REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3016/2023-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROIZVODNO TRGOVAČKI CENTAR KRKA KNIN d.o.o., Knin, IV. Gardijske brigade 444, OIB: 91139119550, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mamić, Grgić i Vinter u Zagrebu, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-118/2022 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-118/2022 od 12. svibnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev te se proglašava nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava tužitelja od strane tuženika temeljem Zahtjeva za naplatu tražbine pred Financijskom agencijom s osnove za plaćanje, temeljem zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin od 24. travnja 2018. pod poslovnim brojem OV-2389/18, radi naplate iznosa od 1.705.000,00 kn. Točkom II. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.705.000,00 kn (jedanmilijun sedamstopettisuća kuna) / 226.292,39 eura, na ime naknade štete i neosnovano stečenog temeljem Zahtjeva za naplatu tražbine pred Financijskom agencijom s osnove za plaćanje, i temeljem predmetne zadužnice radi naplate iznosa od 1.705.000,00 kn, sa zateznim kamatama čija stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 4. srpnja 2022., sve u roku od osam dana. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.967,37 eura, sa zateznim kamatama čija stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

2. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i iskaza saslušanih svjedoka, prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 217. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16; dalje: ZJN) jer je tuženik trebao tužitelju vratiti jamstvo u vidu zadužnice, a ne zadužnicu dati na naplatu nakon isteka roka od 10 dana, nakon što je potpisan ugovor o javnoj nabavi u kojoj je tužitelj sudjelovao, ali nije izabran. Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom ovome sudu preinačiti odnosno ukinuti pobijanu presudu. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev. Smatra da je dokazao da je osnovano dao na naplatu zadužnicu koja je dana kao jamstvo za ozbiljnost ponude, jer tužitelj kao prvorangirani ponuditelj nije dostavio ažurirane popratne dokumente koje je tuženik naknadno zahtijevao pa njegova ponuda nije prihvaćena. Ističe da su tužitelj i DIV grupa d.o.o., na koju se tužitelj oslanjao u javnoj nabavi, manipulirali postupkom nabave što je dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka. Smatra da nije istekao rok naplate jamstva jer se zadužnica može naplaćivati u roku od 10 godina. Prigovara odluci o troškovima postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda nije pravilna i nije osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom i to pljenidbe i prijenosa na temelju zadužnice – jamstvo za ozbiljnost ponude te naknada štete odnosno povrat neosnovano stečenog. Naime tužitelj nije izabran u postupku javne nabave kao izvođač, nego druge pravne osobe, pa smatra da je tužitelju tuženik morao vratiti zadužnicu. Umjesto da vrati zadužnicu, istu je tuženik poslao na naplatu te tako stekao bez osnove navedeni iznos i oštetio tužitelja, zbog čega je pokrenuta parnica.

8. U konkretnom slučaju radi se o parnici koju pokreće ovršenik (ovdje tužitelj) na temelju odredbe članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog postojanja nekih od razloga iz odredbe članka 50. OZ-a.

9. Tužitelj je zaključkom Općinskog suda Šibenik, Stalne služba Knin poslovni broj Ovr-290/2022 od 9. lipnja 2022., upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa zadužnice poslovni broj OV-2389/18 od 24. travnja 2018. iz razloga određenih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,) i točke 9. (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave) Ovršnog zakona.

10. Tužitelj tvrdi da ovrha nije dopuštena, jer je tuženik zadužnicu (jamstvo za ozbiljnost ponude) dao na naplatu umjesto da ju vrati tužitelju prema odredbi članka 217. ZJN-a. Tuženik pak smatra da je sukladno odredbi članka 214. stavka 1. ZJN-a imao ovlaštenje naplatiti jamstvo, jer tužitelj nije dostavio ažuriranu dokumentaciju u postupku javne nabave. Tužitelj može zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom iako je ovrha provedena (naplaćena zadužnica), jer nijednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020.).

11. Nespornim je u provedenom postupku javne nabave koji u ožujku 2019., s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma s tri gospodarska subjekta za nabavu željezničkih tračnica, rangiranjem valjanih ponuda sedam ponuditelja koji su dostavili jamstvo za ozbiljnost ponude, odabrao tri gospodarska subjekta s ekonomski najpovoljnijim ponudama.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tuženik 2019. proveo postupak javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma radi nabave željezničke tračnice neobrađene,

- da je tužitelj sudjelovao kao ponuditelj i da je kao jamstvo za ozbiljnost ponude predao zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika na iznos glavnice od 1.700.000,00 kn i troškova u iznosu od 5.000,00 kn,

- da je tuženik tijekom postupka javne nabave pozvao tužitelja na dopunu dokumentacije i da je tužitelj i dostavljao traženu dokumentaciju,

- da je tuženik unatoč tome 10. prosinca 2019. donio odluku o odabiru najpovoljnije ponude s drugim ponuditeljima i kao razlog odbijanja ponude tužitelja naveo da tužitelj nije dostavio ažurirane popratne dokumente ponude za gospodarskog subjekta na kojeg se oslanja,

- da je tužitelj s ponuditeljima JSW Steel Italy Piombino S.P.A., CIOS cargo d.o.o. i DIV grupa d.o.o. sklopio Okvirni sporazum 1/20 dana 31. siječnja 2020.,

- da je tužitelj pozivao tuženika na povrat zadužnice (jamstva) što tuženik nije učinio,

- da je tuženik 26. travnja 2022. dao na naplatu zadužnicu i da je 5. srpnja 2022. na račun tuženika prenesen iznos od 1.705.000,00 kn,

- da je tužitelj ovu tužbu podnio 29. lipnja 2022.

13. Odredbom članka 214. stavka 1. točke 1. ZJN-a propisano je da javni naručitelj može od gospodarskog subjekta zahtijevati jamstvo za ozbiljnost ponude za slučaj odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine valjanosti, nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ovoga Zakona, neprihvaćanja ispravka računske greške, odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ili nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako okvirni sporazum obvezuje na sklapanje i izvršenje.

14. Nadalje odredbom članka 216. ZJN-a propisano je da javni naručitelj određuje trajanje jamstva za ozbiljnost ponude sukladno roku valjanosti ponude, dok je odredbom članka 214. stavka 2. ZJN-a propisano da ako javni naručitelj koristi mogućnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka (što je ovdje slučaj) obvezan je u dokumentaciji o nabavi odrediti vrstu, sredstvo i uvjete jamstava, s time da ne može odrediti isključivo novčani polog kao jamstvo.

15. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da iz dokumentacije o nabavi proizlazi da je tuženik kao jamstvo zahtijevao običnu ili bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika, da je naveo da se jamstvo daje kao dio ponude u slučaju odustajanja od ponude u roku njene valjanosti, nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata, neprihvaćanja ispravka računske greške, odbijanja potpisivanja okvirnog sporazuma. U dokumentaciji je navedeno da će se jamstvo za ozbiljnost ponude vratiti ponuditeljima sukladno članku 217. ZJN-a, kojom odredbom je propisano da je javni naručitelj obvezan vratiti ponuditeljima jamstvo za ozbiljnost ponude u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, odnosno dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora o javnoj nabavi, a presliku jamstva obvezan je pohraniti (što bi u konkretnom slučaju bilo 10. veljače 2020.).

16. Iz tuženikove žalbe proizlazi da je tužitelj za gospodarski subjekt na koji se oslanja, DIV GRUPA d.o.o. Samobor, dostavio neažuriranu dokumentaciju i to Izjavu o nekažnjavanju od 26. lipnja 2018., poreznu potvrdu od 7. lipnja 2018. i Izjavu o nepostojanju okolnosti iz članka 254. stavka 1. točke 2. ZJN-a od 28. lipnja 2018.

17. Pravilnikom o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“ broj 65/17 i 75/20) propisano je što se smatra ažuriranom dokumentacijom. U članku 20. toga Pravilnika propisano je u:

- stavkom 9. smatra se da su dokumenti iz članka 265. stavka 1. točke 1. ZJN-a ažurirani ako nisu stariji više od šest mjeseci od dana početka postupka javne nabave,

- stavkom 10. smatra se da su dokumenti iz članka 265. stavka 1. točke 2. i točke 3. i stavka 2. ZJN-a ažurirani ako nisu stariji od dana početka postupka javne nabave.

18. Tuženik tijekom postupka i u žalbi navodi da cjelokupna dokumentacija koju je dostavio tužitelj ne udovoljava navedenim kriterijima propisanim u postupku javne nabave, zbog čega je odbio ponudu tužitelja primjenom odredbe članka 263. stavka 3. ZJN-a kojom je propisano:

- ako ponuditelj koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu ne dostavi ažurirane popratne dokumente u ostavljenom roku ili njima ne dokaže da ispunjava uvjete iz članka 260. stavka 1. točaka 1. – 3. ovoga Zakona, javni naručitelj obvezan je odbiti ponudu tog ponuditelja te postupiti sukladno stavku 1. ovoga članka u odnosu na ponuditelja koji je podnio sljedeću najpovoljniju ponudu ili poništiti postupak javne nabave, ako postoje razlozi za poništenje. S obzirom na to da je ponuda tužitelja u postupku javne nabave odbijena, isti nije niti bio gospodarski subjekt s kojim tuženik kao naručitelj namjerava i može sklopiti okvirni sporazum, te se stoga člancima 152. i 153. ZJN-a primjenjuje samo na izabrane gospodarske subjekte s kojima javni naručitelj smije sklopiti Okvirni sporazum radi utvrđivanja uvjeta za dodjelu ugovora, a sukladno člancima 152. i 153. ZJN-a.

19. Međutim, navedene činjenice na koje se poziva tuženik već u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka, potkrijepljen i odgovarajućim dokazima, a čiju dokaznu snagu prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije ocijenio niti je obrazložio iz kojih je razloga tako postupio.

20. Spornim proizlazi je li nakon provedenog postupka javne nabave, tuženik imao pravno uporište za odbijanje vraćanja jamstva. Prvenstveno, valja ukazati da je u konkretnom slučaju tuženik utuženi iznos stekao naplatom jamstva za ozbiljnost ponude koje je dano od strane tužitelja. Stoga valja ispitati je li on taj iznos nije stekao bez osnove, već je osnova njegovog stjecanja od strane tuženika upravo dano predmetno jamstvo. Stoga je trebalo ispitati jesu li bili ispunjeni uvjeti za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude ili se tuženik neosnovano naplatio.

21. Zbog navedenog činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a zbog navedenih bitnih povreda odredaba postupka zbog koje nije moguće ispitati prvostupanjsku presudu, nije moguće niti ocijeniti pravilnost primjene materijalnog prava te je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prema odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a.

22. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede na koje je upućeno ovom drugostupanjskom odlukom te nakon što provede postupak, donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti time da će u obrazloženju dati jasne i valjane razloge o pretpostavkama Pritom će se izjasniti i ocijeniti svaki izvedeni dokaz te po potrebi izvesti i druge predložene dokaze, na način da su jasno vidljivi razlozi zbog kojih je tuženik odgovoran ili nije odgovoran za tužiteljevo potraživanje, a odlučit će i o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović