Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-166/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AO, zbog kaznenih djela iz 136. stavak 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika AO podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-32/2020-54 od 9. prosinca 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AO kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi PO proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, protupravnim oduzimanjem slobode, opisano po članku 136. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 136. stavku 3. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje opisano po članku 139. stavku 2. u vezi stavka 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 136. stavak 3. KZ/11, optuženom PO utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koje teče od 22. travnja 2019. pa sve do 22. svibnja 2019.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od oštećene-žrtve ĆO oduzima se kuhinjski nož ukupne dužine 31 centimetar oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] i zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 511-10-10-03/01-753/2019 od 21. travnja 2019., koji se nalazi u CD-45/2022, te se isti ima uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja svih troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik PO po branitelju Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženika oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba optuženika AO je neosnovana.

5. U žalbi optuženika se ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi dokaze koje je izveo tijekom postupka, te izlaže pojedine izjave svjedoka ne navodeći koje je od dokaza uzeo kao vjerodostojnim, a koje ne, pa se u tom smislu pobijana presuda ne da ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, pa tako i razlozima presude i nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, o svim odlučnim činjenicama dani su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

6.1. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene neke druge bitne povrede odredbe kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ukazuje se žalba optuženika glede navedenog žalbenog osnova neosnovana.

6.2. Naime, u žalbi optuženika AO se navodi da prvostupanjsku presudu pobija kao neosnovanu "iz svih žalbenih razloga", iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, u odnosu na kazneno djelo prijetnje smatra da je netočno i neutemeljeno, da bi verbalno obraćanje optuženog AO oštećenoj ĆO bila ozbiljna prijetnja, jer oštećena ni na koji način nije bila uplašena niti je imala osjećaj straha za svoj ili sinov život, već je riječ o "turbulentnoj izvanbračnoj zajednici" optuženika i oštećene. Dodatno u žalbi se navodi da osim kaznene prijave oštećene i njezinog iskaza nema niti jedan drugi dokaz koji bi upućivao na okolnost da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a prvostupanjski sud krivnju optuženika potkrepljuje iskazima svjedoka DO i ŽO iako je riječ o svjedocima koji imaju posredna saznanja o inkriminiranom događaju. Isto tako u odnosu na inkriminirano kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode optuženik u žalbi navodi da je iskaz oštećene ĆO iskonstruiran i isključivo usmjeren neosnovanom terećenju optuženika na koji način je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

6.3. Optuženik se u žalbi poziva da kod okolnosti postojanja dvojbe glede odlučnih činjenica prvostupanjski sud bio je dužan primijeniti pravilo "in dubio pro reo" u korist optuženika, na koji način je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi sa člankom 3. stavak 2. ZKP/08, a što je u žalbi optuženika pogrešno označeno, jer bi bilo riječi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj sud nije prihvatio žalbu optuženika, zbog žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza pa tako i iskaza oštećene ĆO i iskaza svjedoka DO i ŽO, kojima se nastoji optuženika eskulpirati.

8. U odnosu na činjenični opis kaznenog djela protupravnog lišenja slobode iz članka 136. stavak 3. KZ/11 i u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. u svezi sa stavkom 4. KZ/11 u žalbi se ističe da je jedini dokaz za ovo kazneno djelo iskaz oštećene ĆO pa se žalbom želi ukazati na nelogičnosti i neistine u iskazu oštećene, koji nije dostatan da bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženik počinio ova kaznena djela koja mu se pobijanom presudom stavljaju na teret.

9. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da je optuženik PO svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela protupravnog lišenja slobode i kaznenog djela prijetnje za koja kaznena djela je optuženik i proglašen krivim.

9.1. U tom smislu potpuno pravilno je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjenica koje su od odlučne važnosti za donošenje presude prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećene ĆO, a obranu optuženika AO ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom na to da od sebe otkloni krivnju.

9.2. Naime, oštećena ĆO je optuženika napustila i sa njihovim zajedničkim djetetom otišla živjeti u podstanarstvo te ona doista nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, kako se to neutemeljeno ističe u njegovoj žalbi. Oštećena je iskazivala uvjerljivo, detaljno i logično o svim odlučnim činjenicama, a o nekim bitnim detaljima njen iskaz je potvrđen iskazima ispitanih svjedoka ŽO i DO. Tako je svjedok MO iskazao kako ga je kritične prigode oštećena ĆO tijekom noći nazvala na mobitel, da je bila vidno uplašena i uplakana, te da je kazala da je optuženik PO došao kod nje u stan, zaključao je i prijetio joj nožem. Svjedokinja FO je iskazala kako je oštećena njena podstanarka te da ju je ove večeri nazvala na mobitel jer je trebala doći kod nje te joj je kazala da ne dolazi jer da ide kod mame, nakon čega je poklopila slušalicu. Tijekom razgovora da je primijetila kako oštećenoj podrhtava glas te da ju je pitala je li sve u redu, no ona da joj nije ništa odgovorila i prekinula je vezu. U takvoj situaciji i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda opravdano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećene ĆO kao uvjerljiv i vjerodostojan te osnovano na tom iskazu utemeljio svoju presudu.

10. Naime, iz iskaza oštećene ĆO, ispitane u svojstvu svjedoka žrtve sud je nedvojbeno utvrdio postupanje optuženog na način kako je to opisano u izreci presude, odnosno da je optuženi ušao u stan u kojem je živjela oštećena ĆO s njihovim maloljetnim sinom GO, zaključao vrata, izvadio ključ iz brave i spremio ga u džep od hlača, kako oštećena sa djetetom ne bi mogla napustiti stan, na koji način je protupravno držao zatvorenom i time onemogućio slobodu kretanja, kako je to ispravno prvostupanjski sud zaključio za što je dao detaljne i uvjerljive razloge u točkama 15. do 15.3. koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te na iste upućuje i žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja.

10.1. Pored toga, nakon što je optuženi oštećenu s djetetom držao u stanu, prema iskazu oštećene ĆO rekao joj je kako je došao zadaviti sina GO, da ima vremena se oprostiti s djetetom, da će gledati kada ga bude davio, što će joj biti uskrsnica. Navedene riječi su objektivno podobne da kod oštećene izazovu osjećaj straha za život njenog djeteta, dakle bliske osobe, na koji način su se u postupanju optuženika ostvarila i sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 4. KZ/11.

10.2. Budući da je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, odnosno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 3. KZ/11, te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i stavak 4. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11, pa je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenio kazneni zakon kada ga je za ta kaznena djela proglasio krivim.

11. Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu optuženika zbog odluke o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11, te optuženiku cijenio kao olakotne okolnosti primjereno ponašanje pred sudom, koji prije počinjenja ovih inkriminiranih kaznenih djela nije bio osuđivan, a kao otegotne okolnosti cijenio stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, ličnost optuženika, osuđivanost nakon počinjenog inkriminiranog kaznenog djela i to za kazneno djelo prijetnje na štetu oštećene ĆO. Stoga je po ocijeni ovog drugostupanjskog suda ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca primjerena osobi optuženika, stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i svim okolnostima djela, na koji način će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

12. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj