Poslovni broj: Usž-125/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2396/2023-4 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2396/2023-4 od 4. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/100, urbroj: 513-04-23- 2 od 25. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-416-02/21-06/33, urbroj: 513-07-08/23-12 od 3. svibnja 2023.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom ističe da prvostupanjsko porezno tijelo nije od ukupnog duga odbilo iznos kamata i koji se zbog zastare ne može naplatiti niti iz osigurane pokretnine. Ističe kako je na temelju presude Općinskog suda u Rijeci od 12. lipnja 2015. pokrenut ovršni postupak te da je Općinski sud u Rijeci pod poslovnim brojem: Ovr-402/2022 od 17. svibnja 2022. odredio ovrhu na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe kako se iz navoda prvostupanjskog suda da za vrijeme postupka koji se vodi pred sudom zastara ne teče može zaključiti da se ovrha po ovršnoj ispravi može pokrenuti i za 40 godina i u tom trenutku će zastara također prestati teći. Navodi kako su rješenjem o ovrsi Ovr-402/202 obuhvaćeni i novčani iznosi koji nisu predmetom ovog postupka te iznosi koji su rješenjem od 28. prosinca 2021. utvrđeni da su u zastari. Smatra da je u odnosu na predmetna porezna rješenja protekao rok od 6 godina od isteka godine od kada je zastara počela teći, stoga smatra da je po Općem poreznom zakonu nastupila zastara porezne obveze. Ističe kako se nije vodio sudski postupak koji bi bio vezan za naplatu predmetne tražbine, a sudski postupak koji se vodio ne predstavlja postupak prisilne naplate tražbine, a jedino takav postupak dovodi do prekida zastare. Navodi da se navedeni sudski postupak nije vodio radi utvrđenja poreza ili naplate poreza već radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Smatra da predmetnom parnicom nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona. Imajući u vidu da je došlo do prekida zastare, ističe da bi zastara trebala biti prekinuta od trenutka podnošenja tužbe 12. ožujka 2012 pa do pravomoćnog okončanja sudskog postupka, a to je 18. rujan 2017., iz čega proizlazi da je od dana kada je zastara počela teći pa do donošenja upravnih rješenja, odnosno za porezno dugovanje za koje je tužitelj utvrdio da je zastara počela teći 1. siječnja 2010. protekao rok od 6 godina odnosno nastupila je zastara. Smatra da za tijek zastare nije bitna činjenica što je prvostupanjsko tijelo 30. prosinca 2010. donijelo rješenje kojim je predmetna dugovanja osiguralo založnim pravom na pokretninama tužitelja i koje je upisano u javne knjige. Smatra da navedena činjenica sukladno članku 109. stavku 10. Općeg poreznog zakona ne utječe na tijek zastare već samo omogućava poreznom tijelu da se naplati iz osigurane stvari i nakon nastupa zastare. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmet odlučivanja u predmetnoj stvari zahtjev tužitelja od 11. veljače 2021. kojim je tražio otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga po osnovi doprinosa utvrđenih u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Nadalje, proizlazi da je predmetni dug osiguran založnim pravom na pokretninama tužitelja rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/2010-001/1028, urbroj: 513-07-08/2010- 01 od 30. prosinca 2010. te je isto upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon uvida u spise predmeta pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu doprinosa.
8. Naime, nije sporno da su predmetna dugovanja osigurana založnim pravom na pokretninama tužitelja i upisana u javne knjige radi osiguranja naplate duga doprinosa u korist tuženika.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti predmetni dug po osnovi glavnice jer je naplata potraživanja osigurana založnim pravom upisanim u javne knjige, pa je stoga zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.
10. Naime, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koja propisuje da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, nakon donošenja odluke o osiguranju založnim pravom na pokretninama više se ne može s uspjehom isticati prigovor zastare prava na naplatu glavnice duga po osnovi doprinosa niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne iz druge imovine.
11. U odnosu na navode tužitelja da se u predmetnoj tražbini nalaze kamate nije osnovan jer iz spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo utvrdilo da za glavnicu duga doprinosa nije nastupila zastara prava na naplatu s obzirom da je dug doprinosa osiguran založnim pravom na pokretninama tužitelja.
12. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo da za vrijeme postupka koji se vodio pred sudom zastara ne teče. Naime, tužba Općinskom sudu u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem P-709/12 podnesena je jer se prethodno utvrđeni porezni dug nije mogao naplatiti od tužitelja obzirom da je tužitelj ugovorom o darovanju prenio svoju imovinu. Stoga parnični postupak koji je pokrenut radi pobijanja tužiteljevih radnji predstavlja postupak odnosno radnje naplate utvrđenog duga, kao i naknadno pokretanje ovrhe na temelju te presude. Stoga su upravna tijela pravilno utvrdila da tijekom tog postupka, a u skladu s odredbom članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona, zastara ne teče.
13. Na prigovor tužitelja da su rješenjem o ovrsi, broj: Ovr-402/2022 obuhvaćeni novčani iznosi koji su u zastari te koji nisu predmetnom ovog postupka, valja istaknuti da se u ovom upravnom postupku odlučuje o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu doprinosa, a ne o utvrđivanju i visini predmetnog duga.
14. Slijedom navedenog navodi žalbe istovjetni navodima tužbe ne mogu se ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari pa je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
