Poslovni broj: UsI-2540/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, Trg bana Jelačića 11, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB: 37836302645, Zagreb, Runjaninova 2, zastupanog po opunomoćenici DHA, dipl. pravnici i zaposlenici, radi izdavanja potvrde, nakon javne i usmene rasprave zaključene 27. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, objavljene 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0052, URBROJ: 532-02-03- 02/1-24-3 od 30. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, KLASA: UP/I- 612-08/24-01/0004, URBROJ: 532-05-02-17/9-24-2 od 15. siječnja 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 4. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612- 08/24-02/0052, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 30. rujna 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je rješenje tuženika nepravilno i nezakonito iz razloga što tuženik nije provjerio sve navode tužitelja te cijenio činjenice i dokaze, odnosno nije obrazložio sve relevantne činjenice, a što je jasno vidljivo iz obrazloženja predmetnog rješenja. Posebno ističe kako pobijano rješenje tuženika, zapravo, gotovo da i nema obrazloženja, budući da je sve navedeno u „obrazloženju“ predmetnog rješenja samo puko nabrajanje zakonskih odredbi i citiranje stručnog nalaza i mišljenja koje je za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka izradilo Ministarstvo kulture i medija. Donošenju tužbom pobijanog rješenja prethodio je prvostupanjski postupak u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde temeljem članka 6. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) za nezakonito izgrađenu manju zahtjevnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer ista nije izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje Konzervatorski odjel u Dubrovniku temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja. Navedenim rješenjem je utvrđeno kako je predmetna čestica zaštićena unutar Kulturno-povijesne cjeline Malog Stona, pod brojem RST-1274-1986, predstavlja kulturno dobro te podliježe odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 , 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22), kako se ista nalazi u neposrednoj blizini malostonskih zidina te kako svojim volumenom i oblikovanjem ne poštuje obilježja gradnje zaštićene kulturno-povijesne cjeline Malog Stona te ima negativan utjecaj na njezin integritet. Protiv navedenog rješenja tužitelj je ustao žalbom navodeći kako je postojeća građevina koja je izgrađena prije 1968. godine nadograđena između 1975.

– 1980. godine te da u neposrednoj blizini iste ima više nadograđenih i izgrađenih stambenih objekata za potrebe čije legalizacije je nadležno tijelo izdalo potvrde temeljem članka 6. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12, 143/13, 65/17, 14/19). Tužitelj smatra kako je donositelj tužbom pobijanog rješenja trebao prije donošenja rješenja pozvati tužitelja da se izjasni o odlučnim činjenicama i po mogućnosti mu naložiti da otkloni nedostatke koje je utvrdilo konzervatorsko tijelo. Tužitelj također posebno ističe kako iz obrazloženja konzervatorskog tijela ne proizlazi koji su to posebni uvjeti u suprotnosti s kojima je izvedena nezakonito izgrađena manje zahtjevna zgrada na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na koji bi se način predmetna zgrada iz gledišta konzervatorskih načela mogla ozakoniti ukoliko bi se utvrđeni nedostaci uklonili. U niti jednom rješenju koja tužitelj pobija ovom tužbom nije izneseno mišljenje nadležnog tijela o radovima koje bi trebalo izvesti na nezakonito izgrađenoj manjoj zahtjevnoj zgradi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz prethodno za to ishođenje odobrenja, a radi usklađivanja iste sa povijesnim ambijentom. Tijelo koje je donijelo pobijano rješenje, činjenice i dokaze koje je tužitelj navodio tijekom postupka nije smatralo potrebnim utvrđivati, nije ih cijenilo kao valjane ili nevaljane, na iste se uopće nije referiralo niti vrednovalo ih na način da se o istima očitovalo u pobijanom rješenju. Dakle, nadležno tijelo pri donošenju tužbom pobijanog rješenja nije provelo postupak u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09). Upravo stoga tužitelj posebno ističe kako je nadležno tijelo pri donošenju pobijanog rješenja povrijedilo pravila i odredbe članaka 58. i 60. Zakona o općem upravnom postupku ne postupajući u skladu sa istima po pitanju dokazivanja tijekom upravnog postupka. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u butnom istaknuo kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 27. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku obrazloženja ove presude.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, KLASA: UP/I-612- 08/24-01/0004, URBROJ: 532-05-02-17/9-24-2 od 15. siječnja 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu manju zahtjevnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer ista nije izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje nadležni konzervatorski odjel utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja, te je rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 6. st. 1. toč. 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", br. 69/99., 151/03., 157103. - ispravak, 100/04., 87109., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12, 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22.) 9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0052, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 30. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz istih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bili ostvareni uvjeti za izdavanje potvrde da je predmetna građevina izgrađena u skladu s posebnim uvjetima, odnosno je li ista izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te nadalje jesu li u provedenom postupku na štetu tužitelja povrijeđena procesna prava koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenih akata, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Odredbom čl. 6. st. 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, br. 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnom kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara RH ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog doba upisanog u taj registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

12.Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje su od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, a pored toga tužitelj je svojim tužbenim navodima doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, s čim u vezi i pravilnu primjenu relevantnih odredbi materijalnog prava, uslijed čega sud upravne akte čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora za sada ne može ocijeniti pravilnima ni zakonitima, pa ih je stoga valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

13.Prije svega potrebno je istaknuti da je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno kako tuženik zaključuje da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu manju zahtjevnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer ista nije izvedena u skladu s posebnim uvjetima koje nadležni konzervatorski odjel utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole odnosno rješenja o uvjetima građenja, a koje stajalište prvenstveno temelji na Stručnom nalazu i mišljenju od 17. rujna 2024. ; KLASA: UP/ll-612-08/24- 02/0052, URBROJ: 399/01-23-2, koje je izrađeno za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, a koje tuženik u cijelosti reproducira u obrazloženju svog akta.

14.Također, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je uz navedeni stručni nalaz i mišljenje bitno istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019. godine, Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021. godine, Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. godine i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine), te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. godine i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine).

15.Konačno, tuženik u obrazloženju svog rješenja zaključuje kako je uvidom u spis predmeta i cjelokupnu dokumentaciju, nedvojbeno utvrđeno da je zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu manju zahtjevnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neosnovan te da se za predmetnu građevinu ne može izdati tražena potvrda.

16.Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo obrazloženje dano u osporenom rješenju. Naime, s tim u vezi prije svega je za navesti kako je u identičnoj upravnoj stvari protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-683/19-2 od 12. lipnja 2019. podnesena ustavna tužba, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj: U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020. točkom I. istu usvojio, točkom II. ukinuo je presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, te je točkom III. predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

17.U toj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske između ostalog ističe:" Podnositelj je nadležnom upravnom tijelu, na temelju članka 6. stavka 2. alineje 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, podnio zahtjev za izdavanjem potvrde da je njegova zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Navedena potvrda potrebna mu je u postupku legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada. U žalbenom postupku, kako je to navedeno u drugostupanjskom rješenju, zatražena je izrada stručnog nalaza i mišljenja, koje je doneseno 12. veljače 2018.

Podnositelj je u tužbi podnesenoj u upravnom sporu, ali osobito i u žalbi podnesenoj Visokom upravnom sudu prigovorio da se nigdje ne navodi tko je izradio nalaz i mišljenje pa pretpostavlja "da je izrađeno od strane vještaka tijela tuženog u upravnom sporu, koji nisu niti samostalni niti nepristrani", te ustrajao u svom prijedlogu "da se u upravnom sporu provede vještačenje po neovisnom i samostalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke na okolnost da je predmetna građevina izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje nadležni Konzervatorski odjel". Također je predložio provesti dokaz saslušanjem ovlaštene osobe tuženika te ovlaštene osobe arhitektonskog studija Marinović d.o.o. Split.

Prvostupanjski sud odbio je provesti dokaze koje je predložio podnositelj, smatrajući da se odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, ocjenom ostalih izvedenih dokaza. Taj sud suglasan je s obrazloženjem drugostupanjskog rješenja, jer su sukladni navodima stručnog mišljenja na koje se tuženik pozvao u obrazloženju svog rješenja.

U odnosu na prigovor podnositelja o izrađenom nalazu i mišljenju u tijeku žalbenog postupka naveo je da je to stručno mišljenje "stručna prosudba koja predstavlja interni akt djelatnika tuženika, a ne predstavlja mišljenje kakvo imaju u vidu članci 65. i 66. Zakona o općem upravnom postupku" te da je takvo stajalište zauzeto u upravno sudskoj praksi.

Drugostupanjski upravni sud također je ocijenio da je rješenje tuženika utemeljeno na argumentirano obrazloženoj stručnoj ocjeni, koja je tijekom žalbenog postupka dodatno potvrđena stručnim mišljenjem od 12. veljače 2018. Ponovio je da se radi o "stručnim mišljenjima nadležnog tijela odnosno djelatnika službenog tijela koji posjeduje stručna znanja iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara" pribavljenima u žalbenom dijelu upravnog postupka. Također je naveo da su sve sporne činjenice za koje podnositelj predlaže da se utvrde vještačenjem, utvrdila upravna tijela čija je obveza očuvanje i zaštita u nacionalnom interesu zaštićenih dobara, pa nije bilo razloga za provođenjem vještačenja.

Kada je riječ o načelu procesne ravnopravnosti stranaka (načelo jednakosti oružja), Ustavni sud ponavlja da ono obuhvaća razumnu mogućnost svake stranke izložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima u takvim uvjetima koji nijednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-1946/2019 od 28. svibnja 2020., www.usud.hr). U konkretnom slučaju podnositelj je tijekom postupka ukazivao na nedosljednosti i proturječnosti u činjeničnim utvrđenjima upravnih tijela. Prvostupanjski sud suglasio se s obrazloženjem iz drugostupanjskog upravnog rješenja jer je ono sukladno navedenom stručnom mišljenju, što je utvrdio čitanjem tog stručnog mišljenja. Drugostupanjski sud ocijenio je da je stručna ocjena argumentirano obrazložena te da je dodatno potvrđena stručnim mišljenjem, te da su sve sporne činjenice utvrdila upravna tijela čija je obveza očuvanje i zaštita zaštićenih dobara. Ostavljajući po strani pitanje je li stručno mišljenje pribavljeno u drugostupanjskom upravnom postupku nalaz i mišljenje iz članka 65. i 66. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) ili je riječ o internom aktu djelatnika tuženika, Ustavni sud smatra da je u provedenom upravnom sporu podnositelj bio lišen mogućnosti učinkovito osporiti drugostupanjsko upravno rješenje koje se temelji na tom stručnom mišljenju.

Ustavni sud je u više odluka podsjetio (v. primjerice odluku broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019., www.usud.hr) da vođenje upravnog spora ne predstavlja više isključivo spor o zakonitosti upravnog akta. Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka i rješenje USRH broj: U-I-2753/2012 i dr. i 29/17.; u daljnjem tekstu: ZUS/10) upravni sudovi kao i Visoki upravni sud dužni su voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, samostalno utvrđivati činjenično stanje, provesti javnu i kontradiktornu usmenu raspravu te meritorno odlučiti o upravnoj stvari. Provođenje javne, kontradiktorne usmene rasprave temeljno je pravilo postupanja u upravnom sporu, od kojeg postoje izuzeci propisani u članku 36. ZUS-a/10.

Radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata, upravni spor je hrvatskim zakonodavstvom i uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud mora imati mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja te u kojem stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stajalište upravnih sudova da su činjenice utvrdila upravna tijela čiji akti su osporeni u upravnom sporu, pa zbog toga što je obveza tih upravnih tijela očuvanje i zaštita zaštićenih dobara nema razloga provoditi vještačenje, tj. dovoditi u sumnju činjenice koje su utvrdili, u suprotnosti je sa zahtjevom da navodi stranke moraju biti propisno ispitani odnosno zahtjevi stranke stvarno "saslušani".

Sagledavajući postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da isti nije vođen na način koji je podnositelju osigurao pravo na pravično suđenje što je, prema ocjeni Ustavnog suda, dovelo do povrede prava podnositelja na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava u vezi s člankom 19. stavkom 2. Ustava."

18.Imajući u vidu naprijed citirano stajalište Ustavnog suda RH, ovaj sud zaključuje kako je isto primjenjivo i na konkretnu upravnu stvar, kao i da je ovo stajalište obvezujuće i za upravna tijela u pogledu provođenja upravnog postupka. Naime, po stajalištu ovog suda nije prihvatljivo da se za potrebe drugostupanjskog upravnog postupka pribavlja i izrađuje stručni nalaz i mišljenje na način da se tužitelja kao stranku upravnog postupka o tome uopće ne obavijesti te da mu se takav nalaz i mišljenje nikada ne dostavi, odnosno da mu se ne omogući da se očituje na navode tog mišljenja ili istakne prigovore u pogledu istog te da predloži izvođenje dokaza kojim bi se takvo mišljenje moglo preispitati, već tužitelj u izloženim okolnostima za postojanje stručnog nalaza i mišljenja saznaje tek u trenutku kada mu se dostavi drugostupanjsko rješenje, bez da mu se omogući da on na bilo koji način iznese svoje primjedbe u pogledu istog ili dovede u sumnju činjenična utvrđenja u takvom nalazu, što po stajalištu ovog suda nije pravno dopustivo i kosi se s osnovnim načelom upravnog postupka o omogućavanju stranci da sudjeluje u upravnom postupku te da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, pri čemu treba imati na umu da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

19.Kod izloženog stanja stvari, opisano postupanje upravnih tijela u provedenom upravnom postupku dovodi tužitelja kao stranku upravnog postupka u neravnopravan položaj, što je pak u suprotnosti sa zahtjevom da navodi stranke moraju biti propisno ispitani odnosno zahtjevi stranke stvarno "saslušani", a na što u citiranoj odluci ukazuje Ustavni sud RH. Stoga, u okolnostima kada tužitelj uopće nije znao da se za potrebe drugostupanjskog upravnog postupka pribavlja i izrađuje stručni nalaz i mišljenje te da mu takav nalaz i mišljenje nikada nije dostavljen, te kada mu nije omogućeno da se očituje na navode tog mišljenja ili istakne bilo kakve prigovore u pogledu istog ili da predloži izvođenje dokaza kojim bi se takvo mišljenje moglo preispitati, sud zaključuje da se radi o procesnim povredama na štetu tužitelja koje su od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, u svezi s čim je tužitelj i doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, te posljedično i pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

20.Ujedno, za istaknuti je i kako obrazloženje osporenog rješenja nije u suglasnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj u tom pravcu iznosi u ovom sporu. Također, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužitelju odbija zahtjev za izdavanje tražene potvrde, sudu nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

21.Stoga, kod izloženog stanja stvari, proizlazi da osporavanim rješenjima nisu dani jasni, potpuni i neproturječni razlozi o svim činjenicama koje su pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari čime su povrijeđene odredbe članka 120. stavaka 2. i 3. u svezi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, (Narodne novine, broj: 47/09, dalje: ZUP-a), slijedom čega je na temelju odredbe članka 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a valjalo odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, pri čemu je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), u kojem će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, uslijed čega je presuđeno kao pod točkama I. i II. u izreci presude.

22.S prethodnim u vezi, u ponovnom postupku koji će uslijediti nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo dužno je ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu manju zahtjevnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu će najprije tužitelju dostaviti stručni nalaz i mišljenje od 17. rujna 2024.; KLASA: UP/ll-612-08/24-02/0052, URBROJ: 399/01-23-2, koje je izrađeno za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, te će mu dati primjeren rok da se očituje na navode istog, pa ovisno o navodima i prigovorima tužitelja, održati će usmenu raspravu te će po potrebi, odnosno ukoliko to tužitelj predloži i upravno tijelo bude smatralo svrsishodnim, obaviti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka konzervatorske, građevinske ili druge odgovarajuće struke, na koji očevid će pozvati tužitelja i omogućiti mu sudjelovanje na istom, kao i što će mu omogućiti da se očituje na nalaz vještaka te da mu na raspravi postavlja pitanja, te će nakon na takav način provedenog zakonitog postupka donijeti novo rješenje pridržavajući se naprijed izloženih pravnih shvaćanja i primjedbi ovoga suda, s tim da novo rješenje treba biti doneseno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dakle na način kako to propisuje odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku, koje pak treba biti obrazloženo na način kako je to propisano odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona.

23.Konačno, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci ove presude.

U Splitu, 11. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, Trg bana

Jelačića 11, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, uz zapisnik o objavi te povrat spisa,

- u spis.