REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-1895/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Srednje talijanske škole - Rijeka, Scuola media superiore italiana - Fiume sa sjedištem u [adresa], OIB: 15888761247, kojeg zastupa opunomoćenik Ladislav Radoslović, odvjetnik u Rijeci, G. [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi utvrđivanja obveze plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II- 415-01/24-01/82, URBROJ: 524-04-01-02/5-24-2 od 27. rujna 2024. i radi poništenja rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom KLASA: UP/I-415-07/24-02/2248, URBROJ: 426-06-02/4-24-1 od 6. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-415-01/24-01/82, URBROJ: 524-04-01- 02/5-24-2 od 27. rujna 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom KLASA: UP/I-415-07/24-02/2248, URBROJ: 426-06-02/4-24-1 od 6. lipnja 2024., a kojim rješenjem je određeno da je tužitelj, u svojstvu poslodavca, dužan na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom u razdoblju od listopada do prosinca 2021. platiti iznos od 338,43 eura uvećano za zatezne kamate. Prvostupanjsko tijelo svoju je odluku utemeljilo, u bitnome, na činjenici da tužitelj u spomenutom razdoblju nije zapošljavao potreban broj osoba s invaliditetom prijavljenih u očevidnik koji se vodi pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu, u kojoj navodi da je on u spornom razdoblju ispunio kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom, odnosno da od 2009. zapošljava radnicu KČ, osobu s priznatim invaliditetom od 80%. Čini nespornim da imenovana nije bila evidentirana u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri HZMO-u, kako to propisuju odredbe pravilnika, no smatra da zakon, kao viši hijerarhijski pravni izvor, obvezu plaćanja naknada vezuje uz nezapošljavanje osoba s invaliditetom, ne izvještavanje nadležnog tijela o istome. Slijedom, da sud treba primijeniti zakon ne pravilnik te poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Pojašnjava da je evidencija radnika u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) uvjet za ispunjenje kvotne obveze iz čl. 7. st. 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Za upis radnika u navedeni očevidnik poslodavac da je dužan sukladno čl. 3. st. 1. Pravilnika podnijeti prijavu HZMO-u, a u konkretnim slučaju tužitelj da je takvu prijavu podnio tek u lipnju 2024. Ukazuje na odredbu čl. 8. st. 6. relevantnog zakona prema kojoj obvezu kvotnog zapošljavanja s invaliditetom poslodavac može ispuniti tako da ima zaposlen broj osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

5. Dakle, među strankama ovog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz isprava u spisu, da je tužitelj u navedenim mjesecima 2021. imao obvezu zaposliti jednu osobu s invaliditetom, da je tužitelj zapošljavao KČ od 2009. (od 2013. na puno radno vrijeme) te da imenovana ima priznato tjelesno oštećenje od 80%. Nadalje nije sporno ni da je tužitelj imenovanu radnicu prijavio na mirovinsko osiguranje, ali da u prijavi nije iskazao podatak o statusu osobe s invaliditetom, odnosno da je tu prijavu o promjeni podnio 13. lipnja 2024.

6. Sporno je, je li unatoč tome što je tužitelj propustio u prijavi za osiguranika iskazati podatak da se radi o osobi s invaliditetom, samom činjenicom da je KČ, kao osoba s invaliditetom, radila kod tužitelja, tužitelj ispunio svoju obvezu zapošljavanja jedne osobe s invaliditetom za navedene mjesece.

7. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine broj 157/13., 152/14., 39/18., 32/20.; dalje: Zakon) propisano je da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni zaposliti, na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju. Stavak 10. istoga članka propisuje da obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti tako da ima zaposlen propisani broj osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom i/ili zamjenskom kvotom.

9. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona propisano je da su poslodavci iz čl. 8. st. 1. tog Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade. Osnovica za obračun novčane naknade jest umnožak broja osoba s invaliditetom koje je obveznik bio dužan zaposliti i iznosa minimalne plaće za razdoblje na koje se obveza odnosi, a visina naknade obračunava se po stopi od 20 % (stavak 2.).

10. Odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (Narodne novine broj 75/18., 120/18., 37/20., 145/20.; dalje: Pravilnik o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom), koji je u vrijeme nastanka obveze bio na snazi, propisano je da se u kvotu ubrajaju isključivo osobe s invaliditetom koje su zaposlene na najmanje 20 sati tjedno i koje su upisane u očevidnik osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj 75/18, dalje: Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom).

11. Odredbom čl. 1. spomenutog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom propisano je da Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom sadrži podatke o osobama s invaliditetom koje su prijavljene na mirovinsko osiguranje u skladu s propisima o mirovinskom osiguranju i koje ispunjavaju uvjete propisane tim Pravilnikom. St. 2. istog članka propisano je da se osobe s invaliditetom upisane u očevidnik ubrajaju u kvotu zaposlenih osoba s invaliditetom kod poslodavca u smislu čl. 8. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

12. Odredbom čl. 3. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom propisano je da očevidnik vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na temelju prijave poslodavca.

13. Odredbom čl. 19. st. 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom propisano je da ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom prati Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod). St. 2. istog članka propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje mjesečno dostavlja Zavodu podatke o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

14. Iz citiranih odredaba Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom slijedi obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da vodi očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom i da mjesečno dostavlja podatke Zavodu, a to se ne može bez urednih prijava poslodavaca.

15. Dakle, sve zaposlene osobe s invaliditetom moraju biti evidentirane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom kako bi se mogli pratiti podaci potrebni za praćenje kvote. Takva obveza, prema stavu ovog suda, za poslodavce ne čini nerazmjeran teret, niti se inzistiranje na njenom ispunjenju može smatrati pretjeranim formalizmom. Jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona i Pravilnika ciljano je ustrojen striktan i strogo formalan sustav ostvarivanja ciljeva Zakona radi djelotvornog ostvarivanja prava na rad osoba s invaliditetom kao ranjive društvene skupine (tako i sudska praksa izražena u odluci ovog suda poslovni broj UsI-1136/2021).

16. Dakle, iz navedenih nespornih činjenica slijedi da tužitelj prema službenim podacima Zavoda nije zapošljavao osobu s invaliditetom te nije imao upisanu osobu u Očevidnik zaposlenik osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a što je uvjet za ispunjenje kvotne obveze iz citirane odredbe čl. 7. st. 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom i odredbe čl. 8. st. 10. Zakona.

17. U odnosu na visinu predmetne novčane naknade, tužitelj, pod pretpostavkom postajanja obveze plaćanja, ni ne osporava sâm izračun te naknade.

18. Ujedno, ukazuje se tužitelju kako odredbe Zakona i Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom nisu u koliziji, odnosno kako pravilnik ne nameće dodatnu obvezu mimo normi zakona, budući, kako na to upire i tuženik, i ranije citirana odredba čl. 8. st. 10. Zakona propisuje ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom propisanim brojem zaposlenih osoba s invaliditetom koji su upisani u očevidnik.

19. Stoga sud cijeni da su javnopravna tijela pravilno utvrdila da tužitelj u spornom razdoblju nije imao niti jednog zaposlenika s invaliditetom u smislu navedenih odredbi Zakona i Pravilnika jer nije imao takvu osobu evidentiranu u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Dakle, činjenica da je tužitelj u spornim mjesecima imao osobu s invaliditetom ne znači ujedno i da je ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom jer je tužitelj pored faktičnog zaposlenja trebao ispuniti i obveze kako je to propisano citiranim odredbama Zakona i Pravilnika.

20. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno pod t. I. izreke presude.

21. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).