Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-757/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari I-tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica CŠĆ, odvjetnica u [adresa] protiv I-tuženika ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužene RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužene VŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. siječnja 2025. u prisutnosti I-tužiteljice CŠ, II- tužitelja VŠ, punomoćnice tužitelja, odvjetnice CŠĆ, I-tuženika ĐŠ, II-tužene RŠ i punomoćnika tuženika, odvjetnika Nenada Grofa, 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I./ Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina, kojeg su dana 30.09.2013.g. zaključili MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je MŠ darovala FŠ nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Njivice, i to k. č. br. [katastarska čestica], a koje se u naravi sastoje od kuće za odmor od 52 čm i dvorišta od 145 čm, koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, broj OV-15153/13, n e p o s to j e ć i i bez pravnog učinka.

II./ Nalaže se I.tuženiku ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženici RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženici VŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I. tužiteljici CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

II./ Nalaže se I.tuženiku ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženici RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tuženici VŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I. tužiteljici CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se I-tužiteljici CŠ i II-tužitelju VŠ naknaditi I-tuženiku ĐŠ, II-tuženoj RŠ i III-tuženoj VŠĆ parnični trošak u iznosu od 4.125,00 EUR (četiritisućestodvadesetpet eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji CŠ i VŠ podnijeli su 25. kolovoza 2023. ovom sudu tužbu protiv tuženika ĐŠ, RŠ i ĐŠĆ u kojoj su naveli da su nasljednici ČŠ, da je ČŠ pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak protiv MŠ radi isplate najamnine za stan na adresi u [adresa] koji su oni kao njegovi nasljednici preuzeli, da je MŠ tijekom tog postupka umrla pa da je taj postupak nastavljen u odnosu na ovdje tuženike ĐŠ i RŠ kao njene nasljednike te da su u tom postupku oni sudu naveli da ne odgovaraju za dugove MŠ jer iza iste nisu ništa naslijedili obzirom je ona svoju jedinu imovinu - kuću za odmor u [adresa], za života darovala FŠ. Još su naveli da je MŠ imala pravo korištenja navedenog stana, a koje je stekla kao nositeljica ranijeg stanarskog prava, da je vlasnik ovog stana bio ČŠ, da je sud odbio zahtjev MŠ da donošenjem sudske presude zamijeni ugovor o najmu ovog stana sa zaštićenom najamninom, da je u tom sudskom postupku MŠ izjavila da se ČŠ 1997. obratila sa zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu navedenog stana, a kojem zahtjevu on nije udovoljio, a da je zatajila da je tada bila vlasnica useljive kuće u k. o. [katastarska općina] koju je prodala 2006. i useljive kuće u [adresa] za koju je sudu navela pogrešnu površinu, da je 1999. osnovala sudski polog na koji je sve do 13. siječnja 2009. uplaćivala mjesečni iznos od 155,29 HRK na ime korištenja ovog stana, a da je kasnije pa sve do 13. svibnja 2013. uplaćivala iznos od 353,69 HRK, da je navedeni sudski postupak trajao čak 14 godina za koje vrijeme je MŠ sa svojom obitelji uživala u kući uz more u [adresa], a koristila za stanovanje stan ČŠ za mjesečni iznos od 353,69 HRK te da je kada ju je ČŠ zatražio u lipnju 2013. da mu plati tržišnu najamninu za ovaj stan u iznosu od 2.500,00 HRK mjesečno te zaostatke u ukupnom iznosu od 90.000,00 HRK (samo za razdoblje unatrag 3 godine) 30. rujna 2013. svoju kuću uz more u [adresa] darovala FŠ, svom jedinom zakonskom nasljedniku pa da slijedom svega smatraju da je taj ugovor o darovanju nepostojeći i da ne proizvodi pravne učinke obzirom je sklopljen radi nedopuštene pobude - izbjegavanja plaćanja dužnih iznosa najamnine koje su pobude postojale kod ugovornih strana obzirom su obje znale da se vodi sudski postupak radi naplate tog dugovanja. Naveli su i kako smatraju da se na ovaj pravni posao treba primijeniti odredba čl. 273. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima i da je i više nego razvidno da je jedini cilj sklapanja ovog ugovora bio spriječiti ČŠ da namiri svoju tražbinu od MŠ. Još su naveli kako smatraju da je ovaj ugovor protivan moralu društva, a postupanje MŠ i FŠ potpuno nemoralno, jer je učinjeno radi sprečavanja ČŠ da namiri svoju tražbinu na imovini MŠ, a što je protivno i prisilnim propisima koji nalažu postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ali i koji zabranjuju zloupotrebu prava kao i da smatraju da nije moralno niti u skladu sa načelima obveznog prava, načelom savjesnosti i poštenja i zabranom zloupotrebe prava niti postupanje ovdje tuženika kao pravnih slijednika MŠ i FŠ obzirom je FŠ preminuo **.**.2015., a MŠ **.**.2015. dok su tuženici ovdje predmetan stan u [adresa] predali ČŠ u posjed tek 27. ožujka 2017. pa ju tako preko 18 mjeseci držali u svome posjedu. Naveli su i kako slijedom svega navedenog smatraju i da je predmetni ugovor o darovanju protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva te da je stoga u cijelosti ništetan, a i da smatraju da imaju pravni interes zahtijevati da sud utvrdi da je isti nepostojeći, podredno ništetan obzirom je to "prejudicijelno pitanje" za prethodno navedeni sudski postupak koji se vodi radi naplate najamnine za predmetni stan u [adresa]. Naveli su i da smatraju da su pogrešno provedeni ostavinski postupci iza FŠ i MŠ jer prethodno navedena kuća u [adresa] nije bila ostavinska imovina FŠ već ostavinska imovina MŠ i da su njeni nasljednici ovdje I-tuženik i II- tužena pa da su zato za njihov zahtjev pasivno legitimirani. Slijedom svega navedenog predložili su da sud presudom utvrdi da je prethodno naveden ugovor o darovanju kuće u [adresa] (pobliže opisan u izreci ove presude) nepostojeći i bez pravnog učinka te da naloži tuženicima da im solidarno naknade trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate kao i da, ukoliko ovaj zahtjev ocijeni neosnovanim, presudom utvrdi da je ovaj ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke i također naloži tuženicima da im solidarno naknade trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženici ĐŠ, RŠ i ĐŠĆ podnijeli su odgovor na tužbu u kojem su naveli kako smatraju da o ništetnosti darovnog ugovora navedenog u tužbi između istih stranaka već teče parnica pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1054/2014 pa da tužbu treba odbaciti, da tužitelji nemaju pravni interes za utvrđenje da ta ugovor ne postoji pa da tužbu i u odnosu na taj zahtjev treba odbaciti te da se tužbi i tužbenim zahtjevima protive kao neosnovanima. Još su naveli da od MŠ nisu ništa naslijedili jer ona u trenutku svoje smrti imovine nije imala, da smatraju da tužitelji od suda traže utvrđenje ništetnosti predmetnog darovnog ugovora jer se pokušavaju spasiti od obveze da im naknade trošak sudskog parničnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1054/2014, da smatraju da tužitelji zlouporabljuju svoja procesna ovlaštenja i da sudu iznose nevažne navode o sudskom postupku radi isplate po tužbi TŠ protiv MŠ i svim njegovim okolnostima, a da su stranke predmetnog darovnog ugovora mrtve te da su kontradiktorni navodi tužitelja da je predmetan ugovor nepostojeći i ništetan. Još su naveli da je postojala volja ugovornih strana za zaključenje predmetnog ugovora, da je on zaključen i konzumiran, a i da je isticanje da ugovor ne postoji dopušteno samo ugovornoj strani, a ne i trećim osobama. Naveli su i kako smatraju da tužitelji nisu dokazali da postoji tražbina TŠ prema MŠ, a niti postojanje nedopuštene pobude ugovornih strana predmetnog ugovora kao i da smatraju da tužitelji miješaju pravne institute kako bi izbjegli činjenicu da su propustili rokove za pobijanje predmetnog ugovora o darovanju. Predložili su naložiti tužiteljima da im naknade trošak ovog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike rješenja o nasljeđivanju (list 11 do 14, 30 i 31 spisa), preslike presuda (list 15 do 23 spisa), presliku ugovora (list 24 do 26 spisa), presliku zapisnika (list 27 i 28 spisa), presliku dopisa (list 29 spisa), presliku rješenja (list 42 do 45 spisa), presliku podneska (list 46 do 48 spisa), preslike dijelova spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1054/2014 i P-10597/2023 (list 82 i 83 spisa) te spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-125/10 i saslušao je tužitelje CŠ (list 86 do 88 spisa) i VŠ (list 88 spisa) te I-tuženika ĐŠ (list 89 i 90 spisa) i II-tuženu RŠ (list 90 do 92 spisa) dok primjenom odredbe čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) nije kao stranku saslušao III-tuženu VŠĆ jer se ista nije odazvala pozivu suda na ročište za glavnu raspravu niti je taj izostanak opravdala pri čemu valja reći da je njen punomoćnik odvjetnik sudu naveo da ista nije mogla pristupiti na ročište jer radi, no nije predložio izvesti nikakav dokaz istinitosti tog navoda pa III-tužena tako prema ocjeni suda da je upravo navedeno opravdani razlog njenog izostanka nije dokazala.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da su i prvotno postavljen tužbeni zahtjev i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev neosnovani.

5. Tužitelji prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevaju presudom utvrditi da je ugovor o darovanju kuće za odmor u [adresa] koji su 30. rujna 2013. sklopili MŠ kao darodavateljica i FŠ kao daroprimac "nepostojeći i bez pravnog učinka". Tzv. nepostojeći ugovori su prema stavu ovog suda oni pravni poslovi kojima nedostaje sastojak propisan zakonom za njihov nastanak odnosno pravni poslovni oko čijih se bitnih sastojaka stranke nisu usuglasile u smislu odredaba čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Tužitelji kao razloge "nepostojanja" predmetnog ugovora navode činjenice da su ugovorne strane istog u trenutku sklapanja istog znale da ČŠ od MŠ potražuje isplatu novčanog iznosa na ime najamnine za stan na adresi u [adresa] i da je njihova volja bila da sklapanjem predmetnog ugovora MŠ izbjegne mogućnost da ČŠ od nje (iz vrijednosti njene imovine) naplati ovo svoje potraživanje. Kao dokaz ovih činjenica predložili su da sud pročita isprave koje su mu dostavili i sasluša stranke ovog postupka.

6. Da je MŠ **.**.2013. znala da ČŠ od nje traži da mu ona plati novčani iznos na ime najamnine za stan na adresi u [adresa] prema ocjeni ovog suda jasno proizlazi iz sadržaja isprava koje su mu dostavili tužitelji (list 82 do 83 spisa) obzirom iz istih nedvojbeno proizlazi da je MŠ od prije toga datuma, a i na taj datum sudjelovala kao stranka u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1054/14 po tužbi ČŠ protiv nje kao tužene, a upravo radi isplate najamnine za stan na adresi u [adresa] pri čemu valja reći i da među ovdje strankama i nije sporno da se ovaj sudski postupak tada vodio.

7. Da je, međutim, volja MŠ bila da sklapanjem predmetnog ugovora izbjegne mogućnost da ČŠ ovu svoju tražbinu naplati, prema ocjeni suda ne proizlazi iz sadržaja isprava koje su mu dostavili i predložili čitati tužitelji, a niti iz iskaza stranaka ovog postupka. Naime, sadržaj dostavljenih isprava ne govori ništa o volji MŠ uoči sklapanja predmetnog ugovora o darovanju dok su saslušani kao stranke tužitelji suglasno te prema ocjeni suda jasno, logično i životno i stoga uvjerljivo iskazali da za sklapanje ovog ugovora u vrijeme kada je on sklopljen niti oni niti njihov otac ČŠ niti itko drugi iz njihove obitelji nisu znali pa ti iskazi prema stavu ovog suda nedvojbeno dokazuju izostanak i neposrednih i posrednih saznanja ovdje tužitelja o ovoj spornoj volji MŠ. Daljnji, ponovno suglasan, iskaz oboje tužitelja da smatraju da su MŠ i FŠ predmetni ugovor sklopili sa isključivom namjerom da ČŠ ne naplati prethodno navedenu najamninu, pak, prema ocjeni ovog suda predstavlja samo proizvoljan zaključak tužitelja o ovdje spornoj volji ugovornih stranaka, a da je tome tako potvrđuje i daljnji iskaz tužiteljice CŠ da je ovo zaključila obzirom na činjenicu da se ovaj dar dogodio neposredno nakon što je sud odbio zahtjev MŠ da za stan na adresi u [adresa] plaća zaštićenu najamninu, a ČŠ od nje tražio da mu plati veću najamninu, obzirom upravo takav iskaz nedvojbeno dokazuje da tužitelji o volji ugovornih strana ovdje predmetnog ugovora nisu zaključili na temelju vlastitih neposrednih saznanja o istoj već na temelju određenih događaja koji su sklapanju ovog ugovora neposredno prethodili. Sud stoga ove iskaze tužitelja nije prihvatio kao vjerodostojne dokaze sporne volje ugovornih stranaka predmetnog ugovora.

8. Ni saslušani kao stranke tuženici ĐŠ i RŠ nisu iskazivali da su neposredno ili posredno svjedočili očitovanju volje ovdje ugovornih stranaka uoči sklapanja predmetnog ugovora o darovanju već su suglasno te prema ocjeni suda jasno, logično i životno i stoga uvjerljivo iskazali da ni oni o sklapanju tog ugovora u vrijeme kada je sklopljen kao niti o volji ugovornih strana u to vrijeme nisu imali saznanja. Sud stoga niti iskaze ovih tuženika nije prihvatio kao vjerodostojne dokaze sporne volje ugovornih stranaka predmetnog ugovora

9. Sud tako na temelju na prijedlog tužitelja izvedenih dokaza nije uopće, a svakako niti sa sigurnošću u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a, mogao utvrditi kakva je bila ugovorna volja MŠ i FŠ uoči sklapanja predmetnog ugovora o darovanju odnosno je li ista odgovarala sadržaju ovog ugovora pa tako niti činjenicu da je ta volja bila da sklapanjem predmetnog ugovora o darovanju MŠ izbjegne mogućnost da ČŠ od nje (iz vrijednosti njene imovine) naplati svoje potraživanje, a niti da je upravo ta volja kao poticaj, inspiracija ili motiv predstavljala nedopuštenu pobudu u smislu odredaba čl. 273. ZOO-a, kako to zaključuju tužitelji, uslijed koje bi predmetni ugovor bio bez učinka pa slijedom navedenog sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao niti utvrditi da predmetni ugovor o darovanju uslijed izostanka suglasnosti stranaka o njegovim sastojcima u smislu odredaba čl. 247. ZOO-a nije niti nastao.

10. Tužitelji eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a zahtijevaju presudom utvrditi da je ugovor o darovanju kuće za odmor u [adresa] koji su 30. rujna 2013. sklopili MŠ kao darodavateljica i FŠ kao daroprimac ništetan. Odredbama čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a tužitelji i kao razloge ove ništetnosti navode činjenice da su ugovorne strane istog u trenutku sklapanja istog znale da ČŠ od MŠ FŠ potražuje isplatu novčanog iznosa na ime najamnine za stan na adresi u [adresa] i da je njihova volja bila da sklapanjem predmetnog ugovora MŠ izbjegne mogućnost da ČŠ od nje (iz vrijednosti njene imovine) naplati ovo svoje potraživanje, a koje postupanje smatraju nesavjesnim, nepoštenim i nemoralnim te zlouporabom prava. Ponovno su kao dokaz ovih činjenica predložili da sud pročita isprave koje su mu dostavili i sasluša stranke ovog postupka.

11. Iz iskaza tužitelja, kako je već rečeno, proizlazi da su isti zaključak o nepostojanju, a i nevaljanosti, ovdje predmetnog pravnog posla darovanja donijeli na temelju određenih događaja koji su sklapanju istog neposredno prethodili - traženja ČŠ da mu MŠ plati najamninu za njegov stan u kojem stanuje (na adresi u [adresa]) i odbijanja od strane suda zahtjeva MŠ da joj se za ovo stanovanje odredi plaćanje ČŠ zaštićenu najamninu (nižu od one koju ČŠ traži da mu plati), a sud na temelju navoda tuženika u ovom postupku zaključuje da među strankama činjenica da su se ovi događaji uoči predmetnog ugovaranja dogodili i nije sporna dok ovo proizlazi i iz sadržaja isprava koje su tužitelji sudu dostavili (list 15 do 23, 27 i 28, 82 do 83 spisa).

12. Same činjenice, međutim, da u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla darovanja treća osoba (ČŠ) od MŠ kao darodavateljice traži da mu plati određeni iznos najamnine za korištenje stana (što ona zna), a sud odbija zahtjev MŠ kao darodavateljice za određivanjem njene obveze da toj trećoj osobi na ime iste najamnine plati niži novčani iznos (što ona također zna) prema stavu ovog suda ne dokazuju niti nezakonitost niti nemoralnost tog pravnog posla u smislu odredaba čl. 322. st. 1. ZOO-a. Naime, ove činjenice predstavljaju određene okolnosti u životu darodavateljice i to okolnosti koje govore o njenim novčanim obavezama vezanim za stan u kojem, među strankama nesporno, stanuje i to, sasvim konkretno, da ju najmodavac traži da mu plati višu najamninu za taj stan od one koju ona smatra da mu treba platiti, a koje je smatranje sud ocijenio neosnovanim. One, međutim, same po sebi uopće ne govore o kakvom odnosu ovih okolnosti sa predmetnim ugovaranjem, a utjecaj bilo kakvih pa i ovih okolnosti na volju stranaka sud, kako je već navedeno, u ovom postupku nije mogao utvrditi, dok je sasvim notorno da su u životima ovdje ugovornih stranaka u vrijeme predmetnog ugovaranja postojale i brojne druge okolnosti koje su na ovdje predmetno ugovaranje mogle utjecati. Ove okolnosti, zapravo, prema stavu ovog suda govore isključivo o odnosu darodavateljice kao dužnika i treće osobe (ČŠ) kao njenog vjerovnika, a zaključci koje tužitelji na temelju istih donose u odnosu na predmetni ugovor o darovanju prema stavu ovog suda predstavljaju volju istih da ovaj ugovor pobijaju kao radnju za koju smatraju da je (kao nesavjesna, nepoštena, nemoralna, nezakonita) poduzeta na štetu ČŠ sukladno odredbama čl. 66. i 69. ZOO-a, kakvu tužbu radi pobijanja, međutim, u ovom postupku nisu podnijeli.

13. Sud je stoga neosnovanim ocijenio i zahtjev tužitelja da utvrdi da je predmetni ugovor o darovanju nepostojeći i bez pravnih učinaka i zahtjev tužitelja da utvrdi da je isti ništetan jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa je odlučio kao u izreci.

14. Valja još reći da iz sadržaja spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1054/2014, a koji su stranke predložile čitati, prema stavu ovog suda ne proizlazi da o istom zahtjevu među istim strankama već teče parnica u smislu odredaba čl. 194. st. 3. i 4. ZPP-a. Naime, iako su i u tom postupku između istih stranaka tužitelji CŠ i VŠ zahtijevali da sud utvrdi da je ovdje predmetan ugovor o darovanju ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, taj sud o dopuštenosti takvog zahtjeva (kojim je tužba u tom postupku preinačena), a kojoj su se tuženici usprotivili, (još) nije odlučio pa parnica između stranaka o istom još ne teče te je stoga tužba u ovom postupku dopuštena. Također valja reći i da iz sadržaja ovog spisa jasno proizlazi da između istih stranaka i to tužitelja kao pravnih slijednika ČŠ i tuženika kao pravnih slijednika MŠ teče parnica o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatom najamnine za stan na adresi u [adresa] u kojoj su tuženici sudu naveli da od MŠ nisu ništa naslijedili i da stoga ne odgovaraju za njene dugove na temelju čega je ovaj sud utvrdio da tužitelji za oba ovdje postavljena tužbena zahtjeva, koji se posredno odnose na utvrđenje imovine MŠ, imaju pravni interes u smislu odredaba čl. 187. st. 2. ZPP-a pa je stoga tužba u ovom postupku dopuštena.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadu ovog troška ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nisu uspjeli. Tuženicima je, obzirom su u ovom sporu uspjeli, dosuđen trošak ovog postupka pri čemu je kao potreban ocijenjen trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i prema vrijednosti predmeta spora od 100.000,00 EUR koju su tužitelji naznačili u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP-a) te koju je sud potom na pripremnom ročištu održanom 11. travnja 2024. odredio u iznosu od 20.000,00 EUR u skladu sa odredbama čl. 40. st. 3. ZPP-a obzirom je ocijenio da su ovu vrijednost tužitelji u tužbi očito suviše visoko naznačili tako da se postavilo pitanje prava stranaka na naknadu troškova postupka, a tuženici su joj prigovorili, utvrdivši da tužitelji nisu točno ovu vrijednost odredili u iznosu vrijednosti nekretnine koja je predmetnim ugovorom darovana već da ovu vrijednost predstavlja očekivana imovinska korist tužitelja od uspjeha sa tužbenim zahtjevima, a koja prema zahtjevu tužitelja iz parnice radi naplate najamnine koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1054/14 (list 46 do 48 spisa) iznosi upravo oko 20.000,00 EUR (glavnica i kamate). Tuženicima je tako priznat i dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od zatraženih 750 bodova (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 11.4.2024., 17.9.2024. i 24.1.2025. u iznosu od po 250 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 1500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR te uvećano za 25 % PDV-a i 10 % (tbr. 40/1) iznosi 4.125,00 EUR. Tuženicima nije priznat kao potreban za ovu parnicu trošak sastava podneska od 3.10.2024. obzirom se istim sudu nisu obratili oni vezano uz predmet ovog spora. Stoga ga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. I-tužiteljici CŠ po punomoćnici

2. II-tužitelju VŠ po punomoćnici

3. I-tuženiku ĐŠ po punomoćniku

4. II-tuženoj RŠ po punomoćniku

5. III-tuženoj VŠĆ po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte