Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
K-47/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BE, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje – ODO) u Bjelovaru broj KO-DO- 388/2022-1 od 26. listopada 2022., nakon održane usmene i javne rasprave 7. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru HE, optuženika BE, branitelja Boška Žaka, odvjetnika u [adresa] i opunomoćenice oštećenika Maje Tutnjević Frntić, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, na ročištu za objavu presude 11. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. OPTUŽENIK BE – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i GE, rođene H, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, zaposlen u ''Servis Zec'' d.o.o. sa sjedištem u mjestu Velika Maslenjača kbr. 46, s mjesečnim primanjima oko 700,00 eura, oženjen, otac troje punoljetne djece, pismen, sa završenom srednjom školom za automehaničara, srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, ranije osuđivan
k r i v j e
što je 18. siječnja 2022. u Maloj Maslenjači kbr. 35, u automehaničarskoj radionici „Servis Zec“ d.o.o., u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, nakon što mu je SE prethodno u prosincu 2021. dovezao na popravak svoj traktor marke Deutz- Fahr agrotron 80 mk3, godine proizvodnje 2004., broj šasije [broj šasije], istome predložio da dijelove za traktor koje su pronašli u Austriji on preuzme i plati za potrebe popravka navedenog traktora, inzistirajući da mu SE novac za popravak i dijelove odmah preda, iako je unaprijed odlučio da to ne učini i da primljeni novac na ime popravka zadrži za sebe, pa kad mu je SE povjerovao i predao mu u gotovini iznos od 5.500,00 eura, naložio svom nećaku EE da preko svojeg obrta „ [obrt]“ uplati austrijskom trgovačkom društvu „Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, sa sjedištem u [adresa] iznos od 1.000,00 eura na ime kapare za naručene rezervne dijelove za potrebe SE, a zatim na opetovane zahtjeve navedenog trgovačkog društva da dođe preuzeti navedene rezervne dijelove, prema unaprijed stvorenoj namjeri iste nije preuzeo i predao SE, već je primljeni iznos novca od 5.500,00 eura od SE zadržao za sebe, stekavši time nepripadnu materijalnu dobit u navedenom iznosu, a oštetivši SE za isti iznos,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/2017, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu : KZ/11), za koje se
na temelju odredbe čl. 236. st. 1. KZ/11, optuženik BE
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine, a
na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku BE
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je optuženik BE osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju odredbe čl. 56. st. 4. u vezi s odredbom čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, optuženom BE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], određuje se posebna obveza da u roku od 2 (dva) mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da plati iznos od 5.500,00 (pet tisuća petsto) eura oštećeniku SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
III. Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku BE koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.
IV. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), optuženi BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je platiti na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 5.500,00 (pet tisuća petsto) eura, u roku 15 dana.
V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženiku BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u visini 8,00 (osam) eura te paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u visini 100,00 (sto) eura, te plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 i to s osnove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika odvjetnika iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, u iznosu 625,00 (šesto dvadeset i pet) eura, te nužnih izdataka oštećenika SE u iznosu 35,20 (trideset pet eura i dvadeset centi) eura, dok se zahtjev oštećenika SE u visini 74,80 (sedamdeset i četiri eura i osamdeset centi) eura, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovoga suda podiglo je optužnicu broj KO-DO-388/2022-1 od 26. listopada 2022. protiv optuženog BE zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, počinjenog na štetu oštećenika SE.
2. Oštećenik SE tijekom kaznenog postupka postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu 5.500,00 eura (str. 13, 107).
3. Očitujući se o osnovanosti optužbe, optuženik BE očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (str. 105, 118). Upitan da se očituje o osnovanosti imovinskopravnog zahtjeva oštećenika, optuženi BE naveo je da ga smatra neosnovanim (str. 105, 118).
4. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je posebno izvješće PP Daruvar od 14. srpnja 2022. (str. 8-9), imovinskopravni zahtjev oštećenika (str. 13), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od PP Daruvar, serijski broj: [serijski broj] od 25. svibnja 2022. (str. 14), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (str. 15), ispis Erste Sparkasse bank d.d. od 24. svibnja 2022. (str. 16-17), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika BE kod PP Daruvar od 27. lipnja 2022 (str. 20-24), posebno izvješće PP Daruvar od 6. srpnja 2022. (str. 35), posebno izvješće PP Daruvar od 25. svibnja 2022. (str. 52), zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve SE kod PP Daruvar od 25. kolovoza 2022. (str. 53-56), zapisnik o ispitivanju svjedoka OE kod PP Daruvar od 25. kolovoza 2022. (str. 57-60), zapisnik o ispitivanju svjedoka ME kod PP Daruvar od 25. kolovoza 2022. (str. 61-64), zapisnik o ispitivanju svjedoka EE s dokaznog ročišta od 19. rujna 2022. (str. 66-67), zapisnik o ispitivanju oštećenika SE s rasprave od 4. prosinca 2024. (str. 106- 108), pročitan je izvod iz prekršajne evidencije za optuženika (str. 112) i izvod iz kaznene evidencije (str. 114-115) za optuženika te je ispitan optuženik (str. 120-122).
4.1. Na raspravi održanoj 7. ožujka 2025. odbijen je dokazni prijedlog obrane (str. 119) da se u daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitaju svjedoci B i LE, sinovi optuženika koji inače rade s optuženikom u mehaničarskoj radionici, na okolnost njihovih saznanja o dogovorima njihova oca BE i oštećenika SE kao i na okolnost popravka oštećenikova traktora.
4.2. S obzirom na do tada utvrđeno činjenično stanje, sud je navedeni dokazni prijedlog ocijenio u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odugovlačećim. Ispitivanjem navedenih svjedoka zasigurno se ne bi mogle utvrditi činjenice koje su sporne u ovom kaznenom postupku, odnosno činjenice koje bi proizlazile iz predmetnih dokaza nisu važne za odlučivanje s obzirom da u konkretnom slučaju nije sporno da je optuženik na kraju sastavio rastavljeni traktor oštećenika bez da je u njega ugradio naručene dijelove iz Austrije i takovog mu ga vratio.
5. Optuženik BE u prethodnom postupku nije iznosio svoju obranu (str. 20-25), dok je u iznoseći obranu na raspravi (120-122) naveo da je točno da mu je oštećenik SE dao 5.500,00 eura za popravak traktora i to kao avans za dijelove koje je on naručio. Oštećenikov traktor je bio kod njega u radionici rastavljen kako bi utvrdili kvar na traktoru. Oštećenik i on skupa su tražili na sto strana dijelove za oštećenikov traktor. Došli su do jedne firme u Austriji koja bi imala potrebne dijelove. Nije imao europski broj računa u banci preko kojeg bi mogao uplatiti novac prema inozemstvu pa je od EE zatražio da on preko svoje firme s kojom inače surađuje uplati iznos od 1.000,00 eura toj austrijskoj firmi na ime avansa. Bio je to period poslije korone, imao je i drugog posla u radioni, bilo je ograničeno kretanje prema inozemstvu, a oštećenik SE mu je bio dosta naporan, neprestano je dolazio u njegovu radionu ispitivati kada će završiti radove na njegovom traktoru čime mu je stvarao pritisak i takvim ponašanjem ga je izbacio iz takta. Nadalje, navodi da su oštećenik i njegov nećak zvali firmu u Austriju u vezi predmetnih dijelova. Sjeća se da mu je oštećenik došao jedan dan u radionu i rekao da su zakasnili s preuzimanjem dijelova zbog čega je propala kapara (avans). Njegov plan je bio otići u Austriju po te dijelove i po preuzimanju istih platiti ostatak cijene. Nakon toga oštećenik je došao kod njega u radionu jedan dan i rekao mu da sastavi njegov traktor jer će ga on prodati dalje. To je i učinio, stavili su u traktor novo ulje, bateriju i sve što je trebalo. Oštećenik SE ga je nakon toga tražio povrat novca na što mu je rekao da će napraviti račun i vidjeti tko je kome dužan, no u međuvremenu oštećenik je protiv njega podnio kaznenu prijavu. Ističe da i dalje radi svoj posao u automehaničarskoj radioni i surađuje s brojnim firmama, a što pokazuje da ozbiljno radi svoj posao i ne bavi se prevarama ljudi. I dalje stoji kod toga da bi s oštećenikom napravio račun kako bi utvrdili je li mu išta dužan, a pri tome bi mu zaračunao rad i ono što je uložio kod sastavljanja predmetnog traktora. Od oštećenika SE uzeo je iznos od 5.500,00 eura jer su toliko trebali koštati dijelovi za oštećenikov traktor u Austriji. Misli da je austrijska firma tražila uplatu od 1.000,00 eura kao sigurnost narudžbe za navedene dijelove. Ističe da nije od oštećenika tražio da mu donese iznos od 5.500,00 eura, već je on sam odmah donio taj iznos jer je znao koliko će ti dijelovi koštati u Austriji. Ne sjeća se je li oštećenik od njega tražio povrat iznosa od 5.500,00 eura kada bi dolazio u radionu ispitivati kada će završiti popravak njegovog traktora. Nakon što je oštećenik preuzeo traktor zvao ga je više puta ispitivati kada će mu vratiti novac. Koliko se sjeća, nitko ga nije kontaktirao iz austrijske firme nakon što im je uplaćen avans, više su s njima bili u kontaktu oštećenik SE i njegov nećak. Do saznanja da je uplaćeni avans, odnosno garancija za narudžbu propala, došao je preko oštećenog SE. Ne zna točno iznos troškova koje je imao oko popravka oštećenikovog traktora, misli da je to oko 3.500,00 eura. U svakom slučaju spreman je oštećeniku vratiti određeni iznos novca, a pod time misli na polovicu iznosa koju je oštećenik njemu predao, dakle, nekih 2.750,00 eura. Nadalje, optuženik u obrani navodi da svom nećaku EE iznos od 1.000,00 eura nije dao od novca koji je dobio od oštećenika SE da bi uplatio austrijskoj firmi kao avans, iz razloga što surađuje s firmom svog nećaka i tada je imao neka potraživanja prema njemu pa je on iz tog razloga izvršio predmetnu uplatu prema austrijskoj firmi. Ističe da je osobno naručio potrebne dijelove u austrijskoj firmi jer govori njemački jezik. Vodio je brigu o tim dijelovima i o tome kada će oni biti spremni za preuzimanje. Nisu imali rok u kojem bi trebalo podići naručene dijelove. Nitko iz te austrijske firme ga nije obavijestio da postoji rok kada mora doći po te dijelove. Njega je oštećenik SE upozoravao da treba preuzeti naručene dijelove u Austriji i ispitivao ga kada će otići po njih jer će propasti avans. Na to bi mu odgovarao da se strpi i da to nije njegov problem. Oštećenik ga nije upozorio u kojem roku treba podići naručene dijelove. Nikada nije imao neki rok u kojem bi morao podići narudžbu jer ta firma od koje su naručili je imala uplaćenu garanciju za navedenu narudžbu. Nakon što je oštećenikov traktor bio rastavljen pri sastavljanju je promijenio ulje, brtve, filtere, a promijenili su i bateriju, odnosno stavili su na njega novi akumulator. Nabrojano i rad dva čovjeka u automehaničarskoj radionici iznosi otprilike iznos od 2.750,00 eura. Iznos od 5.500,00 eura se trebao odnositi na dijelove za popravak radilice, seta brtvi, promjenu ulja, sklop razvoda. Sam popravak navedenog traktora uz naručene dijelove bi iznosio više od 5.500,00 eura, iznos od 5.500,00 eura odnosio se samo na dijelove. Ne zna koliko vremena je prošlo od kada je oštećenik dovezao traktor kod njega u radionu pa do toga kada mu je traktor vratio. Iako je prošlo 3 godine od vremena koje mu se stavlja na teret za počinjeno kazneno djelo, nije ništa od navedenog novca vratio oštećeniku jer on nikada nije došao k njemu kako bi se kao ljudi dogovorili, već je protiv njega podnio kaznenu prijavu. Nadalje, optuženik BE u svojoj obrani navodi da kada je oštećenik došao k njemu po traktor, nije mu ispostavio račun za radove koje je izvršio na njegovom traktoru jer su već tada bili u narušenim odnosima. Nije niti pokretao nikakve postupke protiv oštećenika radi naplate iznosa koji mu duguje za obavljene radove na njegovom traktoru. Ukupan trošak popravka oštećenikova traktora da je obavio sve kako je bilo dogovoreno iznosio bi cca 2.500,00 eura. Kada su rastavili, sastavili traktor i zamijenili ulja, morali su rastaviti traktor na pola, ispustiti sva ulja, utvrditi kvar i onda je praktički bilo svejedno hoće li se ugraditi novi dijelovi ili vratiti stari. Osobno je naručio dijelove u austrijskoj firmi, a iz te firme su ga zvali da su dijelovi naručeni, međutim, ne sjeća se jesu li ga zvali i u vezi preuzimanja tih dijelova. Mislim da čak i nisu, već da je o tome znao više oštećenik SE koji mu je govorio da su naručeni dijelovi spremni za preuzimanje i da treba ići u Austriju preuzeti ih. Niti nakon što je sastavio oštećenikov traktor i vratio mu ga, nije zvao austrijsku firmu kako bi provjerio što je s naručenim dijelovima jer mu je oštećenik rekao da je avans propao. Nije kontaktirao austrijsku firmu niti da bi ih pitao mogu li vratiti avans s obzirom da dijelovi nisu preuzeti.
6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je oštećenik SE u prosincu 2021. odvezao na popravak svoj traktor marke Deutz- Fahr agrotron u automehaničarsku radionici „Servis Zec“ d.o.o., te da je optuženiku BE predao iznos od 5.500,00 eura za dijelove za traktor koje su pronašli u Austriji i koje je optuženik osobno naručio. Isto tako, nesporno je da je između optuženika i oštećenika bio dogovor da će naručene dijelove u Austriji preuzeti optuženik BE. Isto tako, nesporno je da je optuženik naložio svom nećaku EE da preko računa svog obrta '' [obrt] vl. RE' iznos od 1.000,00 eura uplati na račun austrijskom trgovačkom društvu „Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, na ime kapare (avansa) za naručene rezervne dijelove za potrebe popravka oštećenikovog traktora. Isto tako, nesporno je da optuženi BE nikada nije od navedenog trgovačkog društva iz Austrije preuzeo rezervne dijelove, a niti se interesirao o uplaćenoj kapari (avansu). Nesporno je i da do zaključenja rasprave optuženik nije vratio oštećeniku novac koji je od njega uzeo za kupnju rezervnih dijelova.
7. Uzimajući u obzir obranu optuženika u odnosu na inkriminaciju, spornim se nalazi je li kod optuženog BE u vrijeme preuzimanja 5.500,00 eura od oštećenika SE (**.**.2022.) postojala prijevarna namjera da primljeni novac zadrži za sebe, a ne za plaćanje i pribavljanje rezervnih dijelova iz austrijskog trgovačkog društva koji su bili potrebni za popravak oštećenikova traktora. Dakle, sporno je je li optuženik svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
8. Oštećenik SE u svom iskazu danom u prethodnom postupku (str. 53-56) naveo je kako je 21. studenog 2021. kupio neispravan traktor marke "Deutz-Fahr" Agrotron 80 mk3, proizveden 2004. Kada je traktor dovezen u njegovo dvorište u [adresa], tražio je majstora koji će ga popraviti, te se sjetio BE koji ima mehaničarsku radnju u mjestu Mala Maslenjača, pa je istog i kontaktirao, a BE je prihvatio popraviti navedeni traktor. Negdje između 10. i 15. prosinca 2021. on i nećak ME odvezli su traktor BE, koji je rastavio traktor i utvrdio kvar na šest raznih zupčanika, bregastoj osovini i dva balansera. Optuženi BE je tražio dijelove u Hrvatskoj te je rekao da su isti preskupi pa je Krunislavov nećak ME pronašao preko prijatelja nekog prodavača u Austriji, koji je poslao predračun za dijelove u iznosu od 5.500,00 eura. Oštećenik se složio s tom cijenom, a optuženi BE mu je rekao da on nema taj novac i tražio ga da mu preda cijeli navedeni iznos od kojeg bi on odmah uplatio prodavaču akontaciju za dijelove u iznosu od 1.000,00 eura. Ističe kako nije sumnjao u poštenje BE te mu je 18. siječnja 2022. u njegovoj automehaničarskoj radionici u prisutnosti ME predao iznos od 5.500,00 eura u gotovini, bez da je tražio bilo kakvu potvrdu ili priznanicu o primitku novca. Dana **.**.2022. ME je dobio potvrdu odnosno e-mail da je izvršena uplata akontacije od 1.000,00 eura, ali da je tu akontaciju izvršila tvrtka nekog RE iz [adresa], a također je prodavač obećao isporuku dijelova u roku od 7 do 10 dana. Oštećenik u svom iskazu navodi da su on i ME potom često odlazili optuženiku u Maslenjaču, a isti im je stalno govorio da će dijelovi stići uskoro i da će ih netko od njegove rodbine dovesti iz Austrije u Hrvatsku. Nakon dva mjeseca ME je dobio e-mail od prodavača da se dijelovi mogu podići do četvrtka, a da će u suprotnom biti vraćeni u Njemačku, pri čemu će oni ostati bez kapare. On je o tome odmah obavijestio optuženog BE koji je rekao da je i on primio isti e-mail i neka ništa ne brine jer će on sve riješiti. Kako dijelovi nisu stigli niti nakon proteka tog krajnjeg roka tražio je od BE neka mu preda makar i nepopravljeni traktor, što je isti i učinio nakon deset do dvanaest dana. Oštećenik SE u svom iskazu navodi da više nije mogao podnositi odgovore: "Bit će novaca, ne bio ja BE" i "Ja snosim odgovornost za te novce." Optuženik mu je nakon toga opetovano obećavao povrat novca, ali mu nije vratio niti kune. Naknadno je popravio traktor kod drugog mehaničara, a popravak ga je koštao 51.000,00 kuna.
8.1. Iskazujući na raspravi pred sudom, oštećenik SE (str. 106-108) potvrđuje navode iz ranijeg iskaza te dodaje da kada je s nećakom ME odvezao traktor u Veliku Maslenjaču kod optuženika, on ga je pregledao i rekao "traktor se mora poloviti" i da treba popraviti šest zupčanika, bregastu osovinu, radilicu i dva balansera. Isto tako, rekao mu je da su dijelovi koje treba zamijeniti jako skupi u Zagrebu i Križevcima, a na to je njegov nećak ME rekao u prisustvu BE da on ima prijatelja u Austriji koji zna jednu firmu koja prodaje dijelove za DEUTZ- FAHR traktore. Optuženik je pred njima nazvao broj telefona od te firme u Austriji jer zna njemački jezik pa je razgovarao s djelatnikom te firme. Nakon tog poziva rekao mu je da se potrebni dijelovi mogu naručiti, ali je potrebno platiti kauciju (kaparu / avans). Optuženik mu je rekao i da on nema novca, da dijelovi koštaju ukupno 5.500,00 eura i pitao ga je je li bi mu on dao taj novac. Pristao je na to i donio mu je 5.500,00 eura. Sjeća se da je BE predao novac negdje sredinom mjeseca siječnja 2022. godine. Prilikom predaje 5.500,00 eura BE prisutan je bio i njegov nećak ME. Optuženi BE mu je rekao da će sve biti riješeno jer on ima kumove ili sestru u Austriji i da će oni dovesti navedene dijelove. Zna da je navedenoj firmi u Austriju uplaćena kaucija u visini 1.000,00 eura i to preko neke firme iz [adresa] koja se bavi drvima. Potvrdu o plaćenoj kauciji primio je na e-mail njegov nećak ME. Prošlo je nekoliko tjedana i ništa se nije događalo. Kada god bi pitao BE što se događa s dijelovima, on bi odgovorio "Biti će riješeno, uskoro". Više puta ga je kontaktirao i odlazio je dva do tri puta k njemu pitati ga što se događa s tim dijelovima, međutim uvijek je bio isti odgovor da će sve biti riješeno. Jedan dan njegovom nećaku ĐE došao je e-mail od firme u Austriji od koje su naručili dijelove u kojem je pisalo da se dijelovi moraju podići u određenom roku, a ako se to ne učini izgubiti će se kaucija. Pitao je i nakon toga optuženog BE što je s tim, međutim on nije ništa poduzeo i dijelovi za traktor su od te Austrijske firme bili vraćeni, ne zna kome, vjerojatno nekom dobavljaču. Tijekom mjeseca travnja iduće godine, otišao je k optuženiku i rekao da mu vrati traktor u prvobitno stanje jer ga treba za sadnju kukuruza. Nakon toga složio je traktor u to prvobitno stanje i on ga je onako neispravnog odvezao. Kasnije je našao drugog majstora koji mu je popravio traktor, a kojeg i danas koristi. Nekoliko puta je tražio povrat novca od BE, on mu je svaki put obećavao vratiti taj novac, ali to nije nikada učinio, nikada nije primio ništa od navedenog iznosa. Oštećenik u svom iskazu ističe da je optuženi BE od njega tražio da mu donese cijeli iznos od 5.500,00 eura, a ne samo iznos koji je trebalo platiti na ime kaucije. Zato mu je i donio cijeli iznos. Nitko osim njegovom nećaka ME nije bio prisutan njegovim razgovorima i dogovorima s optuženim BE, čak ni Marinkovi sinovi koji inače s njim rade. Optuženik mu nikada nije navodio neke razloge zašto nije nabavio predmetne dijelove. Jedne prigode pitao je optuženika što će biti ako se navedeni dijelovi vrate jer im je tako u e-mailu napisao gospodin iz austrijske firme, na što je optuženik rekao da će on sve riješiti, da ne brine. Kada su u početku dogovarali i razgovarali oko cijene dijelova, nije bilo govora o cijeni radova, za to ga nije niti pitao jer je znao da mora platiti koliko bude tražio. Nije optuženom BE ništa platio na ime cijene za rastavljanje i sastavljanje traktora, a niti ga je on to tražio. Misli da mu je i previše ostavio, a ako nešto dodatno bude trebalo platiti, on stoji kod toga. Optuženi BE nije ništa popravio na njegovom traktoru, na kraju ga je samo vratio u prvobitno stanje, odnosno vratio je stare dijelove na njega i takvog ga je on odvezao. Kada je išao k BE ispitivati ga kada će mu vratiti novac, uglavnom bi s njim išao njegov nećak ME, a možda je bila prisutna nekada i njegova majka OE.
8.2. Oštećenik SE postavlja imovinskopravni zahtjev u visini 5.500,00 eura.
9. Svjedok ME, nećak oštećenika, ispitan u prethodnom postupku (str. 61-64) naveo je da je preko prijatelja CE koji radi u Austriji kao mehaničar za aute pronašao trgovinu s dijelovima za traktor koji su bili potrebni njegovom ujaku SE. Osobno je dao navedenoj trgovini broj od optuženog BE kako bi se dogovorili za dijelove budući da BE govori njemački jezik pa su i uspostavili komunikaciju, te su dijelovi pronađeni par dana prije Božića 2021. godine. Početkom mjeseca siječnja 2022. trgovac iz Austrije potvrdio je da su navedeni dijelovi naručeni te da će biti kod njega u roku od deset radnih dana. Kao garanciju ozbiljnosti narudžbe tražio je kaparu od 1.000,00 eura za dijelove, a sve što je trgovac iz Austrije slao putem e-maila, dobivao je i BE i njegov prijatelj CE koji mu je sve prosljeđivao. Nadalje, svjedok je u svom iskazu naveo da je njegov ujak SE pred njim dao optuženom BE iznos od 5.500,00 eura u gotovini bez ikakve pisane potvrde, a optuženik je obećao kako će on osobno uplatiti kaparu i da je potrebno čekati pet do sedam dana da dijelovi stignu iz Njemačke u Austriju. Kako im se BE nikako nije javljao, a njegov prijatelj CE ga je upozoravao da su dijelovi kod trgovca, ali ih nitko ne preuzima, ujak SE i on su o tome obavještavali optuženika, koji je stalno obećavao da će ići sutra ili za dan dva, a kasnije je obećavao da će dijelove pokupiti neki njegovi rođaci. U jednom trenutku dobio je mail od CE da trgovac može držati dijelove kod sebe maksimalno 30 dana, a da će potom biti vraćeni u Njemačku. Dva ili tri dana prije isteka roka on i ujak otišli su kod optuženog BE i tražili ga novac koji su mu dali za popravak pa da oni osobno odu u Austriju, a BE ih je uvjeravao da se ne brinu i da će dijelovi stići. Trgovac im je još produljio rok za pet dana, a potom ga je CE obavijestio da su dijelovi vraćeni u Njemačku, a trgovac je zadržao kaparu. Iz tog e-maila također su vidjeli da je kaparu isplatila tvrtka "Šume Šugić" iz [adresa], a ne BE. Kasnije im je BE priznao da on nema njihov novac, ali da će im ga vratiti kada proda neke trupce.
10. Svjedok OE, majka oštećenika, ispitana u prethodnom postupku (str. 57-60) navela je da nema osobnih saznanja o poslovnom odnosu između svog sina SE i optuženog BE, već tek posredna saznanja o svemu gore navedenom iz priče svog sina i unuka ME. Ona je jedne prilike bila sa sinom SE kod optuženog BE pitati ga zašto dijelovi ne stižu, a on im je obećavao da će njegova rodbina u Austriji preuzeti navedene dijelove. Sjeća se da je optuženi BE nakon odvoženja traktora iz njegove radionice u više navrata bio kod njih u kući i obećavao povrat iznosa od 5.500,00 eura za dijelove, ali koliko joj je poznato do nije vratio oštećeniku SE niti jedne kune.
11. Svjedok EE, nećak optuženika, ispitan u prethodnom postupku na dokaznom ročištu (str. 66-67) naveo je kako on nema nikakvih saznanja o poslovnom odnosu između njegovog ujaka BE i SE, a za navedenu osobu on nije nikada niti čuo. Njega je ujak BE jedne prilike tražio da uplati predujam nekom austrijskom trgovačkom društvu u iznosu od 1.000,00 eura za neke dijelove. Po predočenju računa od Erste Sparkasse banke potvrdio je kako se radi upravo o tome. Optuženi BE ga nije dolazio ništa pitati za te dijelove, niti mu je govorio da je on primio novac za te dijelove, već mu je samo rekao da popravlja neki traktor. Ujak mu nije vratio 1.000,00 eura što je uplatio po njegovom nalogu, a on ga to nije niti tražio jer on stalno treba neke usluge od njegove automehaničarske radnje, pa navedeno ne smatra problemom.
12. Iz očitovanja JE, predstavnika trgovačkog društva "Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, sa sjedištem u [adresa] (str. 75) proizlazi kako se sjeća narudžbe za rezervne dijelove iz potvrde o narudžbi (str 17), ali ne zna ime čovjeka s kojim je razgovarao. Kada su stigli rezervni dijelovi o tome je obavijestio navedenog čovjeka, a koji ga je obavijestio da neće moći podmiriti fakturu jer njegov prijatelj za kojeg je naručio dijelove nema novca. Kako G nije mogao uskladištiti rezervne dijelove u svojem društvu niti ih prodati drugom kupcu, morao je otkazati narudžbu, te je naručene dijelove vratio, a nastale troškove veće od 1.000,00 eura podmirio je iz primljene akontacije.
13. Iz računa Erste Sparkasse banke od 24. svibnja 2022. (str. 16) vidljivo kako je RE **.**.2022. preko svojeg obrta „ [obrt]“ uplatio iznos od 1.000,00 eura trgovačkom društvu " Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, što i sam svjedok RE potvrđuje u svom iskazu navodeći da je na traženje ujaka BE on uplatio svoj novac, iz čega je razvidno da je optuženi BE za sebe zadržao svih 5.500,00 eura koje mu je predao oštećenik.
14. Analizirajući cjelokupno provedeni dokazni postupak, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim činjenično stanje kako je ono navedeno u izreci ove presude.
15. Prije svega, sud nalazi da je obrana optuženika BE u bitnome suprotna rezultatima dokaznog postupka i očito usmjerena na izbjegavanje, odnosno umanjivanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, optuženik u svojoj obrani ne osporava činjenicu da je od oštećenika SE primio iznos od 5.500,00 eura za kupnju rezervnih dijelova za traktor koji mu je trebao popraviti, kao niti činjenicu da naručene rezervne dijelove nikada nije preuzeo, a iznos od 5.500,00 eura nije vratio oštećeniku. Unatoč takvim navodima optuženika, isti smatra da takvim postupanjem nije počinio kazneno djelo prijevare, te opravdanje za svoje postupanje nalazi u izgovorima poput ''imao sam drugog posla'', ''bio je period korone, bilo je dosta ograničeno kretanje prema van, ''oštećenik je bio dosta naporan'' i slično.
15.1. Naime, neuvjerljiva je i životno nelogična obrana optuženika BE u kojoj navodi da nije tražio od oštećenika SE iznos od 5.500,00 eura, već da je on sam donio taj iznos jer je znao koliko će rezervni dijelovi koštati, posebno kada se uzme u obzir iskaz oštećenika u kojem navodi da mu je optuženik rekao da će rezervni dijelovi koštati 5.500,00 eura, ali da on taj novac nema, nakon čega ga je pitao je li bi mu on dao taj novac, što je oštećenik na kraju i učinio. Navode oštećenika potvrđuje i svjedok ME koji je bio prisutan navedenoj predaji iznosa od 5.500,00 eura.
15.2. Isto tako, neživotna je obrana optuženog BE u kojoj najprije navodi da je brinuo o predmetnoj narudžbi rezervnih dijelova, ali da nije znao da postoji rok u kojem se isti moraju preuzeti u Austriji kod TD "Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, sa sjedištem u [adresa], već da je za navedeno čuo od oštećenika, dok u nastavku obrane navodi da ga je oštećenik upozoravao da mora otići po rezervne dijelove u Autriju jer će im u protivnom propasti avans (kapara), ali nije ga upozorio u kojem točno roku treba podići navedene dijelove. Navedeno jasno ukazuje da je optuženik u svojoj obrani kontradiktoran sam sebi i kroz cijelu obranu koju je iznosio na istoj raspravi povremeno odstupa od svojih navoda što ukazuje na neistinitost same obrane.
15.3. Nadalje, sud smatra nevjerodostojnom obranu optuženika BE u dijelu u kojem navodi da misli da njega nitko nije kontaktirao iz austrijske firme nakon što im je uplaćen avans u iznosu 1.000,00 eura, već da je do saznanja o gubitku avansa došao preko oštećenika SE. Takva obrana optuženika neuvjerljiva je posebno kada se uzme u obzir da je upravo on naručio rezervne dijelove za predmetni traktor pa je za očekivati da je on bio i upućen u samu narudžbu, rok isporuke rezervnih dijelova i slično. Štoviše, iz očitovanja JE, predstavnika trgovačkog društva "Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, sa sjedištem u [adresa] (str. 75), proizlazi kako se sjeća predmetne narudžbe za rezervne dijelove i sjeća se da kada su stigli rezervni dijelovi o tome je obavijestio navedenog čovjeka, a koji ga je obavijestio da neće moći podmiriti fakturu jer njegov prijatelj za kojeg je naručio dijelove nema novca. Upravo iz navedenog očitovanja proizlazi da je s predstavnikom trgovačkog društva "Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, korespondenciju vršio optuženi BE jer da je istu vršio oštećenik SE ili njegov nećak ME, zasigurno ne bi rekli da naručitelj nema novca za dijelove, ako su prethodno BE predali 5.500,00 eura za predmetne dijelove. Štoviše, svjedok ME u svom iskazu ističe da sve što je trgovac iz Austrije slao putem e-maila, dobivao je i optuženi BE i njegov prijatelj CE koji mu je sve prosljeđivao. Navedeno potvrđuje i oštećenik SE u svom iskazu navodeći da mu je sam optuženik BE rekao da ništa ne brine, da će sve riješiti jer je i on dobio e-mail od trgovca iz Austrije kojim ih se obavještava da dijelove moraju podići do određenog dana jer će u protivnom isti biti vraćeni u Njemačku.
15.4. Iz navedenog je jasno vidljiva namjera optuženika BE da naručene rezervne dijelove za traktor oštećenika ne plati u cijelosti te ih ne preuzme kod trgovačkog društva u Austriji, već da primljeni novac zadrži za sebe, dok je znao da će tzv. garancija za ozbiljnost narudžbe (kaucija) od 1.000,00 eura ''propasti'' ukoliko se rezervni dijelovi ne preuzmu u određenom roku. Štoviše, optuženi BE od primljenog novca u iznosu 5.500,00 eura nije uplatio niti navedenu kauciju ili kaparu, već je i to umjesto njega učinio njegov nećak EE s kojim je on imao određeni poslovni odnos. Navedeno ukazuje da je cjelokupni iznos koji je oštećenik predao optuženiku za rezervne dijelove, isti zadržao za sebe.
15.5. Stoga, obranu optuženika BE kako on nije bio upućen da postoji rok za preuzimanje dijelova, unatoč svim upozorenjima oštećenika, ali i predstavnika trgovačkog društva "Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, sud ne prihvaća te ju smatra neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.
16. S druge strane, iskaz oštećenika SE sud prihvaća u cijelosti jer je isti dan jasno, sigurno i određeno o odlučnim činjenicama. Naime, iskaz oštećenika u cijelosti potvrđuje i svjedok ME koji je bio očevidac spornog događaja, odnosno koji je s oštećenikom odlazio u mehaničarsku radionu optuženog BE i koji je bio prisutan njihovim dogovorima oko naručivanja i plaćanja kao i same predaje iznosa od 5.500,00 eura. Iskazi oštećenika SE i svjedoka ME u skladu su s cjelokupno provedenim dokaznim postupkom pa ih sud prihvaća u cijelosti.
17. Isto tako, iskaz svjedoka EE sud prihvaća u cijelosti s obzirom da je isti iskazivao u činjenicama koje su njemu poznate, konkretno o uplati 1.000,00 eura s računa njegovog obrta ''Šuma Trans vl. EE' na račun trgovačkog društva "Ullen Landmaschinenhandel“ GmbH, a što tijekom dokaznog postupka nije bilo niti sporno.
18. Usprkos svim upozorenjima oštećenika SE optuženiku BE da treba podići dijelove koje je naručio za popravak njegova traktora u određenom roku, a nakon toga, unatoč svim pozivima i osobnim dolascima u mehaničarsku radionicu kod optuženika da mu vrati novac koji mu je predao, optuženi BE nije učinio ništa od navedenoga, naručeni dijelovi nisu preuzeti, a iznos od 5.500,00 eura nije nikada vraćen oštećeniku. Optuženikova tvrdnja kako je spreman vratiti određeni iznos oštećeniku nakon što ''izvedu račun'' s obzirom da mu je on rastavljao i sastavljao predmetni traktor nije opravdanje za takovo postupanje. Optuženik je trebao za obavljeni rad ispostaviti oštećeniku račun, a njegovo potraživanje prema oštećeniku je poseban građanskopravni odnos između njih dvojice, međutim, navedeno ne opravdava postupanje optuženika BE i ne utječe na postojanje njegove kaznenopravne odgovornosti.
19. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, razmatrajući pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje je optužnicom optuženiku stavljeno na teret, sud smatra da je optuženik svojim postupanjem ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
20. Naime, za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11, potrebno je da kod optuženika postoji prijevarna namjera u cilju prisvajanja protupravne imovinske koristi te da ta namjera kod optuženika postoji već u samom početku kod stupanja u poslovne odnose s oštećenikom.
21. U konkretnom slučaju radi se o situaciji u kojoj je optuženik BE rekao oštećeniku SE da on nema novac koji je potreban za kupnju rezervnih dijelova za popravak traktora te je od njega tražio iznos od 5.500,00 eura, a koji iznos mu je oštećenik i predao. Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom, a nema nikakve dvojbe da je trenutak uzimanja iznosa od 5.500,00 eura od oštećenika, ono vrijeme kada treba ocjenjivati postojanje prijevarne namjere kod optuženika, a na što prikupljeni podaci i dokazi u spisu upućuju, kako je to već naprijed obrazloženo.
22. S obzirom na utvrđenja ovoga suda, a na temelju provedenih dokaza koji su prethodno analizirani, proizlazi da je optuženik svojim postupanjem ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
23. Pri tome je optuženi BE postupao s izravnom namjerom, svjestan obilježja djela i htijući njegovo počinjenje, što sasvim nedvojbenim proizlazi iz njegovih postupaka i ostalih utvrđenih činjenica jer je već u trenutku pregovora i dogovora s oštećenikom, a posebno u vrijeme preuzimanja 5.500,00 eura od oštećenika, znao da nikada neće otići po naručene rezervne dijelove, čime je oštećenika SE lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo u zabludu i održavao ga u zabludu da će on otići ili poslati nekoga po naručene rezervne dijelove, iako je unaprijed stvorio namjeru da navedeno neće učiniti, a da će primljeni novac zadržati za sebe.
24. Kako nije bilo dvojbe oko krivnje optuženika BE za počinjeno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, da je postupao s izravnom namjerom, da je s obzirom na svoju dob i životno iskustvo bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, te da njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, sud je optuženika za kazneno prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je temeljem čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu, tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
24.1. Pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud je uzeo u obzir sve okolnosti od kojih utječe izricanje kazne pa je tako otegotnim na strani optuženika BE cijenjena njegova ranija prekršajna kažnjavanost (PE str. 112) i osuđivanost (KE str. 114-116), kao i činjenica da optuženik do zaključenja rasprave u ovom postupku nije nastojao oštećeniku SE popraviti štetu prouzročenu ovim imovinskim deliktom. Kako iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik BE ranije osuđivan u četiri navrata, a kada se uzme u obzir da se radi o presudama koje su pravomoćne 2007., 2009., 2012. i 2020. godine, sud smatra da je u konkretnom slučaju opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izreći uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 5 (pet) godina, a uz navedeno optuženiku na temelju odredbe čl. 56. st. 4. u vezi s odredbom čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, odrediti posebnu obvezu da u roku od 2 (dva) mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da plati iznos od 5.500,00 eura oštećeniku SE.
24.2. S obzirom na određenu posebnu obvezu optuženiku, na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine optuženiku BE ako on bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen (dva mjeseca) ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu i ne plati iznos od 5.500,00 eura oštećeniku. Stoga, sud smatra da će se i izrečenom uvjetnom osudom uz najveći rok provjeravanja i uz određenu posebnu obvezu, tzv. dvostruki uvjet, postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno da će se utjecati na optuženika BE da shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela te da ubuduće ista ne čini, a da će uplatom iznosa od 5.500,00 eura oštećeniku SE popraviti štetu koju je prouzročio svojim postupanjem. Olakotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.
25. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 odlučeno je da je optuženi BE dužan platiti na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku SE, iznos od 5.500,00 eura, a koji iznos nije osporavao niti optuženik.
26. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da se optuženiku BE nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u visini 8,00 (osam) eura, a koji iznos se odnosi na trošak putovanja oštećenika SE na raspravu (str. 110), te paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u visini 100,00 eura, a pri čemu je sud cijenio optuženikove imovinske prilike prema kojima optuženik navedene troškove može platiti bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati. Isto tako, optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 i to s osnove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., u iznosu 625,00 eura, te nužnih izdataka oštećenika SE u iznosu 35,20 eura, dok je zahtjev oštećenika SE u visini 74,80 eura odbijen kao neosnovan.
27. U odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za isplatu troškova primijenjena je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 dalje: Tarifa). U konkretnom slučaju, optuženiku se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju šest mjeseci do pet godina, a za što na temelju Tbr. 4. toč. 1. u vezi toč. 8. Tarife opunomoćeniku oštećenika pripada nagrada u visini 100 bodova (50% od 200 bodova).
27.1. Razmatrajući priloženi troškovnik opunomoćenice oštećenika (str. 125) sud smatra osnovanim potraživanje nagrade za zastupanje oštećenika na raspravama održanim 4. prosinca 2024. i 7. ožujka 2025. u visini 100 bodova za svaku, ukupno 200 bodova, odnosno 400,00 eura (Tbr. 4. toč. 1. i 8. Tarife). S obzirom da su navedene rasprave imale produljeno trajanje i to svaka za daljnji započeti sat, opunomoćenici oštećenika na temelju Tbr. 4. posljednje alineje toč. 1. u vezi toč. 8. Tarife pripada nagrada od dodatnih 25 bodova za svaki sat, ukupno 50 bodova, odnosno 100,00 eura. Na osnovano zatraženi trošak opunomoćenice oštećenika (500,00 eura) sud je zaračunao zatraženi PDV od 25% što iznosi 125,00 eura (Tbr. 46. Tarife).
27.2. Nadalje, osnovano je potraživanje nužnih troškova oštećenika SE i to za dolazak na rasprave 4. prosinca 2024. i 7. ožujka 2025. na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], a za koje dolaske je oštećenik prešao ukupno put od 220 kilometara (110 kilometara po dolasku). Prema važećem Pravilniku o naknadi troškova u kaznenom postupku (''Narodne novine'' 58/12, 111/12) naknada za prijevoz pripada za putovanje obavljeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, dok se visina naknade za prijevoz utvrđuje se na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način. Odredbom članka 8. navedenog Pravilnika propisano je da na relacijama na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa ili ne prometuju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, svjedocima, vještacima, tumačima i stručnim osobama pripada naknada troškova u vidu obračuna prijeđenog kilometra kod upotrebe vlastitog prijevoznog sredstva. Visina naknade se obračunava prema broju prijeđenih kilometara po propisima koji vrijede za suca odnosno državnog odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika. Analognom primjenom navedene odredbe i za samog oštećenika SE, sud nalazi osnovanim priznati oštećeniku naknadu za trošak prijevoza u visini 0,16 eura za svaki prijeđeni kilometar s obzirom da je navedena visina vrijedila za pravosudne dužnosnike u mjesecu prosincu 2024. i mjesecu ožujku 2025. kada je za oštećenika predmetni trošak nastao. Iz navedenog proizlazi da oštećeniku SE pripada naknada u visini 35,20 eura (220 km x 0,16 eura). Naime, oštećenik ne ostvaruje pravo na trošak prijevoza prema Tarifi koja se odnosi na odvjetnike.
28. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Bjelovaru 11. ožujka 2025.
Sudac:
Veronika Sajfert
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
