Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-276/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ĐŠ, zbog kaznenog djela iz članka 265. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika ĐŠ, protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-239/2018-83, od 8. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika ĐŠ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku je proglasio krivim okrivljenika ĐŠ, zbog počinjenja kaznenog djela pranja novca, iz članka 265. stavka 1. i 4. KZ/11, a kažnjivog po članku 265. stavku 4. KZ/11 te ga je, za počinjeno kazneno djelo, na temelju članka 265. stavka 4. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. prosinca 2023., do 8. travnja 2024., okrivljeniku je uračunato u kaznu zatvora na koju je osuđen.

3. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) i članka 77. KZ/11, utvrđeno je da novčani iznos od 595.164,19 kuna/78.991,86 eura, predstavlja imovinsku korist koju je trgovačko društvo „Zeleni suncokret“ j.d.o.o. Osijek pribavilo počinjenjem kaznenog djela iz članka 265. stavka 1. i 4. KZ/11. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 i članka 77. KZ/11, od trgovačkog društva „Zeleni suncokret“ j.d.o.o. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pranja novca iz članka 265. stavka 1. i 4. KZ/11, u iznosu od 595.164,19 kuna/78.991,86 eura. Naloženo je OTP banci d.d. Zadar, poslovnica Osijek u kojoj su privremeno oduzeta novčana sredstva deponirana na posebnom računu, da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske uplati iznos od 595.164,19 kuna/78.991,86 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljeni DŠ oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka te su isti pali na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni DŠ, po svom branitelju Domagoju Pejiću, odvjetniku u Osijeku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba te „pobijanu presudu preinači glede odluke o kazni“.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba okrivljenika ĐŠ je neosnovana.

9. S obzirom na to da okrivljenik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, to je ovaj drugostupanjski sud, povodom njegove žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije utvrdio nikakve povrede zakona koje sadrži ta odredba.

10. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako je izrečena kazna previsoko odmjerena jer prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao okolnosti koje utječu na to da kazna bude manja. Ističe se da je okrivljenik priznao kazneno djelo, izrazio kajanje radi počinjenog, da je o neosuđivan te da se protiv njega ne vodi ni jedan drugi kazneni postupak, uz to da je u radnom odnosu i otac maloljetnog djeteta kojeg uzdržava, a počinjeno kazneno djelo da je posljedica činjenice što je okrivljenik bio izrazito lošeg imovinskog stanja te je počinjeno radi osiguranja osnovnih egzistencijalnih potreba, a konačno da je od počinjenja kaznenog djela proteklo gotovo 7 godina, u kojem razdoblju okrivljenik nije činio neka druga kaznena djela. Sve navedene okolnosti u ukupnosti, a u nedostatku otegotnih okolnosti, da predstavljaju temelj za izricanje uvjetne osude, odnosno za primjenu instituta ublažavanja kazne jer bi se i takvom sankcijom u cijelosti ostvarila svrha kažnjavanja, a naročito specijalna prevencija u sklopu iste.

11. Nije, međutim, u pravu okrivljenik kada pobija prvostupanjsku presudu iz naprijed navedenih razloga, budući da je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela pa je i kaznenopravna sankcija na koju je okrivljenik osuđen u potpunosti pravilno odabrana i odmjerena, o čemu je sud dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.1. U tom smislu prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela koje, u smislu članka 47. KZ/11 imaju utjecaja na to hoće li kaznenopravna sankcija po svojoj vrsti i mjeri biti veća ili manja. Stoga je potpuno pravilno prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika uvažio njegovo iskreno priznanje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, protek vremena od sedam godina od počinjenja istog, raniju kaznenu neosuđivanost kao i tešku financijsku situaciju koja je bila motiv za počinjenje ovog kaznenog djela, a isto tako pravilno, otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.

11.2. Dakle, sve one okolnosti koje se posebno apostrofiraju u žalbi okrivljenika, prvostupanjski sud je već tijekom postupka pravilno utvrdio i odgovarajuće uzeo u obzir prilikom izbora vrsta i mjere kaznenopravne sankcije, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje. Naime, za kazneno djelo iz članka 265. stavka 1. i 4. KZ/11, zakonom je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina pa je očigledno da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je okrivljenik osuđen, odmjerena na samom posebnom minimumu zapriječene kazne zatvora, na koji način je prvostupanjski sud jasno dao do znanja da nije zanemario brojnost i značaj olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te ih je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, vrednovao u potpunosti primjereno njihovom značaju.

11.3. Ove okolnosti, međutim, bez obzira na njihovu brojnost, ipak nemaju takvu težinu da bi se mogle smatrati naročitim olakotnim okolnostima, koje odredba članka 48. KZ/11 predviđa kao razlog za ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma, kako se to predlaže u žalbi. U tom smislu potrebno je posebno naglasiti vrlo izraženu količinu kriminalne aktivnosti kod počinjenja ovog kaznenog djela i upornost koju je okrivljenik ovom prigodom iskazao, koja se očituje u tome da je, nakon što je dio novca uspio podići s računa trgovačkog društva „Zeleni suncokret“ j.d.o.o. te novac prenijeti u Republiku Mađarsku, pokušao podići i ostatak novca pribavljenog počinjenjem kaznenog djela, ali nakon što mu je banka odbila izvršiti zatraženu isplatu te tražila povrat onog dijela novca koji je ranije predigao, pokušao preko GŠ u [adresa] otvoriti novi račun, kako bi na taj račun bio uplaćivan novac pribavljen od kaznenih djela računalne prijevare, u kojoj je nakani je spriječen jer je bio uhićen od strane policijskih službenika.

11.4. Isto tako, potrebno je naglasiti da se u konkretnom slučaju radilo o znatnom iznosu novca od gotovo 80.000,00 eura pa kada se i ta okolnost uzme u obzir, tada one ranije navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenika gube na svom značaju, odnosno nemaju karakter naročito izraženih olakotnih okolnosti, da bi bile prikladne da se kazna okrivljeniku ublaži. Isto tako okolnosti počinjenja kaznenog djela ne opravdavaju ni izricanje uvjetne osude, kako se to predlaže u žalbi, jer je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je okrivljenik osuđen jedino prikladna da bi se uspješno ostvarila svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Upornost okrivljenika i količina kriminalne aktivnosti doista ne ostavljaju prostora za nikakvo blaže kažnjavanje, radi čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi okrivljenika da je kazna prestrogo odmjerena pa se stoga okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove odluke o kazni.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika ĐŠ, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić