Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4880/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku u Zagrebu, Milana Amruša 15, protiv tuženika ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi I. tužiteljice i II. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2403/19-26 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tužiteljice i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2403/19-26 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev I. tužiteljice i II. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.031,25 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev I. tužiteljice i II. tužitelja za raskidom Sporazuma o međusobnim imovinskopravnim odnosima od 18.06.1999. sklopljenog između ŽE FE, ME i ĆE, ovjerenog 18. lipnja 1999. pod brojem OV-4384/99, OV-4386/99, OV- 4386/99, OV-4387/99 kod javnog bilježnika mr. Ljubinka Svedrović Kilibarda (točka I. izreke). Također, odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu su podnijeli I. tužiteljica i II. tužitelj (dalje u tekstu presude: tužitelji) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Sporazuma o međusobnim imovinskopravnim odnosima od 18. lipnja 1999. sklopljenog između I. tužiteljice, II. tužitelja, tuženika i ĆE.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio :

- da su I. tužiteljica, II. tužitelj, tuženik i ĆE dana 18. lipnja 1999. sklopili Sporazum o međusobnim imovinskopravnim odnosima,

- da se predmetnim sporazumom tuženik obvezao na ime vrijednosti 1/2 dijela stana u [adresa] koji je trebao pripasti II. tužitelju, a pripasti će tuženiku, isplatiti iznos od 60.000,00 tadašnjih DEM i to na način da će II. tužitelju isplaćivati u mjesečnim ratama iznos od 400,00 ili 500,00 DEM kroz vremenski rok od 10 do 12 godina pri čemu će iznos od 28.500,00 DEM isplatiti roditeljima (tužiteljici i sada pok. ĆE) na ime duga koji je II. tužitelji imao prema njima, iznos od 10.000,00 DEM isplatiti će II. tužitelju prilikom potpisa sporazuma, dok će iznos od 21.500,00 DEM u obrocima isplaćivati II. tužitelju nakon što tuženik isplati II. tužiteljev dug roditeljima,

- da tuženik nije ispunio svoje obveze iz sporazuma,

- da tužitelji nisu izjavili da raskidaju ugovor, te da tuženiku nisu ostavili primjereni rok za ispunjenje obveze,

- da tužitelji zahtijevaju da zbog ispunjenja ugovora sud konstitutivnom presudom raskine ugovor.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja smatrao je da se zbog neispunjenja obveza ne može konstitutivnom presudom raskidati ugovor, te je primjenom odredbe čl. 124. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

7. Utvrđeno činjenično stanje, kao i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Naime, sukladno odredbi čl. 124. ZOO, u slučaju neispunjenja ugovor se raskida prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu. Dakle, u slučaju kada se ugovor zbog neispunjenja raskida prostom izjavom ugovorne strane ili po samom zakonu, ne postoji pravna osnova donošenju konstitutivne sudske odluke o raskidu ugovora, već u takvom slučaju stranka treba postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev. Ugovor se može raskinuti donošenjem sudske presude koja tada ima konstitutivni učinak, ali samo u slučaju kada je predviđeno zakonskim odredbama, primjerice, u slučaju raskida zbog promijenjenih okolnosti iz čl. 133. ZOO.

8. U konkretnom slučaju, tužitelji u postupku zahtijevaju da sud donese konstitutivnu presudu kojom će zbog neispunjenja obveza od strane tuženika raskinuti Sporazum o međusobnim imovinskopravnim odnosima od 18. lipnja 1999. Međutim, kako je navedeno, u slučaju neispunjenja obveza ugovor se raskida prostom izjavom, a ne konstitutivnom presudom. Stoga, sukladno navedenom, proizlazi da u slučaju spora između ugovornih strana o pitanju je li ugovor raskinut na temelju odredbe čl. 124. ZOO tužitelj u parničnom postupku ne može isticati konstitutivni zahtjev za raskid ugovora već samo može tražiti da se deklaratornom presudom utvrdi raskid ugovora (tako primjerice i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revt-260/2011-2 od 30. siječnja 2013., Izbor 2/2012-29 i Revt-58/03 od 26. studenog 2003., Izbor 1/2004-26).

9. Slijedom iznijetog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelji zahtijevaju da se konstitutivnom presudom raskine ugovor odbio tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

10. Tužitelji u žalbi ističu da iz pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja izvršio uvid u predmete posl. broj P-313/2019 i P-1492/19, ali da u presudi sud prvog stupnja nije naveo što je uvidom u predmete spise utvrdio. Međutim, tužitelji ne navode koje je to sporne i pravno relevantne činjenice sud prvog stupnja trebao utvrditi uvidom u predmetne parnične predmete, tako da predmetni žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude a niti se zbog toga pobijana presuda ne može ispitati kako to u žalbi navode tužitelji.

11. Neosnovano tužitelji u žalbi ističu i da su postupak pokrenuli zbog promijenjenih okolnosti koje u vrijeme sklapanja ugovora nosi mogli predvidjeti. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud vezan jasno proizlazi da tužitelji raskid ugovora zahtijevaju zbog neispunjenja obveza od strane tuženika (čl. 124. ZOO), a ne zbog promijenjenih okolnosti (čl. 133. ZOO). Pritom tužitelji kao pravnu osnovu tužbe (točka V. tužbe) navode čl. 124. do 131. ZOO koje odredbe reguliraju raskid ugovora zbog neispunjena, a ne odredbe čl. 133. do 136. ZOO koje reguliraju raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja kojima ističu da je do promijenjenih okolnosti došlo jer su cijene stanova značajno porasle tužitelji nisu dokazali da li je cijena stana koji je bio predmetom spornog sporazuma, uopće porasla, odnosno, ako je porasla, u kojem opsegu, i zašto bi zbog te okolnosti trebalo raskidati ugovor.

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 124. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističu tužitelji.

13. Tužitelji u žalbi ističu i da je sud prvog stupnja počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude proturječna razlozima presude i stoga što ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i proturječni uslijed čega, prema stavu tužitelja, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu I. tužiteljice i II. tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj