Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-219/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po punomoćnicama EK i EKF, dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja EKF i punomoćnika tuženika odvjetnika Vladimira Slunjski, na ročištu radi objave i uručenja odluke, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 12.064,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.08.2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.199,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 90.900,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 28. svibnja 2008. smrtno stradao osiguranik tužitelja DK kao suvozač u teretnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika.

1.2. Tužitelj navodi da je uslijed smrti osiguranika, koja je u direktnoj uzročno- posljedičnoj vezi s povredama zadobivenim u navedenoj nesreći, članovima obitelji pok. DK priznato pravo na obiteljsku mirovinu čime je za tužitelja nastala šteta koju je tuženik dužan podmiriti sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

1.3. U tužbi se navodi da je tuženik u mirnom postupku tužitelju podmirio štetu za razdoblje isplate mirovinskih primanja članovima obitelji od 29. svibnja 2008. do zaključno 31. prosinca 2011., a za nastavno razdoblje do zaključno 31. svibnja 2016. tužitelj je vodio sudski postupak u predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu broj P- 218/2016.

1.4. Budući da se obiteljska mirovina CK, udovici pok. osiguranika DK, isplaćuje i nakon 31. svibnja 2016., tužitelj tužbom od tuženika potražuje naknadu štete za isplaćene mirovine u razdoblju od 1. lipnja 2016. do zaključno 30. travnja 2020. Navodi se da je prema obračunu isplaćenih svota obiteljske mirovine od 20. svibnja 2020. (koja ima snagu javne isprave) na ime obiteljske mirovine Zavod za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 30. travnja 2020. isplatio 90.900,95 kn, a u ranije provedenom postupku utvrđena je isključiva odgovornost vozača vozila osiguranog kod tuženika te je tužitelj štetu obračunao u punom iznosu s pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13 – 115/18) i to u iznosu od 90.900,95 kn, koji iznos potražuje od tuženika s pozivom na odredbe čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Tuženik je kao nespornu činjenicu priznao da se 28. svibnja 2008. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode kod tuženika imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.

2.2. Tuženik osporava da bi za predmetnu nesreću bio odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika pa time osporava i svoju odgovornost za naknadu štete tužitelju. Tuženik navodi da je u predmetnoj nesreći sudjelovalo više vozila, a osiguranik tužitelja je sudjelovao kao suvozač u jednom od vozila, no, tužitelj u ovom predmetu nema svojstvo treće osobe pa se odgovornost za štetu utvrđuje po načelu krivnje. S obzirom na dinamiku nastanka prometne nesreće, lokalitet, karakter i težinu ozljeda osiguranika tužitelja, tuženik navodi da je za zaključiti da isti nije bio vezan sigurnosnim pojasom čime je postupio protivno odredbama čl. 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog toga je isti smrtno stradao i nastala je šteta koja je predmet ovog postupka. Tuženik osporava i iz tog razloga odgovornost za štetu te ističe prigovor isključenja odgovornosti iz čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima navodeći da je šteta nastala isključivo (protupravnom) radnjom oštećenika, ovdje osiguranika tužitelja.

2.3. Tuženik navodi da je nesporno da tužitelj naknadu štete od tuženika potražuje po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Navodi da obveze i prava tuženika koja proizlaze iz te vrste ugovora o osiguranju su regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu koji je u primjeni od 1. siječnja 2006. i mjerodavno pravo koje treba primijeniti u ovom sporu je navedeni Zakon, što znači da predmet spora treba raspraviti s aspekta čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2.4. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti pozivom na odredbu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navodi da se u konkretnom slučaju potražuje iznos obiteljske mirovine zbog ozljede na radu pa nema razlike u vidu štete iz čl. 27. st. 3. citiranog Zakona i nije nastupila stvarna šteta. Tuženik navodi da obveza društva osiguranja postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, a tužitelj svojim osiguranicima plaća manju mirovinu nego što bi iznosila mirovina da je pokojni osiguranik umirovljen zbog ozljede na radu i ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju. Tuženik navodi da može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

2.5. Tuženik navodi da tužitelj potražuje naknadu štete nastale u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 30. travnja 2020. kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu pa u ovom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 27. citiranog Zakona, koji je lex specialis te se pogrešno tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

2.6. Tuženik osporava da bi osiguranici tužitelja kroz cijeli utuženi period imali pravo na isplatu obiteljske mirovine.

2.7. Tuženik osporava i visinu štete te osporava i tužiteljeve obračune mirovine.

2.8. Navodi da tužitelj ni u kom slučaju nema pravo od tuženika potraživati puni iznos mirovine.

2.9. Tuženik navodi da iz dopisa tužitelja od 20. svibnja 2020. nije vidljivo na što se odnose iznosi za koje se tvrdi da su plaćeni, a ako se isti odnose na paušalne troškove i slično tužitelj ih nema pravo potraživati od tuženika. Tuženik osporava i isplate iznose mirovina i navodi da iz priložene dokumentacije nije moguće zaključiti kada bi i u kojim iznosima mirovina bila isplaćivana.

2.10. Tuženik ističe i prigovor zastare tražbine tužitelja s pozivom na trogodišnji rok zastare te navodi da je s obzirom na dan podnošenja tužbe dio potraživanja tužitelja u zastari.

2.11. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata i navodi da bi iste u slučaju osnovanosti zahtjeva mogle teći isključivo od presuđenja.

3. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 9. listopada 2020. tužitelj navodi da je u provedenom postupku poslovni broj P-218/2016 utvrđeno da se kao mjerodavno pravo trebaju primijeniti odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis, prema kojima tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, pri čemu naknadu stvarne štete, između ostalog, predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu pa se tuženik pogrešno poziva na primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te tužitelj smatra da pravna osnova spora nisu odredbe čl. 27. navedenog Zakona, već odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

3.1. Tužitelj navodi da je u predmetu P-218/2016 sud utvrdio da je za štetu koju je pretrpio tužitelj isključivo odgovoran vlasnik vozila osiguranog kod tuženika (odnosno tuženik kao osiguravatelj).

3.2. Navodi da su mirovine priznate i određene upravnim rješenjem te se redovno (temeljem općih akata) usklađuju elektroničkom obradom podataka za sve umirovljenike i bez donošenja posebnih rješenja o redovnom povećanju mirovina, a priloženim obračunom isplaćenih svota obiteljske mirovine u konkretnom slučaju se potvrđuju podaci iz financijskih baza podataka Zavoda za mirovinsko osiguranje.

3.3. Tužitelj navodi da je prigovor zastare neosnovan.

4. Podneskom od 11. siječnja 2021. tužitelj je naveo da povisuje tužbeni zahtjev za naknadu štete za nastavno razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 17.296,72 kn. Tuženik se je protivio preinaci tužbe. Rješenjem od 27. ožujka 2023. riješeno je da se tužitelju ne dopušta preinaka tužbe prema podnesku od 11. siječnja 2021. odnosno povišenje tužbenog zahtjeva za iznos od 17.296,72 kn za naknadu štete za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. , jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 3. ZPP-a. Punomoćnici stranaka priznali su pravomoćnost navedenog rješenja na ročištu 11. veljače 2025. godine.

5. Rješenjem broj P-219/2020-17 od 26. veljače 2021. odbijen je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari i to je rješenje postalo pravomoćno.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitan je spis predmeta Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2016 i spis HZMO Područni ured Koprivnica broj: 32359, pročitane su priložene isprave: Izvješće PU Zagrebačke II. Postaja prometne policije broj 511-19-45/3-K-49/2008 od 16. srpnja 2008. (str. 4-9), dopis (str. 10), prijava o ozljedi na radu (str. 11-14), Rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici broj spisa 0032359 od 3. rujna 2008. (str. 15-18), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici broj spisa 32359 od 10. listopada 2013. (st. 19-20, 417- 418), Presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-218/2016-32 od 16. ožujka 2018. (str. 21-31), Presuda i rješenje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2796/18-3 od 24. siječnja 2020. (str. 32-37), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-X-386/18-2 od 29. siječnja 2020. (str. 38-42), obračun isplata na teret HZMO od 20. svibnja 2020. (str. 43), pročitani su prilozi tužitelja (str. 60-67, 68- 71), pročitani su prilozi tuženika (str. 81-83, 84-88, 89-92, 93-98, 99-103), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 121-135), obračun isplata na teret HZMO od 5. siječnja 2021. (str. 136), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 137-139, 140-146, 147-151, 152-154, 155-162, 163-168, 169), izvršen je uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-324/08 od 3. studenog 2009. (str. 178-182) i pročitan dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2021. (str. 177), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 204-257), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 275-412), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 419-429), dopis HZZO od 14. travnja 2023. (str. 432), dopis Porezne uprave, PU Koprivnica, Ispostava Križevci, s potvrdama o visini dohodaka i primitaka (str. 433-453), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Sanji Pernjak te je pročitan nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka od rujna 2024. (str. 468-475) i dopuna nalaza i mišljenja vještaka od siječnja 2025. (str. 507-512) te je vještak saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 515-516).

6.1. Nije provedeno kombinirano prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje radi ekonomičnosti postupka. Budući da iz činjenica utvrđenih financijskim vještačenjem i ostalim provedenim dokazima proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan, nije bilo ekonomično provoditi vještačenja na okolnost dinamike štetnog događaja i posljedica nevezivanja sigurnosnim pojasom osiguranika tužitelja odnosno je li osiguranik tužitelja pridonio ozljeđivanju i smrtnom ishodu u predmetnoj prometnoj nesreći koja se dogodila 28. svibnja 2008. godine.

7. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8. ZPP- a presuđeno je kao u izreci.

8. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu novčanog iznos koji tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja, s pozivom na odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), i to kao regresni zahtjev za isplate koje je tužitelj izvršio po osnovu obiteljske mirovine u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 30. travnja 2020. članu obitelji tužiteljevog osiguranika pok. DK, čija je smrt u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s povredama koje je zadobio u prometnoj nesreći koja se dogodila 28. svibnja 2008. .

10. Između stranaka je bilo sporno je li osiguranik tužitelja nevezivanjem sigurnosnim pojasom uzrokovao nastanak štetnog događaja odnosno je li smrtno stradao u prometnoj nesreći zbog navedene činjenice i zbog toga je nastala tužiteljeva obveza na isplatu obiteljske mirovine članovima obitelji tužiteljevog osiguranika.

11. Nesporno je utvrđeno da se 28. svibnja 2008. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nesreće kod (prednika) tuženika imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.

12. Utvrđeno je da je zbog predmetne prometne nesreće vođen kazneni postupak protiv okrivljenika GK, koji je u vrijeme štetnog događaja upravljao vozilom osiguranim kod (prednika) tuženika i u kojem se je osiguranik tužitelja DK nalazio na mjestu suvozača.

12.1. Čitanjem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ks- 324/2008 od 3. studenog 2009. utvrđeno je da je okrivljenik GK proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće opisano po čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona odnosno iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa i tako ugrozio promet da je izazvao nesreću kojom je prouzročena smrt jedne osobe, na način da je 28. svibnja 2008. u Zagrebu upravljajući teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] sjevernim kolnikom autoceste A1 desnom prometnom trakom od istoka prema zapadu protivno čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio držati potrebni razmak krećući se iza drugog vozila tako da ne ugrožava sigurnost prometa pa je u kočenju i izbjegavanju naleta na teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LK, koji se kretao ispred njega istom prometnom trakom u istom smjeru, prednjim desnim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi dio teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji je od naleta odbačen u desno te je došlo do prevrtanja vozila i naleta na žičanu ogradu, a teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka] se nastavio nekontrolirano kretati u smjeru zapada i zaustavio se uz sjeverni rub kolnika kojom prilikom je DK, suvozač iz teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo, a LK je također zadobio tjelesne ozljede.

13. Nesporno je utvrđeno da je u predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu broj P- 218/2016, proveden je postupak po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, radi naknade štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od od 1. siječnja 2012. do 30. rujna 2013. i od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2016. godine.

12.1. U navedenom predmetu je Presudom broj P-218/2016-32 od 16. ožujka 2018. u točki I. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a u točki II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka, a povodom tužiteljeve žalbe Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2796/2018-3 od 24. siječnja 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i u pobijanom dijelu točke II., a rješenjem je tužiteljeva žalba protiv dijela točke II. odbačena kao nedopuštena. Iz obrazloženja presude proizlazi da je ostala sporna visina tužbenog zahtjeva te je primjenom pravila o teretu dokazivanja sud zaključio da tužitelj tu činjenicu nije dokazao pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

14. Nije sporno da je osiguranik tužitelja DK smrtno stradao u predmetnoj prometnoj nesreći, zbog čega je tužitelj članovima njegove obitelji priznao pravo na obiteljsku mirovinu.

15. Sud je vezan rješenjima koja su donijeta u upravnom postupku u pogledu uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i priznavanja prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji osiguranika tužitelja.

16. Tuženik nije osporavao uzročno-posljedičnu vezu između predmetne prometne nezgode i smrti osiguranika tužitelja te posljedično priznavanja prava na obiteljsku mirovinu CK, udovici pokojnog tužiteljevog osiguranika DK.

17. Nije sporno da je tužitelj rješenjem Klasa: UP/I-140-03/08-01/03300739825, Urbroj: 341-08-05/3-08-011297, broj spisa 0032359, od **.**.2008. CK, rođenoj **.**.1961., udovici umrlog osiguranika DK i djetetu DK, priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 28. svibnja 2008. u iznosu od 1.131,72 kn mjesečno, s tim da je riješeno da će se umjesto te mirovine isplaćivati najniža mirovina u iznosu od 1.742,76 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2008. mirovina se određuje prema novoj aktualnoj vrijednosti mirovine i iznosi 1.813,30 kn mjesečno, a isplata mirovine pripada korisniku počevši od 29. svibnja 2008. te će se mirovina isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag.

17.1. Pravo na obiteljsku mirovinu CK i DK priznato je na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05 i 79/07). Nesporno je utvrđeno da je citirano rješenje pravomoćno.

17.2. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u

Koprivnici, Klasa: UP/I-140-03/13-01/OB:03300739825, Urbroj: 341-08-05/3-13- 011148, broj spisa 0032359, od 10. listopada 2013. riješeno je da korisniku obiteljske mirovine DK prestaje pravo na obiteljsku mirovinu s danom 31. kolovoza 2013., a korisnici obiteljske mirovine CK određuje se počevši od 31. kolovoza 2013. obiteljska mirovina u iznosu od 1.716,83 kn mjesečno.

18. Tuženik je osporavao novčani iznos koji je tužitelj isplatio CK u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2016. do 30. travnja 2020. s osnova obiteljske mirovine.

19. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava.

20. Prema stajalištu tužitelja u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u trenutku nastanka štete odnosno isplate mirovine, dok tuženik smatra da se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

21. Tužitelj smatra da ima pravo potraživati od tuženika puni iznos koji je na temelju priznatog prava na obiteljsku mirovinu isplatio CK, udovici svojeg osiguranika DK. Tužitelj navodi da obveza tužitelja na isplatu mirovinskih primanja – obiteljske mirovine koja za tužitelja predstavlja štetu proizlazi iz Zakona o mirovinskom osiguranju te tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od osiguravajućeg društva prema članku 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

22. Tuženik navodi da su njegove obveze i prava regulirane Zakonom o obveznom osiguranju u prometu i tuženik može odgovarati samo u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju te načinu utvrđivanja obveze društva za osiguranje pa obveza tuženika postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila povreda na radu.

23. Sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) jer je u konkretnom slučaju tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja te odgovara prema odredbama obveznog osiguranja u prometu koje je normirano odredbama ZOOP pa se obveznopravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama ZOOP i tuženik odgovara u okviru odredbi ZOOP i ugovora o obveznom osiguranju sklopljenog sa svojim osiguranikom. Stoga je visinu eventualne štete za tužitelja trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP kao specijalnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

24. Prema odredbi čl. 27. ZOOP i to stavka 1. društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a prema stavku 2. stvarna šteta u smislu stavka 1. citiranog članka Zakona je, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine sukladno stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

25. Nije sporno da za utuženo razdoblje i s utuženog osnova tuženik nije ništa isplatio tužitelju.

26. Tuženik je osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

27. Tužitelj je dostavio u spis obračun novčanih davanja za utuženo razdoblje, a tuženik je osporavao isplate prema ispravama koje je dostavio tužitelj.

28. Stoga je tijekom postupka radi utvrđenja relevantnih činjenica na prijedlog stranaka provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Sanji Pernjak iz Koprivnice.

28.1. Vještačenje je provedeno radi utvrđenja iznosa koji je isplatio tužitelj s osnova obiteljske mirovine CK (udovici pokojnog osiguranika DK) za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 30. travnja 2020. iskazano po mjesecima te postoji li razlika između obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio CK u navedenom razdoblju i pretpostavljene obiteljske mirovine koju bi tužitelj istoj isplatio u tom razdoblju da je razlog isplate obiteljske mirovine ozljeda na radu.

29. Iz nalaza vještaka Sanje Pernjak i sadržaja priloženih isprava proizlazi da je uzrok smrti osiguranika tužitelja DK ozljeda na radu, kako je to navedeno u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa: UP/I-140-03/08- 01/03300739825, Urbroj: 341-08-05/3-08-011297, broj spisa 0032359, od 3. rujna 2008. godine.

30. Prema nalazu i mišljenju vještaka Sanje Pernjak proizlazi da je u razdoblju od 1. lipnja 2016. do **.**.2020. CK tužitelj isplatio na ime obiteljske mirovine iznos od 90.900,95 kn/12.064,63 eura (preračunato po službenom tečaju konverzije za 1 EUR = 7,53450 HRK) s tim da je vještak u rekapitulaciji isplaćene obiteljske mirovine u točki 3. nalaza Tablica br. 6 prikazao iznose isplaćene obiteljske mirovine po godinama.

31. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i neproturječan.

31.1. Tužitelj nije imao prigovora u pogledu dijela nalaza vještaka kojim je utvrđen iznos koji je tužitelj isplatio s osnova obiteljske mirovine korisnici CK za utuženo razdoblje, a u odnosu na drugi dio nalaza navodi da ne može biti razlike između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i obiteljske mirovine koja bi se isplaćivala da je uzrok smrti osiguranika ozljeda na radu, a isto je prihvatio i tuženik.

32. Vještak je u dopuni nalaza od siječnja 2025. izradila obračun pretpostavljene invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, no u konkretnom slučaju nema osnova da se tužiteljeva tražbina utvrđuje na temelju takvog obračuna te isti nije relevantan za ovaj postupak.

33. U smislu odredbi čl. 219. ZPP-a teret dokaza da je u konkretnom slučaju tužitelj pretrpio štetu isplatom obiteljske mirovine je na tužitelju.

34. Prema ocjeni suda, u smislu odredbi čl. 27. ZOOP tužitelj bi trpio štetu da je u utuženom razdoblju isplaćivao obiteljsku mirovinu u iznosu koji je veći od iznosa koji bi tužitelj isplaćivao s osnova mirovine zbog ozljede na radu, no u konkretnom slučaju je uzrok smrti osiguranika tužitelja ozljeda na radu.

35. Budući da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u smislu odredbi čl. 27. ZOOP, kako je to naprijed obrazloženo, proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan te je primjenom citiranih odredbi ZOOP i čl. 219. ZPP-a sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

36. Da je sud u konkretnom slučaju utvrdio da je tužiteljeva tražbina osnovana, sud bi povodom tuženikovog prigovora zastare utvrdio da je dio tužiteljeve tražbine u zastari i to za potraživanja koja se odnose na isplatu naknade štete za iznose mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja do 30. srpnja 2017. godine, s obzirom na činjenicu da je predmetna tužba podnijeta 31. srpnja 2020. te primjenom zastarnog roka od tri godine od nastanka štete odnosno isplate pojedinog iznosa mirovine u smislu odredbi čl. 165. st. 1. ZMO u vezi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

37. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

38. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

39. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 199,08 eura, a odnose se na predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

40. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 2.199,08 eura, a odnose se na predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura te nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 2. prosinca 2020., 22. siječnja 2021., 27. ožujka 2023. i 11. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 26. studenog 2020., 21. siječnja 2021. i 1. listopada 2024. (očitovanje na nalaz vještaka), u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 400,00 eura (Tbr. 46.), prema priloženom troškovniku (str. 513) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).

40.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe od 3. ožujka 2021. jer je odbijena tuženikova žalba protiv rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 23. veljače 2023., jer u tom podnesku tuženik ponavlja ranije iznijete navode.

41. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u cijelosti.

42. Tuženiku je na dosuđeni iznos parničnih troškova dosuđena zakonska zatezna kamata od dana presuđenja do plateža primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

43. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Koprivnici, 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2. Odvjetnik Vladimir Slunjski, Varaždin