Poslovni broj: Usž-269/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VN iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Katarina Jukić Jakopić, odvjetnica iz Pule, Svetog Teodora 2, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi zauzimanja javne površine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-763/2022-9 od 14. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-763/2022-9 od 14. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-363-05/21-02/09, urbroj: 2163-18- 091/1-22-02 od 27. travnja 2022., kojim je točkom 1. izreke odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja do 6. kolovoza 2021., a točkom 2. izreke određeno je da se izvršenje rješenja odgađa do nastupa pravomoćnosti istog.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 6. kolovoza 2021. u točci 1. izreke tužitelju, vlasniku obrta za trgovinu "[obrt]" utvrđen je porez u visini od 6.177,00 kn/m[2] za površinu od 54,86 m što ukupno čini 146.288,25 kn za korištenje javne površine u Vrsaru ispred trgovine na adresi [adresa] radi formiranja terase u sklopu trgovačkog objekta u vremenu od 23. lipnja 2016. do 10. rujna 2016., a koji porez je tužitelj dužan platiti u šest jednakih mjesečnih rata, od kojeg iznosa prva rata dospjeva u roku od 7 dana od dana izvršnosti tog rješenja, a ostalih pet rata dospjeva svakog petnaestog u mjesecu počevši od sljedećeg mjeseca iza mjeseca u kojem je nastupila izvršnost rješenja (točka 2.), dok je točkom 3. izreke određeno da iznos svake mjesečne rate pojedinačno iznosi 24.381,83 kn koji iznos je tužitelj dužan platiti na način određen u točci 2. izreke rješenja u korist proračuna Općine Vrsar – Orsera.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, to jest iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). U žalbi u bitnome ponavlja sve tužbene navode. Iznosi kronologiju postupka te obrazlaže razloge zbog kojih suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda smatra da nije bilo osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva. Ističe da nije jasno zbog čega je porez utvrđen za period u kojem nije korištena javna površina jer je pravo na korištenje dodijeljeno odlukom Općine Vrsar 11. srpnja 2016. Smatra da nije jasno zbog čega ga se tereti za plaćanje za razdoblje prije toga. Smatra da se neosnovano tereti za razdoblje nakon kojeg mu je oduzeto odobrenje. Ističe da je porezna obveza utvrđena retroaktivno budući da su primijenjene odredbe Pravilnika koji u to vrijeme nije bio na snazi. Smatra da je o odgodnom učinku tužbe sud neosnovano odlučio, a sve s obzirom da se u točki 2. pobijanog rješenja jasno navodi kako se izvršenje rješenja događa do nastupa pravomoćnosti istog. Naime, predmetno rješenje nije pravomoćno ni ovršno. Smatra da je počinjena bitna povreda odredbe članka 30. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/11. – dalje: ZUP) te članka 51. stavak 1. i 2. ZUP-a. Navodi da mu nije omogućeno očitovanje o bitnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje predmetne upravne stvari. Smatra da je obrazloženje presude kratko i nema valjane razloge te se samo ponavljaju navodi tuženika. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 4.687,50 kn. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, ukine, poništi, oglasi ništetnim pobijano rješenje tuženika.

4. Tuženik iako pozvan nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 6. kolovoza 2021. donijeto u postupku izvršenja rješenja tuženika kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 26. kolovoza 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, u predmetnoj upravnoj stvari ostalo je sporna primjena materijalnog prava, odnosno jesu li upravna tijela pravilnom primjenom odredbe članka 18. stavka 2. Pravilnika o korištenju javnih površina za postavljanje terasa, kioska, štandova, zabavno sportskih i sličnih radnji, pokretnih ili montažnih objekata, reklamnih i oglasnih predmeta i ostalog ("Službene novine Općine Vrsar" broj 2/11., 4/12., 3/13., 2/14., 3/14., 4/15., 3/16., 5/16. – dalje: Pravilnik o korištenju javnih površina) tužitelju utvrdila porez u visini od 6.177,00 kn/m[2] za površinu od 54,86 m u ukupnom iznosu od 146.288,25 kn radi korištenja javne površine.

7. Odredbom članka 18. stavka 2. Pravilnika o korištenju javnih površina propisano je da se porez na korištenje javnih površina radi formiranja terase trgovačkim objektima na Obali maršala Tita utvrđuje po m[2] za sezonu (1. 4. do 30. 9.) u visini najvišeg iznosa, dok se u ostalim ulicama na području Vrsara porez na korištenje javnih površina radi formiranja terase trgovačkim objektima utvrđuje u visini prosječne visine poreza koju plaćaju korisnici javne površine za postavljanje štanda za prodaju trgovačke robe na području Salina podijeljeno s 10.

8. Tužitelju je nesporno dodijeljena na korištenje javna površina od 54,86 m[2] u razdoblju od 23. lipnja do 10. rujna 2016., pa je razmjerno broju dana korištenja javne površine tužitelju utvrđena porezna obveza primjenom članka 18. stavka 2. Pravilnika o korištenju javnih površina. Stoga su neosnovani navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Među stranka je bilo nesporno da je tužitelj podnio zahtjev za korištenje javne površine u Vrsaru na [adresa] u razdoblju od 23. lipnja 2016. do 10. rujna 2016. stoga u odnosu na navode tužitelja koji se odnose na provedbu postupka natječaja za dodjelu javne površine na korištenje valja navesti da takvi navodi nisu odlučni za rješenje ove upravne stvari niti su od utjecaja na drugačije rješavanje iz razloga što je predmet postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika utvrđivanje poreza tužitelju za korištenje javne površine, a ne provedba postupka natječaja o dodjeli javnih površina na korištenje. Tužitelju je utvrđen porez za korištenje javne površine za razdoblje od 23. lipnja 2016. do 10. rujna 2016., a sve sukladno podacima koje je sam tužitelj naveo u svojem zahtjevu od 23. lipnja 2016. Stoga prigovor nije osnovan.

9. Nadalje sam tužitelj u zahtjevu je naveo da koristi javnu površinu u razdoblju od 23. lipnja 2016. do 10. rujna 2016. Tužitelju je dodijeljena na korištenje javna površina od 54,86 m[2] u razdoblju od 23. lipnja do 10. rujna 2016. pa je razmjerno broju dana korištenja javne površine tužitelju utvrđena porezna obveza. Prilikom donošenja osporenog rješenja primjenjivi su propisi koji su važili na dan odlučivanja o dodjeli na korištenje javne površine i to Odluka o davanju na korištenje javnih površina ("Službene novine Općine Vrsar" broj 2/11., 5/12., 2/13.) i Pravilnika o korištenju javnih površina za postavljanje terasa, kioska, štandova, zabavnih sportskih i sličnih radnji, pokretnih ili montažnih objekata, reklamnih i ostalih predmeta i ostalog ("Službene novine Općine Vrsar" broj 2/11., 4/12., 3/13., 2/14., 3/14., 4/15., 3/16., 5/16.). Stoga nije osnovan navod podnositelja o retroaktivnoj primjeni propisa budući da je u vrijeme nastanka porezne obveze u 2016. godini na snazi bio sporni Pravilnik.

10. Vezano za povrede upravnog postupka prvostupanjski sud je naveo razložno i dostatno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća s obzirom da se odlučne činjenice bitne za rješenje ove stvari ne utvrđuju izjašnjavanjem stranke već na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka. Isto tako ovaj Sud prihvaća i obrazloženje vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na oglašavanje rješenja ništavim budući da su razlozi oglašavanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo, odnosno sud, ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

11. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je u obrazloženju osporene presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavak 4. ZUS-a. Naime, prihvaćajući sva činjenična utvrđenja javnopravnih tijela pravilnim, zaključio je da je prvostupanjsko tijelo dalo iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljilo rješenje, a uz to je pravilno primijenilo i mjerodavne odredbe materijalnih propisa zbog čega je tuženik odbio žalbu tužitelja. Dakle, prvostupanjski sud je bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela iscrpno navela i obrazložila pozvao na njihova obrazloženja, a u bitnom dao osvrt na sve tužbene razloge procjenjujući da tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenih propisa. Također valja dodati da prvostupanjski sud tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakve postupovne povrede koje bi u smislu članka 66. stavak 2. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.

12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan