Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-770/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2023-11 od 9. listopada 2023. i poslovni broj P- 2308/2023-18 od 15. studenoga 2023., 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2023-11 od 9. listopada 2023.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2308/2023-18 od 15. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem od 9. listopada 2023. odbačen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 20. rujna 2023.
2. Prvostupanjskim rješenjem od 15. studenoga 2023. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja od 23. listopada 2023. protiv rješenja istog suda broj P- 2308/2023-12 od 9. listopada 2023. kojim je naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe P-2308/2023-9 od 15. rujna 2023.
3. Tužitelj žalbama pobija oba rješenja, sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s time da ističe kako je pobijano rješenje od 15. studenoga 2023. svakako bilo preuranjeno, sve do odluke drugostupanjskog suda o njegovoj žalbi protiv rješenja od 9. listopada 2023. Predložio je ovom sudu oba rješenja ukinuti.
4. Žalbe nisu osnovane.
U odnosu na žalbu protiv rješenja od 9. listopada 2023.:
5. Polazeći od toga da je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova već odlučeno u presudi zbog ogluhe od 15. rujna 2023. – jer je u točki II. njezine izreke taj zahtjev odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije određeno naveo za koje troškove traži naknadu – prvostupanjski sud smatra da ponovljeni zahtjev za naknadu troškova postupka od 20. rujna 2023. nije dopušten. Pritom se u obrazloženju pobijane odluke dodatno ističe kako tužitelj ni u zahtjevu od 20. rujna 2023. nije određeno naveo iznos troškova koje traži jer je samo zatražio da sud obveže tuženika na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu.
6. Tužitelj smatra da nije mogao predvidjeti da u ovoj pravnoj stvari neće biti održano ročište, a namjera mu je bila na zadnjem ročištu specificirati sve troškove. Čim je primio presudu, zatražio je troškove postupka (pristojbe za tužbu i presudu), jer je jedino prihvatljivo da troškove sudskih pristojbi plati onaj tko je spor izgubio. Kako obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu proizlazi iz samog Zakona o sudskim pristojbama, smatra da je i općenito isticanje zahtjeva za naknadu troškova sudske pristojbe dovoljno određeno.
7. Iz sadržaja spisa proizlazi:
- da tužba tužitelja od 3. travnja 2023. nije sadržavala određen zahtjev za naknadu troškova postupka, iako je tužitelj predložio sudu obvezati tuženika da mu naknadi i troškove postupka,
- da je prvostupanjski sud 15. rujna 2023. donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, ali je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbio uz obrazloženje da nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu (članak 164. stavak 2. i 3. ZPP),
- da je tužitelj presudu zbog ogluhe zaprimio 19. rujna 2023 i da istu, u odluci o troškovima postupka, nije pobijao, već je 20. rujna 2023. zatražio od suda donošenje odluke kojom će tuženika obvezati na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu.
8. Imajući na umu sadržaj podneska tužitelja od 20. rujna 2023. – kojim je samo zamolio sud da odredi kako je tuženik dužan platiti sudske pristojbe - nije prihvatljiv žalbeni navod da taj podnesak sadržajno predstavlja žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi zbog ogluhe od 15. rujna 2023.
9. Kako je, dakle, o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka pravomoćno odlučeno (jer tužitelj odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. izreke presude zbog ogluhe nije pobijao), prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 333. stavak 2. ZPP kada je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbacio kao nedopušten.
10. Zbog navedenoga, ostali žalbeni navodi kojima tužitelj opravdava zašto zahtjev za naknadu troškova postupka nije mogao ni morao odrediti već u tužbi, odnosno kojima osporava shvaćanje prvostupanjskog suda o neodređenosti zahtjeva za naknadu troškova postupka iz podneska od 20. rujna 2023. kao neodlučni nisu niti razmatrani.
11. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje broj P-2308/2023- 11 od 9. listopada 2023.
U odnosu na žalbu protiv rješenja od 15. studenoga 2023.:
12. Polazeći od toga da je obveza plaćanja sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe nastala 19. rujna 2023., kada je tužitelju ista dostavljena (članak 4. točka 4. Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP), prvostupanjski je sud odbio prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 79,78 eur/601,10 kn. Prigovor tužitelja da nije jasan način na koji je obračunata visina pristojbe otklonjen je uz obrazloženje da se prema Tar.br.2. stavak 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23 – dalje: Uredba) za presudu zbog ogluhe plaća polovica pristojbe iz Tar.br.1. stavka 1. Uredbe koja se pak utvrđuje prema vrijednosti predmeta spora.
13. Žalbeni se navodi u bitnome svode na tvrdnju da je nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe bio preuranjen, budući da je tužitelj uložio žalbu protiv rješenja suda kojim je odbačen njegov zahtjev da troškove sudskih pristojbi plati tuženik, o kojoj žalbi još nije odlučeno. Ujedno ističe kako nije bio u mogućnosti provjeriti izračun visine pristojbe.
14. Prije svega valja reći da je, prema odredbi članka 3. stavak 2. ZSP, za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti osoba koja pokreće postupak.
14.1. To znači da je upravo tužitelj obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu i sud nije ovlašten na plaćanje te pristojbe pozvati protivnu stranku. Tužitelj je mogao, kroz zahtjev za naknadu troškova postupka, tu obvezu u konačnici prebaciti na tuženika da je takav zahtjev pravovremeno i određeno postavio u postupku koji je prethodio donošenju odluke.
14.2. Dakle, bez obzira na to je li tužitelj ishodio odluku kojom će sud tuženika obvezati da mu naknadi taj trošak, trošak plaćanja sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe je trošak koji je dužan platiti tužitelj i ta je obveza tužitelju nastala dostavom prijepisa te presude (članka 4. točka 4. ZSP). Stoga su, imajući na umu da je tužitelju presuda zbog ogluhe dostavljena, potpuno neosnovani žalbeni navodi koji se odnose na preuranjenost postupka naplate te pristojbe.
15. Budući da se pristojba plaća prema vrijednosti predmeta spora na način da se iznad 1.990,84 eur pristojba plaća u iznosu od 66,36 eur i još 1 % na razliku iznad 1.990,84 eur, da je vrijednost predmeta ovog spora 11.311,55 eur/85.226,87 kn, a da se pristojba za presudu zbog ogluhe plaća u polovici iznosa pristojbe iz Tar.br. 1. stavak 1. Uredbe, pravilno je prvostupanjski sud visinu pristojbe za presudu zbog ogluhe odredio u iznosu od 79,78 eur/601,10 kn.
15.1. Naime, razlika između 11.311,55 eur i 1.990,84 eur iznosi 9.320,71 eur, pa 1 % od te razlike iznosi 93,21 eur. Kad se navedeno zbroji sa 66,36 eur, dobije se iznos od 159,57 eur, a njegova polovica iznosi upravo 79,78 eur, koliko iznosi pristojbena obveza tužitelja prema rješenju prvostupanjskog suda broj P-2308/2023- 12 od 9. listopada 2023.
16. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje broj P- 2308/2023-18 od 15. studenoga 2023.
U Sisku 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Zlatana Bihar
