Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4590/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksander Vlaisavljević, odvjetnik u Zagrebu, Kranjčevićeva 29, protiv tuženice ITD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, Petrinjska 11, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-490/2021-79 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-490/2021-79 od 20. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici da tužiteljici s osnova naknade štete isplati iznos od 5.981,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama temeljem odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima tekućima na iznos od 2.000,00 eura s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 15. veljače 2016. pa do isplate kao i iznos od 3.981,86 eura s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. pa do isplate, kao i da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.868,75 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 5.981,86 eura i to iznos od 2.000,00 eura s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te iznos od 3.981,86 eura s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda, sve sa zateznim kamatama, koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama da je postupanjem tuženice prema tužiteljici za vrijeme boravka pokojnog ŠTD u bolnici i nakon njegove smrti tužiteljici nastala neimovinska šteta u visini kako potražuje tužbenim zahtjevom.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio ovaj sud nije ustanovio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi određeno upire tužiteljica jer je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presuda i rješenja su razumljive, ne proturječe sama sebi niti razlozima, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužiteljica u tužbi tvrdi da je sada pokojni ŠTD, koji je preminuo **.**.2015., bio u braku sa PTD koji brak je razveden 9. listopada 2002. i u tom braku rođeno je jedno dijete, ovdje tuženica, ITD, rođena **.**.1987., a da je sada pokojni ŠTD ŠT posljednjih deset godina života živio u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljicom,

-da je izvršen uvid u potvrdu o smrti, presudu Općinskog suda u Zagrebu P2- 1341/01-11, izjavu od 9.12.2015., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, zahtjev za ispraćaj – kremaciju – ukop broj 08327/2015, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, u presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-584/2019-2, provedeno je vještačenje po vještaku dr. Gordanu Makarić, izvršen je uvid u dopis Zavoda za sudsku medicinu od 9. ožujka 2023., te su saslušani svjedoci PT, ĐT, HT, VT, DT, MT, TT, FT, PTD, CT i stranke,

-da je tužiteljica u svojem iskazu navela da je nju pogodilo i izazvalo teško psihičko stanje to što su je oblatile tuženica i njezina majka pred medicinskim sestrama u bolnici i optužile za trovanje, to što joj je tuženica rekla da joj je tužiteljica onemogućila odnosno zabranila kontakt s ocem i što su joj poslali policiju na Badnjak i da ju je posebno pogodilo što joj nisu priznali izvanbračnu zajednicu s pokojnim ŠTD kad su svi njihovi prijatelji znali da je živjela s njim i to što su je na pogrebu držali sa strane i nisu joj dali da ide u povorci iza lijesa, a i svećenik ju je izostavio u propovijedi tako da se tamo osjećala kao stranac, da je zbog svega toga bila pod stresom i da i sada pije lijekove,

- da je tuženica u svojem iskazu navela da ona nije ni znala da tužiteljica postoji pa je nije ni mogla kontaktirati vezano za organizaciju sprovoda, traženje obdukcije, vađenje potvrde o smrti i uzimanje stvari tako da nijedna od ovih radnji nije poduzeta s ciljem da se tužiteljicu na bilo koji način diskreditira, da ona nije protiv tužiteljice podnijela kaznenu prijavu zbog trovanja njenog oca, da njoj otac nije uopće spominjao tužiteljicu i da ona s njom nije pokušala stupiti u kontakt, a u odnosu na pogreb pojasnila je da su bila prisutna dva zaštitara u crnim odijelima, a ne u uniformi i da je na sprovodu bilo jako puno ljudi koji su joj izražavali sućut, da se ne može izjasniti o njihovom točnom broju, a tužiteljica joj tada nije prišla i izrazila sućut niti je zatražila da stoji pored lijesa i da ide u povorci iza njega,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarić proizlazi da je tužiteljica bila izložena štetnom događaju od 24. prosinca 2015. pa nadalje, kao izravnu posljedicu navedenog na psihičkom je planu razvila simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2) i prema mišljenju vještaka tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala radi osujećenosti i izloženosti sumnjama koje izazivaju društvenu pozornost i osudu što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja, da između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza, slijedom čega je kod tužiteljice došlo do povrede duševnog zdravlja i tužiteljica pri štetnom događaju, da je ponašanje tuženice bili presudno da je tužiteljica završila na bolničkom psihijatrijskom liječenju, a to je dolazak policije na Badnjak, sumnja da je pokojnik bio trovan, osujećenost prisustva pogrebu i tako dalje, da je ocjena trajanja intenziteta straha, odnosno neugode i tjeskobe dana u kumulativnom iznosu, a posljedica je psihičkog poremećaja zbog čega je tužiteljica bila primljena na bolničko liječenje, da se radilo o akutnoj stresnoj reakciji (F43.0) te nastavno poremećaju prilagodbe (F43.2),

- da je nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti jer je isti dat u skladu sa pravilima struke, a na temelju raspoloživih podataka,

- da za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu moraju postojati subjekti tog odnosa tj. štetnik i oštećenik, zatim štetna radnja štetnika, šteta koja mora nastati na strani oštećenika, uzročna veza, što znači da izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetnu radnju kao posljedicu, a mora postojati još i protupravnost štetne radnje,

- da te pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene da bi nastala odgovornost za štetu, a da se protupravnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu odnosi samo na štetnu radnju i ona se definira kao povreda nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka,

- da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tuženice ocjenjujući ga životnim, logičnim i neposredno uvjerljivim i povjerovao joj je da nije imala saznanja da je njen pokojni otac ŠTD živio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom i da joj on to nije rekao čak ni kad je saznao da je teško bolestan pa se od tuženice nije moglo očekivati da nakon očeve smrti odmah prizna tužiteljici status izvanbračne supruge,

- da je tužiteljici taj status priznat tek presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-161/2016 od 19. ožujka 2019. koja je donesena više od tri godine nakon Krunoslavove smrti (umro **.**.2015.) pa da je logično da nakon njegove smrti tijelo nije moglo biti predano tužiteljici koja tada nije imala status izvanbračne supruge, već je predano njegovoj kćeri tuženici kao jedinom srodniku,

- da je životno i logično da je tuženica nakon očeve smrti bila iznenađena time što su stvari njenog pokojnog oca predane tužiteljičinom bratu i da je on odbio provođenje obdukcije jer je to mogla odbiti samo ona kao najbliži srodnik pokojnika pa je životno i da je cijeli slučaj prijavila policiji koja je došla kod tužiteljice,

- da je dolazak policije kod tužiteljice mogao izazvati nelagodu, no protiv nje nakon toga nije pokrenut nikakav postupak,

- da kako tuženica nije znala da bi tužiteljica bila izvanbračna supruga njenog pokojnog oca, nije ni imala razloga ni obvezu kontaktirati tuženicu oko organizacije očevog pogreba, a iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je sam pogreb prošao kako je to uobičajeno za takav događaj, a ne proizlazi da bi tužiteljica pokazala volju da stoji pored odra i da bi je tuženica u tome spriječila pa tužiteljica nije dokazala tu svoju tvrdnju kao ni to da bi je tuženica spriječila da ide u povorci odmah iza lijesa,

- da traženje obdukcije nakon smrti bliske osobe ne znači da je tuženica tvrdila da je tužiteljica trovala njenog pokojnog oca kako to navodi tuženica, nego je obdukcija uobičajen postupak kad srodnici žele znati uzrok smrti bliske osobe s obzirom i na to da se na taj način mogu otkriti nasljedne bolesti, a majka tuženice je u svom iskazu navela da je tužena obdukciju zatražila baš iz ovog razloga,

- da u prilog tome da tuženica nije tužiteljicu optužila za trovanje pokojnog oca ide i to što protiv tužiteljice tuženica iz tog razloga nije pokretala nikakve kaznene postupke,

-da navode da ju je tuženica „oblajavala“ pred medicinskim sestrama tužiteljica nije dokazala jer ni sama ne navodi što bi to konkretno tuženica protiv nje pričala i nitko od svjedoka ne navodi što bi tuženica i njena majka govorile protiv tužiteljice u bolnici, a nije dokazala ni da bi je medicinske sestre udaljile iz pokojnikove sobe baš na traženje same tuženice, a ne iz nekog drugog razloga,

- da je smrt pokojnog ŠTD sigurno pogodila i njegovu kćer, tuženicu, a i tužiteljicu, koja tada još nije imala utvrđeni status njegove izvanbračne supruge i za očekivati je da zbog toga cijela situacija tužiteljicu i dodatno pogađa, ali da je postupanje tuženice neposredno nakon smrti njenog oca i na njegovom pogrebu bilo uobičajeno u takvim situacijama, a tužiteljica svoje navode da bi je tuženica optuživala za trovanje pokojnog oca i da joj je branila da na sprovodu sudjeluje u svojstvu bliske osobe pokojnika nije dokazala.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da u ponašanju tuženice prema tužiteljici nije bilo nikakve protupravnosti, pa je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan.

8. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9. Za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje koja ima svoje objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika), jer se odgovornost tuženice ocjenjuje primjenom općih odredbi o odgovornosti za štetu na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a, odnosno po načelu krivnje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x-856/2016-2 od 10. studenoga 2020. i Rev- 1134/2023-2 od 23. siječnja 2024.).

10. U konkretnom slučaju za postojanje protupravnosti kao pretpostavke odgovornosti za štetu traže se kako navedeni objektivni tako i subjektivni elementi protupravnosti (koji se sagledavaju prema krivnji počinitelja).

11. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužiteljica u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužiteljice neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužiteljice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

12. Valja navesti da ocjena dokazne snage i ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka.

13. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je navedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

14. Okolnost da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića kojim je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu i da postoji uzročna veza između štetnog događaja (kako ga je opisala tužiteljica) i razvoja psihičkih poremećaja, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude jer je prvostupanjski sud dao valjane i argumentirane razloge zbog koji smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke za odgovornost tuženice za štetu koja je nastala tužiteljici, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

15. Vještak je na raspravi dana 24. travnja 2024. naveo radnje tužene koje su bile bila presudne da tužiteljica završi na psihijatrijskom liječenju i to je dolazak policije na Badnjak 24.12., sumnja da je pokojni ŠTD bio trovan i osujećenost prisustva pogrebu. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da policija na Badnjak nije došla radi tužiteljice, nego njezinog brata i to zbog toga što je isti preuzeo stvari pokojnog ŠTD te potpisao da ne želi obdukciju, iako nije član obitelji, s tim da se u odnosu na obdukciju vještak na raspravi održanoj dana 24. travnja 2024. očitovao da osobe koje se nalaze u zdravstvenoj ustanovi u pravilu budu obducirane, a izuzetak je kada obitelj svojim potpisom potvrdi da ne želi obdukciju, što ovdje nije bio slučaj. Životno je i logično da je tuženica nakon očeve smrti, kada je obaviještena da su stvari njenog pokojnog oca predane nepoznatoj osobi koja je odbila provođenje obdukcije, cijeli slučaj prijavila policiji koja je došla kod tužiteljice. U takvim okolnostima čak i eventualna sumnja tuženice na počinjenje kaznenog djela ne daje postupanju tuženice subjektivna, a ni objektivna obilježja protupravnosti.

16. Žalbeni navodi tužiteljice da je tuženica 24. prosinca 2024. u policiji obaviještena da je njezin pokojni otac bio u ljubavnoj vezi sa tužiteljicom, nisu od značaja za odlučivanje jer ta okolnost, u okolnostima konkretnog događaja, nije obvezivala tuženicu, kao njegovu kćerku, da tužiteljicu uključi u radnje i odluke vezane za sahranu pokojnog ŠTD. Okolnost da je tuženica eventualno i imala saznanja da je tuženica prisutna u životu pokojnog ŠTD, kako to tužiteljica tvrdi u žalbi, nije obvezivalo tuženicu da tužiteljicu uključi u postupak oko sahrane. Naime, s obzirom da je tužiteljica prilikom svog saslušanja istaknula kako za vrijeme zajedničkog života sa pokojnim ŠTD s tuženicom nije bila u

kontaktu niti je istu ikada upoznala (list 110 spisa), nije životno za očekivati od tuženice kao kćerke pokojnog ŠTD da će u danim okolnostima tužiteljici dati prednost kod organizacije sahrane.

16.1. S tim da je prvostupanjski sud saslušanjem svjedoka utvrdio da je sam pogreb prošao kako je to uobičajeno za takav događaj, a da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica pokazala volju da stoji pored odra i da bi je tuženica u tome spriječila kao ni to da bi je tuženica spriječila da ide u povorci odmah iza lijesa, koja utvrđenja tužiteljica žalbenim navodima nije osporila.

17. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kako prvostupanjski sud ne navodi kako je tužiteljica izvanbračna supruga pokojnog ŠTD što je dokazala presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, budući da prvostupanjski sud u točki 27. obrazloženja ukazuje da se od tuženice nije moglo očekivati da nakon očeve smrti odmah prizna tužiteljici status izvanbračne supruge, da je njoj taj status priznat tek presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-161/2016 od 19. ožujka 2019. koja je donesena više od tri godine nakon Krunoslavove smrti (umro **.**.2015.) pa da je logično da nakon njegove smrti tijelo nije moglo biti predano tužiteljici koja tada nije imala status izvanbračne supruge, već je predano njegovoj kćerki, tuženici, kao jedinom srodniku.

18. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u trenutku smrti i pokopa oca tuženice nije postojao valjan materijalni dokaz o postojanju izvanbračne zajednice sa tužiteljicom te da tužiteljica nije imala ovlasti pred nadležnim institucijama poduzimati radnje nužne za pokop pokojnog ŠTD. Naime, sama tužiteljica u svom iskazu navodi da ju je kontaktirala službenica Zavoda za sudsku medicinu i rekla da nema pravo organizirati sprovod, što je tužiteljicu jako pogodilo zbog čega je popila 4 tablete Helexa i ispred sebe držala mač nakon čega ju je Hitna odvezla u Vrapče (stranica 111 spisa).

19. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice da o odbijanju drugog tužbenog zahtjeva zbog povrede prava osobnosti zbog povrede časti u ugleda presuda nema razloga, a da su navedeni razlozi proturječni su sami sebi i nerazumljivi kao i proturječni ispravama i zapisnicima o iskazima danim u postupku. Tužiteljica svoje žalbene navode obrazlaže tvrdnjama da su u našoj zemlji, zajednici, kulturi i opće prihvaćeni običaji (standard) po kojima uz odar na sahrani uz kćer bude prisutna i supruga, a da je ignoriranjem, nepriznavanjem izvanbračnog statusa, neobavještavanjem izvanbračne supruge i sprječavanjem izvanbračne supruge da sahrani pokojnog supruga sukladno njegovoj posljednjoj želji i sprječavanjem i onemogućavanjem tužiteljice da stoji i bude uz lijes svog supruga da je tuženica povrijedila etičke norme i kulturne običaje sredine u kojoj živimo, a time i ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice. Međutim, prvostupanjski sud je, kao što je ranije obrazložio, dostatno i argumentirano obrazložio zašto smatra da u ponašanju tuženice nije bilo elemenata za odgovornost za naknadu štete tužiteljici kako zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tako i za naknadu štete za povredu časti i ugleda.

20. Slijedom svega navedenog ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu utvrđene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu koja je nastala tužiteljici.

21. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 158. st. 1. i 155 ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj