Poslovni broj P.931/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužiteljice SO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici HO, protiv tuženika RO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici IO, radi Obvezno - poništenje/pobojnost, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 05.veljače 2025. godine, u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 11.ožujka 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Poništava se Ugovor o ortakluku u zajedničkom obavljanju obrta ovjerenog od strane javnog bilježnika Ante Lozančića pod brojem OV-

6417/2022 od 11. studenog 2022. godine."

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1000,00€ uvećano za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekuće od 11.ožujka 2025 do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 29.kolovoza 2023.g., tužiteljica navodi kako je s tuženikom u braku od 2012. Problemi u njihov braku počeli su početkom listopada 2022. godine, točnije 08. listopada 2022. godine kada se tužiteljica vratila sa vikend izleta kojeg je provela sa djecom kad je tuženik bez ikakvog povoda inscenirao svađu, nakon čega je otišao iz zajedničkog i stana i prekinuo svu komunikaciju s tužiteljicom.

Nakon što joj se nije javljao gotovo mjesec dana, tuženik se obratio tužiteljici i tražio je da sklope Ugovor o ortakluku o zajedničkom obavljanju obrta, a koji obrt je do tada bio u isključivom vlasništvu tužiteljice.

Tuženik je tužiteljici isto obrazložio na način da se osjeća nesigurno jer je obrt njezino vlasništvo, da ga prijatelji zbog toga ismijavaju i da mu se izruguju zbog toga, te da bi ga zadovoljilo rješenje tog problema na način da sklope ugovor o ortakluku nakon čega će se on bolje osjećati i vratiti živjeti s njom i djecom.

Tužiteljica je nakon takvog obrazloženja, smatrajući da je to uzrok nezadovoljstva tuženika i problem u njihovom odnosu, a radi očuvanja braka, sa tuženikom sklopila Ugovora o ortakluku dana 11. studenog 2022. godine te su ga tada i ovjerili kod javnog bilježnika Ante Lozančića pod brojem OV-6417/2022.

Nakon sklapanja tog Ugovora, tuženik se nije vratio živjeti sa tužiteljicom, već je štoviše nastavio ignorirati, blokirao je komunikaciju s njom preko mobitela te joj potom u veljači 2023. godine obznanio da želi razvod. Nakon prvobitnog šoka, tužiteljica je doznala da tuženik održava izvanbračnu vezu sa drugom ženom i to još prije listopada 2022. godine, te da je u listopadu, netom prije nego što je izmanipulirao da sklopi Ugovor o ortakluku, sa tom drugom ženom boravio u [adresa] te išao na izlete.

S obzirom da je [obrt] bio u isključivom vlasništvu tužiteljice, na ovaj način koji predstavlja prijevaru, tuženik se pokušao osigurati da se sva dobit od obrta koja se ostvari u 2023. godini i kasnije dijeli i njemu, jer u protivnom, kako je njihova bračna zajednica prestala njegovim odlaskom u listopadu 2022. godine, ta dobit nije mogla predstavljati njihovu bračnu stečevinu.

S obzirom da je pri sklapanju tog Ugovora postojala tužiteljičina mana volje jer je tuženik namjernim, nepoštenim i nesavjesnim ponašanjem prevario te naveo da sklopi predmetni Ugovor, isti je pobojan pa tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka, prihvati tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovaj sud dana 07.studenog 2023.g. tuženik navodi kako se protivi tužbi kao neosnovanoj u cijelosti. Ističe kako su navodi tužbe u pretežitom dijelu neistiniti, a sve i kad to ne bi bili iz istih svejedno ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Tuženik je samostalno osnovao predmetni obrt 2010., sve prije zasnivanja bračne zajednica s tužiteljicom pa se radi o njegovom vlastitoj imovini koju je imao prije braka. Naknadno su stranke odlučile zajednički kao bračni drugovi obavljati obrt sve to bez obzira na čije ime se vodi. Tako su zaključenjem osporavanog ugovora uskladile stvarno stanje vlasništva predmetnog obrta.

Prilikom zaključenja predmetnog ugovora, tužiteljica je bila pri zdravoj svijesti, a sama niti ne tvrdi drugačije, a iz priloženih okolnosti je razvidno kako kod tuženika nije postojalo prijevarno postupanje obzirom da su parnične stranke od osnutka obrta suvlasnici istoga. Tuženik je svojim radom i zalaganjem postavio i pokrenuto predmetni obrt, te je njegov doprinos u poslovanju neupitan, a svakako već od doprinosa tužiteljice. Tuženik smatra kako ova tužba predstavlja pokušaj tužiteljice da tuženiku otme ono što mu po zakonu pripada te svu dobit zajedničkog obrta zadrži za sebe.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravnorelevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to: Ugovor o ortakluku sklopljen dana 11.studenog 2022. (list spisa 3- 7), izvadak iz obrtnog registra Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more DNŽ od dana 03.07.2023. (list spisa 19-20), rješenje Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more DNŽ, Klasa: UP/I-311-02/22-01/1867, Urbroj:2117-08/10-22-2 od 14.12.2022. (list spisa 21-22), saslušana je svjedokinja SOP (list spisa 42-44) te je proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 28-30).

3.1. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem provedenih dokaza i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

3.2. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je da tužbeni zahtjev osnovan.

4.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za poništenje ugovora o ortakluku u zajedničkom obavljanju obrta zbog postojanja mane volje na strani tužiteljice, sukladno čl.284 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO).

5. Odredba članka 284. st.1 i st.2. ZOO-a propisuje da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete.

6. Među parničnim stranaka nije sporno da je obrt [obrt] osnovao tuženik. Dalje, je iz izvadka obrtnog registra Dubrovačko neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more od 03.07.2023.g., koji je javna isprava, razvidno da je obrt osnovan 05.srpnja 2010.g.te da je počeo s obavljanjem djelatnosti 27.07.2010.g. Nije sporno da su parnične stranke sklopile brak 2012. godine i da je tuženik nakon sklapanja braka vlasništvo obrta prenio na tužiteljicu kao i da su parnične stranke 11.studenoga 2022.g. sklopile ugovor o ortakluku o zajedničkom obavljanju obrta [obrt].

6.1. Sporno je da li je tuženik, postupajući s prijevarom naveo tužiteljicu na sklapanje ugovora o ortakluku u zajedničkom obavljanju obrta te posljedično tome da li ispunjeni zakonski uvjeti za poništaj navedenog ugovora.

6.2. Saslušane su parnične stranke te je tužiteljica SO izjavila je obrt [obrt] osnovao tuženik prije sklapanja njihovog braka, te je tuženik malo nakon sklapanja braka, misli 2013.g., taj obrt prebacio na njeno ime. Razlog tome je bio da bi plaćao manju alimentaciju za dvoje djece iz prijašnjeg braka. Rije je o obrtu koji radi sezonski, odnosno od 01.05. do 31.listopada, a bavi se iznajmljivanjem jet ski-a, pedalina, kanua te aqua parkom. Sve do 2022.g. obrt je bio isključivo na imenu tužiteljice, te je te godine negdje u listopadu tuženik inscenirao svađu i tražio od tužiteljice da u obrt uključi i njega kao partnera. Tužiteljica je na to pristala jer je smatrala da će na taj način riješiti bračne nesuglasice koje je tuženik pravdao izrugivanjem prijatelja činjenicom što je taj obrt bio isključivo na njeno ime, a ne na njemu. Krajem studenog su tužiteljica i tuženik otišli kod knjigovođe, ŠO, koja je po njihovim uputstvima sastavila ugovor o ortakluku, na koji način je tuženik uključen kao partner. Tužiteljica naglašava da u tom ugovoru postoji klauzula da on ne može samostalno i bez tužiteljičinog dopuštenja raspolagati novcima i imovinom ili bilo koga zaposliti. Nakon što su zaključili ovaj ugovor, tuženik se odselio te je tužiteljica naknadno saznala da je on bio u vezi sa drugom ženom i ranije, odnosno da je ta veza trajala i prije nego što je tužiteljica obrt prebacila na tuženika i kada je već znao i imao namjeru otići iz bračne zajednice. Nakon što tu tužiteljica i tuženik sklopili ugovor, nestao je na dva mjeseca te tražio sporazumni razvod braka, s tim da se nisu još uvijek službeno razveli. Dok je obrt djelovao na tužiteljičinom imenu, oboje su radili za obrt. Tužiteljica odgovara da prije listopada odnosno studenog 2022.g.nikada nije bilo govora o tome da tuženiku smeta što je obrt upisan isključivo na ime tužiteljice. Prije toga između tužiteljice i tuženika nije bilo niti većih nesuglasica u braku.Tužiteljica tvrdi da je u poslovanju obrta radila sve što je bilo potrebno, da je pripremala opremu za iznajmljivanje, postavljala kasu te iznajmljivala klijentima. Neke poslove koje kao žena nije znala niti mogla obavljati, obavljao je tuženik. Tužiteljica navodi da je ona inzistirala da se u ugovor unese odredba da tuženik nema pravo samostalno raspolagati imovinom i zaposliti druge za rad u obrtu, obzirom da je sumnjala da će tuženik htjeti raspolagati svim novcima koje te sezone uprihodi obrt. Iskauzuje da je upravo ona sa knjigovođom dogovorila sadržaj ugovora koji su dale tuženiku, nakon čega su ga zajedno potpisali kod javnog bilježnika. Ona je u potpunosti razumjela sadržaj ugovora koji je potpisala.

6.3.Saslušani tuženik RO iskazuje kako je on osnovao obrt koji je nazvao po njegovom starijem sinu S. Inače čitav život tuženik je vezan uz more kao profesionalni ronilac, te je bio vezan za vodene sportove, tako da je bio prirodan slijed otvaranje ovog obrta koji se bavi iznajmljivanjem jet-skija, pedalina, kanua te iznajmljivanjem aqua parka. Tuženik navodi da je točno, da je nakon sklapanja braka sa tužiteljicom, obrt prebacio na njeno ime, a razlog je bio konstantan presing s njene strane da se to napravi, te ga je tužiteljica s novcima od obrta čitav niz godina ucjenjivala, a to je tuženiku defakto bio jedini izvor prihoda, od kojeg je prehranjivao obitelj. Što se tiče poslova koje zahtijeva ovaj obrt, ne podcjenjujući doprinos tužiteljice, navodi da je uglavnom riječ o teškim radovima koje uključuje sidrenje colpa, ronjenje, popravke na opremi, a što sve zahtijeva fizičku snagu koju nije moguće da obavlja osoba ženskog spola. Što se tiče sklapanja ovog ugovora o ortakluku, tuženik napominje da je za vrijeme trajanja braka između stranaka bilo dosta nesuglasica. Tuženiku je u jednom trenutku postalo jasno da isključivo on radi, a da od toga nema prihoda, te je tuženik odlučio da će prestati sa radom u obrtu, nakon čega je tužiteljica tražila da sklope ugovor o ortakluku, koji je ona sastavila sa knjigovođom ŠO. Naknadno je tuženik ugovor pročitao, koji su kod javnog bilježnika potpisali. Tvrdi da tužiteljicu nije doveo u nikakvu zabludu niti ju je prevario, a ugovor je sklopljen isključivo stoga što ga je tužiteljica ucjenjivala s novcima. Pred sudom vode i druge postupke vezano za imovinu. Odredbe ugovora je razumio kada ga je pročitao. Nitko od stranaka nije bio ni na koji način prisiljen niti prevaren vezano za sklapanje ugovora, a niti je međusobni odnos odnosno veza bila uvjet kako bi se ovaj ugovor sklopio. Smatra da je iz svega jasno da ovaj obrt bez tuženika nije mogao funkcionirati, te ga je tužiteljica iz tog razloga i stavila kao ortaka.

6.4.Svjedokinja SOP iskazuje da je od osnivanja obrta vodila knjigovodstveno poslovanje obrta [obrt]. Taj obrt je osnovala tužiteljica SO, da ona i suprug ovdje tuženik iznajmljuju kajake, jet skije i otvore aqua park u Uvali Lapad. Poznato joj je da su prosincu 2022. stranke potpisale ugovor o ortakluku kojim su odredili zajednička obavljanja obrta, a taj ugovor je sastavila svjedokinja na inicijativu obje stranke. Razlog zbog kojeg je sastavljen taj ugovor, ne zna. Što se tiče ugovora, tužiteljica SO joj je dala upute i rekla što i kako da napiše i telefonski su kontaktirala s tuženikom RO, koji je bio upoznat sa odredbama Ugovora. Ne smatra da je u vezi Ugovora bilo obmane ili prevare sa bilo koje strane, odnosno obje stranke su znale što i kako potpisuju. Naknadno je tuženik RO otvorio novi obrt za istu djelatnost. Za vrijeme dok je tužiteljica SO bila vlasnica obrta [obrt], svjedokinja je s njom kontaktirala u vezi podataka i kase, ali kako je svjedokinja imala internetski pristup na kasu, vise se njihov razgovor svodio na javljanja iznosa za plaćanje doprinosa i duga prema Poreznoj upravi. Svjedokinja nije upoznata tko je i što radio na samoj plaži vezano za obrt. Potvrđuje da je Ugovor o ortakluku koji se nalazi na listu spisa 3-6, upravo Ugovor o ortakluku koji je ona sastavila za parnične stranke. Ovaj obrt je i dalje registriran, međutim, tijekom 2024. nije ostvario nikakav promet po računu. Dok su između stranaka bili normalni odnosi stranke su sve radile zajednički. Nije joj poznato iz kojeg razloga je otpočetka osnivanja tužiteljica bila samostalni vlasnik obrta, a ne zajedno sa tuženikom. U vrijeme potpisivanja ugovora o ortakluku, stranke nisu razgovarale, bile su u svađi. Svjedokinja ponavlja da je otkada ona vodi poslovne knjige za obrt [obrt], tužiteljica SO je isključiva nositeljica obrta, a da ju je za vođenje poslovnih knjiga obrta od samog početka angažirao tuženik RO. Ona ne vodi obrt od samog početka, pa nije sigurna da li je tužiteljica vlasnica od osnivanja obrta, ali ti podaci su dostupni iz obrtnog registra.Pojašnjava čl. 4 Ugovora o ortakluku posebno stoga što je u istom navedeno da isključivo tužiteljica SO upravlja poslovima izvanredne uprave, zbog čega je to navedeno u ugovoru, navodi da nije imala posebnih upita vezano za tu odredbu, već da je koristila ranije sklapane ugovore drugih stranaka, koje su sadržavale takve klauzule.

7. Analizirajući iskaze stranaka razvidno je da stranke imaju različita shvaćanja o razlozima sklapanja ugovora o ortakluku jer tužiteljica smatra da je ugovor sklopljen kako bi tuženik stvorio za sebe povoljnije uvjete da nakon napuštanja bračne zajednice nastavi s radom obrta dok tuženik smatra da su sklopili ugovor jer je on odlučio prestati s radom u obrtu jer nije imao direktan osobni prihod iz rada obrta. Kad se isto dovede u vezu sa sadržajem ugovora o ortakluku o zajedničkom obavljanju obrta prema kojem u poslovima redovne uprave zajednički obrt zastupa tužiteljica dok poslovima izvanredne uprave upravlja također tužiteljica, kako proizlazi iz čl.4. sklopljenog ugovora, tada sud ne nalazi da bi pored ovakvih klauzula ugovora, tuženik imao namjeru nepošteno i prijevarno postupati prema tužiteljici obzirom da je nekritički prihvatio sve odredbe ugovora za koje je tužiteljica SO izdala usmene upute za njegov sastav.

U odnosu na sastav navedenog čl. 4 ugovora sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje SOP u dijelu u kojem navodi da je koristila ranije sklapane ugovore drugih stranaka, koje su sadržavale takve klauzule,a ne upute tužiteljice, jer je sama prvotno istaknula da je ugovor sastavljen po uputama tužiteljice, a dok predmetna odredba čl,4. nije uobičajena odredba koja se koristi u svakom ugovoru na način da samo jedan ortak upravlja svim poslovima obrta, već naprotiv ortaštvo podrazumijeva zajedničko djelovanje ortaka.

7.1.Sud utvrđuje da su parnične stranke bračni drugovi u postupku razvoda braka, a iz iskaza stranaka jasno proizlazi da su njihovi odnosi trajno poremećeni. Ne ulazeći u razloge poremećenih odnosa stranaka, jer to nije predmet ovog postupka, potrebno je istači kako do razvoda braka ne dolazi odjednom i iznenada, već to uglavnom rezultat dugotrajnih nesuglasica i loših odnosa. Ono što je bitno za ovaj postupak su motivi sklapanja ugovora o ortakluku obzirom da i sama tužiteljica potvrđuje, kao i svjedokinja SOP, da je ugovor sastavljen po uputama tužiteljice, a na koji je tuženik pristao. Ono što je bitno za istaknuti je dio iskaza svjedokinje SOP, na čiji iskaz stranke nisu imale primjedbi uz činjenicu da su i tužiteljica i tuženik osobno bili prisutni glavnoj raspravi na kojoj je saslušana svjedokinja, a koja je iskazala da su parnične stranke već u vrijeme potpisivanja spornog ugovora o ortakluku bile u svađi i nisu razgovarali, a iz čega proizlazi da su već tada njihovi međusobni odnosi bili poremećeni.

8.Prijevara je po svojoj pravnoj prirodi kvalificirana i izazvana zabluda i postoji kad jedna strana svjesno poduzima određene radnje kojima izazove zabludu kod druge strane, u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora. Pored činjenice da su parnične stranke u vrijeme potpisivanja spornog ugovora o ortakluku bile u svađi, da su prije potpisivanja ugovora prekinuli zajednički život, kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, jer je tuženik otišao iz zajedničkog stana, činjenica što je tužiteljica smatrala da će se potpisivanjem ugovora o ortakluku njihovi odnosi popraviti su očekivanja tužiteljice koja nisu za sud dovoljna kako bi zaključio da je tuženik izazvao zabludu kod tužiteljice, u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora. Činjenica je da su stranke zajednički sudjelovale u obavljanju djelatnosti obrta, svaka po svojim mogućnostima i znanjima te da su, za vrijeme dok su njihovi odnosi bili normalni, oboje pridonosili poslovanju obrta pa je redovan slijed promjena bio i zajedničko obavljanje i vlasništvo nad obrtom, a što je i definirano spornim ugovorom o ortakluku. Pored navedenoga se ukazuje bitnim i dio iskaza svjedokinje SOP u dijelu u kojem sama navodi da u vezi ugovora nije bilo obmane ili prevare sa bilo koje strane, odnosno da su obje stranke znale što i kako potpisuju te da joj je tužiteljica dala upute prema kojima će sastaviti ugovor.

9.Obzirom na izneseno sud nije našao da bi u postupanju tuženika bilo prijevarnih elemenata odnosno da je formirao pogrešnu predožbu o poboljšanju odnosa između stranaka koja je, dalje tužiteljicu navela, da sklopi ugovor kojim je vlasništvo nad obrtom dijelom prenijela na tuženika.

9.1 Očito je da je tužiteljica povrijeđena naknadnim postupanjima tuženika, a što je rezultiralo postupkom razvoda između stranaka, međutim preljub tuženika se u ovom slučaju ne može poistovjetiti sa prevarom, kako je ona određena čl. 284 ZOO-a, dok će stranke svoje međusobne odnose, kako imovinske tako i statusne, rješavati u postupcima koje za to predviđa obiteljski zakon.

10.Tuženik je u cijelosti uspio u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ima pravo na nadoknadu troška u visini koja je odmjerena prema odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tuženiku pripada naknada za radnje sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bod, zastupanja na ročištima 18.03.2024, 02.07.2024 i 05.02.2025, svako po 100 bod, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, prema vrijednosti boda od 2,00€ i u PDV od 25%, sveukupno 1.000,00€.

10.1.Tuženiku nije priznat zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 26.rujna 2023. i 27.ožujka 2024 budući se sastav tih podnesaka odnosi na dostavu adrese svjedoka, a što je tuženik morao učiniti prilikom predlaganja svjedoka i dostave punomoći koja je morala biti prilog odgovoru na tužbu.

10.2.Odluka o zateznoj kamati na parnični trošak je u skladu s čl. 151.st.3. ZPP-a dok je stopa određena prema odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.)

U Dubrovniku, 11. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.