REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-881/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženik Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja i isplate, 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Puli – Pola.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 17. rujna 2024. (stranice 1–5) podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti (pojedinih) odredbi ugovora o kreditu br. 9012088515 od 13. studenog 2006., te isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2024. (str. 59–63) tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

3. Prigovor tuženika je osnovan.

4. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita zaključili ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju vozila. U čl. 10. ugovora o kreditu navedeno je: „Za eventualne sporove iz ovog Ugovora nadležan je sud prema sjedištu podružnice Banke.“ Dakle, stranke su se u ugovoru sporazumjele o mjesnoj nadležnosti (prema čl. 70. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP).

4. 1. Predmetni ugovor zaključen je u podružnici tuženika u [adresa] (kamo je ugovor i solemniziran i kamo je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao prebivalište).

5. Prema čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koji sadržajno odgovara čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003.) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007. – ispravak, 79/2009., 89/2009. – ispravak, 75/2009.

– Zakon o potrošačkom kreditiranju, 133/2009. – Zakon o platnom prometu, 78/2012. i 56/2013.), ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetima u dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. studenog 2020. donio zaključak posl. br. Su IV-308/2020 kojim se očitovao smatra li se nepoštenom odredbom ugovora o kreditu odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti te je utvrdio da prorogacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke jest klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

7. U konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u [adresa], po mjestu sjedišta podružnice tuženika u [adresa], a u trenutku sklapanja ugovora prebivalište tužitelja je bilo u [adresa]. Dakle, nije riječ o prorogacijskoj klauzuli u korist registriranog sjedišta banke, a niti je ona uzrokavala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i ništetna, nadležnost za suđenje procjenjivala bi se prema pravilima ZPP-a, i to čl. 46., 48. i 59. ZPP-a, te bi proizlazila u nadležnost suda u [adresa] (prema čl. 46. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište; prema odredbi čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi).

8. Slijedom toga, za suđenje u ovom sporu je mjesno nadležan, i prema prorogacijskoj klauzuli i prema citiranim čl. 46., 48. i 59. ZPP-a, sud u mjestu sjedišta podružnice tuženika (Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“ br. 67/2018. i 21/2022.), odnosno Općinski sud u Puli – Pola, pa je sukladno čl. 20. i 21.

ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Pazinu 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku petnaest dana od dostave rješenja.

DNA:

1. tužitelj po pun.,

2. tuženik po pun.,

3. Općinski sud u Puli – Pola, po pravomoćnosti, uz spis.