Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-69/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo hrvatskih branitelja, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, OIB: 44887120463, protiv tuženika: 1. MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ČĆ, r. MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 56/2023 od 16. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-56/2023 od 16. studenog 2023. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 210.915,05 eura / 1.589.139,48 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 01. ožujka 2018. godine od isplate.
Pod točkom II. izreke je tužiteljici dosuđen parnični trošak.
Pod točkom III. izreke rješenja je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
2. Protiv navedene presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je isplata temeljem stjecanja bez osnove temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).
5. Tužbeni zahtjev je utemeljen na činjenicama da je pravnom predniku tuženika, sada pokojnom SĆ osnovom presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17006/10-89 od 26. svibnja 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11027/11-2 od 29. studenog 2021., dosuđen iznos 576.961,66 kuna s osnova utvrđenog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II grupe, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i da je 5. lipnja 2013. sa žiro računa tužiteljice naplaćen iznos od 1.596.351,98 kuna (trošak postupka: 7.212,50 kuna i glavnica s kamatama: 1.589.139,48 kuna). Tužiteljica tvrdi da su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2432/12-3 od 7. studenog 2017. donesenom povodom revizije tužiteljice, navedene presude ukinute i predmet vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Budući je otpala osnova po kojoj je izvršena naplata zbog čega se od tuženika kao zakonskih nasljednika traži povrat isplaćenog iznosa.
6. Sud prvoga stupnja je temeljem utvrđenja navedenih činjenica koje među strankama i nisu sporne zaključio da je donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala osnova po kojoj je tužiteljica izvršila plaćanja pa je s pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO naložio tuženicima povrat iznosa stečenog bez osnove sa zateznom kamatom od dana primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 1115. i čl. 1117. Z00 .
7. Tuženici u žalbi tvrde da se radi o isplati temeljem zakonske i moralne obveze jer se isplata odnosi na invalidnine predniku tuženika kao 100%-tnom ratnom invalidu koje pravo mu je bila priznato temeljem rješenja Ministarstva obrane RH, a zbog čega da tužiteljica RH, temeljem odredbe čl. 1114. ZOO ne može tražiti povrat isplaćenog iznosa. Nadalje se tvrdi da prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice dolazi do miješanja u stečeno pravo vlasništva što je protivno Ustavu RH i Europskoj konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i Protokola 1 te da je miješanje u pravo vlasništva moguće samo kad je utemeljeno na zakonu i ima legitimni cilj u protivnom da je suprotno pravnoj sigurnosti.
8. Prema čl. 1114. ZOO, ne može se zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze. Po pravnom shvaćanju ovoga suda, pod moralnom obvezom podrazumijeva se obveza koja proistječe iz okolnosti koje čine ljudska solidarnost, iz pravila o životu, radu i ponašanju u ljudskoj zajednici, a koje još nisu prešle u pravnu obvezu. Misli se, dakle, na činidbe koje se prema društvenom shvaćanju ne mogu pravno, nego moralno zahtijevati, čije propuštanje se u društvu smatra kao povreda obveze i povlači za sobom umanjenje društvenog ugleda osobe koja je propustila ispuniti moralnu obvezu. To međutim u konkretnom predmetu nije slučaj.
9. U konkretnom slučaju radi se o tražbini koja je predniku tuženika isplaćena temeljem pravomoćne presude koja je donesena osnovom rješenja Ministarstva obrane RH kojim je predniku tužitelju kao ratnom vojnom invalidu priznata osobna invalidnina i druga prava s tijekom od 1. studenog 1993., a te presude ukinute su odlukom Vrhovnog suda RH.
10. Tuženici u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka (u odgovoru na žalbu) ističu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o miješanju u stečeno pravo vlasništva što je protivno Ustavu RH i Europskoj konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i Protokola 1 te da je miješanje u pravo vlasništva moguće samo kad je utemeljeno na zakonu i ima legitimni cilj. Pri tome se tijekom prvostupanjskog postupka, ako i sada u žalbi poziva na brojne odluke Europskog suda za ljudska prava, a posebno na predmet M protiv RH kojom je utvrđeno da je došlo do povrede prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva. Dakle, tuženici u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka tvrde da su im povrijeđena ustavna i konvencijska prava.
11. Prvostupanjski sud obvezu tuženika za povrat isplaćenog iznosa koji se temelji na stjecanju bez osnove nije ocijenio s aspekta primjene Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori- broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10) kojom se štiti mirno uživanje vlasništva niti su u tom smislu raspravili sve relevantne činjenice, slijedom čega je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
13. U ponovnom postupku bilo bi potrebno provesti test razmjernosti nakon čega će prvostupanjski sud vodeći računa o žalbenim navodima tuženika moći donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
