Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5499/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Perić, odvjetnica u Splitu , protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1291/2021 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1291/2021 od 12. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011517746 sklopljenog između ovdje stranaka dana 9. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. i II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćene anuitete s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za tečaj CHF u iznosu od 6.928,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka III. izreke), utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u visini od 444,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim kako je to pobliže određeno u točki IV. izreke te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 3.929,07 EUR (točka V. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga, tj. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu te u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu svih troškova postupka tuženiku, kao i troška sastava žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nije nejasna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno u žalbi ističe tuženik.

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog ugovorenih ništetnih odredbi.

7. Sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio:

- da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 9. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011517746, prema kojem je tužiteljici isplaćen iznos od 54.700,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30%, te da se ista obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno sa njime, uz rok otplate od 84 mjeseca,

- da je ugovor bio tipski bez mogućnosti pregovora te da tužiteljici prilikom sklapanja ugovora nisu dane potrebne informacije o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi o kamatama i valutnoj klauzuli,

- da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, pa tako i ovdje tužiteljica, pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika,

- da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koju jednostrano određuje kreditor, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetne,

- da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 6.928,03 EUR s osnove povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi,

- da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice u iznosu od 444,36 EUR.

8. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu da je vezan presudom iz postupka kolektivne pravne zaštite vođenom kod Trgovačkog suda u Zagrebu te ocjenjujući materijalne i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pravilno suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te da su te odredbe ništetne. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da su stranke ugovora pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužiteljica vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila razumljiva. Tuženik u postupku koji je prethodio odluci nije dokazao da je potrošač (tužiteljica) bio informiran o posljedicama ugovaranja valutne klauzule niti da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i dokazi izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka su pravilno ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

9. Suprotno navodima žalbe, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke i pravne osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a što je tužiteljica podnošenjem tužbe u ovoj parnici i učinila, te je iz tih razloga temeljem odredbi čl. 502.c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) sud vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

10. Nadalje nisu točni žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto ne prihvaća iskaz svjedoka LK, osobnog bankara, niti to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude. Sud je pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ocijenio ovaj dokaz te dao jasne i logične razloge o tome zašto njegov iskaz nema relevantnog značaja za odluku u predmetnoj stvari, a koji stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Iz iskaza svjedoka ne može se utvrditi da su tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu dane potrebne informacije o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi o kamatama i valutnoj klauzuli, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003 i 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužiteljica, koja nema registriran obrt ili udjel u trgovačkom društvu, Ugovor o kreditu sklopila u svrhu adaptacije stana u kojem živi sa svojom obitelji, slijedom čega po stavu ovog suda ona ima status potrošača u smislu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

12. Ovdje valja istaknuti da je na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 23. studenog 2023. zaključeno da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužiteljici.

13. Nadalje po stavu ovog suda drugog stupnja bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost presude žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, jer navedena okolnost ne znači da odredbe ugovora ne mogu biti nepoštene i posljedično tome ništetne. Okolnost što je kredit otplaćen ne znači i da nije postojala znatnija neravnoteža u pravima i obvezama tijekom trajanja kredita na strani potrošača.

14. Što se tiče žalbenih navoda tuženika u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka valja reći da su prigovori tuženika pravne prirode, s time da je izračun pravilno izvršen na temelju kamatne stope i tečaja CHF u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, budući da je predmet spora restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 322. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba, tako da neosnovano prigovara tuženik da je izračun sačinjen kao da se radi o ugovoru o kreditu u kunama.

15. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ante Beusa, koji vještak je i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu dana 9. rujna 2022 i tom prilikom odgovorio na sve upite tuženika. Po stavu ovog suda taj nalaz i mišljenje je izrađen u skladu sa pravilima struke i u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tražbine tužiteljice. Neosnovano tuženik osporava valjanost nalaza i mišljenja vještaka jer da je isti uzeo u obzir samo više plaćene iznose razlike anuiteta, a ne i negativne. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici. Naime, tuženiku, kao financijskoj instituciji su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktuacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik. S druge strane, plaćanjem manjih anuiteta tužiteljica nije ostvarila nikakvu korist, pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tuženik i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima, a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF.

16. Žalbeni navodi da se nije raspravljalo o prigovoru prijeboja / radi prebijanja, kao i da je netočan zaključak suda iz obrazloženja presude da taj prigovor nije istaknut na vrijeme pa se o njemu nije raspravljalo nisu točni.

17. Naime, sud je u obrazloženju odluke (točke 37.-39. obrazloženja) iznio svoj stav o tzv. negativnoj razlici i prigovoru radi prebijanja, koje zaključke suda prvog stupnja ovaj sud u potpunosti prihvaća. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je predmet prijeboja zahtjev tuženika da mu tužiteljica vrati ono što je manje platila u mjesecima kada je tečaj CHF-a bio manji od početnog tečaja (prema otplatnom planu), te za svaku takvu uplatu tuženik potražuje i kamatu. Po stavu ovog suda, osim što je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je potraživanje u zastari, ova tražbina tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 323. ZOO-a, a to stoga što plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužiteljica nije ništa primila, odnosno stekla bez osnove jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njezina obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

18. U pogledu istaknutog prigovora zastare ovaj sud ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku. Stoga je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka u odnosu na tražbinu s osnove promjenjive kamatne stope, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnove ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

19. Stoga rok zastare u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2014. u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi, odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti valutne klauzule. Kako je predmetna tužba podnijeta dana 13. lipnja 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO), tako da tražbina tužiteljice nije zastarjela, a što je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 31. siječnja 2022. Zaključno, pravilno je sud prvog stupnja otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare.

20. U odnosu na odluku o troškovima postupka neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud obzirom na sniženje zahtjeva troškove postupka trebao obračunati razmjerno uspjehu u sporu.

21. Tuženik nema pravo na troškove razmjerno uspjehu u sporu prema članku 154. st 2. ZPP-a. Naime budući se tuženik suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe, a vrijednost predmeta spora i nakon djelomičnog povlačenja tužbe ostala je unutar istog tarifnog razreda (isti tarifni razred za vrijednost predmeta spora od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. –dalje: Tarifa), pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti dosudio tužiteljici troškove zastupanja po punomoćnici.

22. Nisu osnovni žalbeni tuženika u pogledu po sudu prvog stupnja priznatog troška sastava podnesaka i to stoga što je utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno priznao trošak sastava dva obrazložena podneska, temeljem Tbr. 8.1 Tarife po 100 bodova za svaki, odnosno 200,00 EUR.

23. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, u cijelosti je odbijena žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

24. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić