REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-376/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DO, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenog trgovačkog društva "Moneo" d.o.o. kao tužitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. srpnja 2024. broj K-374/2019- 76, u javnoj sjednici održanoj 11. ožujka 2025., u odsutnosti optuženog DO i njegovog branitelja Tomislava Štefanovića, odvjetnika iz Ivanić-Grada, a u prisutnosti opunomoćenice oštećenika kao tužitelja IO, odvjetnice iz [adresa],
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba oštećenog trgovačkog društva "Moneo" d.o.o. kao tužitelja, ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred novim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi DO je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo pronevjere, iz članka 233. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08., oštećeno trgovačko društvo "Moneo" d.o.o. je s imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu.
1.3. Primjenom članka 149. stavka 3. ZKP/08., oštećeno trgovačko društvo "Moneo" d.o.o. je dužno platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., na ime paušalne svote, u iznosu 1.000,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak vještačenja, nužne troškove optuženika i nužne troškove i nagradu optuženikovog branitelja, u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem nakon što u spis budu zaprimljeni podaci o tim troškovima.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo oštećeno trgovačko društvo "Moneo" d.o.o. putem opunomoćenice IO, odvjetnice iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opunomoćenica oštećenika kao tužitelja IO, odvjetnica iz [adresa], jer je to zahtijevala u žalbi, te optuženi DO i njegov branitelj Tomislav Štefanović, odvjetnik iz Zagreba. Sjednici je prisustvovala opunomoćenica oštećenika kao tužitelja, odvjetnica IO, a nisu pristupili optuženik i branitelj optuženika, iako su prema potvrdama o obavljenoj dostavi bili uredno obaviješteni. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.
5. Žalba je osnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Sud je označio svoje razloge na kojima zasniva odluku, a žalitelj zapravo osporava razložnost zaključaka izloženih u pobijanoj presudi, prigovarajući valjanosti ocjene prvostupanjskog suda prilikom vrednovanja vjerodostojnosti pojedinih dokaza, ali time ne iznosi argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Međutim, žalitelj opravdano dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Temeljni zaključak prvostupanjskog suda je kako nema dvojbe da je optuženik oštećeniku počinio ukupnu štetu u iznosu 146.891,00 kuna (19.495,79 eura), ali smatra da nije dokazano da bi optuženik sav taj manjak prisvojio na način opisan u optužnici. Naime, prema stavu suda prvog stupnja, nije bilo moguće utvrditi koliko novca je optuženik od igrača stvarno gotovinski primio i prisvojio, a koji dio novca se odnosi na ukucavanje iznosa u rulet-automat bez fizičkog primitka novca od igrača. S tim u vezi, prvostupanjski sud ujedno smatra nevjerojatnim da bi inkriminirane noći 27/28. siječnja 2009. stvarno bio ostvaren promet u tolikom iznosu da bi donio prihod u iznosu koji se optuženiku inkriminira da bi ga prisvojio, slijedom čega se problematizira i kvalifikacija djela jer je osnovni oblik pao u zastaru.
7.2. Ovakav stav suda prvog stupnja je s pravom doveden u sumnju žalbenim prigovorima oštećenika kao tužitelja.
7.3. Opravdano ističe žalitelj kako je prvostupanjski sud, premda je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka LO te nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića, smatrajući ih vjerodostojnima, propustio ove dokaze brižljivo i kritički vrednovati.
7.3.1. Zaključujući kako je nevjerojatno da bi inkriminiranog dana nastao iznimno velik promet, sud prvog stupnja očito smatra da nije vjerojatno niti da bi optuženik prisvojio novac upravo u inkriminiranom iznosu. Međutim, pri tomu je sud neopravdano apostrofirao primjedbu vještaka o iskazanom nerazmjeru u ostvarenom prometu inkriminiranog dana, u odnosu na podatke o ostvarenom prometu u cijelom mjesecu, iako je vještak jasno naveo kako je inkriminiranog dana nastao manjak u iznosu 146.891,00 kuna (19.495,79 eura), a utvrđeni manjak je nastao jer optuženik nije izvršio polog novca preuzetog prije aktiviranja kredita na aparatu evidentiranom pod rednim brojem 23, inventurnog broja 152. Iskazana disproporcija, sama po sebi, ujedno ne znači da utvrđeni manjak uistinu nije nastao, a pri tomu treba imati u vidu da se radi o novcu koji igrači troše u automat-klubu, na igre na sreću, u kojoj djelatnosti nije razumno tražiti proporcionalnost.
7.3.2. Izloženi proizvoljan zaključak suda ne proizlazi niti iz svjedoka LO. Naime, ovaj svjedok je iskazao kako je inkriminirane večeri bio povećan promet i kako je optuženik otprilike svakih pola sata odlazio u blindirani prostor gdje je odlagao novac, a ove je svjedokove navode sud neopravdano obezvrijedio utvrđujući kako svjedok nije naveo da bi promet bio pet puta veći. Isto tako, sud je potpuno zanemario da je ovaj svjedok naveo da bi, pod pretpostavkom da je optuženik uključivao rulet a da prethodno nije uzeo uplatu od igrača, on to spriječio jer je upravo zbog toga bio angažiran kao zaštitar.
7.3.3. Iskaz svjedoka LO je trebalo valjano dovesti u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je, pored ranije citiranog, naveo kako je za iznos utvrđenog manjka potrebno vrijeme 44 minute, a tako i da je utvrđeni manjak nastao u smjeni u kojoj je radio optuženik na poslovima operatera-blagajnika. No, ovdje svakako treba primijetiti da iz tablica sadržanih u financijsko-knjigovodstvenom vještačenju (listovi 248 i 249 spisa) proizlazi kako je za inkriminirani dan utvrđen prihod u iznosu 149.891,00 kuna, koji se odnosi na ukupan prihod za taj dan, odnosno na zbroj prihoda sa svih trideset aparata u automat-klubu gdje je optuženik bio zaposlen, kao što se i utvrđeni manjak u iznosu 146.891,00 kuna odnosi na ukupni manjak, a ne samo manjak nastao na aparatu pod rednim brojem 23, inventurnog broja 152. Pri tomu je iz tablice (list 249 spisa), koju je i prvostupanjski sud imao u vidu, vidljivo da je za taj aparat utvrđen prihod u iznosu 125.543,00 kuna, pa bi oduzimanjem stanja gotovine u "cash-box" u iznosu 2.296,00 kuna, manjak trebao iznositi 123.247,00 kuna. Ovu diskrepanciju je očito i sud prvog stupnja uočio, kada nije prihvatio da bi sav manjak nastao na aparatu pod rednim brojem 23, ali je propustio tomu posvetiti dovoljno pažnje te isto raščistiti neposrednim ispitivanjem vještaka.
7.4. Imajući u vidu navedeno, ne može se, barem za sada, prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da je optuženi DO počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
7.5. Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbe oštećenika kao tužitelja, kojom se opravdano dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred novim sucem pojedincem.
8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će imati u vidu ovo drugostupanjsko rješenje te će otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Nakon što obnovi izvedene dokaze, sud će razmotriti potrebu neposrednog ispitivanja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Darija Dumančića, radi pravilnog rasvjetljavanja svih nedoumica koje je prvostupanjski sud problematizirao prilikom donošenja zaključaka o odlučnim činjenicama. Provedene dokaze sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu. Zatim će, u kontekstu svih izvedenih dokaza, pravilno utvrditi sve odlučne činjenice koje su značajne za utvrđenje svih bitnih, kako objektivnih tako i subjektivnih, obilježja kaznenog djela. Pri tomu treba, određeno i potpuno, izložiti koje se sporne činjenice, i iz kojih razloga, uzimaju dokazanim ili nedokazanim. Osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama. Zatim će sud, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.
9. S obzirom na izloženo, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka1.
ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Velika Gorica, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
