Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1065/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlatku Marušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po privremenom zastupniku Ivi Kužmar-Šarić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3072/20-50 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika MC i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3072/20-50 od 17. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika MC za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 20.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- od 25.12.2009. do 29.06.2013. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- od 30.06.2013. do 31.07.2015. po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 2.441,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 17. srpnja 2024. g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stop kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 eura s pripadajućim kamatama po osnovi sklopljenog ugovora o zajmu.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se presuda može ispitati.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. st. 1. i 2. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi jer je tuženiku, čije je boravište nepoznato, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-3072/20-29 od 13. siječnja 2023., postavljen privremeni zastupnik (čl. 82. st. 1. i 2. toč. 4. ZPP), koji je u ime tuženika primio tužbu, na tužbu odgovorio i zastupao tuženika u postupku te je time tuženiku raspravljanje pred sudom.

7. Na daljnje žalbene navode valja reći da u odnosu na GC tužba nije djelomično povučena, već je nakon utvrđenja da je ona umrla prije podnošenja tužbe prvostupanjski sud pravilno u odnosu na nju rješenjem poslovni broj P-3072/20-11 od 20. travnja 2021., tužbu odbacio zbog nedostatka stranačke sposobnosti (čl. 77. i čl. 83. ZPP).

8. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Pri tome, na žalbene navode tuženika da sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge, valja reći da temeljem čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio te je saslušao svjedoke, tužitelja i pregledao priložene isprave. Iz sadržaja spisa proizlazi i da je tuženik predložio samo svoje saslušanje, no iako uredno pozvan putem privremenog zastupnika tuženik nije pristupio na ročište određeno radi saslušanja stranaka, a privremeni zastupnik je obavijestio sud o nemogućnosti stupanja u kontakt s tuženikom, slijedom čega isti i nije mogao biti saslušan.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka DC i AC i iskaza tužitelja, čije iskaze je prihvatio, te na temelju priloženog Sporazuma i presude iz kaznenog postupka poslovni broj K-371/19 utvrdio:

- da je tužitelj 2009. godine pozajmio sada pokojnoj GC i njezinom sinu MC iznos od 20.000,00 eura, s rokom vraćanja od mjesec – dva,

- da je JC pri tome imao ulogu posrednika te je upoznao tužitelja sa svojim kolegom MC i njegovom molbom da mu tužitelj pozajmi novce za poslovni projekt gradnje na otoku [adresa],

- da je JC primio novce od tužitelja i predao ih MC,

- da je u Sporazumu koji je sklopljen 29. kolovoza 2013. između JC, ZC i GC, utvrđeno da je 25. studenog 2009. tužitelj pozajmio 20.000,00 eura GC i to upravo po traženju njezinog sina EC,

- da su člankom 3. Sporazuma od 29. kolovoza 2013., stranke suglasno utvrdile da GC nije vratila pozajmljeni iznos tužitelju, kojem stoga duguje 20.000,00 eura i obvezuje se vratiti mu taj iznos najkasnije u roku od 60 dana, zaključno s danom 29. listopada 2013.,

- da su tuženik MC i njegova majka, sada pokojna GC osuđeni u kaznenom postupku radi počinjenja kaznenog djela prijevare, a u činjeničnom opisu djela opisan je upravo predmetni slučaj,

- da su kazneno odgovarali jer su u nakani da se nepripadno okoriste u većem iznosu, zatražili novac koji im je tužitelj potom pozajmio, a oni nisu ni imali namjeru vratiti ga, dovodeći tužitelja pri tom u zabludu,

- da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP),

- da tuženik, a niti njegova sada pokojna majka tužitelju nisu vratili pozajmljeni novac.

11. Na temelju prednjih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj GC i njezinom sinu MC tijekom 2009. pozajmio iznos od 20.000,00 eura, koji iznos tužitelju - zajmodavcu oni nisu vratili niti u roku, a niti protekom roka te stoga sukladno odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, naložio tuženiku isplatiti tužitelju pozajmljeni iznos.

12. U odnosu na navod tuženika iz žalbe da se kazneno pravna odgovornost razlikuje od građanskopravne odgovornosti, te da se iz kaznene presude, a niti iz priložene dokumentacije ne može utvrditi obveza tuženika prema tužitelju valja odgovoriti da je na temelju odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, u parničnom postupku, sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, odnosno parnični sud vezan je za činjenični opis događaja iz izreke kaznene presude, u dijelu u kojem se taj činjenični opis odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje. Konkretno, iz izreke presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-371/19-9 protiv GC i PC, u ovoj parnici tuženika, proizlazi, da su oni proglašeni krivim za kazneno djelo prevare iz čl. 224. st. 4. KZ što su zajedno i po prethodnom dogovoru zatražili novac od JC koji je novac ZC, ovdje tužitelja, njima predao, a oni, iako su se obvezali da će ga vratiti, to nisu učinili, već su ga zadržali za sebe.

13. Dakle, ovaj kazneni postupak vodio se zbog ponašanja tuženika u konkretnoj situaciji i u bitnom, činjenični opis kaznenog djela, u potpunosti pokriva bitne činjenice koje su važne za presuđenje u ovoj stvari, a te su, da su tuženik i njegova sada pokojna majka GC, nastupajući zajedno i po prethodnom dogovoru zatražili novac, da se radi o novcu tužitelja koji oni njemu u dogovorenom roku nisu vratili, a upravo to su činjenice iz kojih proizlazi obveza tuženika da tužitelju pozajmljeni novac vrati. Stoga, je zaključak suda drugog stupnja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 12. st. 3. ZPP.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je uz pravilnu primjenu odredbe čl.154. st. 1. ZPP.

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

16. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina