Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4673/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., protiv tuženika Hrvatske poštanske banke iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao pravnog sljednika Sberbank d.d. - u sanaciji, Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4589/2018-25 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŽK kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4589/2018-25 od 24. ožujka 2022. u pobijanom dijelu, u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke preko dosuđenog iznosa troškova postupka u iznosu od 1.576,75 eura[1] /11.880,00 kuna do iznosa od 1.775,83 eura /13.380,00 kuna, odnosno za iznos od 199,08 eura/1.500,00 kuna.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 47.839,78 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na određeno navedene pojedine mjesečne iznose (točka I. izreke), u točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.639,24 kune sa zakonskom zateznom kamatom na određeno navedene pojedine mjesečne iznose kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.880,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2022. do isplate.

2. Protiv dijela ove presude u točki I. izreke i dijela točke II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, a kojim nije dosuđen tužitelju zatraženi trošak u iznosu od 1.500,00 kn za inicijalno vještačenje, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost i sudsku pristojbu za žalbu po odluci suda.

3. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio odnosno među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu br. 205491 od 28. ožujka 2007., temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu 28.863,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, koji iznos se tužitelj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 5,10% godišnje, obvezao vratiti tuženiku u 84 mjesečna obroka i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan dospijeća (čl. 2 i čl. 8 Ugovora o kreditu),

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit,

- da tužitelju nisu bili poznati egzaktni parametri i metode izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope,

- da tuženik nije informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF,

- da razlika na ime plaćenih anuiteta uslijed promijene kamatne stope iznosi 9.441,13 kuna, a na ime plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja iznosi 31.198,11 kuna.

4. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i ocjenjujući da tuženik nije dokazao odnosno nije ni predložio dokaze da je tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 1111. st. 1. ZOO ocijenio da tužitelj osnovano traži isplatu na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

5. S obzirom na to da je tužitelj istaknuo glavni tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 47.839,78 kuna te tri eventualno kumulirana zahtjeva i to zahtjev za isplatu iznosa od 40.639,24 kune, za isplatu 18.296,30 kuna i za isplatu 9,441,13 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prvopostavljeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 47.839,78 kn koji je tužitelj odredio primjenom čl. 26. st. 3. ZOO, jer je po shvaćanju prvostupanjskog suda u Ugovoru o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa i valutna klauzula, zbog čega neosnovano tužitelj potražuje isplatu kao da kamatna stopa i valuta nisu bile ugovorene, a kako je to predviđeno odredbom čl. 26. st. 3. ZOO.

5.1. Prvostupanjski sud je prihvaćajući izračun kojim je utvrđena razlika između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi tužitelj platio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju u trenutku isplate kredita, prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 40.639,24 kune sa zateznom kamatom od dospijeća svakog plaćenog anuiteta do isplate.

5.2. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP u vezi čl. 155. ZPP.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Neosnovano tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 26. st. 3. ZOO smatrajući da je tuženik jednostrano i bez pojedinačnog pregovaranja odredio početnu stopu kamate i promjenu te stope, zbog čega da se radi o jedinstvenoj ugovornoj klauzuli koju kao takvu treba primijeniti.

10.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je početno ugovorena redovna kamata od 5,10 % godišnje navedena u Ugovoru o kreditu i planu otplate te je bila razumljiva tužitelju, pri čemu tužitelj niti ne navodi zbog čega bi tako ugovorena redovna kamata bila nepoštena, već izvodi pogrešan zaključak o nepoštenosti ugovorne odredbe o početno ugovorenoj redovnoj kamati vezano uz nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivog stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženika, a za koje je utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne.

10.2. S obzirom na navedeno ne mogu se prihvatiti žalbeni razlozi koje tužitelj veže uz neargumentirane, a time i neosnovane navode o jedinstvenoj ugovornoj klauzuli koju kao takvu treba primijeniti vezano za početnu stopu redovne kamate, o „dosljednoj primjeni utvrđenja kolektivne presude Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.“ jer da je početna stopa redovne kamate ništetna na „isti način kao i promjenjiva“, da je protivno volji stranaka da se stopa "fiksira" odlukom suda na početnu, a niti s tim u vezi pozivanje na odluke Suda Europske unije za koje pogrešno drži da podržavaju njegovo tumačenje nepoštenosti početne stope redovne kamate, odnosno visinu potraživanja po osnovi restitucijskog zahtjev uslijed promjenjive stope redovne kamate.

11. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim tužitelju nije priznat i dosuđen trošak inicijalnog vještačenja.

11.1. Naime, tužitelj je prvotno istaknuo zahtjev sukladno čl.186.b. ZPP, te je potom dostavio u spis podnesak u kojem je označio određenu visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja koje je provedeno izvan ovog postupka na traženje tužitelja, da bi nakon toga u ovom postupku, po prijedlogu tužitelja, bilo provedeno financijsko vještačenje budući da se tuženik nije suglasio da se provedeno vještačenje izvan postupka koristi kao dokaz u ovom postupku, slijedom čega se u vezi troškova vještačenja provedenog izvan postupka po zahtjevu tužitelja, radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja parnice, pa pravilno prvostupanjski sud, sukladno čl. 155. ZPP, nije priznao i dosudio tužitelju trošak tog vještačenja.

12. Stoga je slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

13. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić