Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-72/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SČ, zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženika, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-578/2024 od 27. siječnja 2025., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i optuženog SČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru pobijanom presudom proglasio je krivim optuženog SČ zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. tog zakona. Za svako počinjeno kazneno djelo optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženi SČ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od trenutka uhićenja 21. lipnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi SČ oslobođen je obveze plaćanja kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. istog zakona.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i optuženi SČ osobno i po branitelju Ivici Letiniću, odvjetniku u Zadru.

2.1. Državni odvjetnik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona i u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Kako se, osobna žalba optuženika i ona podnesena po branitelju, međusobno nadopunjuju, to ih je ovaj sud ocijenio kao jedinstvenu žalbu optuženika. Tako optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika "oslobodi od krivnje", odnosno da se preinači u odluci o kazni na način da se kazni blažom kaznom ili pak da se prvostupanjska presuda ukine.

3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je, po branitelju Ivici Letiniću, odvjetniku u Zadru, podnio odgovor u kojem navodi kako je žalba državnog odvjetnika neosnovana i ujedno se podupiru zaključci prvostupanjske presude u pogledu postojanja prividnog stjecaja kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11 i iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je nakon obavljenog uvida vratilo ovom sudu na nadležno i daljnje postupanje.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog SČ nisu osnovane.

6. Optuženi SČ pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i u žalbi navodi kako su razlozi presude u proturječju sa sadržajem spisa, a osim toga da su razlozi presude u proturječju s ispravama i zapisnicima u spisima predmeta. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ali i u povodu žalbe optuženika i državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, kao niti povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, koje povrede zakona su propisane člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi subjektivnu analizu provedenih dokaza pa tako navodi kako je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio, pogotovo što je prihvatio iskaz žrtve UČ, "koji je duševno bolesna osoba s dijagnozom paranoidne shizofrenije i ima sumanute misli", a na koji način dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve. Nadalje, optuženik navodi kako neutemeljeno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz "jedine neposredne svjedokinje inkriminiranog događaja LČ" jer je iskaz te svjedokinje vjerodostojan i kredibilan, a da ona u svojem iskazu ne potvrđuje navode optužnice. Pokušavajući potkrijepiti takav zaključak u žalbi se ističe kako je iskaz svjedokinje LČ sukladan s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje dr. Marije Baković, koja je utvrdila "kako je ozljeda glave žrtve mogla nastati padom kroz prozor, ali i udarcem u neku tvrdu prepreku", što da odgovara opisu događaja kojeg je dala svjedokinja LČ.

7.1. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja u presudi je iznio detaljne i logički obrazložene razloge, koje kao pravilne, budući da imaju potporu u stanju spisa, prihvaća i ovaj sud.

7.2. Naime, prvostupanjski sud sasvim je ispravno, kao vjerodostojan, prihvatio iskaz žrtve UČ koji je iznimno detaljno opisao postupanje optuženika prema njemu u inkriminiranom razdoblju, iskazujući kako ga je deset dana optuženik držao zatvorenog u sobi, psovao mu ustašku majku, udarao ga, razbio mu mobitel, tražio novac od njega, govorio mu kako će ga silovati, ugurao ga u kadu i tuširao hladnom vodom, a jedne prigode, uslijed optuženikovih udaraca nanio mu ozljedu u vidu prijeloma pete kosti doručja šake, koja ozljeda je teške naravi. Da je iskaz žrtve vjerodostojan proizlazi i iz činjenice što je dosljedno iskazivao o inkriminiranom događaju, kako prilikom provođenja dokazne radnje ispitivanja na Županijskom sudu u Zadru pred sucem istrage 17. lipnja 2024., a tako i na raspravi održanoj pred sudom 20. studenog 2024. Osim toga, u prilog valjanosti zaključka prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza žrtve govori i provedeno psihijatrijsko vještačenje žrtve UČ obavljeno po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Darku Laburi. Vještak je zaključio kako je kod žrtve prisutna blaža varijacija iz spektra shizofrene grupe, da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio u remisiji bolesti i da je "na raspravama 20. prosinca 2024. i 10. prosinca 2024. kao i tempore criminis mogao shvatiti realnost što se događalo……kada je prema navodima iz optužnog akta doživio nasilje od strane svog brata". Također je vještak stava kako se s velikom vjerojatnošću može zaključiti da je svjedok žrtva "imao vjerodostojan iskaz" jer da dijagnoza shizofrenije, nije sama po sebi, prepreka za mogućnost davanja vjerodostojnih izjava na raspravama i ako je osoba u fazi remisije onda da nema prepreka za davanje vjerodostojnog iskaza, osim u slučajevima reducirane poslovne sposobnosti, a što nije slučaj kod žrtve. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Labure prvostupanjski sud je utemeljeno prihvatio jer je jasan i neproturječan, utemeljen je na pregledu žrtve UČ i ocjenom dostupne medicinske dokumentacije, proveden je po pravilima struke, stoga se ne mogu ni prihvatiti navodi žalbe optuženika kojima se dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve kao "duševno bolesne osobe s dijagnozom paranoidne shizofrenije".

7.3. Konačno, u prilog vjerodostojnosti iskaza žrtve UČ ide i nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Marije Baković koja je utvrdila kako su sve ozljede koje je žrtva zadobila nastale udarcem i da su sve mogle nastati i jednim zamahom ukoliko bi ruka bila postavljena ispred glave te bi nakon kontakta između dvije šake optuženika dalje nastavila svoju putanju te zahvatila i čelo žrtve. Za nastanak ozljede u području glave je potrebno djelovanje sile slabog intenziteta, dok je za nastanak ozljede u području šake potrebna sila srednjeg intenziteta. Budući da je žrtva opisala napad optuženika na način da ga je ovaj krenuo udarati po glavi pa je on u toj situaciji podigao ruku kako bi se zaštitio od udaraca optuženika, to iskaz žrtve korespondira s mišljenjem vještakinje dr. Marije Baković. Naime, vještakinja je navela kako s obzirom na ozljedu u području čela i njezinu vrstu, ista je mogla nastati i padom primjerice kroz prozor, međutim u odnosu na ozljedu lijeve šake u vidu prijeloma pete kosti doručja vještakinja je decidirana da se radi o tzv. obrambenoj ozljedi kada se ruke podižu u području glave u svrhu zaštite od predstojećeg udarca, čime navedena peta kost postaje najizloženija nekom tupo tvrdom sredstvu, a koje može biti i udarac stisnutom šakom.

7.4. Sasvim ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedokinje LČ koja je nedosljedno iskazivala u pogledu načina nastanka ozljede ruke žrtve pa je tako na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zadru iskazala kako je tu ozljedu žrtva zadobila skačući kroz prozor sobe, da bi potom na raspravi iskazala kako je tu ozljedu zadobio tako što je udario rukom o kvaku na vratima, a osim toga u pogledu mehanizma nastanka teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma pete kosti doručja lijeve šake, njezina oba iskaza u suprotnosti su sa zaključkom sudske vještakinje dr. Marije Baković koja je decidirana u zaključku da takva ozljeda u pravilu ne nastaje uobičajenim padom na ispruženu ruku.

7.5. Kako je optuženik negirao počinjenje kaznenih djela, a s obzirom na naprijed navedene razloge, prvostupanjski sud ispravno njegovu obranu nije prihvatio pa je zaključak i ovog suda kako na taj način optuženik nastoji izbjeći ili barem umanjiti stupanj krivnje.

8. Stoga je, suprotno navodima žalbe optuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je inkriminirane prigode optuženik postupio na načine pobliže opisane u činjeničnom opisu kaznenih djela u izreci prvostupanjske presude te je utemeljeno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim, kao ubrojivog počinitelja koji je postupao s namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga, zbog počinjenja kaznenih djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i nasilja u obtelji iz članka 179.a KZ/11.

8.1. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika prvostupanjski sud nije počinio povredu kaznenog zakona kada je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela iz članka 179a. KZ/11 i iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, već se radi o prividnom stjecaju gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kao sporedno kazneno djelo, a koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Ostvarujući obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji vrijeđajući optuženika, govoreći mu pogrdne izraze, udarajući ga, onaj dio inkriminacije koji se odnosi na izrečene prijetnje žrtvi, s obzirom na cjelokupno postupanje optuženika u inkriminiranom razdoblju, ne mogu se izdvojiti i cijeniti kao zasebno kazneno djelo, već ih treba podvesti pod kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su izrečene prijetnje optuženika bile u funkciji izazivanja straha kod žrtve i to kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji, zbog čega se radi o prividnom stjecaju po načelu konsumpcije kada jedno kazneno djelo, u ovom slučaju iz članka 179.a KZ/11, se pojavljuje kao glavno kazneno djelo i u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 kao sporedno djelo, koje gubi svoju samostalnost budući da je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

9. Optuženik neutemeljeno pobija presudu zbog odluke o kazni, ističući kako je izrečena jedinstvena kazna zatvora "drakonska". Prvostupanjski sud utvrđujući pojedinačne kazne zatvora pravilno je cijenio stupanj krivnje optuženika, stupanj povrede kaznenim djelima zaštićenog dobra, kao i posljedice koje su počinjenjem kaznenih djela nastupile, a pri čemu je kao olakotne okolnosti optuženiku cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio težinu posljedica počinjenih kaznenih djela. Za svako počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud optuženiku je utvrdio kazne zatvora propisane u visini zakonskog minimuma, a ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi na strani optuženika postojale neke osobite olakotne okolnosti koje bi dovele do utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora ispod propisanog minimuma. Tako je sasvim utemeljeno optuženiku prvostupanjski sud utvrdio kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 u trajanju od 3 (tri) godine, a za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom, je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženik pravilno osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca. Zaključak je i ovog suda da će se samo takvom jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, pri čemu se žalitelju ukazuje na to da je inkriminirana djela optuženik počinio prema svojem bratu, koji boluje i liječi se od psihičke bolesti, što ga čini dodatno ranjivijom osobom, a postupanje optuženika prema njemu ta okolnost čini dodatno bezobzirnijim.

10. Sukladno obrazloženome odlučeno je kao u izreci, a u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj