Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4426/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Sokolar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4469/2019-38 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4469/2019-38 od 27. svibnja 2024. pod točkom I. izreke i vraća se istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 21.575,41 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci, i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 5.443,30 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za tijek zatezne kamate na iznos 13.269,39 eura od 25. listopada 2013. do 29. svibnja 2019., kao neosnovan. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 13. lipnja 2023.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.,-dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.575,41 eura sa zateznim kamatama sa naslova razlike između obveza plaćenih sukladno otplatnom planu tuženika i obveza koje bi bile da su anuiteti za cijelo razdoblje računani primjenom početno ugovorenog tečaja CHF u vrijeme isplate kredita, pri čemu je preplata u iznosu 8.306,03 eura nastala uplatama tuženiku dok je iznos u visini 13.269,39 eura razlika nastala uplatom osiguratelja tuženika Croatia osiguranja d.d.

5. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim uz utvrđenja i zaključke:

-da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 066-578/2008 od 1. listopada 2008., (dalje u tekstu Ugovor o kreditu), zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008. i 78/2015., dalje: ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju, kredit kunske protuvrijednosti iznosa 95.808,00 CHF, koji iznos se tužitelj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 6,99% godišnje, obvezao vratiti tuženiku u 120 jednakih mjesečnih anuiteta,

-da je tuženik, a budući da tužitelj nije uredno izvršavao svoje obveze po Ugovoru o kreditu, naplatio svoje potraživanje od strane osiguratelja Croatia osiguranja sa kojim je tuženik imao sklopljen Ugovor o osiguranju tražbine po odobrenim kreditima za kupnju poljoprivredne mehanizacije, a koji dug je zatim tužitelj u cijelosti podmirio Croatia osiguranju d.d. temeljem regresnog zahtjeva, kako je to razvidno iz Obavijesti o dugu od 4. studenoga 2013. i Potvrdi o podmirenju duga od 30. svibnja 2019.,

-da tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora čime, a sukladno odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a je svaka stranka koja je nešto primila s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe, dužna predmetno vratiti, i odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen,

-da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je tuženik u razdoblju 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003., dalje: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., dalje: ZZP/07.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO,

-da je odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

-da je tužitelj već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu evidentiran u Upisnik poljoprivrednika kao član obiteljskog gospodarstva (dalje u tekstu OPG), a što je razvidno i iz e-mail korespondencije Dostava podataka o subjektima upisanim u upisnik ili registar,

-da je u Ugovor o kreditu, u kojem je i to odredbi čl. 2. navedeno „Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit“, tužitelj sklopio kao fizička osoba,

-da je iz Zapisnika br. HBZGA-001130-2008, razvidno da se predmetni Zapisnik odnosi na fizičke osobe u kojoj je tužitelj kao fizička osoba naveden kao dužnik dok je vraćanje kredita između ostalog bilo osigurano Zadužnicom izdanom od OPG-a tužitelja,

-da je u Kreditnom prijedlogu kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba zaposlena u vlastitom OPG-u, pri čemu su vršene provjere postojećih obveza korisnika kredita upravo tužitelja kao fizičke osobe, dok su provjere obveze OPG-a vršene radi podobnosti osiguranja kredita,

-da je kredit tužitelju odobren radi kupovine poljoprivredne mehanizacije,

-da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio tužitelj kao fizička osoba, a ne član OPG-a,

-da je uvidom u Plaćanja po ugovoru br. 0181455 i 0181456 za leasing, razvidno kako je OPG tužitelja, a temeljem dva Ugovora o financijskom leasingu od 25. travnja 2007., postao korisnikom Traktora marke Claas C, Celtis 456 i Cisterne za gnojnicu Joskin.

-da su iskazi tužitelja, svjedokinje ŠN, supruge tužitelja te svjedoka DN, kako u međusobnom suglasju, tako i suglasju sa ranije navedenom dokumentacijom, pa je prvostupanjski sud njihove iskaze cijenio vjerodostojnim dokazom u ovom postupku i nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba radi kupnje traktora za svoje osobne potrebe za prijevoz drva za ogrjev, a ne za potrebe OPG-a koje je već bilo opremljeno poljoprivrednom mehanizacijom kako da je razvidno iz dokumentacije opisane pod toč. 10.1. prvostupanjske presude,

-da tuženik u smislu odredbe čl. 219. u vezi odredbe čl. 221. a ZPP nije dokazao niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, jer nije dokazao da bi traktor kupovinu kojeg je tužitelj financirao predmetnim Ugovorom o kreditu bio unesen u imovinu OPG-a, slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio status tužitelja kao potrošača te primijenio pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe.

6. Utvrđenje prvostupanjskog suda da bi tužitelj imao status potrošača za sada se ne može prihvatiti budući isto nije na dostatan način obrazloženo pa tuženik s pravom u žalbi upire da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

7. Sud prvog stupnja je uvidom u Ugovor o kreditu i saslušanjem tužitelja i svjedoka utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio tužitelj kao fizička osoba radi kupnje traktora za svoje osobne potrebe za prijevoz drva za ogrjev, a ne za potrebe OPG-a koje je već bilo opremljeno poljoprivrednom mehanizacijom.

8. Pojam trgovca definiran je člankom 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 122/2000., 118/2003., 107/2007. i 146/2008.), koja odredba je bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, iz koje slijedi da je trgovac pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, s tim da sukladno odredbi st. 3. tog članka individualni poljodjelci nisu trgovci.

9. U vrijeme sklapanja ugovora na snazi je bio Zakon o poljoprivredi („Narodne novine“ broj 66/2001., 83/2002.) kojim je čl. 2. toč. 3. propisano da je poljoprivredno gospodarstvo proizvodno-gospodarska jedinica koja se bavi poljoprivredom, a djeluje kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga ako je registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te kao seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, točkom 4. je propisano da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti,

a točkom 5. je propisano da je poljoprivrednik fizička osoba na poljoprivrednom gospodarstvu koja se bavi poljoprivredom te posjeduje znanja i vještine o poljoprivredi.

10. Za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, sud je kao prethodno pitanje dužan nedvojbeno utvrditi tužiteljevo svojstvo potrošača odnosno je li predmetni ugovor – potrošački ugovor. Naime, o tom utvrđenju ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača kao jednom (glavnom pravnom izvoru zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba) ili odredbe ZOO-a, budući da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24., dalje: Direktiva 93/13), prenesena ne samo u Zakon o zaštiti potrošača (pravila o zaštiti potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba sadržana u čl. 81. - 88 ZZP/03, potom u odredbama čl. 96. -106. ZZP/07 te naposljetku u odredbama čl. 49.- 56. ZZP/14, već djelomično i u odredbe čl. 295. i 296. ZOO-a.

11. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. alineja 9. ZZP/07 , koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, »potrošač« je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

12. Sud Europske unije je u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C-110/14, EU:C:2015:357 protumačio pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo:

„S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.

U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude LN i NN, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i R, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).

Taj kriterij u skladu je s idejom na kojoj se temelji sustav zaštite uspostavljen tom direktivom, odnosno da se potrošač u odnosu na prodavatelje robe i pružatelje usluga, a vezano za pitanja koja se odnose kako na mogućnost pregovaranja tako i na razinu informacija, nalazi u podređenom položaju, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj odnosno pružatelj, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj (presude LN i NN, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 31. kao i Šiba, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 22.).

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 28. do 33. svojega mišljenja, pojam "potrošač" u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13 je objektivan i ne ovisi o možebitnim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže."

13. Nadalje, Sud je u obrazloženju presude (točke 22. i 23.) ponovio svoje pravno shvaćanje iz ranijih presuda:

"Nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu Faber, C-497/13, EU:C:2015:357, t. 48.).

U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge."

Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

14. Sud Europske unije u odluci C-630/17 pod točkom 91. obrazloženja navodi “Konkretnije, Sud je u pogledu osobe koja sklapa ugovor s dvostrukom svrhom – odnosno za uporabu koja se jednim dijelom odnosi na njezinu profesionalnu djelatnost, a drugim dijelom na privatne svrhe – smatrao da se na tu osobu mogu primjenjivati navedene odredbe samo ako je veza između navedenog ugovora i profesionalne djelatnosti te osobe tako slaba da postaje marginalna pa stoga ima tek zanemarivu ulogu u kontekstu transakcije za koju je taj ugovor sklopljen, promatrane u cjelini (presuda od **.**.2018., Š, C-498/16, EU:C:2018:37, t. 32. i navedena sudska praksa).“

15. Iz razloga pobijane presude proizlazilo bi kako je sud prvog stupnja zauzeo formalistički pristup smatrajući da je presudna okolnost što je tužitelj u istom naveden kao fizička osoba, a ne kao nositelj OPG-a. Međutim, iz citiranih odluka Suda Europske unije proizlazi da treba zauzeti širi pristup stvari i ovisno o svim okolnostima pojedinog slučaja izvesti zaključak za koje je svrhe Ugovor o kreditu sklopljen, da li u osobne ili poslovne, a ukoliko bi isti bio sklopljen s dvojnom odnosno dvostrukom svrhom je li veza između navedenog Ugovora i profesionalne djelatnosti tako slaba da postaje u toj transakciji zanemariva.

16. Stoga će sud u nastavku postupka imajući u vidu uputu iz ovog ukidnog rješenja i mjerodavno materijalno pravo na koje je ukazano, kao i pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 23. studeni 2023. o teretu dokazivanja svojstva potrošača, ponovnom ocjenom svih izvedenih dokaza pomno ocijeniti tužiteljev status i za to dati valjane i obrazložene razloge jer ovi izneseni u pobijanoj presudi za sada nisu dovoljni. Ukoliko sud bude smatrao da se radi o potrošačkom ugovoru i da bi traktor bio kupljen za osobne potrebe ili pretežito osobne pri čemu bi ona profesionalna bila zanemariva, onda za takvo utvrđenje treba dati valjanu argumentaciju budući se radi o kupnji traktora za kojeg nije uobičajeno da bi se nabavljao u osobne svrhe, sve to tim više što je sam tužitelj iskazao da je nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

17. Ukoliko bi bilo utvrđeno da tužitelj ima status potrošača tada bi dolazile u primjenu sve odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku, na koje se sud pozivao kada je usvojio tužbeni zahtjev, a ukoliko to ne bi bio slučaj onda u toj situaciji tužitelju ne bi pripadala potrošačka zaštita, nego eventualno zaštita primjenom odredbe čl. 295. i 296. ZOO-a ukoliko takav zahtjev proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe.

18. Naime, prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom članka 270. ZOO određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. Odredbom čl. 265. st. 1. ZOO propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, a prema stavku 2. prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

19. Slijedom svega navedenog, kako zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće ocijeniti pravilnost u primjeni materijalnog prava valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i pobijanu presudu ukinuti sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a.

20. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u toč. I. izreke te će novom odlukom o glavnoj stvari sud prvog stupnja odlučiti i o troškovima postupka (čl. 164. st. 4. ZPP-a).

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno naprijed iznesenim primjedbama i uputama u okviru dokaznih prijedloga stranaka te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredbe članka 8. ZPP-a, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja donijeti novu odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja kao i odluku o troškovima parničnog postupka.

22. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj