REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-1512/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, Sv. Katarine 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-02/21-01/03085981278, URBROJ: 341-99-05/3-21-8749 od 26. svibnja 2023. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/21-01/03085981278, URBROJ: 341-13-05/3-21-17452 od 27. listopada 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.872,14 eura (tisuću osamsto sedamdeset dva eura i četrnaest centi), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/21-01/03085981278, URBROJ: 341-99-05/3-21-8749 od 26. svibnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/21-01/03085981278, URBROJ: 341- 13-05/3-21-17452 od 27. listopada 2021., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredi starosna mirovina.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika te ističe kako, suprotno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, u pobijanim rješenjima nije naveden ni jedan propis temeljem kojeg su ista donesena. Dalje, nezakonitost rješenja se očituje i u razlogu odbijanja zahtjeva. Naime, zahtjev je odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije dostavio dokaze o činjenicama o kojima javnopravno tijelo vodi evidenciju, a što da predstavlja povredu čl. 47. ZUP-a. Također, da tuženik nije sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima postupio sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama ovog suda izraženim u odluci posl.br. Us I-1689/2019-12 od 14. svibnja 2020, a koje shvaćanje je utemeljeno na odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te premet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog akta. Ističe da je u osporenom rješenju tuženika jasno obrazloženo da ne postoji zakonska mogućnost da se na temelju dokumentacije koju je tužitelj priložio utvrde njegovi platni podaci te napominje da u provedenom postupku nisu pronađeni novi platni podaci, slijedom čega je odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje mirovine. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se u ovoj upravnoj stvari vodio upravni spor kod ovog suda pod poslovnim brojem 3 Us I-1689/2019 i da je u tom sporu donesena pravomoćna presuda poslovni broj 3 Us I-1689/2019-12 od 14. svibnja 2020. u kojoj je sud zauzeo stav da je tuženik obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da u postupku zaključkom pozove tužitelja na dostavu dokaza iz kojeg bi bili vidljivi sati rada i bolovanja za vrijeme kada je tužitelj bio zaposlen u Vojnoj pošti JNA uz napomenu da nije na podnositelju zahtjeva dokazivanje platnih podataka koji mu osiguravaju mirovinu.

7. Nadalje proizlazi da je tužitelju rješenjem od 5. prosinca 2013. priznato pravo na starosnu mirovinu te da je svota mirovine izračunata bez podataka o plaći za razdoblje zaposlenja tužitelja u Vojnoj pošti Pula od 1. siječnja 1978. do 22. svibnja 1981., kao građanskoj osobi zaposlenoj u vojnoj ustanovi. Utvrđeno je da je tužitelj 7. rujna 2018. podnio zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine priloživši rješenje Vojne pošte broj 5499 od 4. ožujka 1977. o primanju u službu JNA kao građansko lice na radno mjesto vodoinstalatera za koje se tražila KV stručna sprema radnika. U izvršenju presude posl.br. 3 Us I-1689/2019-12 je u ponovnom postupku zaključkom od 23. studenoga 2020. pozvan tužitelj na dostavu radno-pravne dokumentacije prema uputama suda. Također pribavljeno je i očitovanje nadležnog Hrvatskog državnog arhiva od 21. listopada 2021. iz kojeg proizlazi da nije pronađen financijski dosje s isplatnim listama osobnog dohotka tužitelja, potvrdom o kreditnim zaduženju i isplati dječjeg doplatka. Slijedom navedenog je zahtjev odbijen uz obrazloženje da dokazi za utvrđivanje važnih činjenica ne postoje.

8. Naprijed navedeno među strankama ovog spora nije ni sporno.

9. Sukladno članku 104. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje: ZOMO) tijela mirovinskog osiguranja vode matičnu evidenciju o osiguranicima te se podaci evidentiraju u matičnoj evidenciji na način propisan općim aktom zavoda. Prema odredbi čl. 106. st. 1. i 2. ZOMO-a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: Zavod) je obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, a podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu se naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni. U smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZOMO-a podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste se za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe određene zakonom i općim aktom Zavoda. Člankom 110. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

10. Sud je stava, a isto je u skladu i s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske navedenim u odlukama posl. br. U-III-1720/2018 od 8. lipnja 2021., kao i U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019., da ako u mjerodavnim evidencijama tijela koje je obvezno voditi evidenciju podataka nedostaju platni podaci (u konkretnom slučaju za tužitelja) za određeno razdoblje, odnosno oni nisu uzeti u obzir u obračun mirovine (koja bi prema tvrdnjama tužitelja bila viša), dokazivanje platnih podataka za sporno razdoblje, kao i to da su doprinosi isplaćeni u plaći, je na tuženiku te nije na tužitelju obveza dokazivanja platnih podataka o kojima ovisi izračun njegove mirovine, jer tužitelj, kao i drugi građani nema obvezu vođenja evidencije podataka koje obvezno prikuplja, vodi i evidentira tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo je pogrešno stavilo teret dokaza o istome na tužitelja.

11. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo upotpuniti činjenično stanje te pribaviti potrebne podatke za izračun mirovine te će u tu svrhu pozvati i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske te Vojni arhiv Ministarstva odbrane Republike Srbije, kako je to naznačeno i u dopisu Hrvatskog državnog arhiva od 21. listopada 2021., na dostavu istih. U svakom slučaju, tužitelj nesporno ima pravo na starosnu mirovinu i na temelju mirovinskog staža ostvarenog u Vojnoj pošti (duljina staža vidljiva i iz radne knjižice tužitelja, a ista među strankama nije ni sporna) najmanje prema osnovnoj plaći navedenoj u rješenju Vojne pošte od 4. ožujka 1977.

12. Postupanje javnih tijela ne smije biti na teret građana, u konkretnom slučaju tužitelja koji je u dobroj vjeri, pouzdajući se u valjano vođenje evidencija uplata mirovinskih doprinosa i platnih podataka HZMO-a, razumno očekivao "pravičan" izračun ostvarene mirovine.

13. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sud utvrđuje da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti odluku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Odnosno, u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će ponovno odlučiti o starosnoj mirovini tužitelja te donijeti novo i zakonito rješenje koje će biti doneseno u skladu s stajalištima iznesenim u obrazloženju ove presude te poštujući stavove iznesene u citiranim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske. Novo doneseno rješenje bit će sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), a obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

14. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

15. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe od 497,71 euro u iznosu kako je zatraženo, te zastupanje na ročištu od 21. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 eura, ukupno 1.497,71 euro, što uvećano za PDV od 25% na taj iznos u visini od 374,43 eura (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 1.872,14 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

16. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).