Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2955/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika: 1) JG pok. NGD iz [adresa], osobno i kao sljednik NGD i GG pok. N, 2) ĐG iz [adresa], 3) UG iz [adresa], 4) RG iz [adresa], 5) PG iz [adresa], osobno i kao sljednica ĆG ud. BG, 6) MG, [adresa], osobno i kao sljednik LG. ČG, 7) OG pok. TG iz [adresa] 8) TG iz [adresa], osobno i kao sljednik BG ž. NGD rođ. ĆG, tuženici pod 3), 4) i 8) zastupani po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi 3., 4. i 8. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-588/2023-20 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 3., 4. i 8. tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-588/2023-20 od 29. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-588/2023-20 od 29. veljače 2024. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodezije Nevenu Korljanu koja skica čini sastavni dio ove presude od dana 17. studenog 2023. označen likom i točkama A-B- C-D-E-F-G-H-A i ima površinu 515 m2, što su tuženici dužni priznati i dopustiti tužitelju uknjižbu prava vlasništva za cijelo na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava sa njihova imena, odnosno imena njihovih pravnih prednika, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti, u roku od 15 dana.

II. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.142,63 EUR (slovima: dvijetisućestočetrdesetdvaeurašezdesettricenta), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žale 3., 4. i 8. tuženici zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traže naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje kako je dosjelošću stekao pravo vlasništva fizičkog, potajno podijeljenog, dijela nekretnine te trpljenje upisa tog vlasništva u zemljišnim knjigama, kao i naknada troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- predmet postupka jest fizički odvojen dio k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 2240 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje su u B listu vlastovnici kao suvlasnici navedeno 18 osoba, a među njima i tužitelj te tuženici osobno ili njihovi pravni prednici;

- taj fizički odvojen dio spomenute čestice označen je na skici mjernika Nevena Korljana iz studenoga 2023, slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, ima površinu od 515 m2 i u naravi predstavlja obiteljsku kuću, pomoćni objekt i ograđeno dvorište na adresi [adresa], kbr. 22, i u posjedu je tužitelja;

- k. č. br. [katastarska čestica] bila je najprije potajno podijeljena još u vrijeme kad su ju naslijedile četiri sestre J, G (tužiteljeva baka), OG i KG, a to je bilo prije Katine smrti koja je preminula 1946;

- po Katinoj smrti njen fizički odvojen dio nastavljaju posjedovati njeni nasljednici, udovac ČG (tužiteljev djed), te djeca GG, ZG FG i LG;

- potom se dijele i djeca Đ i ČG: GG (otac tužitelja), ZG, FG i LG te svatko dobija fizički odvojen dio predmetne čestice;

- zatim svoj potajno podijeljeni fizički dio čestice tužiteljev otac GG daruje tužitelju darovnim ugovorom od 13. rujna1983. (list 9 spisa);

- u rješenju o nasljeđivanju suda prvog stupnja poslovni broj O-650/00 iza smrti DG pok. ČG, rođenog **.**.1923., a umrlog **.**.2000., u njegovu ostavinsku imovinu nije uključena predmetna nekretnina;

- iz pravomoćnog i izvršnog rješenja o izvedenom stanju od 13. ožujka 2020. proizlazi da je po zahtjevu ovdje tužitelja ozakonjena dovršena, samostojeća, stambena, manje zahtjevna zgrada izgrađena na čest. 443/2 k. o. [katastarska općina], prikazana na geodetskoj snimci izvedenog stanja,

- prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju suda prog stupnja poslovni broj O- 186/93 iza smrti HG ud. UG, rođene **.**.1913., a umrle **.**.1957., njezinom ostavinskom imovinom, pored ostalih, tamo navedenih, utvrđena i ovdje predmetna čestica za 1/3 dijela, a njezinim nasljednicima proglašeni sinovi EG, UG, RG, svaki za 4/15 dijela, te kćer BG za 3/15 dijela,

- iz povijesti promjena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su prema najstarijim podacima iz 1939. posjednici ove čestice bili ČG pok. N, IG. N i SG pok. U, svatko u 1/3 dijela, a to je stanje ostaje nepromijenjeno do 1955. kada je posjednikom evidentiran ČG pok. N, potom 1970. GG, ZG, R i ŽG, da bi godine 1983. (darovanje OV.10168/82) posjednicima evidentirani GG, ZG i LG, godine 1986. (rješenje o nasljeđivanju O-73/86) posjednicima su evidentirani GG, ZG, FG i LG, svaki u ¼ dijela, a godine 1987. (darovanje Z-1659/87), JGD, ZG, FG i LG, svaki u ¼ dijela, godine 1988. (ispravak) posjednicima su evidentirani CG pok. ČG u ¼ dijela, ŠG. ČG u 2/4 dijela, te NG, GG u ¼ dijela, a 2017. (rješenje o nasljeđivanju O- 1335/14) posjednicima su evidentirani ŠG ČG

u 2/4 dijela, te NG, GG u ¼ dijela, ZG u 1/16 dijela, P Ć u 1/16 dijela, B SG u 1/16 dijela i NG M u 1/16 dijela, kakvo stanje je i danas (listovi 31-33 spisa);

7. Na utvrđene činjenice sud je primijenio odredbe čl. 18. st. 5., 159. i 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), čl. 20., 33. i 72. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91, dalje: ZOVO), i pravna pravila iz paragrafa 328., 1460. te 1472. do 1477. Općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 01. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ broj: 73/91), čl. 128 i 135. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ/SFRJ“ broj: 20/55, 12/65, 42/65, 44/65, 47/65, „Narodne novine“ broj: 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03, dalje: ZN/55), pa presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

9. Sud prvog stupnja zaključuje kako su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, dosjelošću, po čl. 159. st. 4. ZV i prihvaća tužbeni zahtjev. Smatra dokazanom činjeničnu osnovu tužbe kako je tužitelj u samostalnom, poštenom i neprekidnom posjedu fizički odvojenog dijela predmetne nekretnine od časa kad mu ju je darovao njegov otac GG 1983. pa do časa utuženja 2023. čime je ispunio pretpostavke za stjecanje predmetne nekretnine (fizički odvojenog dijela čestice) temeljem zakona, izvanrednim dosjedanjem zbog čega je udovolji tužbenom zahtjevu.

10. Sud prvog stupnja također smatra dokazanom potajnu diobu čestice još u vrijeme kad su ju naslijedile četiri sestre J, G (tužiteljeva baka), SG i KG. To je bilo prije Katine smrti koja je preminula 1946. Po Katinoj smrti njen fizički odvojen dio nastavljaju posjedovati njeni nasljednici, udovac ČG (tužiteljev djed), te djeca GG, FG i LG. Potom se dijele i djeca ČG i Đ: GG (otac tužitelja), ZG, FG i LG. Zatim svoj potajno podijeljeni fizički dio čestice tužiteljev otac GG daruje tužitelju 1983. što znači da je ova druga potajna dioba uslijedila svakako prije 1983. Od tad pa nadalje slijedi samostalni posjed tužitelja koji je na tom fizički odvojenom dijelu čestice sagradio kuću i u nju se useli 1990.

11. Žalitelji u žalbi osporavaju ova činjenična utvrđenja pa i opisane potajne diobe. Ali njihove tvrdnje i žalbeni razlozi nisu uvjerljivi. Tuženici zapravo ni u tužbi ne osporavaju činjenicu da je sporno zemljište u posjedu tužitelja, da ga je ogradio, da je na njemu sagradio kuću i da u toj kući i danas stanuje. Ali to tumače kako je tužitelj samovoljno, bespravno i nezakonito sebi prisvojio „elitni“ dio čestice. Ovim žalbenim razlozima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. Jer da su tužitelj, ili njegov otac, zaposjeli samovoljno najbolji dio čestice još prije 40- 50 godina, teško da bi takva samovolja ostala bez odgovarajuće pravne reakcije potomaka četiriju sestara: L, Đ, SG i KG. A nje nije bilo budući nema dokaza da je itko od njihovih nasljednika ikada tužio odgovarajućom tužbom GG i NG u svezi ovog zemljišta.

12. Kako su opisane potajne diobe dogodile znatno prije stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997., a u vezi gore već rečenog, ispunjene su sve pretpostavke za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva primjenom pravnog shvaćanja definiranog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x-1075/12 od 29. siječnja 2014. koje u bitnom dijelu glasi: „U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona na već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar

– species (čl. 5. st. 1. ZV)... ...Taj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te je prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.... Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 3. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - Narodne novine, broj 153/13), te dalje time (ako su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. do 162. ZZK), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), čime je odluka provediva.”

13. Fizički odvojen dio čestice, koji je predmet ovog spora, identificiran je u skici mjerničkog vještaka Nevena Korljana od 17. studenoga 2023. (list 56 spisa). Ni to nije sporno.

14. Sud je prvog stupnja valjano obrazložio zašto smatra utvrđenim kako je posjed tužitelja bio pošten, a tuženici svojim žalbenim razlozima to utvrđenje nisu doveli u pitanje. Naime, prema svim zakonima koji su na području Republike Hrvatske bili na snazi od sredine 19. stoljeća pa do danas poštenje posjednika se pretpostavlja. To znači da je na strani tuženika koji tvrde drugačije teret dokaza u suprotno. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tuženici nisu dokazali nepoštenje tužitelja. Pravilno konstatira prvostupanjski sud kako „činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu.“

15. Pa kako su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosijelošću prema zakonima koji su bili na snazi od 1983. do 2023., to jest iz čl. 12. ZOVO i čl. 159. st. 4. ZV, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je presudio kao u izreci ove osporene odluke.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Visinu nagrade s osnove zastupanja po odvjetniku odmjerena je prema tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12).

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević