Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1115/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-407/2021-23 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d., i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-407/2021-23 od 14. kolovoza 2024., pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku Euroherc osiguranje d.d., isplatiti tužitelju OC pobijani iznos od 479,07 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2023., do isplate te pod stavkom V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.939,03 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-1.459,96 eura od 15. prosinca 2020. do isplate

-479,07 eura od 5. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 15. prosinca 2020. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 796,33 eura od 15. prosinca 2020. do 20. rujna 2023. po stopi koja se za razdoblje od 15. prosinca 2020. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 20. rujna 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 479,07 eura od 15. prosinca 2020. do 5. rujna 2023.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 796,33 eura kao i zahtjev za isplatu iznosa od 0,06 eura sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2020. do isplate. V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.649,60 eura sa zateznim kamatama od 14. kolovoza 2024. isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke za iznos od 479,07 eura te pod stavkom V. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. U žalbi ističe da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za naknadu štete, kao ni činjenica da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 796,00 eura s naslova naknade štete. Sporno je pravo na preinaku tužbe, kao i dosuđena daljnja visina naknade štete te visina cijene jednog sata tuđe pomoći.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je 1. rujna 2020. pretrpio uslijed štetnog događaja – prometne nesreće.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) počinjenje koje tuženik veže uz odluku o troškovima postupka, pri čemu ne navodi u čemu se ta povreda sastoji.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno niti da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. ZPP jer da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se u konkretnom slučaju dopusti preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 5. rujna 2023.

8. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. veljače 2021., a prvostupanjski sud je rješenjem od 3. srpnja 2024., dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP.

10. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

11. Nadalje, čl. 191. st. 2. ZPP je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

12. Stoga, u situaciji kada je nalaz medicinskog vještaka izrađen temeljem podataka – liječničke dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, takav nalaz se odnosi na istu činjeničnu osnovu na kojoj se temelji tužba, dok je samo zahtjev povećan s obzirom na utvrđenje vještaka koje su posljedice tih pretrpljenih ozljeda u smislu povrede prava osobnosti na zdravlje tužitelja, kao i u kontekstu pretrpljene imovinske štete.

13. U konkretnom slučaju, nalaz medicinskog vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe ukoliko se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-

555/2024-2 od 12. lipnja 2024

14. Zbog toga nije u pravu tuženik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio prethodno navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

15. Također prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava i osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Vezano uz spornu visinu naknade štete, u provedenom prvostupanjskom postupku je u bitnome utvrđeno:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje prsišta i istegnuće mišića vrata,

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana te bolove slabijeg intenziteta 45 dana,

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja te sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta 28 dana,

- da je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju životna aktivnost tužitelja umanjena za 3 %,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 37 sati.

17. Pravilno je prvostupanjski sud procjenu visine štete temeljio na izloženim rezultatima medicinskog vještačenja te pravilnom primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) procijenio sve kvalifikatorne okolnosti štete, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i sve odlučne okolnosti konkretnog slučaja. Stav tuženika da bi tužitelju trebala pripasti naknada u manjem iznosu od dosuđenog suprotna je rezultatima vještačenja kao i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-5 u pogledu povećanja Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine naknade štete.

18. Ocjenjujući visinu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći prvostupanjski sud je cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP u visini od 3,98 eura po satu. Uvažavajući činjenicu da su tužitelju pomoć pružali ukućani i da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od ukupno 37 sati, pravilno je prvostupanjski sud po toj osnovi dosudio tužitelju iznos od 147,26 eura.

19. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i to za iznos od 0,06 eura.

20. Naime, uspjeh tužitelja ocjenjuje se po uspjehu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 551/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-80/2022 od 5. rujna 2023. i Rev x-254/2014 od 10. prosinca 2014.). U konkretnom slučaju, tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 5. rujna 2023. kada je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 2.735,42 eura. Nakon što je tuženik tijekom postupka djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja na način da je dana 20. rujna 2023. isplatio tužitelju iznos od 796,33 eura, tužitelj je u podnesku od 3. srpnja 2024. pokušao povući tužbu za isplaćeni iznos, no tuženik se tome usprotivio (zapisnik na stranici 388 spisa). U takvoj situaciji, iako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za navedeni iznos (stavak IV izreke presude), navedeno se ne može smatrati neuspjehom tužitelja jer je do odbijanja tužbenog zahtjeva za iznos od 796,33 eura došlo isključivo iz razloga što se tuženik nakon uplate nespornog iznosa tijekom postupka usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, a zbog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva za iznos od 0,06 eura, nisu nastali posebni troškovi, pa je odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud pravilno donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, jer se radi o odbijanju neznatnog dijela zahtjeva tužitelja.

21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

23. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I. izreke za iznos od 1.459,96 eura sa zateznim kamatama, stavak II., III. i IV. izreke) presuda suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina