Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Stalna služba u Imotskom

Pn-185/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu tog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja TČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva LUETIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 75665455333, zastupano po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva BUDIMIR & PARTNERI d.o.o. Split, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane 10. veljače 2025., na ročištu za objavu održanom 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 12.094,13 EUR (dvanaesttisućadevedestčetiri eura i trinaest centi), s zakonskom zateznom kamatom koja na iznos neimovinske štete od 9.000,00 EUR (devettisuća eura) teče od 12. srpnja 2012. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a na iznos imovinske štete od 3.094,13 EUR (tritisućedevedestčetiri eura i trinaest centi) od 11. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.516,78 EUR (devettisućapetstošesnaest eura i sedamdesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. ožujka 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 12. srpnja 2012. tužitelj je ustao protiv tuženika, te u tužbi navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. veljače 2011. u mjestu Imotski na DC br. 60 zadobio teške tjelesne ozljede dok je upravljao vozilom marke Renault Clio", registarske oznake i broja [registarska oznaka], a da za prometnu nezgodu isključivu odgovornost snosi vozač VČ koji je upravljao vozilom „Golf“ registarske oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod pravnog prednika tuženika.

1.1. Na ime neimovinske štete tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 27.208,18 eura te na ime imovinske štete 1.194,51 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i sam osnov odgovornosti. Međutim, spori se visina tužbenog zahtjeva s obzirom da je tuženik dana 14. siječnja 2013. izvršio isplatu ukupnog iznosa od 9.456,50 eura, od čega se iznos od 8.626,98 eura odnosi na neimovinsku štetu, iznos od 663,61 eura na imovinsku štetu, a 165.90 eura na ime parničnog troška. Pored toga istaknut je i prigovor suodgovornosti tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.

3. Opunomoćenik tužitelja naveo je kako je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju naprijed navedene iznose i to sve na račun tužitelja. U pogledu istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja zbog navodno nekorištenja sigurnosnog pojasa, taj prigovor da je netočan budući da je tužitelj koristio sigurnosni pojas, koji, s obzirom na okolnosti same nezgode nije ublažio posljedice.

3.1. Prvotno je medicinsko vještačenje u ovom predmetu povjereno stalnom sudskom vještaku dr. Ivanu Bušić, spec. fizijatru. Prvostupanjski sud je prihvatio njegov nalaz i mišljenje kao i dopunu istoga, te odbio predložena vještačenja vještaka medicinske struke iz ostalih grana medicine, i to neurokirurgije, abdominalne kirurgije i ortopedije, kao suvišne. Dakle, presudom od 9. listopada 2014. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 3.318,07 eura, te na ime imovinske štete iznos od 524,26 eura, kao i parnične troškove u iznosu od 875,97 eura, sve uvećano za zatezne kamate. Prvostupanjski sud je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.553,72 eura kao neosnovan.

3.2. Županijski sud u Splitu je, odlučujući o žalbi tužitelja, ukinuo naprijed navedenu presudu i to:

-pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev i

-pod točkom I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka

te je dao uputu prvostupanjskom sudu da je radi potpunog utvrđenja svih odlučnih činjenica potrebno izvesti dokaze vještačenjem i po sudskim vještacima iz drugih medicinskih područja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. veljače 2011. u Imotskom. Među strankama je sporna visina tužiteljeva potraživanja.

5. U ovom postupku nesporno je da se 7. veljače 2011. u Imotskom dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj TČ kao vozač vozila marke Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka] i VČ kao vozač vozila marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika, da je tužitelj u toj nezgodi zadobio tjelesne ozljede te da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za nastanak nezgode, Također, nesporno je i da je tuženik tijekom postupka i to dana 14. siječnja 2013. isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.626,98 eura.

6. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo kako je zadobio čitav niz tjelesnih povreda i to baš udarac – nagnječenje glave čeono i tjemeno, potres mozga, istegnuće mišića vrata, nagnječenje nosa, eroziju rožnice desnog oka, ubodnu ranu gornjeg i donjeg kapka lijevog oka, kontuziju prsnog koša i prsne kosti, laceraciju slezene, kontuziju desnog bubrega sa krvarenjem u mokraći, kontuziju desnog kuka, kontuziju obje ruke, rupturu tetive fleksora palca na lijevoj ruci,rupturu stražnjeg križnog ligamenta i medijalnog koletaralnog ligamenta lijevog koljena, krvarenje u lijevom koljenu, prijelom V. metatarzalne kosti lijevog stopala, prijelom desne fibule, prijelom lateralnog kondila lijeve natkoljenice, prijelom patele lijevog koljena.

7. U provedenom postupku sud je pročitao zapisnik o očevidu PP Imotski sačinjen povodom prometne nezgode koja je predmet ove parnice, pregledana je medicinska dokumentacija koja se odnosi na povrede i liječenje tužitelja, pregledan je zdravstveni karton tužitelja, pročitani su nalazi i mišljenja vještaka dr. Ivana Bušića od 5.2. 2014.g., 26.6. 2014.g., isti vještak saslušan je na raspravi održanoj dana 2. svibnja 2014., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Zorana Peršića od 19. veljače 2019., pročitan je nalaz i mišljenje Centra za medicinsko vještačenje Split od 9. lipnja 2022., pročitani su nalazi i mišljenja sudskih vještaka doktora OČ, MČ, Nikole Kolje Poljaka, Sanje Batina, EČ i Ivice Ruića (pojedinačni i zajednički).

7.1. Sukladno uputi višeg suda, ovaj sud je odredio stalne sudske vještake, neurokirurga OČ, oftalmologa MČ, otorinolaringologa Nikolu Kolju Poljaka, psihijatricu Sanju Batina, torakalnog kirurga EČ i ortopeda Ivicu Ruića, a koji su dostavili svoje nalaze i mišljenje ponaosob te „skupni, zajednički, vještački nalaz i mišljenje“ zaprimljen kod Općinskog suda u Splitu 12. lipnja 2023.

8. Sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

8.1. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8.2. U ovoj pravnoj stvari valjalo je utvrditi je li tuženik isplatom iznosa od 8.626,98 eura tužitelju, u zbroju s iznosom dosuđenim tužitelju presudom Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. P-542/2014. od 9. listopada 2014. (3.318,07 eura) isplatio adekvatan iznos s obzirom na zadobivene ozljede.

8.3. Tuženik je istaknuo prigovor suodgovornosti tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, ali ničim nije dokazao takve navode, već samo paušalno navodi da tužitelj prilikom prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

9. S obzirom na nesporne činjenice o nastanku štetnog događaja među strankama, a koji nastanak nije bio sporan, u nastavku je valjalo izložiti o visini štete ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

9.1. Na raspravi održanoj 20. ožujka 2018. stranke su se suglasile da se obavi medicinsko vještačenje po vještaku dr. Zoranu Peršiću, ortopedu-traumatologu, u pogledu zadobivenih ozljeda, odnosno posljedica predmetne prometne nezgode. Vještak je 19. veljače 2019. ovom sudu dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem, isključivo s ortopedsko traumatološkog stajališta navodi da se u konkretnom slučaju radilo o teškim tjelesnim ozljedama više organskih sustava, da je tužitelj bolove jakog intenziteta mogao trpjeti 10 (deset) dana, srednjeg intenziteta 3 (tri) tjedna, blagog intenziteta 4 (četiri) mjeseca. Da će i dalje trpjeti bolove različitog intenziteta, ovisno o opterećenju, što će biti procijenjeno kroz dati postotak umanjenja životnih aktivnosti. Što se tiče tuđe pomoći i njege, nakon izlaska iz bolnice bila mu je potrebna 1 (jedan) mjesec dana po 4 (četiri) sata dnevno, zatim 1 (jedan) mjesec dana po 2 (dva) sata dnevno, te još 6 (šest) tjedana po 1 (jedan) sat dnevno. To se odnosilo na pomoć kod obavljanja osobne higijene, odijevanja, kod svakodnevnog kretanja po kući, kao pratnja kod kontrolnih pregleda i sl., a zaostala je naruženost srednjeg stupnja uzimajući u obzir otežan i bolan hod uz stalnu upotrebu štaka. S ortopedsko traumatološkog stajališta vještak smatra da je zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 30 % (trideset posto). Pri tome treba uzeti u obzir da je tužitelj statički potpuno insuficijentan, da bez štaka može učiniti samo par koraka, nije ni za kakovo nošenje tereta, čučanje ili bilo kakav posao u sagnutom položaju tijela. Stalne tegobe od strane vrata, labavost koljena te ograničena funkcija palca lijeve šake stvaraju dodatne probleme u svakodnevnom životu. Zaključuje da se liječenje može smatrati završenim 2,5 godine od nastanka prometne nezgode. Sud je nakon dostavljenog nalaza i mišljenja dr. Peršića, nakon prijedloga tužitelja da se vještak pismeno očituje na njegove prigovore ili pak da se usmeno sasluša pred sudom, zamolbenim putem od Općinskog suda u Splitu zatražio saslušanje dr. Zorana Peršića.

9.2. Nakon što je utvrđeno da zbog narušenog zdravstvenog stanja dr. Zorana Peršića, isti nije u mogućnosti izraditi dopunu nalaza i mišljenja, stranke su se suglasile da se medicinsko vještačenje povjeri Centru za medicinska vještačenja Split.

9.3. 9. lipnja 2022. zaprimljen je nalaz i mišljenje vještaka iz naprijed navedenog Centra u kojem u bitnome navode da zbog navedenih ozljeda kod oštećenog je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti (zbog invalidnosti) od 28 % (dvadeset i osam), a očituje se u smanjenoj pokretljivosti koljenskog zgloba, nestabilnosti lijevog koljenskog zgloba, stanju nakon parcijalne meniscektomije, stanju nakon prijeloma patele i vanjskog kondila lijeve bedrene kosti, prijelomu desne lisne kosti, stanju nakon puknuća pregibača palca lijeve ruke s kontrakturom IF zgloba, deformaciji V MT kosti nakon prijeloma. Zbog zadobivenih ozljeda kod oštećenog je došlo do povrede prava osobnosti. Zbog trajnih posljedica ozljeda oštećeni će trajno trpjeti duševnu bol u svakodnevnom životu i radu, zbog smanjenja životne aktivnosti za savladavanje kojih će morati ulagati dodatne napore. Zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti oštećenom je otežan rad u prisilnom položaju tijela, klečanje, čučanj, trčanje, hodanje po neravnom terenu, hodanje po stepenicama, stisak lijeve šake, nošenje težih predmeta u lijevoj ruci. Tužitelj da je u trenutku povrjeđivanja, tijekom liječenja i za vrijeme poštede trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta u trajanju od šest mjeseci. Prema ovom nalazu i mišljenju, kod tužitelja je trajno umanjen estetski izgled, odnosno izražena je naruženost u lakom stupnju. Zbog zadobivenih ozljeda, tužitelju da bila potrebna njega i pomoć druge osobe tijekom četiri mjeseca po pet sati dnevno, četiri mjeseca po tri sata dnevno i dva mjeseca po jedan sat dnevno. Vještaci koji su izradili ovaj nalaz i mišljenje su prof. dr. sc. prim. FČ, specijalist sudske medicine i doc. dr. sc. AČ, specijalist fizijatar, a koji su naveli da nisu u mogućnosti angažirati sudske vještake iz područja neurologije, oftalmologije, psihijatrije, otorinolaringologije i interne medicine.

9.4. S obzirom da ni nakon prethodno navedenih nalaza i mišljenja, sud još uvijek nije imao stručnu analizu iz svih područja medicine koja je bila prijeko potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, za vještake su određeni doktori Miro Jurinović, MČ, Nikola Kolja Poljak, Sanja Batina, EČ i Ivica Ruić.

9.5. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak neurokirurg dr. mr. sc. Miro Jurinović je naveo da je pregledao sudski spis, zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju tužitelja. U bitnome navodi da je s neurokirurškog gledišta, kod tužitelja trajno oštećeno tjelesno zdravlje i umanjena životna aktivnost poradi pretrpljenog potresa mozga za 3% i poradi oštećenja vratnih živčanih korijenova za 3%, ukupno za 6%. Radi pretrpljenog potresa mozga ima blage smetnje koncentracije, upamćivanja, smetnje povremeno u blagom stupnju u vidu glavobolja, blaže vrtoglavice, ponekad razdražljivost. Minimalno i povremeno je umanjena umna sposobnost, uz ulaganje napora u malen stupnju tužitelj je po tom pitanju radno učinkovit. Pri poslovima gdje se iziskuje uporaba lijeve šake tužitelj će se trebati koncentrirati na izvršenje određenih preciznih radnji lijevom šakom, radi oštećenja korijenskih živčanih niti C7i C8 (sedmi i osmi vratni živčani korijen). I u pogledu radnih sposobnosti, uz ulaganje napora u blažem stupnju, tužitelj je funkcionalan. Ispupčenje međukralješničkog diskusa u razini između četvrtog i petog slabinskog kralješka (opisano pri pretrazi MR L-S kralješnice 07.11.2011.) ne može se dovesti u uzročno posljedičnu vezu s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći. U Otpusnom pismu (22.02.2011.godine) nema podataka o bolovima u slabinskom segmentu kralješnice niti kliničkih znakova za lijevostrano lumboishijalgični sindrom. Tegobe su se kod tužitelja pojavile nakon znatnog proteka vremena od ozljeđivanja. Patološke promjene na slabinsko križnom segmentu su spondilodeformantne, degenerativne promjene. Isto je i s promjenama opisanim kod pretrage MR Vratne kralješnice (01.12.2011.), blaža protruzija (ispupčenje) međukralješničkog diskusa izmedu 6. i7. vratnog kralješka predstavlja degenerativnu bolest. Oštećenja 5. slabinskog živčanog korijena i 1. križnog živčanog korijena, zabilježena pri pretragama EMNG načinjenima u dva navrata u 2011. godini su također poradi degenerativnih promjena područja slabinsko križnog segmenta kralješnice i nisu u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nezgodi.

9.6. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak otorinolaringolog Prim. doc. dr. sc. Nikola Kolja Poljak je naveo da, što se tiče njegovog područja, nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti, odnosno da kontuzija nije mogla uzrokovati devijaciju septuma nosa niti naruženje. Također navodi da mu nije bila potrebna pomoć i njega zbog navedene ozljede. U odnosu na pretrpljene bolove, nadodao je da ih je tužitelj zasigurno trpio, i to dva dana jake, još dva dana srednje jake, te slabe sljedeća dva dana.

9.7. Sudski vještak za kirurgiju (opća i torakalna), Prof. Prim. dr. sc. EČ je u svom nalazu i mišljenju naveo da zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći (oštećenje više organskih sustava, obostrano nagnječenje prsišta, napuknuće slezene, nagnječenje desnog bubrega s krvavim urinom) nema trajnih smanjenja životne aktivnosti te da je liječenje sa strane torakalne/opće kirurgije završeno 3 mjeseca nakon ozljeda. Što se tiče bolova, navodi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i slabog intenziteta osam tjedana. Tuđa njega i pomoć da mu je bila potrebna mjesec dana nakon izlaska iz bolnice u trajanju od sat vremena dnevno.

9.8. Sudski vještak za ortopediju, dr. Ivica Ruić u svom nalazu i mišljenju naveo je da su posljedice zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi hipotrofija četveroglavog mišića lijeve natkoljenice, koja je u odnosu na desnu tanja 4 cm, fleksija- ekstenzija lijevog koljena 100-0-0, kronični izljev. Pokreti lijevog koljena bolni uz obilne krepitacije i čujni ,,preskok". Izražena stražnja labavost lijevog koljena gotovo za 2 cm, a postoji i blaža labavost vanjskog dijela koljenskog zgloba. Valgus deformitet lijeve potkoljenice od 10 st. Arthroza koljenskog zgloba lijevo. Arthroza femoropatelarnog zgloba lijevo. U području lijevog koljena postoperacijski ožiljak 9 cm. Povremeno koristi pomagala - štake. Hod na prstima i na peti nije moguć. Hipotrofija muskulature palca lijeve šake, kontraktura u IF zglobu, GMS lijeve šake slabija u odnosu na desnu. Na lijevom stopalu na mjestu prijeloma V MT kosti palpira se izbočenje uz bolnost. Prijelom desne lisne kosti. Zbog trajnih posljedica naprijed navedenih ozljeda, ovaj vještak je procijenio umanjenje životne aktivnosti tužitelja, „s ortopedske strane“, na 30 %. Što se tiče bolova, jaki su trajali deset dana, srednji jedan mjesec, a slabi četiri mjeseca. Tuđa njega i pomoć da je tužitelju trebala četiri sata dnevno dva mjeseca, dva sata dnevno dva mjeseca i još po jedan sat dva mjeseca. Naruženost cijeni na srednji stupanj, a ista očituje u poslijeoperacijskim ožiljcima, jakoj hipotrofiji natkoljene muskulature, a iznad svega u hodu sa štakama.

9.9. Sudska vještakinja za psihijatriju dr. Sanja Batina, je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju nastradao i zadobio craniocerebralne povrede i teške tjelesne povrede. Kod prijema je ustanovljen potres mozga zbog kojeg je bio u komi, uz ostale tjelesne ozljede već navedene od prethodnih vještaka. Potres mozga skoro redovito ide sa gubitkom svijesti pa upravo stoga tužitelj nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet. Dakle primarnog straha nije ni bilo. No kada je došao svijesti trpio je sekundarni strah koji je u jakom intenzítetu trajao deset dana, potom u srednjem intenzitetu 2-3 tjedna, te strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trajao od 5 do 6 mjeseci. Trajnih posljedica straha nema. Ranije navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog do srednjeg stupnja, a privremenog karaktera. Povreda duševnog integriteta se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, gubitkom nade, potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji, potrebom za TNJP te konačno poradi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja će tužitelj imati u budućem životu, a o kojem su se izjasnili prethodni vještaci. Tužitelj je trpio i povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja. Naime radi se o estetskom i funkcionalnom naruženju srednjeg stupnja. Ističe da je njezin nalaz i mišljenje koncipiran isključivo za povredu duševnog integriteta, a vezano za predmetni štetni događaj koji je tužitelj doživio.

9.10. Naprijed navedeni vještaci su 12. lipnja 2023. dostavili „skupni, zajednički vještački nalaz i mišljenje“ kojim su objedinili mišljenja glede trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja tj. umanjenja životnih aktivnosti, trpljenja bolova, potrebe pomoći i njege od strane treće osobe i preostaloj naruženosti, nadalje o pretrpljenom strahu i poradi osobnog prava tužitelja na duševno zdravlje. Zajednički su procijenili bolove po intenzitetu i trajanju i to bolove u jakom intenzitetu osam (8) dana, bolove u srednjem stupnju dvadeset i pet (25) dana te bolove u blažem intenzitetu tri (3) mjeseca (90 dana). I nadalje će tužitelj imati povremene bolove, ali te bolove treba uračunati u procijenjeno oštećenje tjelesnog zdravlja tj. umanjenja životnih aktivnosti. Trajno oštećenje tjelesnog zdravlja i po toj osnovi umanjenje životne aktivnosti zajednički su procijenili 31% (trideset i jedan posto). U čemu i kako će se očitovati pojedini vid štete- posljedice, vještaci su ponaosob iskazali svoja mišljenja u pisanim nalazima i mišljenjima kako je već opisano u prethodnim točkama ovog obrazloženja. U pogledu potrebe pomoći i njege od strane treće osobe zajednički su procijenili potrebu kroz šest (6) tjedana (42 dana) četiri (4) sata u danu, nadalje osam (8) tjedana (56 dana) dva (2) sata u danu i konačno još osam (8) tjedana (56 dana) jedan (1) sat u danu. U pogledu naruženosti skupno su vještaci nesporno preostalu naruženost procijenili u manjem, blažem stupnju, ali uvjetno pri kretanju, hodu, naruženost do u srednjem stupnju poradi korištenja štake ili šepanja ako hoda bez štake.

U pogledu straha i povrede duševnog integriteta vještaci su se složili da se u svemu prihvati po tom pitanju mišljenje vještakinje za psihijatriju u priloženom pisanom nalazu i mišljenju.

U pogledu pitanja kada se moglo zaključiti da je zdravstveno stanje stabilizirano tj. da se nije više moglo očekivati medicinskim postupcima poboljšanje, vještaci skupno ocjenjuju da je to 12 mjeseci (godinu dana) od dana kada je tužitelj zadobio ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći.

9.11. Dosljedno, u postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano su se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća, čemu je dodati kako ni parnične stranke nisu imale konkretnih prigovora ni primjedbi.

10. Tužitelj je podneskom od 8. veljače 2025. povisio tužbeni zahtjev na način da je zatražio, pored već „dobivenog“ iznosa od 13.132,92 eura, isplatu iznosa od 19.532,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, što bi ukupno bilo 32.664,92 eura, umjesto u tužbi zatraženih 28.402,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom, a kojoj preinaci se tuženik protivio, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 190. stavka 2. i 3. ZPP-a, ovaj sud istu dopustio, budući da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, već tek po dostavljenom nalazu i mišljenju predmetnih sudskih vještaka, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe.

11. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

11.1. Tužitelju je radi predmetne nezgode nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta), kao i imovinska šteta.

11.2. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

11.3. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.4. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i mišljenje naprijed navedenih sudskih vještaka, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručne, objektivne, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljevu dob (u vrijeme prometne nezgode je imao 39 godina), uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima, potrebom odlaska na preglede, mirovanjem i pretrpljenim strahom, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi iznos od 21.946,05 eura.

Tužitelju iz ovog vida tuženik je isplatio 8.626,98 eura, te mu je prvostupanjskom presudom u dijelu koji nije ukinut dosuđeno 3.318,07 eura, pa bi bio u obvezi isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 9.000,00 eura na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u skladu s orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su doneseni na sjednici građanskog odjela 29. studenog 2002., a koji su izmijenjeni na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. pri čemu je potrebno naglasiti da ovaj sud nije samo mehanički primjenjivao navedene orijentacijske kriterije već ih je kao što njihov naziv ukazuje, uzeo kao orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama

12. Imovinska šteta sastoji se u troškovima tuđe njege i pomoći. Tuđa njega i pomoć tužitelju je kako je utvrđeno vještačenjem bila potrebna šest (6) tjedana (42 dana) četiri (4) sata u danu, nadalje osam (8) tjedana (56 dana) dva (2) sata u danu i konačno još osam (8) tjedana (56 dana) jedan (1) sat u danu, pa je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka valjalo utvrditi da je tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 336 sati.

12.1. Pregledom potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret iz Splita od 29. studenog 2024. razvidno je da je cijena jednog sata tuđe njege i pomoći 12 eura.

12.2. Ustaljena sudska praksa, pa tako i ovaj sud, zauzela je shvaćanje da se naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge. U situaciji kada tužitelj nije plaćao naknadu za tuđu pomoć, visina naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako takve osobe nema u mjestu u kojem se pruža tuđa pomoć, tada sud cijenu sata tuđe pomoći i njege određuje slobodnom ocjenom, odnosno primjenom odredbe čl. 223. ZPP (Rev 1665/1995-2 od 5. ožujka 1996., Rev 599/00-2 od 17. srpnja 2001., Rev 1218/01-2 od 25. kolovoza 2001., Rev 1599/10-2 od 4. srpnja 2012., Rev x 366/13-2 od 9. siječnja 2014., Rev x 267/15-2 od 25. ožujka 2015., Rev x 207/16-2 od 6. lipnja 2018.).

12.3. Naime, u slučaju kada je visina nenovčane imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege utvrđena od strane suda, u nominalnom iznosu prema kriterijima u trenutku pružanja takve usluge, tužitelju pripada zatezna kamata od dana kada su troškovi nastali, odnosno od dana pružanja te pomoći i njege (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 298/24-2 od 11. lipnja 2024.), a ukoliko je visina nenovčane imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege utvrđena od strane suda, u nominalnom iznosu prema kriterijima u trenutku donošenja prvostupanjske presude, tada tužitelju pripada zatezna kamata od presuđenja.

12.4. Dakle, tužitelju bi s obzirom na opseg potrebe za tuđom njegom i pomoći pripadao iznos od 4.032,00 eura, umanjen za iznos koji mu je dosuđen presudom ovog suda u dijelu koji nije ukinut (524,26 eura) kao i u odštetnom zahtjevu (663,61 eura), a što u svom zbroju iznosi 2.844,13 eura.

13. Imovinska šteta sastoji se i u troškovima liječenja. Tužitelju pripadaju troškovi liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a predstavljaju troškove odlaska na preglede i nazad. Primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, a ovaj sud nalazi da su troškovi liječenja tužitelja uistinu bili potrebni u iznosu od 250,00 eura, a ne u iznosu od 500,00 eura kako je to tužitelj naveo u tužbi, a imajući u vidu tijek liječenja tužitelja.

14. Nije sporno da je tuženik tužiteljevom zahtjevu, kojim se tužitelj obratio tuženiku prije podnošenja ove tužbe, djelomično udovoljio isplaćujući mu iznos od 8.626,98 eura (neimovinska šteta) dok na preostali iznos tužiteljica traži zateznu kamatu od dana podnošenja tužbenog zahtjeva.

15. Kako tužitelj upravo tužbom na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupni iznos od 32.664,92 eura, umanjen za iznose iz odštetnog zahtjeva i presude od 9. listopada 2014, a kako je ovaj sud utvrdio da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 21.946,05 eura umanjen za iznose iz odštetnog zahtjeva i presude od 9. listopada 2014., a na ime troškova tuđe pomoći i njege iznos od 4.032,00 eura umanjen za iznose iz odštetnog zahtjeva i presude od 9. listopada 2014., to je ovaj sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev, sukladno odredbi članka 2. ZPP-a.

16. U konkretnom slučaju kod tužitelja je liječenje završilo do podnošenja tužbe, pa je nedvojbeno tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici na glavnicu i kamatu od dana zakašnjenja, odnosno od dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a, kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga.

17. Zatezne kamate neće teći od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe ako nije u cijelosti poznat opseg štete, a u konkretnom slučaju opseg štete je prema nalazu i mišljenju bio poznat u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva dakle 12. srpnja 2012., kada je bio i poznat opseg štete jer je liječenje bilo završeno, pa u skladu s ranije citiranom odredbom na gornji vid štete pripada kamata od dana 12. srpnja 2012., slijedom čega je zahtjev tužitelja za zatraženu kamatu, valjalo usvojiti radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154., 155. i 164. ZPP-a. Tužitelj je popisao trošak za sastav tužbe i za sastav tri podneska ( 19. ožujka 2018., 25. kolovoza 2022., 6. veljače 2025.) u iznosu od po 500 eura (250 bodova), za sastav žalbe 626 eura i pristupa na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (15. veljače 2013., 1. travnja 2014., 2. svibnja 2014., 17. rujna 2014., 20. ožujka 2018., 26. ožujka 2019., , 31. kolovoza 2022., 7. ožujka 2023., i 10. veljače 2025. u iznosu od po 500,00 eura, za pristup na ročište 7. siječnja 2013. 250,00 eura, za ročište 25. ožujka 2019., 11. veljače 2020. i 20. prosinca 2022. po 100,00 eura, te za sastav podneska od 20. prosinca 2022. 100,00 eura, što ukupno iznosi 7.776,00 eura, sve uvećano za PDV 25% iznosi 9.720,00 eura. Također, tužitelj je popisao i troškove za sudsku pristojbu tužbe(330,48 eura), presude zbog izostanka(165,24 eura), prvostupanjske presude(330,48 eura), žalbe(660,96 eura kao i troškove vještačenja (1.807,78 eura). Tuženik potražuje troškove sastava prijedloga za povrat 200,00 eura, pristupa na ročišta održana 15. veljače 2013., 1. travnja 2014., 2. svibnja 2014., 17. rujna 2014., 20. ožujka 2018., 26. ožujka 2019., , 31. kolovoza 2022., 20. prosinca 2022., 7. ožujka 2023. i 10. veljače 2025. u iznosu od po 500,00 eura, za pristup na ročište 11. veljače 2020. u iznosu od 250,00 eura, za sastav podnesaka od 21. ožujka 2014. i 27. prosinca 2022. u iznosu od po 200,00 eura kao i za sastave podnesaka od 5. prosinca 2014. i 16. siječnja 2024. u iznosu od po 50,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a daje sveukupni iznos od 7.437,00 eura.

19. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a određeno je da ukoliko su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.1. Uvažavajući činjenicu da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 90 % u osnovu, a 74% u visini tužbenog zahtjeva (82% (osnov+visina/2), a tuženik 10 % u osnovu, te 26% u visini (18%(osnov+visina/2)), pa kada se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika, valja utvrditi da tužitelju pripada 64% priznatog parničnog troška.

20. Sud je tužitelju obistinio i materijalne troškove, i to za sudske pristojbe tužbe (330,48 eura), presude zbog izostanka(165,24 eura), prvostupanjske presude (330,48 eura), žalbe (660,96 eura) kao i troškove vještačenja (1.807,78 eura).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Imotski, 11. ožujka 2025..

SUDAC

Duje Karaman

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika