Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4405/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Trgovina Krk d.d., OIB 66548420466 iz Malinske, Dubašljanska 80, zastupanog po punomoćnici Jadranki Meštrović Kologranić, odvjetnici u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-185/2024-71 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-185/2024-71 od 18. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-2299/16 od 19. kolovoza 2016. u dijelu kojem je određena radi namirenja tražbine u iznosu od 16.456,06 EUR po prijedlogu tuženika, TRGOVINA KRK d.d., OIB:66548420466, Malinska, Dubašljanska 80, protiv tužitelja JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a na nekretnini u vlasništvu ovršenika JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanim kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić i to č.k.br.2463/1 oranica [adresa] u Pretržju površine 430 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i to temeljem ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o založnom pravu broj 04-15/1-2011 od 21. veljače 2011., potvrđenom po javnom bilježniku Mariji Cvidini iz Donje Stubice, poslovni broj OV-700/11 od 21. veljače 2011.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe u dijelu u kojem je ista određena radi namirenja tražbine u iznosu od 6.226,15 EUR (preko iznosa od 16.456,06 EUR do 22.682,21 EUR) na nekretnini ovršenika JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanim kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić i to č.k.br.2463/1 oranica [adresa] u [adresa] površine 430 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i to temeljem ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o založnom pravu broj 04-15/1-2011 od 21. veljače 2011., potvrđenom po javnom bilježniku Mariji Cvidini iz Donje Stubice, poslovni broj OV-700/11 od 21. veljače 2011.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.508,69 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv odbijajućeg dijela navede presude pod toč. II. izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu s žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Tuženik istu presudu pobija pod toč. I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga i predlaže njezino ukidanje u tom pobijanom dijelu i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz odredbe čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama ukazuju žalitelji. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji ukazuju žalitelji, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, kako pojedinačno, tako i u njihovoj sveukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Prvostupanjski sud stoga nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 7. i 8. ZPP, kako to tvrdi tuženik, jer je odlučne činjenice utvrđivao na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza koje su stranke iznijele u postupku.

9. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je na temelju ovršne isprave – ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o založnom pravu broj 04-15/1-2011 od 21.2.2011. rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-2299/2016 od 19.8.2016. određena ovrha na nekretnini ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 22.682,22 EUR/170.899,15 kn. Nije sporno niti da je ovršenik (ovdje tužitelj) u tom ovršnom postupku upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH – dalje: OZ), jer tvrdi da tražbina ovrhovoditelja ne postoji i da je nastupila zastara potraživanja.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj kao založni dužnik 21.2.2011. sklopio s tuženikom kao založnim vjerovnikom Ugovor o založnom pravu broj 04-15/1-2011 radi osiguranja tražbine koju tuženik ima prema trgovačkom društvu RAR d.o.o. s kojim je bio u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o trgovinskom zastupanju;

- da se novčana tražbina radi koje se provodi ovrha odnosi na manjak robe u prodavaonici F 903 tvrtke RAR d.o.o., koji je utvrđen na temelju inventura provedenih u studenom 2015. i travnju 2016. godine;

- da je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv odgovorne osobe trgovačkog društva RAR d.o.o. AĆ zbog sumnje u kazneno djelo pronevjere na štetu tuženika i da u istražnom postupku bilo provedeno knjigovodstveno vještačenje poslovnih knjiga tuženika kojim je utvrđeno da ne postoji relevantna financijska i knjigovodstvena dokumentacija koja bi potvrdila potraživanje tuženika;

- da je financijskim vještačenjem provedenim u ovom postupku iz poslovnih knjiga tvrtke RAR d.o.o. utvrđeno da postoji potraživanje te tvrtke prema tuženiku u iznosu od 4.553,38 EUR/34.307,41 kn, koje se odnosi na proviziju koju je to društvo trebalo platiti, i da je tuženik u svom dopisu od 15.4.2016. priznao to potraživanje i izjavio da pristaje da se ta tražbina stavi u prijeboj s njegovim potraživanjem koje ima prema toj tvrtki;

- da za ostala eventualna potraživanja tvrtke RAR d.o.o. prema tuženiku nije dostavljena dokumentacija koja bi to potvrdila;

- da je istim vještačenjem utvrđeno da manjak robe koji je utvrđen inventurom krajem 2015. godine iznosi 5.868,24 EUR/44.214,31 kn i manjak novčanih sredstava u iznosu od 4.911,27 EUR/37.004,00 kn postoji relevantna dokumentacija, dok za inventurni manjak u iznosu od 12.294,74 EUR/94.895,08 kn koji se odnosi na 2016. godinu tuženik nije dostavio relevantnu dokumentaciju na temelju koje je knjižio taj manjak robe;

- da je nekretnina tužitelja prodana tuženiku kao kupcu za iznos od 7.636,87 EUR/57.540,00 kn.

- da potraživanje tuženika nije u zastari jer je tražbina na koju se odnosi na inventurni manjak utvrđena inventurama završenim u studenom 2015. i travnju 2016., dok je ovršni prijedlog podnesen 29.7.2018., unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje: ZOO).

11. Temeljem utvrđenja da tuženik ima osnovanu tražbinu prema društvu RAR d.o.o. u iznosu od 10.779,52 EUR/81.218,31 kn koja se odnosi na utvrđeni inventurni manjak robe i novčanih sredstava u studenom 2015., kao i da društvo RAR d.o.o. ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 4.553,38 EUR/34.307,41 kn, koju je tuženik priznao u podnesku od 15.4.2016. i izjavio da istu prebija sa svojom dospjelom tražbinom prema društvu RAR d.o.o., prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj u smislu odredbe čl. 197., u vezi čl. 195. i 196. ZOO i da nakon prebijanja ostaje tražbina tuženika prema društvu RAR d.o.o. u iznosu od 6.226,15 EUR/46.910,90 kn, za koji iznos je ovrha dopuštena, dok je za preostali iznos od 16.456,07 EUR/123.988,25 kn za koji se traži namirenje ovrha nedopuštena, jer ne postoji tražbina tuženika. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično proglasio ovrhu nedopuštenom, te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. U ovoj parnici raspravljanje je ograničeno isključivo na utvrđivanje jesu li ispunjeni žalbeni razlozi zbog kojih je tužitelj bio upućen u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Kako je tužitelj u ovu parnicu upućen iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ, te je utvrđeno da potraživanje tuženika nije u zastari, dok je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja i njegovih dopuna i usmenog očitovanja vještaka utvrđeno da tuženik ima osnovanu tražbinu prema tvrtki RAR d.o.o. u iznosu od 10.779,52 EUR/81.218,31 kn, te da i navedena tvrtka također ima dospjelu tražbinu prema tužitelju u iznosu od 4.553,38 EUR/34.307,41 kn i da je za tu tražbinu tuženik u dopisu od 15.4.2016. dao izjavu o prijeboju, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz čl. 197. ZOO utvrđeno da preostali iznos tražbine tuženika prema tvrtki RAR d.o.o. iznosi 6.226,15 EUR/46.910,90 kn, za koji iznos je ovrha dopuštena, a da je u preostalom dijelu, odnosno za iznos od 16.456,07 EUR/123.988,25 kn ovrha nedopuštena, jer tražbina tuženika u tom iznosu ne postoji (čl. 50. st. 1. toć. 9. OZ).

14. Suprotno žalbenim navodima stranaka pravilno je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića i njegove dopune, te usmeno očitovanje, jer su dani stručno, obrazloženo i u skladu s pravima struke. Vještak je u svom usmenom očitovanju u cijelosti otklonio sve nejasnoće i prigovore stranaka ostajući u cijelosti kod svojih utvrđenja, koja su u bitnom u skladu s utvrđenjima iz knjigovodstvenog vještačenja provedenog u kaznenom postupku protiv odgovorne osobe tvrtke RAR d.o.o. AĆ.

15. Vezano za žalbene navode tužitelja da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije cijenio korespondenciju stranaka, odnosno dopis od 15.4.2016., vezano za premalo isplaćenu zaradu iz ranijih perioda (zarada za ožujak 2015. i dr.), valja odgovoriti da je financijski vještak Zrinko Ručević u svom je usmenom očitovanju pojasnio da se jedino usporedbom evidentiranih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika i tvrtke RAR d.o.o. moglo utvrditi postoje li razlike u njihovim evidencijama i ako ih ima iz čega one proizlaze, te da je iz tih razloga i zatražio od trgovačkog društva RAR d.o.o. dostavu analitičke knjigovodstvene kartica za tuženika, koje mu nisu bile dostavljene. Zato nije u mogućnosti očitovati se je li, i u kojem dijelu ono na što tužitelj upire uzeto u obzir.

16. Tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava nalaz i mišljenje financijskog vještaka u dijelu u kojem isti zaključuje da za inventuru od 19.4.2016. nije dostavio dokumentaciju na temelju koje je knjižio potraživanje prema tvrtki RAR d.o.o. za manjak robe u prodavaonici u iznosu od 94.895,08 kn, i tvrdnje da zbroj svih međuskladišnica odgovara popisanom stanju zaliha za vrijeme inventure, ne mogu se prihvatiti. Naime, financijski vještak Zrinko Ručevć u svom je usmenom očitovanju pojasnio da je od tuženika zatražio cjelokupnu vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju koja se odnosi na provođenje inventure 29.4.2016., no da tuženik nije dostavio inventurne liste iz kojih je jedino vidljiva popisana količina pojedine robe. Riječ je o temeljnom dokumentu koji je propisan općim propisima (Općim poreznim zakonom i Zakonom o računovodstvu), kao i pravilima knjigovodstvene struke. Vještak je naglasio da je tuženik za prethodnu inventuru koja je provedena 2015. dostavio liste inventure, dok za spornu inventuru iz 2016. to nije učinio, te je pojasnio da dostavljene „liste razlika po inventuri na datum 29. travnja 2016.“ i međuskladišnica nisu vjerodostojni dokumenti o stvarnom stanju utvrđenom na inventuri, niti vjerodostojan dokument za utvrđivanje manjkova robe.

17. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u odnosu na dio tražbine u iznosu od 16.456,07 EUR/123.988,25 kn ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ i da je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-2299/16 od 19.8.2016. za navedeni iznos pravilno proglašena nedopuštenom, dok postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 6.226,15 EUR, te je pravilno odbijen zahtjev tužitelja da se u i tom dijelu ovrha proglasi nedopuštenom.

18. Kako žalitelji u svojim žalbama ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, njihove žalbe nisu osnovane.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP.

20. Slijedom iznijetih razloga, žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš