Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4064/2022-10
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 3056966535, zastupane po punomoćniku Ivan Glamuzina, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5153/2019-22 od 26. svibnja 2022., ispravljene rješenjem poslovni broj P-5153/2019 od 27. siječnja 2023., te dopunske presude poslovni broj P-5153/2019-31 od 31. srpnja 2023. i P-5153/2019-37 od 22. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5153/2019-22 od 26. svibnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-5153/2019. od 27. siječnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Odbacuje se žalba tuženika protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5153/2019-37 od 22. studenoga 2024. kao nedopuštena.
III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o troškovima iz dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5153/2019-31 od 31. srpnja 2023.
IV Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5153/2019. od 27. siječnja 2023.
V O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 Magazinska cesta 69, Zagreb da u roku od 15 dana tužitelju VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 37.079,57 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:
- na iznos od 45,73 kn od dana 02.11.2007. godine
- na iznos od 45,49 kn od dana 05.12.2007. godine
- na iznos od 56,53 kn od dana 02.02.2008. godine
- na iznos od 71,36 kn od dana 04.03.2008. godine
- na iznos od 96,79 kn od dana 03.04.2008. godine
- na iznos od 58,58 kn od dana 05.05.2008. godine
- na iznos od 69,79 kn od dana 07.06.2008. godine
- na iznos od 86,25 kn od dana 07.07.2008. godine
- na iznos od 69,39 kn od dana 07.08.2008. godine
- na iznos od 69,45 kn od dana 08.09.2008. godine
- na iznos od 76,31 kn od dana 06.10.2008. godine
- na iznos od 200,98 kn od dana 08.11.2008. godine
- na iznos od 117,46 kn od dana 08.12.2008. godine
- na iznos od 223,63 kn od dana 08.01.2009. godine
- na iznos od 239,94 kn od dana 06.02.2009. godine
- na iznos od 247,31 kn od dana 06.03.2009. godine
- na iznos od 269,32 kn od dana 07.04.2009. godine
- na iznos od 273,30 kn od dana 07.05.2009. godine
- na iznos od 241,43 kn od dana 09.06.2009. godine
- na iznos od 217,98 kn od dana 06.07.2009. godine
- na iznos od 224,22 kn od dana 07.08.2009. godine
- na iznos od 236,58 kn od dana 04.09.2009. godine
- na iznos od 235,51 kn od dana 05.10.2009. godine
- na iznos od 223,00 kn od dana 04.11.2009. godine
- na iznos od 246,46 kn od dana 07.12.2009. godine
- na iznos od 265,27 kn od dana 07.01.2010. godine
- na iznos od 292,01 kn od dana 06.02.2010. godine
- na iznos od 285,89 kn od dana 08.03.2010. godine
- na iznos od 322,18 kn od dana 07.04.2010. godine
- na iznos od 315,30 kn od dana 06.05.2010. godine
- na iznos od 328,72 kn od dana 16.06.2010. godine
- na iznos od 444,90 kn od dana 08.07.2010. godine
- na iznos od 420,99 kn od dana 17.08.2010. godine
- na iznos od 494,06 kn od dana 17.09.2010. godine
- na iznos od 468,81 kn od dana 19.10.2010. godine
- na iznos od 428,21 kn od dana 17.11.2010. godine
- na iznos od 513,88 kn od dana 03.12.2010. godine
- na iznos od 622,88 kn od dana 05.01.2011. godine
- na iznos od 545,69 kn od dana 07.02.2011. godine
- na iznos od 572,77 kn od dana 03.03.2011. godine
- na iznos od 538,34 kn od dana 05.04.2011. godine
- na iznos od 544,52 kn od dana 18.05.2011. godine
- na iznos od 690,64 kn od dana 18.06.2011. godine
- na iznos od 704,87 kn od dana 23.07.2011. godine
- na iznos od 818,74 kn od dana 20.08.2011. godine
- na iznos od 756,26 kn od dana 16.09.2011. godine
- na iznos od 687,86 kn od dana 19.10.2011.. godine
- na iznos od 659,42 kn od dana 19.11.2011. godine
- na iznos od 654,20 kn od dana 24.12.2011. godine
- na iznos od 686,51 kn od dana 19.01.2012. godine
- na iznos od 714,67 kn od dana 20.02.2012. godine
- na iznos od 718,45 kn od dana 22.03.2012. godine
- na iznos od 698,97 kn od dana 23.04.2012. godine
- na iznos od 712,11 kn od dana 22.05.2012. godine
- na iznos od 721,12 kn od dana 21.06.2012. godine
- na iznos od 705,97 kn od dana 24.07.2012. godine
- na iznos od 709,96 kn od dana 24.08.2012. godine
- na iznos od 698,61 kn od dana 25.09.2012. godine
- na iznos od 674,08 kn od dana 30.10.2012. godine
- na iznos od 700,23 kn od dana 29.11.2012. godine
- na iznos od 712,78 kn od dana 31.12.2012. godine
- na iznos od 703,98 kn od dana 23.01.2013. godine
- na iznos od 654,65 kn od dana 26.02.2013. godine
- na iznos od 696,56 kn od dana 22.03.2013. godine
- na iznos od 700,22 kn od dana 26.04.2013. godine
- na iznos od 683,79 kn od dana 21.05.2013. godine
- na iznos od 632,71 kn od dana 27.06.2013. godine
- na iznos od 631,41 kn od dana 25.07.2013. godine
- na iznos od 643,95 kn od dana 29.08.2013. godine
- na iznos od 664,07 kn od dana 28.10.2013. godine
- na iznos od 691,93 kn od dana 28.10.2013. godine
- na iznos od 677,55 kn od dana 26.11.2013. godine
- na iznos od 687,74 kn od dana 27.12.2013. godine
- na iznos od 699,28 kn od dana 27.02.2014. godine
- na iznos od 706,45 kn od dana 28.03.2014. godine
- na iznos od 721,62 kn od dana 29.04.2014. godine
- na iznos od 716,65 kn od dana 29.05.2014. godine
- na iznos od 699,87 kn od dana 29.05.2014. godine
- na iznos od 694,48 kn od dana 04.08.2014. godine
pa do isplate i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine pa do 14. kolovoza 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se, sukladno članku 29. zakona o obveznim odnosima (nn 35/05, 41/08, 125/11), izračunava uvećanjem eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 15. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.280,00 kn, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.
3. Rješenjem od 27. siječnja 2023. odlučeno je:
„I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-5153/19 od 26. svibnja 2022. godine u izreci iste u toč. II, tako da umjesto "10.280,00 kn" ima stajati "10.270,00 kn".
II. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-5153/19 od 26. svibnja 2022. godine u obrazloženju iste u toč. 27 u zadnjem redu, tako da umjesto "10.280,00 kn" ima stajati "10.270,00 kn".
4. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu, u kojoj se poziva na žalbene navode iz žalbe protiv presude, uz prijedlog da se presuda preinači i odbiju tužbeni zahtjevi u cijelosti a tužitelja obveže naknaditi tuženiku troškove postupka uvećane za troškove žalbe.
5. Dopunskom presudom od 31.7.2023. odlučeno je:
„Odbija se prijedlog tuženika za naknadu parničnog troška za djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva od strane tuženika“.
6. Protiv navedene dopunske presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. ZPP, uz prijedlog da se zahtjev odbije u cijelosti i tužitelju naloži naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka uvećan za troškove žalbe.
7. Dopunskom presudom od 22. studenoga 2024. odlučeno je:
„Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.669,48 eur“.
8. Protiv navedene dopunske presude tuženik je podnio žalbu za koju navodi, da istu podnosi podredno, ukoliko bi sud smatrao da nema osnove za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka, uz prijedlog da se dopunskim rješenjem odluči o trošku postupka, podredno da isto učini drugostupanjski sud.
9. Tužitelj nije odgovorio na žalbe tuženika.
10. Žalba protiv presude je osnovana, žalba protiv dopunske presude od 22. studenoga 2024. nije dopuštena, dok žalbe protiv rješenja od 27. siječnja 2023. i protiv dopunske presude od 31. srpnja 2023., koja je po sadržaju rješenje o troškovima, nisu osnovane.
11. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa na temelju ugovora o kreditu sklopljenog sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF.
13. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 22.922,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.
13.1. Također iz ugovora je vidljivo da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, odnosno da je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila, a sve je to sadržano u čl. 2. navedenog ugovora.
14. Među strankama, a što je i utvrđeno u postupku, nije sporno da je za trajanja otplate kredita po navedenom ugovoru kamatna stopa sa početnog postotka više puta mijenjana na više, slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta i to čak i trostruko kada se gleda pregled uplata po kreditu.
15. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, utvrđeno je da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.
15.1. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika kao neosnovane.
16. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.
17. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv, između ostalih, i ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
18. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju, budući da prvostupanjski sud obrazlaže da je ovdje tuženica u tom predmetu četvrto tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim objašnjavanjem o promjeni, kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo a posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.
19. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.
20. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
20.1. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio:
„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
21. Radi toga zastarni rok za konkretno potraživanje, u situaciji kada je tužba podnesena 10. travnja 2019., nije istekao.
22. Tuženik je međutim u odgovoru na tužbu predložio provođenje dokaza saslušanjem tužitelja na okolnost postupanja prilikom samog sklapanja spornog ugovora o kreditu, te tijekom trajanja ugovora, a na ročištu od 8. lipnja 2021. naveo je da ustraje kod svih dotadašnjih navoda osobito kod prijedloga provođenja personalnih dokaza u smislu saslušanja tužitelja, javnog bilježnika Vojislava Vulentina te ŠL kao djelatnice banke. Sud je na tom ročištu donio rješenje da će se provesti svi dokazi predloženi od strane stranaka, a na ročišu od 5. Travnja 2022., na kojem je rasprava zaključena, ustrajao je kod tog prijedloga.
23. Sud je ocijenio da su odredbe o ugovorenoj promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.
24. U situaciji kada je tuženik predložio dokaze na okolnost postupanja prilikom sklapanja ugovora, koje sud nije proveo, zaključak da tužitelju nije na valjan način objašnjena niti posljedica niti doseg ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje je banka jednostrano odlučila promijeniti a da tužitelj istome nije mogao prigovarati, za sada ne može prihvatiti jer činjenično stanje u tom dijelu nije pravilno i potpuno utvrđeno. U obrazloženju presude navodi se naime da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je ovisila o odluci banke bez da su ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat. Takva tvrdnja suda ne može se za sada prihvatiti jer nije utvrđen način postupanja prilikom sklapanja konkretnog ugovora, odnosno je li tužitelj dobio sve informacije u metodi promjene kamatne stope i rizicima koji proizlaze iz sklapanja kredita s valutnom klauzulom u CHF u trenutku kada je taj ugovor sklopljen, i promjenjivom kamatom, da bi mogao sagledati svoju konačnu obvezu po kreditu i na istu dati informirani pristanak.
25. Nadalje, kada je tužitelj nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, djelomično povukao tužbeni zahtjev, a tuženik se istom usprotivio, sud je bio dužan odlučiti i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, budući da se na temelju čl. 193. st. 1. 2. ZPP, tužba može povući bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, samo ako tuženik na to pristane.
25.1. Budući da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, sud je o istom odlučio dopunskom presudom od 22. studenoga 2024., koju tuženik ne može pobijati zbog nedostatka pravnog interesa.
26. Radi toga je njegova žalba protiv te dopunske presude nedopuštena, na temelju čl. 358. ZPP.
26.1. Tuženik navedenu dopunsku presudu u bitnom pobija na način da ističe da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova u odnosu na taj, povučeni dio tužbenog zahtjeva.
26.2. O istom je sud međutim odlučio dopunskom presudom od 31.7.2023.
26.3. Neosnovano se zato prigovara da sud o tome ne bi odlučio, jer je navedenim dopunskim presudama sud odlučio o tužbenom zahtjevu te o zahtjevu za naknadu troškova u cijelosti.
27. Osnovano je sud odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje da vrijednost predmeta spora niti nakon povlačenja nije promijenjena na način da bi isto imalo utjecaja na primjenu odredaba Odvjetničke tarife (NN br. 142/12, dalje: OT (u svakom slučaju se radi o radnjama za koje se dosuđuje naknada od 100 bodova).
28. Nadalje, rješenje o ispravku doneseno je pravilnom primjenom čl. 342. ZPP, budući da je istim ispravljena očita greška u pisanju, što tuženik niti ne osporava. Tuženik u žalbi navodi da rješenje o ispravku pobija zbog svih razloga iz kojih je pobijao presudu koja je istim ispravljena, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, na koji se način takvo rješenje, ne može pobijati jer istim nije odlučeno o tužbenom zahtjevu, nego je ispravljena greška u pisanju.
29. U ponovljenom postupku sud će utvrditi odlučne činjenice o načinu postupanja tuženika prilikom sklapanja spornog ugovora s tužiteljem, u skladu s prethodno navedenim, te na temelju tih utvrđenja, ocijeniti savjesnost i poštenje tuženika prilikom sklapanja ugovora, kao pretpostavku za ocjenu ništetnosti spornih odredaba u smislu čl. 324. ZOO i osnovanost zahtjeva za povrat plaćenog na temelju takvog ugovora u smislu čl. 323. ZOO.
30. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
31. Na temelju čl. 367. st. 1., čl. 370., čl. 380. t. 2. i čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
