Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: Pp-1364/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirjani Belamarić, uz sudjelovanje Tonke Martinović kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IO zbog prekršaja iz članka 33. do 39.toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br. 19/2022, 59/2023), a po optužnom prijedlogu Državnog Inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, Klasa: 336-02/23-01/2032, Ur. broj: 443-02-03-21-23-3 od dana 02. svibnja 2023., nakon provedene glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika i bez nazočnosti tužitelja od 11. ožujka 2025., dana 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], o sebi daje slijedeće podatke, sin pok. I i majke S, dj. Ž , sa prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1969. u [adresa], vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] u [adresa], I. šibenskog partizanskog odreda, zaposlen u Ini, oženjen, otac dvoje djece, SSS, mjesečna primanja 900 eura, plaća kredit u iznosu od 300 eura mjesečno, prekršajno nekažnjavan

I. Temeljem odredbe čl.182.toč. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22),

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u razdoblju od 01. siječnja do 21. veljače 2023. godine u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta, vrste caffe bar naziva "Garage" u Šibeniku, 1. šibenskog partizanskog odreda 1, a koji posluje u sklopu ugostiteljskog obrta [obrt] u [adresa], prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača koju je koristio u odnosnu prema potrošačima na način da je za usluge koje pruža neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine, pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura kao dana 01. siječnja 2023. kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošaču pri kupnji usluga i to:

- Kava, mpc na dan 31.12.2022. 0,93 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 1,10 eura, povećanje 18,28%

- Kava s mlijekom mala, mpc 31.12.2022. 1,06 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 1,20 eura, povećanje 13,21 %

- Kava s mlijekom velika, mpc 31.12.2022. 1,33 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 1,50 eura, povećanje 12,78 %

- Cappucino, mpc 31.12.2022. 1,33 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 1,50 eura, povećanje 12,78 %

- Čaj, mpc 31.12.2022. 1,19 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 1,40 eura, povećanje 17,65 %

- Coca cola 0,25 l, mpc 31.12.2022. 2,52 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 2,60 eura, povećanje 3,17 %

- Travarica 0,03 l, mpc 31.12.2022. 1,59 eura, mpc od 01.01. do 19.01.2023. 1,60 eura, povećanje 0,63 %

dakle, da se koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom.

Da bi dakle postupio protivno odredbi čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 149.st. 1. toč. 49. u svezi sa st. 3. istog Zakona.

II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Šibeniku.

Obrazloženje

1. Državni Inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], Klasa: 336- 02/23-01/2032, Ur. broj: 443-02-03-21-23-3 od dana 02. svibnja 2023., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika IO zbog prekršaja opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je pozvan na glavnu raspravu za dan 22.studenog 2024. godine, kad je i ispitan. Pozivu za ispitivanje nije se odazvao tužitelj ni svjedokinja SO, viša inspektorica rada, već su svoj izostanak opravdali telefonskim pozivom.

3. Dana 11. ožujka 2025. godine pred ovim sudom održana je glavna rasprava u nazočnosti okrivljenika i bez nazočnosti tužitelja (čl. 167.st. 3. Prekršajnog zakona).

3. Na glavnoj raspravi dana 11. ožujka 2025. okrivljenik IO je izjavio da u cijelosti ostaje pri svom ranijem iskazu kojeg je dao na dan 2. studenog 2022.

3.1. Pročitan je iskaz okrivljenika te je utvrđeno da je isti izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti. On da je vlasnik ugostiteljskog objekta, caffe bara "Garage", koji posluje u sklopu ugostiteljskog obrta [obrt] u [adresa]. Smatra da se nije koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom prema potrošačima iako je istina povećao cijene usluga od 01. siječnja 2023. kad je kao službena valuta u RH uveden Euro. Da je bio prisiljen povećati cijene svojih usluga, jer su dobavljači dizali cijene, pa evo i sada u ovom momentu kava je na svjetskom tržištu poskupila 40% pa da će ponovno morati dignuti cijenu kave. Inače drži manje cijene od ugostiteljskih objekata u [adresa] jer je njegov caffe bar u jednom kvartu. Istina je da je povećao maloprodajne cijene usluge kao što je navedeno u OP-u kao npr. Kavu je prodavao po cijeni od 0,93 eura na dan 31.12.2022., a u vremenu od 01.01. - 19.01.2023. povećao je cijenu na 1,10 eura, kavu s mlijekom malu je prodavao po cijeni 1,06 eura, a nakon uvođenja eura 1,20 eura itd. Kod njega u nadzoru bila je turistička inspektorica koja je u međuvremenu dala otkaz. Također ta ista inspektorica zvala ga je telefonom odnosno vršila je kontrolu otklanjanja nepravilnosti te ga je pitala je li vratio cijene na stare. On da ju je telefonom obavijestio da je vratio maloprodajne cijene usluga dana 21.02.2023. na cijene koje su bile na snazi 31.12.2022. Smatra da je time otklonio nepravilnosti koje je inspektorica utvrdila nadzorom od 08. veljače 2023.

4. U dokaznom postupku na glavnoj raspravi provedeno je dokaz ispitivanjem svjedokinje SO, više tržišne inspektorice rada.

4.1. Svjedokinja ŽO je na zapisniku o ispitivanju svjedoka izjavila da u cijelosti ostaje pri navodima optužnog prijedloga kojim okrivljenika terete da je postupao odnosno koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33 do 39.toč. 3. Zakona o zaštitama potrošača jer je neopravdano povećao cijene nakon 31.prosinca 2022. koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023. kao službene valute pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj pa se na taj način koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom. Povećao je cijene usluga navedene u optužnom prijedlogu kao npr. kava, kava s mlijekom mala, capuccino, čaj i dr. u postocima navedenim u optužnom prijedlogu.

5. Nakon što je upozoren da ima pravo predložiti izvođenje dokaza, okrivljenik je izjavio da nema dokaznih prijedloga.

6. U završnom govoru okrivljenik je predložio da ga sud oslobodi optuže jer smatra da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.

7. Obrana okrivljenika je osnovana. Okrivljenik se branio da je bio prisiljen povećati cijene svojih usluga jer su dobavljači dizali cijene, te da je on vratio maloprodajne cijene usluga dana 21.02.2023. na cijene koje su bile na snazi 31.12.2022.

8. Međutim, neovisno od obrane okrivljenika sud je našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret onako kako se okrivljeniku stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

9. Naime, člankom 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Nadalje, odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je slijedeće:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:- zavaravajuća poslovna praksa i - agresivna poslovna praksa.

9.1. Člankom 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dok okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

Nadalje, stavkom 3. navedenog članka Zakona o zaštiti potrošača je propisano da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

Sukladno članku 6. Direktive, poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

9.2. Člankom 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9.3. Člankom 39. stavkom 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

10. Iz navedenih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji za postojanje agresivne poslovne prakse u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, potrebno ispuniti slijedeće uvjete: da je trgovac uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem (iskorištavajući specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušavaju potrošačevo prosuđivanje na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio) naveo potrošača ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio.

11. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja u optužnom prijedlogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača jer da bi bio počinjen prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača u činjeničnom opisu mora biti opisana poslovna praksa koju navodno primjenjuje okrivljenik te moraju biti naznačena obilježja koja tu poslovnu praksu čine nepoštenom.

12. U okolnostima konkretnog predmeta, u kojima je sud vezan elementima nepoštenosti koje je naznačio tužitelj, stav je ovog suda da povećanje cijena uslijed promjene službene valute plaćanja, samo po sebi, ne predstavlja nedopušten utjecaj na potrošača za koji je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, uvođenje eura nije nesretna okolnost u smislu članka 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača koja bi bila tolikog značenja da je mogla umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuje. Naime, promjena službene valute plaćanja, pored pripremnih radnji koje su obavljene prije službenog uvođenja eura i na samom početku njegove uporabe, ne predstavlja okolnost koja bi kao takva mogla umanjiti sposobnost prosječnog potrošača da razumno rasuđuje i da primijeti povećanje cijena, pogotovo kod obveze dvojnog iskazivanja cijena, ako koja obveza je postojala prije i nakon 1. siječnja 2023., odnosno u konkretnom slučaju, u inkriminiranom razdoblju.

13. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržano u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga odlučne činjenice moraju biti nužno navedene u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom djelo nije prekršaj.

14. Radi toga je, a sukladno odredbi čl.182. toč. 1 Prekršajnog zakona, okrivljenika valjalo osloboditi optužbe.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140.st.2. Prekršajnog zakona.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025.

Zapisničar

Sudac

Tonka Martinović

Mirjana Belamarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i osobe iz članka 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka u roku od osam dana po primitku presude, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku: IO, [adresa]

2. Tužitelju

3. U spis