REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJGORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-341/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

RJE Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici , kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća , te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članice vijeća , uz Slavice Horvačić kao zapisničarke , u kaznenom predmetu protiv optuženice FD, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne presude novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11) , odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj K-137/2014 od 31. svibnja 2024. , u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025. , u prisutnosti braniteljice Marije Budimir , odvjetnice iz Pule-Pola , au odsutnosti državnog odvjetnika i optuženice ,

rije š io je

Prihvaća žalbu optuženice FD, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Polu optuženica FDproglašena je krivom za početak kaznenog djela utaje poreza iz članka 256. stavaka 1. i 3. KZ/11 , činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 256. stavaka 1. i 3. KZ/11 optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, s time da joj se na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. veljače 2014. do 22. svibnja 2014.

1.1. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20 i 36/24 – dalje: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 53.647,23 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženica ostvarila početkom kaznenog djela utaje poreza te isti predstavlja imovinu Republike Hrvatske , nakon čega je naloženo optuženici FDda u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude iznos od 53.647,23 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske .

2. Na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08 protiv optuženice FD je odbijena optužba da bi počinila kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čanka 248. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

3. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 2. ZKP/08 optuženici FD je naloženo da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude nadoknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 s osnova paušala u iznosu 1.000,00 eura, kao i ostale troškove iz članka 145. stavka 2. ZKP/08 o visini kojih će s se odlučiti posebnim rješenjem, sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08.

4. Pravodobnu žalbu je podnijela optuženica osobno i putem braniteljice Marije Budimir, odvjetnice iz Pule-Pola. Obje su žalbe podnesene zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i imovinske koristi, a žalbom podnesenoj po braniteljici se osporava i odluka o troškovima kaznenog postupka. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Obje žalbe će se razmatrati kao jedna žalba optuženice.

5. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženice je osnovana.

8. Na sjednicu vijeća su, sukladno zahtjevu istaknutom u žalbi, pozvane optuženica i braniteljica te je na sjednicu pristupila braniteljica optuženice, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženica koja je pozvana putem e- oglasne ploče.

9. U žalbi podnesenoj po braniteljici kao i u osobno podnesenoj žalbi se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/8 jer da su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 404. stavka 5. ZKP/08 za provođenje rasprave u odsutnosti optuženice. Tako se posebno ukazuje da nisu dani razlozi zbog čega se smatra da je dostava poziva za optuženicu uredno iskazana i zbog čega sud smatra da nazočnost optuženice nije nužna iako prije rasprave nije imala mogućnost konfrontirati se s vještakom niti se imala priliku očitovati o izmijenjenoj optužnici državnog odvjetnika. Gore navedeni argumenti su ujedno argumenti i za bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je po žaliteljici prvostupanjski sud na raspravi pogrešno primijenio odredbu članka 404. stavka 5. ZKP/08, koja se s obzirom na izmijenjenu optužnicu u pravnoj oznaci nije mogla primijeniti, a što je utjecalo na presudu. U osobno podnesenoj žalbi se navodi da je izreka nerazumljiva jer nije razvidno koji je kazneni zakon primijenjen niti se komunikacija putem e-maila ima smatrati pravilnom dostavom jer je bilo tko mogao poslati e-mail. Također, ističe se i nedostatak razloga vezano za oduzimanje imovinske koristi.

9.1. U odnosu na prigovor da su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da nazočnost optuženice nije nužna, razloge vezano za primjenu članka 404. stavka 5. ZKP/08 treba promatrati povezano i s točkom 4. obrazloženja prvostupanjske presude, u kojoj se navodi da je optuženica dala obranu pred Županijskim sudom u Bjelovaru, što znači da je sud dao razloge za sva tri uvjeta za primjenu navedene zakonske odredbe, a druga je stvar valjanosti tih razloga. S tim u svezi, vezano za istaknuti prigovor u obje žalbe o dostavi pismena, se ukazuje da dostavljanje pismena optuženici elektroničkim putem, sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o dostavi sudskih pismena („Narodne novine“ broj 36/24), se može obaviti jedino uz izričiti pristanak ili na njezin zahtjev, a stavkom 2. citiranog članka je propisano da ukoliko fizička osoba dostavi podnesak elektroničkim putem smatra se da je pristala da joj se sudsko pismeno dostavlja elektronički. Da bi takva dostava bila sukladna navedenom Zakonu trebala je prethodna suglasnost optuženice, s obzirom da nije dala zahtjev da joj se na taj način dostavljaju pismena. Također, neosnovano se prigovara u osobno podnesenoj žalbi optuženice da je izreka presude nerazumljiva jer je u uvodu jasno naznačeno za koje se kazneno djelo vodi postupak i da se radi o KZ/11 uz naznaku brojeva Narodnih novina s obzirom na više izmjena i dopuna KZ/11. No, s pravom se ističe nedostatak razloga vezano za obvezivanje optuženice na plaćanje imovinske koristi jer sud nije dao razloge zbog čega je optuženica u obvezi plaćanja imovinske koristi iako je ta korist pribavljena za pravnu osobu u kojoj je bila odgovorna osoba.

9.2. Uvidom u zapisnik s rasprave održane 31. svibnja 2024. razvidno je da se postupak vodio za kazneno djelo iz članka 256. stavka 2. ZKP/08 za koje je kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, što znači da se mogla provesti rasprava bez prisutnosti optuženice ukoliko su kumulativno ispunjeni zakonski uvjeti. Nadalje, razvidno je da je državni odvjetnik izmijenio optužnicu te se sada optuženica tereti, a tako je i presuđeno, da je počinila kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. KZ/11 jer da se radi o utaji poreza velikih razmjera, a za to je kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina. S obzirom na takvu izmjenu optužnice, na koju je državni odvjetnik ovlašten sukladno odredbi članka 441. stavka 1. ZKP/08, prvostupanjski sud nije mogao nastaviti s raspravom jer se o toj izmjeni trebala očitovati optuženica, sukladno odredbi članka 441. stavka 6. ZKP/08. Dakle, s pravom se prigovara da je prvostupanjski sud na raspravi pogrešno primijenio odredbu članka 404. stavka 5. ZKP/08, što je utjecalo na prvostupanjsku presudu pa je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

10. Jednako tako se s pravom upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer je optuženici teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, sastavnica kojeg je i konfrontacijsko načelo i koje je pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske „Narodne novine“ broj 56/90,135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01,41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i člankom 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 1/06., 2/10., 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija). Naime, u prethodnom postupku je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje te se u toj fazi postupka obrana nije mogla niti konfrontirati s vještakinjom tražeći pojašnjenja, a na raspravi je prijedlog obrane da se provede novo vještačenje jer je vještakinja koja je izradila nalaz i mišljene u međuvremenu preminula, odbijen kao odugovlačeći. Ovakvim postupanjem je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, imajući u vidu da se u pretežitom dijelu presuda temelji na tom nalazu i mišljenju kojem je podloga bila dokumentacija iz provedenog poreznog nadzora, a koja dokumentacija ima samo spoznajnu vrijednosti.

11. Nadalje, s pravom se u žalbi ističe da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon jer je proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. KZ/11, iako se ne radi o kaznenom djelu porezne utaje čija je vrijednost velikih razmjera, s obzirom da se radilo o utaji poreza u iznosu 404.205,03 kuna ili 53.647,23 eura (konverzija 1 euro =7,53450 kuna).

11.1. Naime, nema dvojbe da se u vrijeme počinjena kaznenog djela (2009.) radilo o kaznenom djelu utaje poreza iz članka 286. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/06 i 57/11 – dalje: KZ/97) i da postoji pravni kontinuitet s kaznenim djelom utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11. No, kod ocjene koji je zakon blaži za optuženicu treba imati u vidu da je Zakonom o izmjenama i dopunama KZ/97 („Narodne novine“ broj 71/06) dodan novi stavak 2. članku 286. KZ/97 kojim je propisano da ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. pričinjena šteta velikih razmjera a počinitelj je postupao s takvom namjerom, kazniti će se kaznom zatvora od tri do deset godina. Nadalje, u KZ/97 nisu bile propisane novčane vrijednosti štete velikih razmjera pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske na Općoj sjednici Kaznenog odjela održanoj dana 27. prosinca 2012. donio zaključak vezano za „neodređene vrijednosti“ te se šteta ili imovinska korist velikih razmjera smatra ona koja prelazi 600.000,00 kuna. Također, Zakonom i izmjenama i dopunama KZ/11 („Narodne novine“ broj 114/22 od 3. listopada 2022. s primjenom od 1. siječnja 2023.) je odredbom članka 87. stavka 27. KZ/11 propisano da vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore je velikih razmjera ako prelazi 79.633,69 eura. Imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, tada je očito da ne samo s obzirom na propisanu kaznu (veći zakonski minimum po KZ/97), već i u odnosu na iznos koji se smatra poreznom obvezom velikih razmjera kao kvalifikatornog elementa, je KZ/11 blaži, pa se neosnovano u žalbi polemizira koji je zakon trebalo primijeniti.

11.2. Neosnovano optuženica u osobno podnesenoj žalbi ističe zastaru kaznenog progona. Naime, odredbom članka 81. stavka 3. KZ/11 je propisano da ako je prije proteka zastarnih rokova iz stavka 1. tog članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuju se za dvije godine. Imajući u vidu da prije stupanja na snagu KZ/11 nije nastupila zastara kaznenog progona to je neosnovan prigovor zastare.

12. Cijeneći započete bitne povrede i povrede kaznenog zakona pobijana presuda nije mogla biti ispitana po ostalim žalbenim navodima pa je odlučeno kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 .

13. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud prije svega imati u vidu ovo drugostupanjsko rješenje te će se cijeniti da je optuženica nedostupna pravosudnim tijelima jer i sama navodi da nema adrese niti osobnih dokumenata, da je brisana iz registra 30. srpnja 2016. članku sukladno 12. Zakona o prebivalištu ( list 738 spisa ), za izdavanje tjeralice i raspisivanje europskog skrivenog naloga ( 30. studenog 2020. ) nije dalo rezultata, pri čemu svoj dolazak optuženica uvjetuje ukidanjem istražnog zatvora i povlačenjem europskog uhidbenog naloga, kao i da očito postoje važni razlozi da se provede suđenje u odsutnosti, pri čemu suđenje u odsutnosti treba razlikovati od provođenja rasprave u odsutnosti optuženice . Također, prvostupanjski sud će imati u vidu ovo drugostupanjsko rješenje i sve što je navedeno vezano za tešku povredu prava na pravo suđenje, što znači da će se s obzirom na smrt vještačenja provesti novo knjigovodstveno-financijsko vještačenje, a ostali dokazi će se obnoviti. Po učinjenom, nakon brižljive i kritičke vrijednosne ocjene dokaza donijeti će se nova i na zakonu utemeljena odluka koja će se obrazložiti u svim segmentima pa tako iu odnosu na oduzimanje imovinske koristi, na način kako se nalaže odredba članka 459. ZKP /98.

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević