Poslovni broj: Usž-1439/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VK iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Cerovac Katavić, odvjetnica u Zagrebu, Kamenita vrata 1, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Us I-780/2022-7 od 25. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Us I-780/2022-7 od 25. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u kojem traži poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-602-02/22- 01/00014, urbroj: 533-04-22-0003 od 3. svibnja 2022. i rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, klasa: UP/I-602-06/22-01/0345, urbroj: 355-03-01/16-22-0003 od 18. ožujka 2022. te priznavanje tužitelju za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemne visokoškolske kvalifikacije Magistar poljoprivrede, izdane od institucije Evropski univerzitet, Tehnički fakultet, Brčko, Bosna i Hercegovina (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je ovom Sudu podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Nadalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda smatra neosnovanima. Posebno upire na niz povreda postupovnog prava, pri čemu ponavlja da rješenja javnopravnih tijela, a niti suda ne sadrže valjano i dostatno obrazloženje. U žalbi ustraje i na povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer smatra da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje, osobito zbog izostanka valjanog i dostatnog obrazloženja pobijane presude, a iznosi i razloge zbog kojih ukazuje na diskriminaciju u postupanju upravnih tijela i suda. Nastavno u žalbi tužitelj dodaje i druge razloge koji se tiču pravilnost utvrđenih činjenica i primjene mjerodavnog prava, a zbog pobliže navedenih propusta smatra da je pobijana presuda nezakonita. Tužitelj smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, jer je odbio provesti daljnji dokazni postupak i tužiteljeve dokazne prijedloge. Tužitelj smatra da sud pogrešno tumači postojeći činjenični supstrat, iako je potkrijepljen opsežnom materijalnom dokumentacijom, a potom selektivno primjenjujući određene pravne norme odbija tužbeni zahtjev.
Tužitelj u žalbi daje osvrt na primjenu mjerodavnog pravnog okvira i uspoređuje propise iz oblasti Visokog obrazovanja, a dodaje i da sva pitanja iz te oblasti nisu regulirana kroz Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, jer iz članka 63. tog Zakona proizlazi potreba usklađenja kantonalnih zakona s odredbama tog Zakona, a što znači da se sva pitanja koja nisu regulirana prepuštaju regulaciji putem zakona na nivou kantona i Republike Srpske.
Tužitelj smatra da sud nije s dovoljno pažnje razmotrio svu materijalnu dokumentaciju vezanu uz postupak akreditacije Evropskog univerziteta Brčko, koja je ishođena sukladno mjerodavnim odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini te na tom Zakonu utemeljenim važećim i mjerodavnim odredbama (članak 29. stavak 6.) Zakona o visokom obrazovanju u Brčko Distriktu, BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj: 30/09.) i članka 161. stavaka 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju u Brčko Distriktu BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj: 29/18.), a što je dovelo do donošenja nezakonite odluke.
Tužitelj u žalbi pobliže navodi i obrazlaže pravni slijed kod ishođenja akreditacije, zbog čega ne prihvaća stajalište suda da u vrijeme kada je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju, navedena inozemna institucija (Evropski univerzitet, Tehnički fakultet Brčko, BiH) nije imala akreditaciju, zbog čega se ne smatra javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja razloge već navedene u tužbi, u kojoj je iscrpno naveo kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, tj. sve okolnosti koje smatra odlučnim za donošenje pravilne i zakonite odluke u predmetnom postupku. Zaključno, tužitelj smatra da je diskriminiran u odnosu na druge studente postupanjem upravnih tijela, a i suda, a da je tumačenje mjerodavnog prava protivno Konvenciji o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe. Dodaje i da je njegova stečena visokoškolska kvalifikacija priznata npr. u Njemačkoj, državi Europske unije, što proizlazi iz priložene diplome u spisu, a da Republika Hrvatska kao potpisnica Lisabonske konvencije u tom smislu treba slijediti države Europske unije te priznati diplomu tužitelja. S time u vezi tužitelj navodi da je po njegovom prijedlogu svjedok prof. LK trebao dati očitovanje i predočiti druge priznate diplome, ali je sud takav dokazni prijedlog odbio.
Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno ukine prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, tj. da ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj 15. ožujka 2022. podnio Nacionalnom Enic/Naric uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Magistar poljoprivrede, izdane od institucije Evropski univerzitet, Tehnički fakultet, Brčko, Bosna i Hercegovina za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, uz koji je priložio i Diplomu, broj: 00007-11/18, izdanu 16. listopada 2018. u Brčkom, Bosna i Hercegovina.
7. Postupak priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj provodi se na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", 158/03., 198/03., 138/06., 124/09. i 45/11. – dalje: Zakon o priznavanju).
Prema odredbi članka 11. stavka 1. Zakona o priznavanju, zahtjev za stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podnosi se Nacionalnom Enic/V uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
8. Prema odredbi članka IV. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, klasa: 602-06/08-01/52, urbroj: 335-05-08-01 od 9. travnja 2008., koje je donijela Agencija za znanost i visoko obrazovanje, u postupku vrednovanja visokoškolske kvalifikacije uzima se u obzir obilježje visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, odnosno akreditacija visokog učilišta i studijskog programa, a akreditacija podrazumijeva da nadležno akreditacijsko tijelo matične države priznaje visoko učilište kao dio svog visokoobrazovnog sustava.
9. U obrazloženju pobijane presude sud se poziva na mjerodavne odredbe Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni Hercegovini ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj: 59/07. i 59/09. – dalje: Okvirni zakon BiH).
10. Odredba članka 54. stavka 1. Okvirnog zakona BiH propisuje da će nadležna državna tijela te druga tijela i organizacije u Bosni i Hercegovini u svrhu zaposlenja ili javne službe priznavati samo one akademske stupnjeve i diplome koje izdaje akreditirane visokoškolske ustanove.
11. Stoga, tuženik pravilno zaključuje da se kvalifikacija, odnosno akademski stupanj ili diploma stečena na Visokom učilištu koje nije akreditirano ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje, a u smislu članka 2. Zakona o priznavanju prema kojem priznavanje podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju. Takvo stajalište tuženika prihvaća pravilnim prvostupanjski sud, a i ovaj Sud iz niže navedenih razloga.
12. Naime, Evropski univerzitet Brčko Distrikt upisan je u Registar visokoškolskih ustanova na osnovu donesenih rješenja o ispunjenosti uvjeta za osnivanje i početak rada. Tim rješenjima je dozvoljen upis studenata I., II. i III. godine ciklusa, a ne upis studenata II., III., IV. i V. godine.
13. Prema odredbi članka 61. Okvirnog zakona BiH, stupanjem na snagu tog Zakona postojeće visokoškolske ustanove dobile su privremenu akreditaciju od nadležne institucije, a postupak izdavanja akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Internacionalnog univerziteta Brčko Distrikta je prekinut zaključkom o prekidu postupka od 28. siječnja 2015., zbog pokrenutog postupka upravnog nadzora nad radom te visokoškolske ustanove.
14. Nadalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je Evropski univerzitet Brčko Distrikt dovršio proces akreditacije na način propisan Okvirnim zakonom BiH, a rješenje od 2. veljače 2022., kojim se utvrđuje institucionalna akreditacija, izdaje se na period od četiri godine koji rok počinje teći od pravomoćnosti rješenja, što proizlazi iz navedenog rješenja.
15. Dalje u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o visokom obrazovanju u Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj: 30/09. i 29/18.) prema kojima su nevažeće javne isprave izdane od strane visokoškolske ustanove koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja na području Distrikta, a nema dozvolu za rad na području Distrikta izdanu sukladno ovom Zakonu.
16. Dakle, Okvirni zakon BiH je temeljni zakon u području visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, a svi ostali zakoni o visokom obrazovanju pojedinih entiteta u BiH moraju biti usklađeni s tim zakonom.
17. Stoga, a budući je tužitelj inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju Magistar poljoprivrede (16. listopada 2018.) stekao na Visokom učilištu koje u vrijeme stjecanja nije imalo akreditaciju, pravilno zaključuje sud da se ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje, prihvaćajući zaključke i stajališta iznesena u osporenim rješenjima.
18. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, uključujući i navod vezano uz priznanje tužiteljeve visokoškolske kvalifikacije u SR Njemačkoj, a pri čemu je naveo razloge zbog kojih to nema obvezni učinak za priznavanje kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, jer ne postoji zajednički pravni okvir u državama Europske unije, već se postupak u konkretnom slučaju vodi sukladno propisima kojima se navedena oblast regulira u Republici Hrvatskoj.
19. S obzirom da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za nostrifikaciju diplome, opisanim postupanjem nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava tužitelja, niti je doveden u položaj koji ga diskriminira, jer razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva nisu povezani s bilo kojoj osnovom koja bi ukazivala na diskriminaciju, već je riječ o situaciji u kojoj tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za nostrifikaciju diplome. Naime, sukladno propisima važećim na području gdje je tužitelj stekao visokoškolsku kvalifikaciju (Evropski univerzitet Brčko Distrikt) nije formalno valjana, jer da bi bila priznata javna isprava, treba biti stečena završetkom akreditiranog studijskog programa, što ovdje nije slučaj.
20. Slijedom navedenog, valja reći da sud kod donošenja pobijane presude nije učinio bilo kakav propust koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega je neosnovan žalbeni navod o bitnoj povredi pravila sudskog postupka.
21. Protivno žalbenim prigovorima, rješenja javnopravnih tijela sadrže valjano obrazloženje, tj. dostatne razloge na kojima su utemeljena, a prvostupanjski sud je dao osvrt vezano uz ključne navode iznesene u tužbi, s osnove kojih je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
22. Dakle, postupanjem suda u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnih prava tužitelja, na koja ukazuje u žalbi, a jasno su navedeni i obrazloženi razlozi zbog kojih je sud odbio provesti daljnji dokazni postupak, ocijenivši da je predmet spora pravno pitanje, zbog čega provođenje dokaznih prijedloga tužitelja i saslušanje svjedoka BK ne bi bilo odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke.
23. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da opseg obrazloženja prvostupanjske presude i relevantnost navedenih razloga odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlaze iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.
24. Kako je ovaj Sud ocijenio da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani prigovori o povredi ustavnih prava, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
