Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

D, [adresa]

Poslovni broj: Pr-136/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužiteljice DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tužene Općine Sveta Marija, Trg bana Jelačića 1, OIB: 33141736361, zastupana po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Porobija&Špoljarić iz Varaždina, radi naknade štete zbog pogrešno obračunatih plaća, nakon glavne i javne rasprave održane 28. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice DCD, te zamjenice punomoćnika tuženika KCD, odvjetničke vježbenice, 11. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te se nalaže tuženoj Općini Sveta Marija, Sveta Marija, Trg bana Jelačića 1, OIB: 33141736361 tužiteljici DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplatiti bruto iznos od 184,93 eura (sto osamdeset i četiri eura i devedeset i tri eura) zajedno sa zateznom kamatnom stopom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na bruto iznos obveze od 591,52 kuna što u valuti plaćanja iznosi 78,51 eura bruto od 16. rujna 2013. godine

- na bruto iznos obveze od 37,13 kuna što u valuti plaćanja iznosi 4,93 eura bruto od 16. studenog 2013.

- na bruto iznos obveze od 14.67 kuna što u valuti plaćanja iznosi 1,95 eura bruto od 16. prosinca 2013.

- na bruto iznos obveze od 321,78 kuna što u valuti plaćanja iznosi 42,71 eura bruto od 16. siječnja 2014.

- na bruto iznos obveze od 428,17 kuna što u valuti plaćanja iznosi 56,83 eura bruto od 16. veljače 2014.

i to za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te se nalaže tuženoj Općini Sveta Marija, Sveta Marija, Trg bana Jelačića 1, OIB: 33141736361 tužiteljici DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog manje isplaćenih naknada plaće koji se isplaćuju na teret HZZO-a isplatiti neto iznos od 1.061,05 eura (tisuću šezdeset i jedan euro i pet centa) zajedno sa zateznom kamatnom stopom tekućom kako slijedi

- na iznos od 322,59 kuna što u valuti plaćanja iznosi 42,82 eura od 16. studenog 2013. godine

- na iznos od 505,60 kuna što u valuti plaćanja iznosi 67,1 eura od 16. prosinca 2013. godine

- na iznos od 312,79 kuna što u valuti plaćanja iznosi 41,51 eura od 16. siječnja 2014. godine

- na iznos od 604,62 kuna što u valuti plaćanja iznosi 80,25 eura od 16. veljače 2014. godine

- na iznos od 265,02 kuna što u valuti plaćanja iznosi 35,17 eura od 16. ožujka 2014. godine

- na iznos od 1.990,91 kuna što u valuti plaćanja iznosi 264,24 eura od 16. srpnja 2014. godine

- na iznos od 3.992,88 kuna što u valuti plaćanja iznosi 529,95 eura od 16. ožujka 2015. godine

i to za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na ime razlike plaće za bruto iznos od 580,52 eura (petsto osamdeset eura i pedeset i dva centa) sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na bruto iznos obveze od 69,21 kuna što u valuti plaćanja iznosi 9,19 eura bruto od 16. siječnja 2014.

- na bruto iznos od 189,50 kuna što u valuti plaćanja iznosi 25,15 eura bruto od 16. rujna 2015. godine

- na bruto iznos od 305,76 kuna što u valuti plaćanja iznosi 40,58 eura bruto od 16. listopada 2015. godine

- na bruto iznos od 199,85 kuna što u valuti plaćanja iznosi 26,52 eura bruto od 16. studenog 2015. godine

- na bruto iznos od 278,43 kuna što u valuti plaćanja iznosi 36,95 eura bruto od 16. prosinca 2015. godine

- na bruto iznos od 133,54 kuna što u valuti plaćanja iznosi 17,72 eura bruto od 16. siječnja 2016. godine

- na bruto iznos od 151,51 kuna što u valuti plaćanja iznosi 20,11 eura bruto od 16. veljače 2016. godine

- na bruto iznos od 278,43 kuna što u valuti plaćanja iznosi 36,95 eura bruto od 16. ožujka 2016. godine

- na bruto iznos od 240,37 kuna što u valuti plaćanja iznosi 31,90 eura bruto od 16. travnja 2016. godine

- na bruto iznos od 87,92 kuna što u valuti plaćanja iznosi 11,67 eura bruto od 16. svibnja 2016. godine

- na bruto iznos od 139,65 kuna što u valuti plaćanja iznosi 18,53 eura bruto od 16. lipnja 2016. godine

- na bruto iznos od 227,02 kuna što u valuti plaćanja iznosi 30,13 eura bruto od 16. srpnja 2016. godine

- na bruto iznos od 307,74 kuna što u valuti plaćanja iznosi 40,84 eura bruto od 16. kolovoza 2016. godine

- na bruto iznos od 349,81 kuna što u valuti plaćanja iznosi 46,43 eura bruto od 16. rujna 2016. godine

- na bruto iznos od 307,22 kuna što u valuti plaćanja iznosi 40,78 eura bruto od 16. listopada 2016. godine

- na bruto iznos od 294,24 kuna što u valuti plaćanja iznosi 39,05 eura bruto od 16. studenog 2016. godine

- na bruto iznos od 294,65 kuna što u valuti plaćanja iznosi 39,11 eura bruto od 16. prosinca 2016. godine

- na bruto iznos od 238,54 kuna što u valuti plaćanja iznosi 31,66 eura bruto od 16. siječnja 2017. godine

- na bruto iznos od 280,60 kuna što u valuti plaćanja iznosi 37,24 eura bruto od 16. veljača 2017. godine.

IV. Djelomično se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na ime naknade štete za iznos od 459,76 eura (četristo pedeset devet eura i sedamdeset šest centa) sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 20,28 kuna što u valuti plaćanja iznosi 2,69 eura od 16. ožujka 2014. godine

- na iznos od 151,60 kuna što u valuti plaćanja iznosi 20,12 eura od 16. rujna 2015. godine

- na iznos od 244,61 kuna što u valuti plaćanja iznosi 32,47 eura od 16. listopada 2015. godine

- na iznos od 159,87 kuna što u valuti plaćanja iznosi 21,22 eura od 16. studenog 2015. godine

- na iznos od 222,75 kuna što u valuti plaćanja iznosi 29,56 eura od 16. prosinca 2015. godine

- na iznos od 106,83 kuna što u valuti plaćanja iznosi 14,18 eura od 16. siječnja 2016. godine

- na iznos od 121,21 kuna što u valuti plaćanja iznosi 16,09 eura od 16. veljače 2016. godine

- na iznos od 222,74 kuna što u valuti plaćanja iznosi 29,56 eura od 16. ožujka 2016. godine

- na iznos od 192,30 kuna što u valuti plaćanja iznosi 25,52 eura od 16. travnja 2016. godine

- na iznos od 70,34 kuna što u valuti plaćanja iznosi 9,34 eura od 16. svibnja 2016. godine

- na iznos od 111,72 kuna što u valuti plaćanja iznosi 14,83 eura od 16. lipnja 2016. godine

- na iznos od 181,62 kuna što u valuti plaćanja iznosi 24,11 eura od 16. srpnja 2016. godine

- na iznos od 246,20 kuna što u valuti plaćanja iznosi 32,68 eura od 16. kolovoza 2016. godine

- na iznos od 279,85 kuna što u valuti plaćanja iznosi 37,14 eura od 16. rujna 2016. godine

- na iznos od 245,79 kuna što u valuti plaćanja iznosi 32,62 eura od 16. listopada 2016. godine

- na iznos od 235,39 kuna što u valuti plaćanja iznosi 31,24 eura od 16. studenog 2016. godine

- na iznos od 235,72 kuna što u valuti plaćanja iznosi 31,29 eura od 16. prosinca 2016. godine

- na iznos od 190,82 kuna što u valuti plaćanja iznosi 25,33 eura od 16. siječnja 2017. godine

- na iznos od 224,48 kuna što u valuti plaćanja iznosi 29,79 eura od 16. veljača 2017. godine.

V. Nalaže se Općini Sveta Marija, Sveta Marija, Trg bana Jelačića 1, OIB: 33141736361 tužiteljici DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove postupka u iznosu od 368,40 eura (tristo šezdeset osam eura i četrdeset centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. rujna 2018. podnijela tužbu protiv tužene u kojoj navodi kako je u službi kod tužene sukladno rješenju od 14. listopada 2013. i obavlja poslove radnog mjesta "Viši referent, III kategorija, podkategorija viši referent, 9. klasifikacijski rang". Nadalje, navodi kako je kod tužene počela raditi temeljem rješenja od 7. veljače 2011. na poslovima "Viši referent, III kategorija, podkategorija viši referent, 9. klasifikacijski rang"" i/ili radnom mjestu "administrativna tajnica Jedinstvenog upravnog odjela u III kategoriji, podkategoriji viši referent, 9. Klasifikacijskom rangu". Tužiteljica navodi kako tužena nije obračunala plaću za mjesec kolovoz 2013. u skladu s člankom 39. st. 1. i st. 3. važećim pravilnikom o unutarnjem redu Općine Sveta Marija od 15. rujna 2010. te da joj je pogrešno obračunala plaću za mjesec studeni i prosinac 2013., siječanj i veljaču 2014., zbog greške prilikom matematičkog izračuna. Također, navodi i kako je tužena neispravno popunila Potvrdu o plaći na temelju koje se isplaćuje bolovanje pod šifrom G0 i porodiljna naknada na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te da joj je time posljedično učinjena materijalna šteta. Nadalje, navodi kako je tužena tužiteljici pogrešno obračunavala naknadu za rad u polovici punog radnog vremena (SRV) koji se isplaćuje na teret HZZO-a za vrijeme od listopada 2013. do svibnja 2014. Navodi i kako je tužena tužiteljici sačinila Rješenje o neraspoređenosti s danom 13. rujna 2013., a istog dana je tužiteljici Rješenjem HZZO- a odobreno pravo na korištenje "rada u polovici punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju" (SVR) te je tužiteljica po sili zakona vraćena na posao temelju rješenja Rješenja o raspoređenosti na staro radno mjesto 14. listopada 2013. Tužiteljica je putem punomoćnika dostavila Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 24. veljače 2014. u kojem se očituje o povredi radnih prava iz radnog odnosa zbog neosnovanog i nezakonitog smanjenja koeficijenta za obračun plaće s 2,00 na 1,8. Navodi i kako joj tužena nije dostavila Rješenje o raspoređenosti na radno mjesto s izmijenjenim koeficijentom za obračun plaće te da pravnu snagu ima Rješenje od 14. listopada 2013. u kojem se navodi koeficijent za obračun plaće 2,00 te osnovica za obračun plaće u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, specificiranom nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, tužiteljica na ime razlike plaće potražuje bruto iznos od 765,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kao i s osnove naknade štete zbog manje isplaćenih naknada plaće koji se isplaćuje na teret HZZO-a ukupno neto iznos od 1.520,81 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

3. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći kako je netočno da bi tužiteljica kod tužene počela raditi temeljem rješenja od 7. veljače 2011. na poslovima radnog mjesta "Viši referent, III kategorija, potkategorija viši referent, 9. Klasifikacijski rang" i/ili na poslovima radnog mjesta "Administrativna tajnica Jedinstvenog upravnog odjela u III kategoriji, potkategorija viši referent, 9. klasifikacijski rang već da je ista počela raditi kod tužene temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. veljače 2011. i rješenja tužene o raspoređivanju na radno mjesto "Administrativna tajnica Jedinstvenog upravnog odjela u III kategoriji, potkategorija viši referent, 9. klasifikacijski rang" od 7. veljače 2011. Nadalje, kako je tužiteljica na radno mjesto "Viši referent, III kategorija, potkategorija viši referent, 9. klasifikacijski rang, raspoređena tek na temelju Odluke načelnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Sveta Marija od 20. srpnja 2012., a o kojoj je Odluci tadašnji načelnik informirao vijećnike na 32. sjednici Općinskog vijeća Općine Sveta Marija. Nadalje, navodi kako se opisanim izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu zapravo retroaktivno "ozakonilo" ranije postupanje tužene koja je radi pogodovanja tužiteljici u svrhu polaganja državnog stručnog ispita za radno mjesto "Viši referent" za poslove s visokom stručnom spremom, a kako bi zadovoljila kriterij "najmanje jedne godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima", no, da navedeno ne odgovara stvarnom stanju stvari, jer da je tužiteljica čitavo vrijeme kod tužene obavljala poslove administrativne tajnice. Također, tužena osporava da bi tužiteljici pogrešno obračunavala plaću za mjesece kolovoz, studeni i prosinac 2013., te siječanj i veljaču 2014., kao i da bi neispravno ispunila Potvrdu o plaći na temelju koje je tužiteljici isplaćivana naknada za vrijeme bolovanja pod šifrom G0 i porodiljna naknada. Isto tako, tužena osporava da bi na štetu tužiteljice pogrešno obračunavala naknadu za rad u polovici punog radnog vremena koja se isplaćuje na teret HZZO-a za vrijeme listopad 2013. do svibnja 2014. Osporava i da bi tužiteljici nezakonito i neosnovano smanjio koeficijent za obračun plaće s 2,00 na 1,80. Tužena navodi kako je uslijed uvođenja novog radnog mjesta kod tužene i to radnog mjesta "Pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela" u konkretnom slučaju došlo do smanjenja obima poslova za tužiteljičino radno mjesto te je tužena Rješenjem od 25. studenog 2013. smanjio tužiteljici koeficijent složenosti polova njenog radnog mjesta na 1,80. Navodi da je navedeno učinila na temelju Odluke o dopuni Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika Jedinstvenog upravnog dojela Općine Sveta Marija donijete na sjednici Općinskog vijeća Općine Sveta održanoj 4. studenog 2013., a koja je Odluka objavljena u "Službenom glasniku Međimurske županije" broj 13 od 15. studenog 2013. te internetskim stranicama tužene te je stupila na snagu 23. studenog 2013. Tužena ističe kako je osim tužiteljici koeficijent složenosti poslova smanjen i pročelnici te da se stoga nije radilo o povredi prava i dostojanstva tužiteljice.

4. Tijekom postupka tužiteljica je ostala u cijelosti kod tužbe i specificiranog tužbenog zahtjeva, a tužena je osporavala osnovanost istog u cijelosti.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje Općine Sveta Marija od 7.2.2011. na listu 4, Rješenje Općine Sveta Marija od 13.9.2013. na listovima 5-6, Rješenje pročelnice JUO Općine Sveta Marija od 14.10.2013. na listu 7, zahtjev za ispravak obračuna plaće na listu 8, potvrdu o plaći na listu 9, potvrdu o plaći na listu 11, zahtjev za isplatu razlike porodiljne naknade na listu 12, zahtjev za isplatu razlike u naknadi za bolovanje na listu 13, zahtjev za naknadu plaće na listu 14, zahtjev za obračun i isplatu plaće na listu 15, ispis prometa po računu i detalji prometa tekućeg računa na listovima 16-29, izvještaj o plaći na listovima 30-36, zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na listovima 37-38, odgovor na zahtjev za zaštitu prava na listovima 39-40, očitovanje na odgovor na zahtjev za zaštitu prava na listu 41, ispis prometa po tekućem računu na listu 42-43, obračun isplaćene plaće na listovima 44-60, Odluku o raspisivanju natječaja Općine Sveta Marija od 19.1.2011. na listu 72, dopis na listu 73, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na listovima 74-77, Rješenje Općine Sveta Marija od 7.2.2011. na listu 78, Pravilnik o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija na listovima 79-88, Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija na listu 89, Rješenje Općine Sveta Marija na listu 90, Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija na listu 91-92, izvod iz zapisnika sjednice općinskog vijeća Općine Sveta Marija od 25.7.2012. na listovima 93-95, dopis na listu 96, prijavu za polaganje državnog stručnog ispita na listu 97, Rješenje Ministarstva uprava od 1.2.2012. na listu 98, dopis na listu 99, Rješenje Ministarstva uprave od 13.2.2012. na listu 100, svjedodžbu o položenom državnom stručnom ispitu na listu 101, Rješenja na listovima 102-103, prijavu na listovima 104-105, prijavu na mobing na listovima 106-107, dopis na listu 108 i 109, očitovanje na prijavu za mobing na listu 110-111, odgovor na prijavu za mobing na listovima 112-114, očitovanje na prijavu na listovima 115-120, predstavku na listu 121- 122, očitovanje na prijavu na listovima 123-124, Rješenje Općine Sveta Marija na listovima 125-126, Rješenje HZZO od 13.9.2013. na listovima 127-129, Rješenje na listu 130, Pravilnik o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija na listovima 131-144, Odluku o osnovici za obračun plaće na listu 145, Rešenje na listu 146, Odluku o dopuni Odluke o koeficijentima za obračun plaće na listovima 147-152, potvrde o plaći na listu 168-169, ispis članka 39 na listu 170, izvještaj o plaći i obračun isplaćene plaće na listovima 171-192, Rješenje o imenovanju pročelnice JUO Općine Sveta Marija na listu 198-200, Rješenje o odgodi početka rada pročelnice na listu 201, Rješenje o rasporedu na listu 202-203, svjedodžbu o položenom državnom stručnom ispitu na listu 204, spis klase: 050-02/13-01/534, ispis elektroničke pošte na listovima 209-211, izvještaj o plaći i obračun isplaćene plaće na listovima 216-241, preslike prijamne knjige na listu 242, izvještaj o plaći na listu 275, izvješće o bolovanju na listu 276, izvještaj o plaći na listu 277, izvješće i privremenoj nesposobnosti za rad na listu 278, 279, izvještaj o plaći, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, potvrda o plaći, evidencijski list HZZO i izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad na listovima 280-284, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Slađane Srnec na listovima 292-328 i dopuna nalaza i mišljenja na listovima 343-389.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. Nesporno su tužiteljica i tužena 1. veljače 2011. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto administrativni tajnik te je Rješenjem Općinskog načelnika Općine Sveta Marija od 7. veljače 2011. raspoređena na radno mjesto administrativna tajnica Jedinstvenog upravnog odjela, u III. kategoriji, potkategoriji viši referent, 9. klasifikacijskom rangu.

9. Nesporno je tužiteljica Rješenjem Pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine Sveta Marija od 14. listopada 2013. raspoređena na radno mjesto Viši referent, u III. kategoriji, potkategoriji viši referent, 9. klasifikacijskom rangu te je navedenoj utvrđena plaća prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta 2,00 i uz osnovicu za obračun plaće u iznosu od 3.000,00 kuna bruto.

10. Nesporno je Rješenjem Pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine Sveta Marija od 25. studenog 2013. tužiteljica raspoređena na radno mjesto Viši referent, u III. kategoriji, potkategoriji viši referent, 9. klasifikacijskom rangu te je navedenoj utvrđena plaća prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta 1,80 i uz osnovicu za obračun plaće u iznosu od 3.000,00 kuna bruto.

11. Nesporno je tužiteljica od 7. veljače 2011. do 12. rujna 2013. radila u punom radnom vremenu, a nakon 13. rujna 2013. do 24. lipnja 2014. ostvarivala je pravo na naknadu polovice punog radnog vremena. Također, nesporno je tužiteljica bila na bolovanju od 10. veljače 2014. do 21. veljače 2014. te primala naknadu koja se obračunava na teret HZZO-a. Od 24. veljače 2014. do 24. lipnja 2014. tužiteljica je ostvarivala naknadu na teret HZZO-a na osnovu naknade za komplikacije u trudnoći. Po Rješenju HZZO-a od 25. lipnja 2014. do 22. listopada 2014. tužiteljica je ostvarila pravo na naknadu rodiljskog dopusta i tim rješenjem prestaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbe i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Nadalje, po Rješenju HZZO-a od 23. listopada 2014. do 13. veljače 2015. ostvarila je pravo na naknadu porodiljskog dopusta. Po Rješenju HZZO-a od 14. veljače 2015.do 12. kolovoza 2015. tužiteljica je ostvarila pravo na naknadu roditeljskog dopusta od 6 mjeseci starosti djeteta do godine dana starosti djeteta (roditeljski dopust). Nadalje, po Rješenju HZOO-a od 13. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2017. tužiteljica je ostvarivala pravo na naknadu za rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Po Rješenju HZZO-a od 1. veljače 2017. do 10. rujna 2018. ostvarivala je pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju do 8. godine života djeteta. Po Rješenju HZZO-a od 11. rujna 2018. do 10. rujna 2028. tužiteljica je ostvarila pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju do 18. godine života djeteta.

12. Sporno jest je li tužena pravilno obračunavala plaću tužiteljice u periodu od kolovoza 2013. do 31. siječnja 2017. odnosno je li naknada plaće pravilno obračunavana u navedenom periodu, kao i je li pravilno obračunat iznos naknade po osnovi bolovanja do 42 dana za mjesec kolovoz 2013., je li osnovano obračunavana plaća tužiteljice odnosno naknada plaće prema koeficijentu 1,80 te je sporno je li nastupila zastara potraživanja.

13. Sukladno čl. 90. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, dalje. ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

14. Odredbom čl. 7. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tužene 1. veljače 2011. određeno je da je visina osnovice plaće uposlenika regulirana Pravilnom o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Sveta Marija, dok je koeficijent za obračun plaće određen Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Sveta Marija.

15. Iz Rješenja Općinskog načelnika Općine Sveta Marija od 7. veljače 2011. proizlazi kako je tužiteljica raspoređena s danom 7. veljače 2011. u Jedinstveni upravni odjel Općine Sveta Marija na radno mjesto administrativna tajnica Jedinstvenog upravnog odjela u III. kategoriji, potkategoriji viši referent, 9. klasifikacijskom rangu te je istoj utvrđena plaća prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta od 2,00 i uz osnovicu za obračun plaće u iznosu od 3.000,00 kuna bruto.

16. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Općine [adresa] od 15. rujna 2010. utvrđeno je kako temeljem čl. 34. plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje su raspoređeni i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, ukupno najviše za 20%. Osnovica za obračun plaće propisuje se u iznosu od 3.000,00 kuna, dok koeficijent za obračun plaće službenika i namještenika u JUO propisuje Općinsko vijeće posebnom odlukom.

17. Iz Odluke o dopuni Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika JUO Općine Sveta Marija od 4. studenog 2013. donijete od strane Općinskog vijeća Općine Sveta Marija na prijedlog načelnice Općine Sveta Marija objavljene u Službenom glasniku Međimurske županije broj 16 od 15. studenog 2013. je vidljivo kao je čl. 1. Odluke za rano mjesto „viši referent“, klasifikacijski rang 9, utvrđen koeficijent od 1,8 , a čl. 2. Odluke određeno je da ista stupa na snagu osam dana od dana objave.

18. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 28/10, dalje: ZPLPS) određeno je kako plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a čl. 10. st. 1. ZPLPS propisano je kako koeficijente za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na prijedlog župana, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika.

19. Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica Rješenjem pročelnice JUO Općine Sveta Marija od 25. studenog 2013. raspoređena na radno mjesto „Viši referent, u III. kategoriji, potkategoriji viši referent, 9. klasifikacijskom rangu“ te je istoj utvrđena plaća prema koeficijentu složenosti poslova od 1,8 i uz osnovicu za obračun plaće u iznosu od 3.000,00 tadašnjih kuna bruto te kako je Odlukom Općinskog vijeća od 5. 4. studenog 2013.,a objavljene 15. studenog 2013. za navedeno radno mjesto utvrđen koeficijent 1,8, sud utvrđuje kako neosnovano tužiteljica ističe da joj se u nakon 25. studenog 2013. plaća trebala obračunavati prema ranije određenom koeficijentu od 2,0.

20. Naime, uzimajući u obzir ranije iznesena utvrđenja, kao i citirane zakonske odredbe, sud utvrđuje kako je odluku o načinu utvrđivanja plaće, kao i visini koeficijenta složenosti poslova donijelo nadležno tijelo nakon zakonom propisane procedure.

21. Navode tužiteljice kako ne bi bila upoznata s Rješenjem o raspoređivanju te određenim koeficijentom složenosti poslova od 1,8 od 23. studenog 2013. sud smatra neosnovanim te neovisno o tome što tuženik nije dostavio pisani dokaz o uručenju navedenog Rješenja tužiteljici, isto ne utječu na primjenu određenog koeficijenta složenosti poslova. Sklopljenim Ugovorom o radu, stranke su se suglasile temeljem kojih će se osnova i mjerila utvrđivati plaća tužiteljice pa je tuženik bio ovlašten upravo temeljem odredbe čl. 7. Ugovora o radu tužiteljice samostalno i bez suglasnosti tužiteljice, donositi odluke o plaći kada se promjeni bilo koji od važećih osnova ili mjerila na koji upućuje odredba Ugovora o radu, tako da, suprotno navodima tužiteljice, tuženiku nije bila potrebna suglasnost tužiteljice za izmjenu koeficijenta složenosti poslova. (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1879/19)

22. Stoga sud utvrđuje kako tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na isplatu razlike plaće i naknade štete prema koeficijentu 2,00 nije osnovan.

23. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice je li istoj ispravno utvrđen iznos plaće i naknade plaće za period od kolovoza 2013. do veljače 2014. te naknade za rad sa skraćenim radnim vremenom (SRV) i naknade za bolovanje za komplikacije u trudnoći kao i naknade za porodiljni dopust od 1. ožujka 2014. do 30. lipnja 2014. te od 1. srpnja 2014. do 13. veljače 2015., te naknade za pravo na rad u skraćenom radnom vremenu za razdoblje od 13. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2017. mjerodavne su odredbe tada važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br.80/13, 137/13, dalje: ZOZO) i Pravilnika o načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, prava i obveze radnika u svezi s korištenjem pravom iz zdravstvenog osiguranja, kao i Pravilnika o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija.

24. Sukladno čl. 39. st. 1. ZOZO-a pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je, između ostalog, privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu.

25. Tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Slađani Srnec, a na okolnosti utvrđenja ispravnih iznosa naknade plaće koje je tužiteljica trebala primiti za vrijeme bolovanja na teret poslodavca, obračuna naknade po osnovi bolovanja do 42 dana bolovanja (85% od osnovne plaće prema Pravilniku o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija, umjesto obračunatih 70%) odnosno za vrijeme rada u skraćenom radnom vremenu i to za period od 1. kolovoza 2013. do 23. veljače 2014., zatim, iznosa razlike plaće obračunate po koeficijentu složenosti poslova 1,80 te koeficijenta 2,00 za vremensko razdoblje od 1. prosinca 2013. do 8. prosinca 2013. te od 13. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2017., ispravnog iznosa naknade za vrijeme bolovanja po osnovi komplikacija u trudnoći te iznos porodiljne naknade za period 24. veljače 2014. do 14. veljače 2015. te iznosa novčane naknade za pravo na rad u skraćenom radnom vremenu za period od 13. kolovoza 2015. do 32. siječnja 2017. (novčana naknada za rad u skraćenom radnom vremenu se ne umanjuje zbog bolovanja, 4 sata na teret HZZO).

26. Stranke nisu imale primjedaba na matematički izračun stalne sudske vještakinje dan u Nalazu i mišljenju te Dopuni Nalaza i mišljenja od 5. svibnja 2021. te ga i sud prihvaća u cijelosti kao objektivan, stručan i sačinjen na temelju svih važećih propisa.

27. Obzirom na ranija utvrđenja kako zahtjev tužiteljice u odnosu na isplatu razlike plaće te naknade plaće prema koeficijentu 2,00 nije osnovan, sud nije vršio daljnju analizu Dopune Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sporni period nakon studenog 2013. kada je došlo do smanjenja koeficijenta složenosti poslova na 1,8, a u odnosu na navedeni odbijeni dio tužbenog zahtjeva.

28. U odnosu na izračun ispravnih iznosa naknade plaće koje je tužiteljica trebala primiti za vrijeme bolovanja na teret poslodavca odnosno za vrijeme rada u skraćenom radnom vremenu, iz Dopune Nalaza i mišljenja proizlazi kako je za kolovoz 2013. tužiteljici isplaćena plaća manja za bruto iznos od 78,51 eura (Tabela 1. Dopune Nalaza i mišljenja). Naime, tužiteljica je zbog bolesti, na teret poslodavca do 42 dana, bila na bolovanju u razdoblju od 1. kolovoza 2013. – 30. kolovoza 2013.

29. Sukladno čl. 54. st. 1. ZOZO-a naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu koja čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćeno u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano. Pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen. Naknadu za bolovanje, u prvih 42 dana bolovanja, isplaćuje poslodavac na svoj teret i u tom se slučaju naknada za bolovanje može utvrđivati najmanje u visini 70% od propisane osnovice kako je određeno Zakonom, ali, budući da se isplaćuje na teret poslodavca, poslodavac može odrediti naknadu i u većoj svoti od 70% prosječno isplaćenih plaća u šest mjeseci koji prethode mjesecu nastanka osiguranog slučaja. Kada se naknada isplaćuje na teret Zavoda, tada se osnovica za naknadu utvrđuje isključivo prema odredbama Zakona, a to je na temelju isplaćenih plaća u 6 mjeseci koji prethode mjesecu u kojem je započelo bolovanje.

30. Temeljem čl. 39. Pravilnika o unutarnjem redu JUO Općine Sveta Marija ako je službenik i namještenik odsutan iz službe zbog bolovanja do 42 dana ima pravo na naknadu plaće najmanje u visini 85% od njegove osnovne plaće ostvarene u mjesecu neposredno prije nego je započeo s bolovanjem.

31. Nadalje, iz Dopune Nalaza i mišljenja proizlazi kako je za mjesec listopad 2013. utvrđeno da je tužiteljici manje isplaćen bruto iznos od 4,93 eura, a za studeni 2013. bruto iznos od 1,95 eura.

32. U odnosu na naknadu štete zbog manje isplaćenih iznosa naknada plaće, sud je utvrdio kako je osnovano potraživanje tužiteljice za listopad 2013. u iznosu od 42,82 eura, za studeni 2013. u iznosu od 67,10 eura, prosinac 2013. u iznosu od 41,51 eura, za siječanj 2014. u iznosu od 80,25 eura, za veljaču 2014. u iznosu od 35,17 eura, za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 30. lipnja 2014. tužiteljici je za naknadu za rad u skraćenom radnom vremenu (SRV) i naknadu za bolovanje za komplikacije u trudnoći te naknadu za porodiljni dopust manje isplaćen iznos od 264,24 eura, dok je za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 13.veljače 2015. za naknadu rodiljskog i porodiljskog dopusta tužiteljici isplaćeno manje za iznos od 529,95 eura.

33. Naime, od 24.02.2014. do 24.06.2014. godine, tužiteljica je ostvarivala naknadu za bolovanje za komplikacije u trudnoći. Ostvarivanje prava na naknadu trudnice iz zdravstvenog osiguranja regulira Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i osoba koja je privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u svezi s trudnoćom i porođajem ostvaruje pravo na naknadu plaće prema čl. 39. Zakona. Naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće, a osnovicu čini prosječni iznos plaće koja je osiguranici isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupilo bolovanje, bez obzira na čiji se teret isplaćuje. Pritom se pod prosječnim iznosom razumijeva iznos utvrđen na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli brojem sati rada za koje je plaća isplaćena.

34. Od dana 13.09.2013. do 24.06.2014. tužiteljica je ostvarivala pravo na naknadu polovice punog radnog vremena temeljem rješenja HZZO-a za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju. Po rješenju HZZO-a, od dana 25.06.2014. do 22.10.2014., tužiteljica je ostvarivala pravo na naknadu rodiljskog dopusta i tim rješenjem prestaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Po rješenju HZZO-a, od dana 23.10.2014. do 13.02.2015., tužiteljica je ostvarila pravo na naknadu porodiljskog dopusta. Po rješenju HZZO-a, od dana 14.02.2015. do 12.08.2015., ostvarila pravo na naknadu roditeljskog dopusta od 6 mjeseci starosti djeteta do godine dana starosti djeteta (roditeljski dopust).

35. Rodiljni dopust zaposlena trudnica, odnosno majka koristi od 28., odnosno najranije 45. dana prije dana očekivanog poroda, te isti traje do navršenih 6 mjeseci djetetova života. Tijekom korištenja rodiljnog dopusta, korisnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, bez limita. Zaposleni roditelj nakon navršenih 6 mjeseci života djeteta ima pravo na roditeljski dopust, a naknada plaće tijekom roditeljskog dopusta u trajanju u prvih 6 mjeseci, isplaćuje se u punom iznosu osnovice za naknadu plaće (100% od osnovice za naknadu plaće), ali ne može, za puno radno vrijeme iznositi više od 170& proračunske osnovice mjesečno (5.654,20 tadašnjih kn). Pritom može iznositi manje ako 100% od osnovice za naknadu plaće iznosi manje od tog iznosa, s tim da nikako ne može iznositi manje od 70% proračunske osnovice (2.328,20 tadašnjih kn).

36. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud utvrđuje kako isti nije osnovan. Naime, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, sukladno čl. 139. ZR-a, dok, potraživanja s osnove naknade štete, u konkretnom slučaju, potraživanja zbog manje isplaćene naknade plaće od strane HZZO-a, zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od nastanke štete, sve sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

37. S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari tužba podnesena 12. rujna 2018., a najstarije potraživanje s osnove manje isplaćene plaće odnosi se na plaću za kolovoz 2013. s dospijećem 15. rujna 2018., razvidno je kako u odnosu na navedeno nije nastupila zastara potraživanja.

38. U odnosu na potraživanje s osnove naknade štete zbog manje isplaćenih naknada plaća isplaćenih na teret HZZO-a, sud utvrđuje kako neovisno o tome što se naknada plaće isplaćivala mjesečno, tužiteljica je za štetu odnosno štetnika, u konkretnom slučaju poslodavca tj. ovdje tuženu, saznala tek u listopadu 2015., a što je vidljivo iz priložene korespondencije tužiteljice s Rukovoditeljem Odjela za zdravstveno osiguranje, pravne i opće poslove HZZO-a iz koje je vidljivo kako je na upit tužiteljice istoj odgovoreno kako je poslodavac na potvrdi propisanoj Pravilnikom o uvjetima i postupku za stjecanje prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama dužan iskazati njezinu neto plaću i dostaviti je HZZO, a o visini koje ovisi novčana naknada za rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju.

39. Dakle, sud smatra kako navedeni subjektivni rok zastare teče od 23. listopada 2015., a temeljem navedene korespondencije, dok objektivni rok za najstarije utuženo potraživanje teče od listopada 2013., te s obzirom da je tužba podnesena sudu 12. rujna 2018., razvidno je kako ni u odnosu na navedena potraživanja nije nastupila zastara potraživanja.

40. Slijedom svega navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i to sveukupno za iznos od 1.245,98 eura, a isti odbio za iznos od 1.040,28 eura kao neosnovan, sve temeljem ranije navedenih utvrđenja te matematičkog izračuna stalnog sudskog vještaka.

41. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a te je tužena dužna na dosuđene iznose platiti i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržanih u dosuđenom bruto iznosu te je presuđeno kao pod točkama I., II., III. i IV. izreke ove presude.

42. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st.2. ZPP-a te obzirom da je tužiteljica u postupku uspjela sa 55%, a tužena sa 45% uspjeha, tužena je dužna naknaditi tužiteljici troškove postupka od 10% priznatih troškova.

43. Sud je tužiteljici priznao troškove predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura te putne troškove punomoćnice tužiteljice za dolazak na ročišta 17. prosinca 2019., 24. studenog 2020., 10. prosinca 2024. i 28. siječnja 2025. za relaciju Zagreb- Čakovec-Zagreb te cestarinu i to za ročište 17. prosinca 2019. u iznosu od 62,65 eura, ročište 24. studenog 2020. u iznosu od 66,37 eura, ročište 10. prosinca 2024. u iznosu od 118,40 eura i ročište 28. siječnja 2025. u iznosu od 118,40 eura, dakle, sveukupno u iznosu od 697,63 eura.

44. S obzirom na razmjerni uspjeh stranaka u sporu, tužena je dužna tužiteljici naknaditi troškove predujma za vještačenje, sukladno sudskoj praksi, u cijelosti u iznosu od 331,81 te 10% ostalih priznatih troškova, odnosno, sveukupno iznos od 368,40 eura.

45. S obzirom na sve izneseno, riješeno je kao u izreci presude.

Prelog, 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćnicima

2. Tužena po punomoćnicima