Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-758/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Požegi, protiv tužene OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, radi obvezno – isplata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-63/2023-11 od 29. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-63/2023-11 od 29. kolovoza 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Određuje se da se postupak provede pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 na ime najamnine za stan u [adresa], za razdoblje od studenog 2017. do 1. lipnja 2021. plati iznos od ukupno 2273.67 eura / 17.130,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 51.67 eura (za mjesec travanj 2018.) teku od 22. travnja 2018.

- 51.67 eura (za mjesec svibanj 2018.) teku od 28. svibnja 2018.

- 51.67 eura (za mjesec lipanj 2018.) teku od 24. lipnja 2018.

- 51.67 eura (za mjesec srpanj 2018.) teku od 22. srpnja 2018.

- 51.67 eura (za mjesec kolovoz 2018.) teku od 23. kolovoza 2018.

- 51.67 eura (za mjesec rujan 2018.) teku od 21. rujna 2018.

- 51.67 eura (za mjesec listopad 2018.) teku od 20. listopada 2018.

- 51.67 eura (za mjesec studeni 2018.) teku od 23. studenog 2018.

- 51.67 eura (za mjesec prosinac 2018.) teku od 21. prosinca 2018.

- 51.67 eura (za mjesec siječanj 2019.) teku od 25. siječnja 2019.

- 51.67 eura (za mjesec veljaču 2019.) teku od 22. veljače 2019.

- 51.67 eura (za mjesec ožujak 2019.) teku od 21. ožujka 2019.

- 51.67 eura (za mjesec travanj 2019.) teku od 20. travnja 2019.

- 51.67 eura (za mjesec svibanj 2019.) teku od 20. svibnja 2019.

- 51.67 eura (za mjesec lipanj 2019.) teku od 22. lipnja 2019.

- 51.67 eura (za mjesec srpanj 2019.) teku od 20. srpnja 2019.

- 51.67 eura (za mjesec kolovoz 2019.) teku od 23. kolovoza 2019.

- 51.67 eura (za mjesec rujan 2019.) teku od 20. rujna 2019.

- 51.67 eura (za mjesec listopad 2019.) teku od 18. listopada 2019.

- 51.67 eura (za mjesec studeni 2019.) teku od 22. studenog 2019.

- 51.67 eura (za mjesec prosinac 2019.) teku od 20. prosinca 2019.

- 51.67 eura (za mjesec siječanj 2020.) teku od 20. siječnja 2020.

- 51.67 eura (za mjesec veljaču 2020.) teku od 20. veljače 2020.

- 51.67 eura (za mjesec ožujak 2020.) teku od 19. ožujka 2020.

- 51.67 eura (za mjesec travanj 2020.) teku od 24. travnja 2020.

- 51.67 eura (za mjesec svibanj 2020.) teku od 22. svibnja 2020.

- 51.67 eura (za mjesec lipanj 2020.) teku od 18. lipnja 2020.

- 51.67 eura (za mjesec srpanj 2020.) teku od 18. srpnja 2020.

- 51.67 eura (za mjesec kolovoz 2020.) teku od 20. kolovoza 2020.

- 51.67 eura (za mjesec rujan 2020.) teku od 19. rujna 2020.

- 51.67 eura (za mjesec listopad 2020.) teku od 19. listopada 2020.

- 51.67 eura (za mjesec studeni 2020.) teku od 20. studenog 2020.

- 51.67 eura (za mjesec prosinac 2020.) teku od 19. prosinca 2020.

- 51.67 eura (za mjesec siječanj 2021.) teku od 22. siječnja 2021.

- 51.67 eura (za mjesec veljaču 2021.) teku od 19. veljače 2021.

- 51.67 eura (za mjesec ožujak 2021.) teku od 22. ožujka 2021.

- 51.67 eura (za mjesec travanj 2021.) teku od 18. travnja 2021.

- 51.67 eura (za mjesec svibanj 2021.) teku od 21. svibnja 2021.

- 51.67 eura (za mjesec lipanj 2021.) teku od 18. lipnja 2021.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Nalaže se tuženoj OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici Republici Hrvatskoj namiri troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.''

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica pobijajući ju u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Presuda nije na zakonu osnovana. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz st. 2. t. 11. čl. 354. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Presuda sadržava očigledne nedostatke jer su razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi, proturječni pa čak i nepostojeći. U točki 15. se navodi da predmetni stan koji koristi tužena koji se nalazi u [adresa] zadovoljava minimalno sanitarno-tehničke uvjete za privremeno stanovanje, a u točki 17. da je predmetni prostor nepodoban za stanovanje, pa da ne predstavlja stan u smislu čl. 2. Zakona o najmu stanova, te da taj prostor tužiteljica nije mogla davati u najam. Osim što je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, isti je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje tužiteljici naknade za korištenje nekretnine, a niti najamnine za predmetni stan. Za ovaj zaključak prvostupanjski sud nema uporište, jer nije provodio u tome smjeru dokaze u ovom postupku, već se poziva na činjenično stanje utvrđeno u drugom predmetu, koji se pred Općinskim sudom u Požegi vodio pod brojem Povrv-193/2017 protiv iste tužene OC. Uvidom u navedeni sudski spis, vidljivo je da tužiteljica Republika Hrvatska nije odbijena u tom postupku iz razloga što stan ne bi mogao se smatrati stanom u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o najmu stanova, već je tužiteljica odbijena zbog povrede odredbi materijalnog prava vezano za primjenu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U tome postupku tužbeni zahtjev nije odbijen iz razloga na koje se u ovom postupku poziva prvostupanjski sud. Osim što je pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, sud je na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo, a to se prije svega odnosi na primjenu odredbi čl. 24. st. 1. te čl. 25. st. 1. Zakona o najmu stanova. Tužiteljica Republika Hrvatska predmetni stan je stekla od Grada Požega, a tužena je ugovor o najmu stana sklopila s Gradom Požega 1. kolovoza 2007., na određeno vrijeme od 5 godina, koji ugovor je istekao 31. srpnja 2012., te tužena nakon toga nije sklopila novi ugovor. Republika Hrvatska kao vlasnik nekretnine koja je predmetom ugovora o najmu koji je najmoprimac sklopio s jedinicom lokalne samouprave, aktivno legitimirana kao vlasnik nekretnine koja je predmetom najma, iznos ugovorene najamnine potraživati od najmoprimca. Predlaže se presudu preinačiti, na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da je predmet spora zahtjev tužiteljice da se naloži tuženoj OC, na ime najamnine za stan za razdoblje od studenog 2017. do 1. lipnja 2021. isplatiti iznos od 2.273,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

6. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tužene OC, u kojoj navodi da je tužena koristila stan u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se nalazi na adresi [adresa], površine 64,89 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], sveukupne površine 50090 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te nije plaćala najamninu niti naknadu za korištenje stana za razdoblje od studenog 2017. do lipnja 2021.

- da je tužiteljica predmetni stan stekla od Grada Požege, a tužena je ugovor o najmu stana sklopila s Gradom Požega 1. kolovoza 2007., na određeno vrijeme od 5 godina, koji ugovor je istekao 31. srpnja 2012.

- da tužena nakon toga nije sklopila novi ugovor o najmu stana s Gradom Požega niti s Republikom Hrvatskom

- da je Republika Hrvatska kao pravni slijednik Grada Požega stupila u ugovorni odnos s tuženom kao najmodavac, preuzevši sva prava i obveze Grada Požege

- da stanom koji je predmet ovog postupka upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji broj klasa 943-01/14-01/38, koji je Republika Hrvatska zaključila s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom

- da su Državne nekretnine d.o.o. tuženoj redovito dostavljale uplatnice radi plaćanja najamnine, a tužena nije podmirila dugovanje niti za jedan mjesec

- da je tužena potvrdila da je točno da živi u dvije prostorije kuće koja se nalazi u [adresa]

- da tužena živi u kući koja je u ruševnom stanju, pa da najamnina ne može niti približno odgovarati zatraženom iznosu

- da je tužena istakla prigovor zastare na način da se isti odnosi na razdoblje od 23. ožujka 2018. do 18. lipnja 2021.

- da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva za razdoblje koje je u zastari i to pet najamnina što sveukupno iznosi 258,35 EUR

- da tužiteljica umjesto iznosa od 2.273,67 EUR potražuje sveukupno iznos od 2.015,32 EUR

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnica kč. br. [katastarska čestica] zgrada, dvorište i oranica površine 50090 m2

- da je nesporno da se predmetni stan na adresi [adresa] nalazi u zgradi sagrađenoj na ovoj nekretnini

- da je iz iskaza tužene utvrđeno da je u utuženom periodu živjela u dvije prostorije u kući na adresi [adresa], međutim da je kuća u ruševnom stanju, što je utvrđeno po sudskom vještaku u ranijim postupcima koji su se vodili protiv tužene po istoj pravnoj stvari

- da nije sporno da tužena u utuženom razdoblju nije plaćala najamninu niti Gradu Požegi niti tužiteljici

- da je iz iskaza tužene utvrđeno da je za kuću u [adresa] zaključila ugovor o najmu sa Gradom Požegom i njima plaćala najamninu, dok je iznosila 147,00 kuna

- da je prestala plaćati najamninu kada je Republika Hrvatska postala vlasnik i kada su najamninu podigli na 380,00 kuna

- da je u kući živjela do 2021., nakon čega se odselila te se ponovno vratila 2023.

- da je trajno odselila iz ove nekretnine 5. lipnja 2023.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužena bila posjednica stana u utuženom razdoblju na adresi [adresa], te da je vlasnik stana i zgrade u kojoj se stan nalazi tužiteljica Republika Hrvatska. Tužena je sa Gradom Požegom za taj stan imala zaključen ugovor o najmu na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno ugovor o najmu stana trajao je do 31. srpnja 2012. nakon čega tužena nije sklopila novi ugovor o najmu stana sa Gradom Požega niti sa Republikom Hrvatskom.

8. Sud navodi da je čl. 24. st. 1. Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'', broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18) propisano je da u slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog slijednika. Odredbom čl. 25. st. 1. tog Zakona propisano je da ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme će se smatrati prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

9. Prvostupanjski sud je stava da tužiteljica Republika Hrvatska s tuženom OC nije sklopila ugovor o najmu stana, te da tužena nije dužna platiti tužiteljici najamninu za korištenje predmetnog stana, a koji nesporno koristi bez zaključenog ugovora o najmu. Tužena je u utuženom razdoblju koristila stan kojeg je tužiteljica vlasnik i tužiteljičino pravo na naknadu za korištenje stana bi se moglo temeljiti na odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Nesporno je da je tužena bila nepoštena posjednica predmetnog stana u utuženom razdoblju, budući da je znala da nije vlasnica stana i da nema nikakav pravni osnov koji bi joj dao pravo da koristi stan.

10. Prvostupanjski sud smatra da ne postoji pravna osnova koja bi tužiteljicu u ovom predmetu ovlašćivala da od tužene traži plaćanje najamnine za korištenje predmetnog stana, a osim toga, sporna nekretnina je u lošem stanju, a što je utvrđeno uvidom u spis istog suda poslovni broj Povrv-193/2017 kojim je tužiteljica pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom protiv tužene radi neplaćene dospjele rate najamnine za razdoblje od listopada 2013. do travnja 2014. za predmetni stan.

11. Sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je u navedenom sudskom predmetu provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke koji je zaključio da predmetni stan koji koristi tužena i koji se nalazi u [adresa] zadovoljava minimalno sanitarno tehničke uvjete za privremeno stanovanje, a da je zgrada starija prizemnica s podrumom ispod dijela kuće i izgrađena je prije više od sto godina. Iz iskaza tužiteljice da je utvrđeno da je nekretnina bila nesigurna za stanovanje, bilo je vlažno, otpadalo je sa stropova, a u konačnici se srušio "fajerman".

12. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) stanom se smatra skup prostorija namijenjen za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni prostor nepodoban za stanovanje, čime ne predstavlja stan u smislu odredbe članka 2. Zakona o najmu stanova, tako da taj prostor tužiteljica Republika Hrvatska nije niti mogla davati u najam, a nije trpjela nikakvu štetu, niti je tužena ostvarila korist korištenjem prostora u vlasništvu tužiteljice.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje tužiteljici naknade za korištenje nekretnine niti po osnovi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da tužena nije u obvezi platiti tužiteljici naknadu za korištenje stana na ime najamnine. Budući da je tužena u postupku uspjela, a trošak postupka nije tražila, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

14. U pravu je tužiteljica kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud nije dao jasne razloge za svoju odluku. Tako sud navodi da predmetni stan koji koristi tužena, koji se nalazi u [adresa], zadovoljava minimalno sanitarno- tehničke uvjete za privremeno stanovanje, te da je predmetni prostor nepodoban za stanovanje, pa da ne predstavlja stan u smislu čl. 2. Zakona o najmu stanova, pa da taj prostor tužiteljica nije mogla davati u najam. Posebno je nejasno kako je prvostupanjski sud to utvrdio uvidom u spis istog suda poslovni broj Povrv-193/2017 kada taj spis ne prileži ovom spisu, pa se ta utvrđenja ne mogu provjeriti. Glede visine tužbenog zahtjeva navodi se da je tužiteljica umjesto iznosa od 2.273,67 EUR potraživala sveukupno iznos od 2.015,32 EUR, no odbija se tužba i tužbeni zahtjev za iznos od ukupno 2.273,67 EUR, pa i u tom dijelu postoji proturječje između obrazloženja i izreke pobijane presude.

15. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku rukovodeći se načelom da svaka stranka mora dokazati svoje tvrdnje, te će potom vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice za koju će dati jasne i valjane razloge.

17. Temeljem čl. 371. ZPP-a kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem, odnosno pred drugim vijećem, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina