REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: R1-126/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja Splitsko-dalmatinske županije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, kojeg zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika - protivnika osiguranja Mladina d.o.o., Podstrana, Križnog puta 12, OIB: 93999783881, kojeg zastupa zastupnik po zakonu TR, a njega punomoćnica Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere, izvan ročišta, 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja i uspostave reda na pomorskom dobru određuje se protiv tuženika – protivnika osiguranja

privremena mjera

zabranom korištenja nekretnine - pomorskog dobra sa svim pripadnostima te se tuženiku oduzima i tužitelju povjerava na čuvanje, pomorsko dobro i to kopneni dio površine 7819 m² i pripadajući akvatorij površine 4262 m², a sve kako je nacrtano i označeno na grafičkom prilogu na kopiji katastarskog plana i na snimci stvarnog stanja u mjerilu 1:1000, izrađenoj u lipnju 2001. od strane geodetske tvrtke GEOING Split koja snimka je prilog Dodatka br.1 Ugovoru Klasa: 021-04/99-02/70 UG., Ur.broj: 2181/1-01-99-1 od 30. lipnja 1999. o koncesiji pomorskog dobra u svrhu korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta na dijelu k. o. [katastarska općina], općina Dugi Rat, koji je Dodatak br.1 potvrđen od strane javnog bilježnika u Splitu Ivana Rajčića, 4. prosinca 2001. pod brojem OU-404/99-2, osim 24 m² montažnog ugostiteljskog objekta i štekata za koje je izdato koncesijsko odobrenje te 106 m2 koje koristi Ronilački klub Jadran.

II. Ova privremena mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

III. Radi osiguranja provedbe privremene mjere te ako se tuženik – protivnik osiguranja ne pokori gore opisanom nalogu suda, zaprječuje mu se novčanom kaznom tuženiku – protivniku osiguranja od 10.000,00 EUR-a, a odgovornoj osobi u tuženika – protivnika osiguranja kaznom zatvora u trajanju od mjesec dana.

Bude li se tuženik – protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja ponašao protivno nalogu suda, sud će na prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja izreći tuženiku – protivniku osiguranja novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio, a odgovornoj osobi će izreći kaznu zatvora kojom mu je zaprijetio i istodobno im zaprijetiti novom novčanom kaznom i kaznom zatvora.

IV. Žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

V. Nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja da tužitelju – predlagatelju osiguranja naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR-a u roku od 8 (osam) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja – predlagatelja osiguranja za naknadu više zatraženih troškova u iznosu od 500,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj – predlagatelj osiguranja je 8. veljače 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika. Tužitelj u tužbi navodi kako su tužitelj kao davatelj koncesije i tuženik kao ovlaštenik koncesije zaključili Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta na dijelu k. o. [katastarska općina], Općina Dugi Rat, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita

20. srpnja 1999., pod brojem OU-404/99-1.

2. Člankom 1. Ugovora tuženiku da je dodijeljeno pravo gospodarskog korištenja dijela plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta (koncesija), pomorskog dobra položenog na dijelovima čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 4211 m² te akvatorija površine 3503 m². Područje obuhvata dodijeljenog pomorskog dobra da je ucrtano na presliku katastarskog plana br. 24/98 od rujna 1998. i da je sastavni dio Ugovora.

3. Nakon toga, stranke da su 30. lipnja 1999. zaključile Dodatak br. 1. Ugovoru o koncesiji pomorskog dobra u svrhu korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta na dijelu k. o. [katastarska općina], općina Dugi Rat, koji je dodatak potvrđen od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića 4. prosinca 2001. pod brojem OU-404/99-2.

4. Predmetnim Dodatkom br. 1. stranke da su izmijenile predmet koncesije pa da je nakon toga predmet koncesije ugovoren na način da se dodijeljeno pomorsko dobro sastoji od kopnenog dijela površine 7.819 m² i pripadajućeg akvatorija površine 4262 m², a sve kako je nacrtano i označeno na grafičkom prilogu na kopiji katastarskog plana i na snimci stvarnog stanja u mjerilu 1:1000, izrađenoj u lipnju 2001. od strane trgovačkog društva Geoing Split koji je sastavni dio Ugovora odnosno čini prilog Dodatka br. 1. Ugovoru. U koncesiju da nisu uključena 24 m² montažnog ugostiteljskog objekta i štekata za koje je izdato koncesijsko odobrenje te 106 m² koje koristi Ronilački klub Jadran.

5. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženiku koncesija dodijeljena na razdoblje od 1. srpnja 1999. do 30. lipnja 2009. (članak 2. Ugovora). Godišnja naknada za koncesiju da je iznosila 74.700,00 kuna / 9.914,39 EUR-a. Nakon isteka Ugovora i Dodatka Ugovoru tuženik da nije tužitelju vratio u posjed pomorsko dobro na kojem je dobio koncesiju.

6. Međutim, u razdoblju od isteka koncesije (1. srpnja 2009.) do podnošenja tužbe da je u tijeku bio postupak koji se vodio radi produljenja roka trajanja koncesije. U tom postupku da je doneseno rješenje Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 31. srpnja 2023., Klasa: 024-01/23-0002/0142, Urbroj: 2181/1-01-23- 0001, kojim je obustavljen postupak produljenja roka trajanja koncesije. Nakon toga, rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 3. studenog 2023. da je potvrđeno predmetno rješenje Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 31. srpnja 2023. i da je postupak produljenja roka trajanja koncesije okončan.

7. Stoga, koncesija da je istekla pa da tužitelj tom tužbom traži da mu tuženik vrati u posjed pomorsko dobro na kojem je imao koncesiju.

8. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu i to: Ugovor od 20. srpnja 1999., Dodatak br. 1. Ugovoru, rješenje tužitelja od 31. srpnja 2023. te rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 3. studenog 2023.

9. Uz tužbu tužitelj je podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja. Naime, tužitelj – predlagatelj osiguranja navodi kako nije sporno da tuženik – protivnik osiguranja nema koncesiju i da pomorsko dobro koristi bez pravne osnove i da takvo stanje traje od 2009. Stoga, kako je jasno da će postupak radi predaje u posjed trajati još neko vrijeme pa da je ostvarenje tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja otežano iz razloga što se koncesija pretvorila u korištenje pomorskog dobra bez pravnog osnova. Osim toga, korištenje pomorskog dobra bez koncesije da je samo po sebi pravno nasilje, a predloženom privremenom mjerom tuženik – protivnik osiguranja da neće trpjeti nikakvu štetu jer posluje ilegalno na pomorskom dobru i drži ga u posjedu bez pravnog osnova pa da je zarađeni novac tuženika – protivnika osiguranja nakon isteka koncesije nezakonito stečen. Stoga, tužitelj – predlagatelj osiguranja predlaže da sud odredi privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja i osiguranja pravnog reda na pomorskom dobru.

10. Tuženik – protivnik osiguranja se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi, kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

11. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja je sadržana u spisu ovog suda, poslovni broj P-80/2024.

12. Ovaj sud je 30. rujna 2024. donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere. Povodom izjavljene žalbe tužitelja – predlagatelja osiguranja predmetno rješenje je ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 4374/2024-2 od 21. studenog 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

13. Iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 4374/2024-2 od 21. studenog 2024. u bitnom proizlazi kako je u konkretnom slučaju privremenu mjeru predloženo odrediti da bi se spriječilo pravno nasilje ili nastanak nenadoknadive štete jer Republika Hrvatska i tužitelj – predlagatelj osiguranja upravljaju pomorskim dobrom, a tuženik – protivnik osiguranja bez pravne osnove koristi pomorsko dobro. Stoga, u ovom postupku da je potrebno ocijeniti je li pravni red narušen zbog načina na koji protivnik osiguranja koristi pomorsko dobro.

14. Tužitelj – predlagatelj osiguranja je u ponovljenom postupku ustrajao u navodima iz prijedloga za osiguranje te je predlagao da sud odredi privremenu mjeru, a tuženik – protivnik osiguranja je ustrajao u navodima iz odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere te je smatrao kako nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere.

15. Prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere je osnovan.

16. Odredbom članka 341. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) propisano je da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

17. Iz prijedloga za određivanje privremene mjere proizlazi kako predlagatelj osiguranja predlaže odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja i radi osiguranja pravnog reda na pomorskom dobru.

18. Kao što je već ranije navedeno, sukladno članku 341. stavak 1. OZ-a privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnog postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

19. Članak 346. stavak 1. OZ-a propisuje da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

20. Iz stavka 2. istog članka propisano je da se odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. tog Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

21. Stoga, najprije je trebalo utvrditi je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja

22. Naime, izraz "tražbina" označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (članak 2. točka 1. OZ-a). Stoga, označavanje tražbine u smislu citirane zakonske odredbe podrazumijeva da tražbina u prijedlogu za osiguranje mora biti individualno određena i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja.

23. Vjerojatnost podrazumijeva (i iznimno dopušta) da je za donošenje nekih meritornih sudskih odluka dostatan niži stupanj uvjerenosti suda u postojanje činjenica na kojima se temelje takve odluke, pri čemu se u pravnoj doktrini zastupa stav da je vjerojatnost takvo uvjerenje koje ima više argumenata u prilog postojanju/nepostojanju neke činjenice od onih koji govore protiv njezinog postojanja/nepostojanja pri čemu se tražena pretpostavka vjerojatnosti prosuđuje prema slobodnoj ocjeni suda, imajući u vidu ostale okolnosti svakog pojedinog slučaja.

24. Po ocjeni ovog suda, tužitelj – predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema tuženiku – protivniku osiguranja koja se sastoji u zahtjevu tužitelja – predlagatelja osiguranja da mu tuženik – protivnik osiguranja preda u posjed nekretninu koja u naravi predstavlja pomorsko dobro. Naime, iz isprava koje su sadržane u spisu ovog suda poslovni broj P-80/2024 proizlazi da je protekao rok na koji je ugovor o koncesiji sklopljen, kao i da je postupak produljenja roka koncesije obustavljen, pa iz toga proizlazi da tuženik – protutužitelj predmetnu nekretninu koristi bez pravne osnove.

25. Prema tome, zaključak je ovog suda da je dostavom tih isprava uz prijedlog za osiguranje predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja.

26. Nakon toga, trebalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane člankom 347. stavak 2. OZ-a.

27. Odredbom članka 347. stavak 2. OZ-a propisano je da, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

28. Iz citirane odredbe proizlazi da je opća pretpostavka za određivanje tzv. regulacijskih privremenih mjera vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja. U odnosu na opću pretpostavku vjerojatnosti postojanja konkretnog spornog odnosa, predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje konkretnog pravnog odnosa, kao i to da je taj odnos sporan.

29. Naime, pravni odnos je sporan kad je između stranaka sporno njegovo postojanje ili pravna valjanost, kao i kad je između stranaka sporno postojanje prava i obveza koje iz takvog odnosa proizlaze.

30. Dakle, kako se privremeno uređenje spornih odnosa u pravilu sastoji od privremenog određivanja nekih prava i obveza koje iz njih proizlaze za sudionike tih spornih odnosa, to ono obuhvaća i privremeno određivanje sadržaja tih prava i obveza.

31. Međutim, uz ispunjenje opće pretpostavke mora alternativno biti ispunjena jedna od sljedećih posebnih pretpostavki:

- ako je to nužno radi sprječavanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete,

- ako je to nužno radi sprječavanja nasilja,

- ako je to potrebno radi osiguranja pravnog reda.

32. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora među strankama nego osiguranje konkretnog odnosa među strankama iz kojeg mogu proizaći tražbine koje se mogu prisilno ostvariti.

33. Iako predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere izričito ne navodi kako je privremenu mjeru potrebno odrediti sukladno članku 347. stavak 2. OZ-a, uzimajući u obzir navode predlagatelja osiguranja iz prijedloga za osiguranje, trebalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere po toj osnovi.

34. Nije sporno da je tužitelj – predlagatelj osiguranja podnio tužbu protiv tuženika – protivnika osiguranja radi predaje nekretnine u posjed zbog toga što je, prema navodima tužitelja – predlagatelja osiguranja, proteklo vrijeme iz ugovora o koncesiji pa da tuženik – protivnik osiguranja predmetnu nekretninu koristi bez pravne osnove. Time je, po ocjeni ovog suda, predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje opće pretpostavke za određivanje privremene mjere.

35. Nakon toga je trebalo utvrditi je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje jedne od posebnih pretpostavki iz članka 347. stavak 2. OZ-a.

36. Uvidom u rješenje o obustavi postupka produljenja roka trajanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta na dijelu k. o. [katastarska općina], općina Dugi Rat, utvrđeno je kako je tim rješenjem Županijska skupština Splitsko-dalmatinske županije 31. srpnja 2023. obustavila postupak produljenja roka trajanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta, na dijelu k. o. [katastarska općina], Općina Dugi Rat jer da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka po zahtjevu trgovačkog društva Mladina d.o.o. (ovdje tuženika – protivnika osiguranja).

37. Rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Klasa: UP/II-342- 22/23-01/64, Urbroj: 530-03-2-1-2-23-2 od 3. studenog 2023. odbijena je kao neosnovana žalba trgovačkog društva Mladina d.o.o. (ovdje tuženika – protivnika osiguranja) kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o obustavi postupka produljenja roka trajanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Dugi Rat, Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 31. srpnja 2023. Iz tog rješenja u bitnom proizlazi da županijska skupština može produljiti trajanje koncesije samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, odnosno da je navedena suglasnost konstitutivni element produljenja koncesije pa kako iz spisa proizlazi da Vlada Republike Hrvatske nije dala pisanu suglasnost na Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o dodjeli koncesije od 4. listopada 2007. da to znači da ta Odluka nije nikada stupila na snagu, a što je razlog zbog kojeg nije sklopljen Ugovor o izmjenama i dopunama Ugovora o koncesiji kako je to i navedeno u očitovanju Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko- dalmatinske županije od 30. listopada 2023. Naime, bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske, kao i bez sklopljenog Ugovora o izmjenama i dopunama Ugovora o koncesiji, koncesija kao pravo korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra da je prestala postojati 2009. kada je i istekao Ugovor o davanju koncesije na temelju Odluke iz 1999., što znači da je i postupak produljenja predmetne koncesije na slijedećih 15 godina, pokrenut na temelju Zahtjeva tuženika od 2. ožujka 2007. trebalo obustaviti.

38. Protivnik osiguranja je u prilogu podneska od 29. siječnja 2025. dostavio nepravomoćnu presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-3473/2023-10 od 31. listopada 2024. kojom je poništeno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342-22/23-01/64, Urbroj: 530-03-2-1-2-23-2 od 3. studenog 2023. i rješenje Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: 024-01/23- 0002/0142, Urbroj: 2181/1-02-23-0001 od 31. srpnja 2023. i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da je prvostupanjsko tijelo dužno meritorno odlučiti o zahtjevu tužitelja od 2. ožujka 2007. za produženje trajanja koncesije te da nisu ispunjene pretpostavke za obustavu postupka s obzirom na to da trgovačko društvo Mladina d.o.o. nije odustalo od zahtjeva za dodjelu koncesije. Međutim, i taj sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako je prilikom donošenja meritorne odluke nužno cijeniti to što Vlada Republike Hrvatske nije dala suglasnost na Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o dodjeli koncesije od 4. listopada 2007.

39. Člankom 118. stavak 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/2003., 100/2004., 141/2006., 38/2009., 123/2011., 56/2016., 98/2019., 83/2023. – dalje: ZPDML) propisano je da se koncesije dodijeljene na temelju Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 17/94., 74/94. i 43/96.) i Zakona o morskim lukama ("Narodne novine" broj 108/95. i 97/00.) ostaju na snazi do isteka razdoblja na koje su dane.

40. Kao što je već navedeno, tužitelj – predlagatelj osiguranja kao davatelj koncesije i tuženik – protivnik osiguranja kao ovlaštenik koncesije su sklopili Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru 30. lipnja 1999. Na temelju tog Ugovora tuženiku – protivniku osiguranja je dana koncesija na pomorskom dobru (članak 1. Ugovora) na razdoblje od 1. srpnja 1999. do 30. lipnja 2009. Dodatkom br. 1. Ugovoru od 3. prosinca 2001. je izmijenjen predmet koncesije, dok je razdoblje na koje je koncesija dana ostalo nepromijenjeno. Dakle, koncesija je na temelju tog Ugovora trajala do 30. lipnja 2009.

41. Nije sporno da je tuženik – protivnik osiguranja prije isteka koncesije (2. ožujka 2007.) podnio zahtjev za produljenje koncesije na daljnjih 15 godina, kao ni to da je taj postupak konačno obustavljen nakon što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture rješenjem od 3. studenog 2023. potvrdilo rješenje Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije od 31. srpnja 2023. kojim je obustavljen postupak produljenja roka trajanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže i izgradnje ugostiteljskog objekta, na dijelu k. o. [katastarska općina], Općina Dugi Rat.

42. Nije sporno da je postupak produljenja roka trajanja koncesije na pomorskom dobru obustavljen zbog toga što je u tom postupku utvrđeno da je Vlada Republike Hrvatske odbila dati suglasnost na odluku o produljenju koncesije pa da zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za produljenje trajanja koncesije.

43. Stoga, kako je proteklo vremensko razdoblje za koje je tuženiku – protivniku osiguranja dodijeljena koncesija na pomorskom dobru, a nije sporno da Vlada Republike Hrvatske nije dala suglasnost na odluku o produljenju koncesije, nisu ispunjene pretpostavke za produljenje koncesije pa tuženik – protivnik osiguranja koristi pomorsko dobro bez pravne osnove te je dužan tužitelju – predlagatelju osiguranja predati u posjed predmetnu nekretninu.

44. Prema tome, kako bi se osigurao pravni red i onemogućilo korištenje pomorskog dobra bez pravne osnove, trebalo je prihvatiti prijedlog za određivanje privremene mjere i odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Naime, iako je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-3473/2023-10 od 31. listopada 2024. poništeno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-342-22/23- 01/64, Urbroj: 530-03-2-1-2-23-2 od 3. studenog 2023. i rješenje Županijske skupštine

Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: 024-01/23-0002/0142, Urbroj: 2181/1-02-23- 0001 od 31. srpnja 2023. te predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, to ne mijenja činjenicu da tuženik – protivnik osiguranja nije ovlaštenik koncesije niti nadležno tijelo može donijeti odluku kojom će koncesiju produžiti. Naime, nesporno je da Vlada Republike Hrvatske nije dala suglasnost na odluku o produljenju koncesije pa da zbog toga tuženiku – protivniku osiguranja koncesija neće moći biti produljena. Dakle, tuženik – protivnik osiguranja predmetnu nekretninu koristi bez pravne osnove i dužan je istu predati tužitelju – predlagatelju osiguranja. Ovu privremenu mjeru je bilo nužno odrediti kako bi se osigurao pravni red i onemogućilo korištenje i iskorištavanje pomorskog dobra bez pravne osnove.

45. Sukladno članku 16. stavak 1. i 2. OZ-a sud je tuženiku – protivniku osiguranja zaprijetio izricanjem novčane kazne u iznosu od 10.000,00 EUR-a, a odgovornom osobi u pravnoj osobi tuženika – protivnika osiguranja zapriječeno je izricanjem kazne zatvora.

46. Člankom 16. stavak 1. OZ-a propisano je da kad je novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja da se ista može izreći pravnim osobama u iznosu od 1.320,00 do 13.270,00 eura. Ovaj sud je prihvatio prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za prijetnjom novčane kazne tuženiku – protivniku osiguranja u iznosu od 10.000,00 EUR-a s obzirom na to da se radi bespravnom korištenju pomorskog dobra pa je po ocjeni ovog suda opravdano zaprijetiti tuženiku – protivniku osiguranja izricanjem tako visoke novčane kazne, a odgovornoj osobi tuženika – protivnika osiguranja kaznom zatvora.

47. Stoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, pod točkama I. – IV.

48. Člankom 14. stavak 4. OZ-a propisano je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

49. Po ocjeni ovog suda, predlagatelju osiguranja osnovano pripada trošak sastavljanja prijedloga za osiguranje u visini od 100 bodova (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa, u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje žalbe protiv rješenja od 30. rujna 2024. (Tbr. 13. Tarife), odnosno ukupno 200 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju – predlagatelju osiguranja osnovano pripada 400,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (100,00 EUR-a), odnosno ukupno 500,00 EUR-a).

50. Zahtjev predlagatelja osiguranja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR-a. Naime, trošak sastavljanja podneska od 4. veljače 2025. i 5. ožujka 2025. nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V. i VI. izreke ovog rješenja.

U Splitu 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- predlagatelju osiguranja po punomoćniku Anti Alajbegu, odvjetniku u Splitu

- protivniku osiguranja po punomoćnici Kseniji Vržina, odvjetnici u Zagrebu

- u spis