P-514/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužiteljice pod 2. DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 3. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Devčića, odvjetnika u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika Vedrana Kologranića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu održanom 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. koji glasi:

Nalaže se tuženiku RL iz [adresa], GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana na ime neimovinske štete isplati tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.654,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, počevši od 05.02.2021. godine do isplate.

II Nalaže se tuženiku RL iz [adresa], GL [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku 15 dana na ime neimovinske štete isplati tužiteljici pod 2. DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, počevši od 05.02.2021. godine do isplate, dok se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev za više traženi iznos od 654,63 eura.

III Nalaže se tužitelju pod 1. AL u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.549,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici pod 2. DL u roku od 15 dana isplati parnični trošak u iznosu od 1.402,89 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 5. veljače 2021. tužitelji navode da je tuženik u intervjuu sa novinarkom ŽL, a koji je objavljen na stranicama Internet portala Express.hr. iznio uvredljive i ponižavajuće navode o tužiteljima čime im je prouzročio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti i to pravo na ugled, čast, dobar glas, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima. Intervju pod naslovom "Samo glupača bi dijelila kreveta sa seljačinom kao DL" objavljen je 13. veljače 2018., a u kojem je intervjuu tuženik izjavio da je najčudnije da je AL oženjen, te da neka gospođa dobrovoljno živi s njim, a na kraju je izjavio da "žena koja dijeli stol i postelju s takvom seljačinom totalna je glupača". Iako se tuženik 15. veljače 2018. ispričao tužiteljici pod 2. čime je priznao da je povrijedio pravo osobnosti drugotužiteljice tom isprikom nije nadoknadio prouzročenu neimovinsku štetu tužiteljima. Zbog iznesenog svaki od tužitelja potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od po 2.654,46 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenicu da je sa novinarkom ŽL obavio spomenuti intervjuu u kojem je zapravo na svoj način izražavanja komentirao izjave tužitelja pod 1. kojima se on javno suprotstavljao ratifikaciji Istanbulske konvencije argumentima hormonalne izmjene u ženskom tijelu. Tuženikov komentar koji je zapravo vrijednosni sud po njemu predstavlja doprinos raspravi od iznimnog javnog interesa. Obzirom da je tužitelj pod 1. kao političar i dužnosnik u to vrijeme javna osoba tada su i granice slobode izražavanja najšire. Sadržaj svojih izjava tuženik opravdava javnim istupima tužitelja koji su seksistički i diskriminatorni i kao takvi šokirali i zgrozili cjelokupnu javnost.

3. U tijeku postupka sud je izveo izvršio uvid u intervjuu objavljen 13. veljače 2018. na Internet portalu Express naslova " Samo glupača bi dijelila krevet sa seljačinom kao AL" ( list 96-113 spisa), te saslušanjem parničnih stranaka ( list 131-138 spisa)

3.1. Sud je sukladno čl. 220. stavku 1. Zakona o parničnom postupku odbio dokazne prijedloge tuženika i to saslušanje svjedoka KL, IL, ŠL i ŽL, a koji su svjedoci predloženi na okolnosti opravdanosti tuženikovih javno izgovorenih riječi u intervju, specifičnosti stilskog izričaja tuženika ili radi postojanja javnog interesa o temi povodom koje je obavljen intervju s tuženikom.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. je neosnovan, tužiteljice pod 2. djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (prava na dobar glas, dostojanstvo, ugled i čast) iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dalje ZOO, koju im je prouzročio tuženik izjavom danom u novinskom intervjuu objavljenom 13. veljače 2018.

6. U svojstvu stranke tužitelj pod 1. izjavio je da je 2018. godine, u vrijeme objave intervjua, bio predsjednik političke stranke Hrast i savjetnik ministrice kulture, a za postojanje intervjua saznao je od svojih kolega i nakon što ga je pročitao isti mu je nanio veliku bol kako njegovom privatnom i obiteljskom životu, tako i društvenom djelovanju. Posebno ga je povrijedilo što je njegovu suprugu nazvao totalnom glupačom, a zbog izjava tuženika njegovu su djecu u školi zadirkivali kako im je otac ženomrzac. Izgovorene riječi je shvatio kao uvredu na osobnoj razini, a navodnu ispriku tuženika od 15. veljače 2018. shvatio je samo kao dodatno vrijeđanje. Povod intervjua sa tuženikom bio je njegov govor o Istanbulskoj konvenciji, kojih je održao ukupno 30 diljem Republike Hrvatske krajem siječnja u studenskom centru u Zagrebu. Ove tribine na kojima je održao govor o Istanbulskoj konvenciji nisu bili dio predizborne kampanje za Europski parlament, ali jedna od tema u njegovoj predizbornoj kampanji bila je Istanbulska konvencija. Tužitelj ističe kako mu je poznato da se tuženik ne slaže sa njegovim stavom u kojem on promovira cjelovitost ženske osobe, a na tribinama je spominjao zdravstvena istraživanja o ženskim hormonima. Tužitelju ne smeta kada se kritiziraju njegovi stavovi, već mu smeta kada ga se vrijeđa što je učinio tuženi u objavljenom intervjuu.

6.1. Tužiteljica pod 2. DL uvodno je izjavila kako ona nije javna osoba, političar niti sa suprugom obilazi razne skupove ili javna događanja. U spornom intervjuu okarakterizirana je kao totalna glupača što je povrijedilo kako nju tako i cijelu obitelj i nije joj jasno kako o njoj i njenom suprugu može govoriti netko tko ih i ne poznaje. Riječi koje je izjavio tuženik nisu nesmotrene i ne mogu se opravdati stilom izražavanja, a ona je zbog objavljenog intervjua osjećala iznimnu potištenost i uznemirenosti što su joj primijetila i djeca. Upoznata je sa javnim radom svoga supruga i teme za koje se zalaže, kao i njegove stavove, ali ne prati svaki njegov javni nastup.

6.2. Uvodno je tuženik izjavio kako je njegova isprika bila iskrena te nije želio uvrijediti tužiteljicu pod 2 jer ona nije javna osoba i ne sudjeluje u političkom životu zbog čega joj se ispričava i prilikom davanja iskaza. Za razliku od nje tužitelj pod 1. AL je javna osoba kao političar prema kojem je legitimno iznositi kritike i stavove na način koje je on iznio u intervjuu. Povod spornog intervjua i stava iznesenog u njemu su nastupi tužitelja na tribinama o Istanbulskoj konvenciji u kojoj se promjena kod ponašanja žena povezuje sa hormonima, a u davnim vremenima zbog takva stava, odnosno zbog utjecaja hormona smatrano je da žene nisu mogle donositi razumne odluke pa zbog toga nisu mogle upisivati Pravni fakultet sve dok 1918. godine. Morao je reagirati zbog tog iznimno diskriminirajućeg stava i to po njegovom mišljenju na primjeren način. Seljačina za njega predstavlja osobu nazadnih stavova. Riječi poput idioti ili vukojebina koje je izrekao u spornom intervjuu predstavljaju njegov standardni način izražavanja jer inače voli koristiti snažne riječi.

7. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je:

-da je tužitelj pod 1. javna osoba koji je u vrijeme objave intervjua bio savjetnik ministrice u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, a prije intervjua da je diljem Republike Hrvatske na ukupno 30 javnih nastupa iznosio svoje stavove o Istanbulskoj konvenciji koja je bila jedna od tema u okviru njegove predizborne kampanje za zastupnika u Europskom parlamentu čiji član je postao 2019. godine.

-povod izrečenog od strane tuženika u spornom intervjuu upravo su stavovi tužitelja pod 1. povodom ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, odnosno njegovi navodi o biološkim različitostima muškarca i žene te o utjecaju hormona na raspoloženje i osjećaje kod žena.

8. Sporno je:

- jesu li izrečene kvalifikacije i navodi o tužiteljima zaštićeni slobodom izražavanja, te ako nisu,

- jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu (štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje), te ako jesu,

- jesu li sporne tvrdnje vrijednosni sudovi tuženika o tužiteljima,

- uzročnoposljedična veza, odgovornost, osnova i visina zahtjeva.

9. Zaštita prava na slobodu izražavanja je sadržana u članku 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 12/2009, dalje. Opća deklaracija UN), u članku 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, br. 12/1993., dalje: MPGPP), u članku 10. Konvencije i u članku 38. Ustava.

9.1. Prema čl. 10. Konvencije, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, pravo koje uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.

9.2. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, dalje u tekstu: ESLJP, nužno je uspostaviti osjetljivu ravnotežu između širokog tumačenja slobode izražavanja i načina na koji ekstreman govor ili govor mržnje predstavlja narušavanje prava drugih, pri čemu treba razlikovati stvarno i ozbiljno poticanje na ekstremizam i nasilje od prava pojedinaca da slobodno izraze svoj stav, pa čak i ako time vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju.

9.3. Slobodu izražavanja pod određenim okolnostima uključuje i vrijednosne sudove koji su uvredljivi, ali to ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaju (težini uvreda, učestalosti, ponašanju osobe na koju se uvreda odnosi i drugim činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja).

10. Nije sporno da je tzv. Istanbulska konvencija, odnosno Konvencija vijeća o Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji tema od javnog interesa i da su stavovi javnih osoba, a posebno političara o bilo kojem dijelu te Konvencije izloženi sudu javnosti pri čemu moraju imati viši prag tolerancije u odnosu na osobe koje ne djeluju javno. Nije sporno da su iznijeti navodi tuženika uvredljivi za tužitelja pod 1., ali takav vrijednosti sud je izrečen povodom stava tužitelja AL o temi koja mu je između ostalih bila dio predizborne kampanje nakon koje je postao zastupnik Europskog parlamenta. Upravo dijelom i zbog iznesenog tužitelj pod 1. mora iskazivati veći stupanj tolerancije prilikom preispitivanja njegovih stavova i nastupa. Sud je u konkretnom slučaju zauzeo stav da sloboda izražavanja tuženika preteže nad tužiteljevim pravom na zaštitu ugleda, dostojanstva i časti. Međutim, navedeno ne pretpostavlja pravo vrijeđati drugog već pravo da se tuženik, pisac i novinar – kolumnist, prilikom kritiziranja tužitelja pod 1. može koristiti i uvredljivim vrijednosnim sudovima sve u cilju kako bi što slikovitije izrazio svoje neslaganje s tužiteljevim stavovima. Konačno, osporavane riječi tuženik nije izrekao u cilju omalovažavanja tužitelja već da bi bolje istaknuo svoje neslaganje s stavovima i mišljenjem tužitelja pod 1.

10.1. Zbog svega iznesenog tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. odbijen je kao neosnovan.

11. Za razliku od tužitelja pod 1. tužiteljica pod 2. DL nije javna osoba i ni na koji način ne sudjeluje u javnom životu zbog čega kao privatna osoba nije dužna trpjeti uvredljive navode tuženika kako bi on što jasnije izrazio neslaganje s njenim suprugom. Protivno tome, tuženik je izjavio da je razlog njegove reakcije iznimno diskriminirajući stav tužitelja pod 1. u odnosu na žene pa se postavlja pitanje zbog čega je stao u obranu žena napadom na jednu ženu nazvavši je totalnom glupačom" te ujedno preispituje njenu odluku što živi sa suprugom čime je kao ženu dodatno diskreditira. Iako se tuženik svjestan pogreške dva dana nakon objave intervjua ispričao tužiteljici u novinskom članku, a koju ispriku je ponovio i na ročištu prilikom davanja iskaza time tužiteljici nije nadoknađena neimovinska šteta.

12. Kako je zahtjev tužiteljice zbog povrede prava osobnosti osnovan to je potrebno utvrditi visinu pravične novčane naknade. Prilikom određivanja visine novčane naknade potrebno je temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima uzeti u obzir sve okolnosti slučaja i to prije svega činjenice što je tužiteljicu pod 2. tuženik uvrijedio samo jer je supruga tužitelja, a preispitivanjem njene odluke što živi s tužiteljem zadire u njen privatan obiteljski život. Na visinu novčane naknade utječe i činjenica što je novinski članak u kojem je tuženik izrekao uvrede pregledalo ukupno 40.000,00 ljudi, ali broj osoba koje su saznale za izrečene uvrede posredstvom drugih medija ili društvenih mreža zasigurno je veći. Sud je uzeo u obzir što se tuženik odmah nakon dva dana ispričao tužiteljici pod 2., a koju ispriku je ponovio i na ročištu prilikom davanja iskaza. Zbog svega iznesenog pravična novčana naknada štete zbog povrede prava osobnosti u odnosu na tužiteljicu iznosi 2.000,00 eura.

13. Parnični troškovi dosuđeni su tuženoj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u parnici.

13.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn (Tbr. 50 Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21).

14. Obzirom da je u odnosu na tužitelja pod 1. tuženik u cijelosti uspio u postupku to mu se na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju troškovi za vođenje parnice i to po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za odgovor na tužbu od 10. svibnja 2022. te za sastav podnesaka od 2. srpnja 2024. i 15. srpnja 2024. potom po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 12. srpnja 2024., 9. listopada 2024. i 3. veljače 2025. što ukupno iznosi 600 bodova pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura 1.200,00 eura, a s obračunatim PDV-om 1.500,00 eura čemu je potrebno pridodati zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 49,77 eura što sveukupno iznos 1.549,77 eura.

15. Sukladno članku 155. ZPP od zatraženih troškova tužiteljici pod 2. sud određuje naknadu troškova u vrijednosti od 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe od 4. veljače 2021., te za sastav podnesaka od 25. lipnja 2024., 11. srpnja 2024. i podnesak od 17. listopada 2024. zatim po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 12. srpnja 2024., 9. listopada 2024. i 3. veljače 2025. što ukupno iznosi 700 bodova pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura, a s obračunatim PDV-om 1.750,00 eura čemu je potrebno pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 72,99 eura što sveukupno iznosi 1.895,80 eura. Sud nije tužiteljici priznao one troškove koje nisu nužni za vođenje parnice i to podnesak od 11. veljače 2021. kojim se dostavlja uplatnica za uplatu pristojbe, požurnice od 10. lipnja 2024. ili za sastav podneska od 26. lipnja 2024. jer je prethodnog dana tužitelj u spis predmeta predao podnesak za čiji sastav je sud priznao trošak.

15.1. Tužiteljice pod 2. u odnosu na tuženika djelomično je uspjela u parnici i to u cijelosti u osnovi jer joj je prihvaćen tužbeni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete. U pogledu visine tužiteljici je od ukupno zatraženih 2.654,63 eura prihvaćeno 2.000,00 eura što je uspjeh od 75%. Dakle, u odnosu na tuženika tužiteljica pod 2. u pogledu osnove uspjela je 100%, a u pogledu visine 75% kada se ta dva iznosa zbroje i podijeli s dva, stranka-protustranka, dobije se uspjeh tužiteljice u sporu što iznosi 87%, ali radi utvrđenja iznosa kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici pod 2. s osnova parničnog troška potrebno je uračunati i njegov uspjeh pa je od 87% potrebno oduzeti iznos od 13%. Dobiveni rezultat daje konačan postotak koji se od utvrđenog troška dodjeljuje tužiteljici pod 2., a to je 74%. zbog čega se tužiteljici pod 2. od utvrđenih troškova u iznosu od 1.895,80 eura odmjerava 74% od tog iznosa, a to je 1.402,89 eura.

16. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

U Splitu, 11. ožujka 2025.

S U D A C :

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja pod 1. i 2.

- pun. tuženika

- u spis.