00 eura. Stoga je osnovana žalba tuženice u dijelu u kojem pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I izreke.

18. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

19. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, utvrditi u kojoj mjeri je tužitelj sudjelovao u drugim aktivnostima u kaznionici te koliko je prosječno dnevno boravio u sobi nedovoljne veličine i volumena, a u svrhu kojeg utvrđenja je potrebno dopunski saslušati tužitelja te ocijeniti dokaze koje je dostavila tuženica, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

20. Budući da je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP), to je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka.

21. Na temelju odredbe čl. 371. ZPP-a je odlučeno da se predmet vraća na suđenje pred drugog suca pojedinca.

22. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac