Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1346/2024-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća te Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Društva hrvatskih književnika, OIB: 14928074436, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 7, kojeg zastupaju punomoćnici Ranko Pelicarić i Goran Smerdel, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, protiv 1. tuženika ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici HĐ, Juraj Bartolić i Eliza Bartolić, odvjetnici u Zagrebu, 2. tuženika NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici HĐ, Juraj Bartolić i Eliza Bartolić, odvjetnici u Zagrebu, 3. tuženice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, 4. tuženice CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici HĐ, Juraj Bartolić i Eliza Bartolić, odvjetnici u Zagrebu, 5. tuženika GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici HĐ, Juraj Bartolić i Eliza Bartolić, odvjetnici u Zagrebu, 6. tuženika ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici HĐ, Juraj Bartolić i Eliza Bartolić, odvjetnici u Zagrebu i 7. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i 1., 2., 4., 5. i 6. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9980/2023-33 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Društva hrvatskih književnika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9980/2023-33 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se žalba 1., 2., 4., 5. i 6. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9980/2023-33 od 18. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem tuženici nisu uspjeli sa zahtjevom za trošak postupka u iznosu od 1.750,00 Eur.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9980/2023-33 od 18. srpnja 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem tuženici nisu uspjeli sa zahtjevom za trošak postupka u iznosu od 1.500,00 Eur i za navedeno sudi:

Nalaže se tužitelju Društvu Hrvatskih književnika da 1., 2., 4., 5. i 6. tuženika naknadi daljnji trošak u iznosu od 1.500,00 Eur u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju Društvu Hrvatskih književnika da 1., 2., 4., 5. i 6. tuženicima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 57,69 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjev koji glase:

"1. Nalaže se prvotuženici SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, OIB: 14928074436, isplati iznos od 90.271,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2016. godine do isplate.

2. Nalaže se drugotuženici RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, OIB: 14928074436, isplati iznos od 270.814,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2016. godine do isplate.

3. Nalaže se trećetuženici CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, OIB: 14928074436, isplati iznos od 90.271,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2016. godine do isplate.

4. Nalaže se četvrtotuženici BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, OIB: 14928074436, isplati iznos od 90.271,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2016. godine do isplate.

5. Nalaže se petotuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7, OIB: 14928074436, isplati iznos od 541.629,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2016. godine do isplate."

II. Nalaže se tužitelju Društvu hrvatskih književnika da nadoknadi 1-tuženiku ŽĐ, 2-tuženiku NĐ, 4-tuženici CĐ, 5-tuženiku GĐ i 6-tuženiku ŠĐ parnični trošak u iznosu 7.750,00 eura u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Društvu hrvatskih književnika da nadoknadi 3-tuženici RĐ parnični trošak u iznosu 6.250,00 eura u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju Društvu hrvatskih književnika da nadoknadi 7-tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu 5.420,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev bude u cijelosti prihvaćen uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka. Potražuje troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.910,21 Eur.

3. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nisu dosuđeni troškovi 1., 2., 4., 5. i 6. tuženima u iznosu od 3.250,00 Eur žale se tuženici zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba prihvati i dosude troškovi u daljnjem iznosu od 2.600,00 Eur, odnosno 3.250,00 Eur s PDV. Traži i trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 Eur.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

4.1. Žalba 1., 2., 4., 5. i 6. tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom troškova ulaganja u poslovni prostor od 1. do 7. tuženika kao suvlasnika, a kojima je vlasništvo poslovnog prostora vraćeno u postupku povrata na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje: Zakon o naknadi).

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu, nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a za koje tužitelj niti ne navodi u čemu se iste sastoje.

7. Na valjano utvrđeno činjenično stanje koje se žalbom niti ne pobija sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj (kao zakupnik) s Gradom Zagrebom (kao zakupodavcem) 12. lipnja 2000. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme predmet kojeg je poslovni prostor u [adresa],

- da su Ugovorne strane u članku I. utvrdile su da se poslovni prostor nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi (stranica 4-5 spisa),

- da je SĐ, CĐ i BĐ predmetni poslovni prostor vraćen u vlasništvo svakoj u 8/96 dijela na temelju djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 7. svibnja 2003. koje je postalo pravomoćno 3. srpnja 2006. (stranica 11-13 i 50-51 spisa),

- da je RĐ predmetni poslovni vraćen u vlasništvo u 1/8 dijela na temelju djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 20. studenoga 2007. koje je postalo pravomoćno 27. lipnja 2014. (stranica 7-10 i 50- 51 spisa),

- da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora u 4/8 (1/2) dijela na temelju rešenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 29. listopada 2014. koje je postalo pravomoćno 5. prosinca 2014.

(stranica 40-44 i 50-51 spisa),

- da je Grad Zagreb obveznik naknade (vraćanja) predmetnog poslovnog prostora u posjed suvlasnicima kojima je nekretnina vraćena u postupku povrata, a što je izričito navedeno u izrekama naprijed citiranih rješenja,

- da je tužitelj 24. prosinca 2007. podnio prijedlog za osiguranje dokaza protiv [adresa], AĐ, JĐ i SĐ radi utvrđenja visine troškova ulaganja u taj poslovni prostor od početka njegovog korištenja, te je ovaj sud u postupku poslovni broj R1-2430/07 proveo očevid 30. siječnja 2008. na kojem je utvrđeno zatečeno stanje i građevinsko vještačenje po vještaku dipl.ing. Dariu Šereru koji je u nalazu i mišljenju naveo da vrijednost radova izvršenih na rekonstrukciji i adaptaciji prema utvrđenom stanju, iskazu predstavnika tužitelja (kao predlagatelja) i priloženoj dokumentaciji, procjenjuje u iznosu 1.083.259,00 kuna (spis R1-2430/07 u prilogu),

- da je kod ovoga suda vođen postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u predmetu poslovni broj R1-820/16 te je sud 28. rujna 2017. donio rješenje o razvrgavanju suvlasničke zajednice nekretnina na način da je predmetni poslovni prostor na I. katu, površine 400,14 m2 u cijelosti pripao 7. tuženici Republici Hrvatskoj koja je svoje vlasništvo upisala u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 56-57 spisa),

– da predmetni poslovni prostor - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) na I. katu ulične zgrade u ukupnoj površini od 400,14 m2, [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zk. čest. [broj] sada upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), bio je upisan kao imovina Grada Zagreba, a nalazio se dugi niz godina u posjedu tužitelja što proizlazi iz dokumentacije koja je pribavljena u postupku osiguranja dokaza,

-da tužitelj nije imao pravo korištenja, pravo upravljanja ili pravo raspolaganja predmetnog poslovnog prostora kao jednu od vrsta kvazivlasničkih prava, već je on bio posredni posjednik (kao zakupnik), a ovaj poslovni prostor se nalazio u imovini Grada Zagreba.

9. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je potraživanje tužitelja u odnosu na prvo do šesto tuženika u zastari. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je uzeo da zastara počinje teći od pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja nadležnog upravnog tijela o utvrđivanju prava vlasništva - čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi – vraćanje nekretnine prijašnjem vlasniku (Tako i Rev-x-124/14-2 od 9. rujna 2014.).

11. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da je za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.), kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan je sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi (koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.).

12. Pravilno je sud prvog stupnja navedenu odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi primijenio zajedno s općim odredbama o zastari iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) koji se primjenjuju na odnose stranaka, imajući u vidu da tužitelj ističe da su ulaganja izvršena nakon 2000 godine. Prema odredbi čl. 214. ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (st. 1.) zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.), sud se ne može obazirati na zastaru ako se dužnik na nju nije pozvao (st. 3.). Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema st. 2. ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi.

13. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da sukladno čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi zahtjev se može podnijeti kada bude pravomoćno utvrđeno kome se daje u vlasništvo (vraća) oduzeta imovina, jer nositelj prava korištenja ne može zahtijevati isplatu naknade za učinjena ulaganja dok imovina koja je predmet naknade ne bude vraćena prijašnjem vlasniku (čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi).

14. Stoga je pravilan stav suda prvog stupnja da rokovi iz čl. 49. st. 4. Zakona o naknadi u kojima se ostvaruje pravo sadašnjih vlasnika odnosno nositelja prava korištenja na naknadu za učinjena ulaganja počinju teći od pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja nadležnog upravnog tijela o utvrđivanju prava vlasništva – čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi (vraćanje nekretnine u vlasništvo prijašnjeg vlasnika.

15. Postojanje zastare sudovi temelje na odredbi čl. 49. st. 4. Zakona o naknadi i nespornoj činjenici da je predmetna tužba podnesena nakon isteka roka od pet godina računajući početak tijeka tog roka od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. siječnja 1997.) ali i od proteka 5 godina od pravomoćnosti rješenja o vraćanju imovine pravnoj prednici 1. i 2. tuženika (SĐ), 3. tuženici DĐ, 4. tuženici CĐ te pravnoj prednici 5. do 6. tuženika (UĐ).

16. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na 7. tuženicu Republiku Hrvatsku kada je i u odnosu na nju odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Naime, nesporno je da 7. tuženici Republici Hrvatskoj nije navedena nekretnina vraćena kao prijašnjem vlasniku već je ona suvlasništvo navedene nekretnine stekla temeljem čl. 77. Zakona o naknadi.

18. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kao zakupnik predmetnog poslovnog prostora temeljem ugovora od 12. lipnja 2000. dobio u zakup od Grada Zagreba na neodređeno vrijeme, da je za vrijeme tog ugovora izveo određena ulaganja koja su utvrđena u postupku osiguranja dokaza, da se točkom X. Ugovora zakupnik obvezao da može vršiti prepravke poslovnog prostora samo uz pisano odobrenje zakupnika, da je st. 2. čl. X. ugovoreno da se prepravkama smatraju radovi kojima se mijenja vanjski izgled, konstrukcija, raspored površina ili namjena poslovnog prostora.

19. Prilikom odlučivanja o tom dijelu tužbenog zahtjeva pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se zahtjev tužitelja odnosi na naknadu uloženih izdataka u poboljšanje poslovnog prostora protiv suvlasnika koji je pravo suvlasništva stekao nakon izvršenih ulaganja pravomoćnošću odluke tijela javne vlasti kojom mu je pravo vlasništva pripalo (čl. 77. Zakona o naknadi). Odredbom Zakona o naknadi nije propisano pravo na naknadu troškova koje je imala treća osoba, odnosno zakupodavac za učinjena ulaganja već to pravo Zakon o naknadi u čl. 41. izričito priznaje samo zakupniku poslovnog prostora prilikom predaje poslovnog prostora. Naime, prema odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi propisano je da zakupnik nije dužan predati poslovni prostor vlasniku sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja. Nadalje, odredbom čl. 49. Zakona o naknadi kojom su propisana opća pravila naknade uređen je samo odnos prijašnjeg i sadašnjeg vlasnika prilikom povrata imovine koja je predmetom naknade i koja se daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se imovina nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva u slučaju postojanja razlike između prijašnje i sadašnje vrijednosti nekretnine. Na osnovu rečenog odredbama Zakona o naknadi nije propisano pravo na troškove učinjenih ulaganja zakupoprimcu u odnosu na osobu kojoj se nekretnina treba vratiti u vlasništvo. Zakonom o naknadi su uređeni uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu kako to proizlazi iz odredbe čl. 1. st. 1. Zakona.

20. Pravilno je sud prvog stupnja, u odnosu na 7. tuženicu Republiku Hrvatsku utvrdio da tužitelj nije prijašnji vlasnik, a niti pravni slijednik pravne osobe kojoj je imovina bila oduzeta na temelju propisa čl. 2. Zakona o naknadi, niti je 7. tuženica Republika Hrvatska prijašnji vlasnik već je vlasništvo tih poslovnih prostora stekla prema odredbi čl. 77. Zakona o naknadi .

21. Naime, čl. 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju Zakona o naknadi glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen.

22. Stoga je pravilno sud prvog stupnja imajući u vidu da je tužitelj bio pošten posjednik poslovnog prostora čija prava i dužnosti se procjenjuju u odnosu na zakupodavca, a na temelju njihovog ugovora o zakupu, zaključio da se Zakon o naknadi ne može primjenjivati u konkretnom slučaju, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a s kojim stavom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud (tako i Rev-2981/2014-4 ) .

23. Vezano uz žalbeni navod tužitelja da je pogrešno pravno stajalište suda prvog stupnja vezano uz činjenicu da su 1. do 6. tuženici nakon pokretanja parnice otuđili nekretninu te da se stoga naknada se može zahtijevati u odnosu na sadašnjeg vlasnika, valja istaći da je točno da sud prvog stupnja pogrešno tumači Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 14. rujna 2020. broj Su-IV-47/2020-7. Međutim, kako je tužbeni zahtjev, iz gore navedenih razloga, pravilno odbijen u odnosu na sve tuženike, to okolnost pogrešnog tumačenja navedenog Zaključka nije utjecala na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

24. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a nije utvrđeno da bi prilikom odlučivanja o troškovima postupka bila počinjena neka od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

25. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na žalbu 1., 2., 4., 5. i 6. tuženika

26. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II izreke u dijelu u kojem nisu dosuđeni troškovi 1., 2., 4., 5. i 6. tuženima u iznosu od 3.250,00 Eur žale se tuženici zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se žalba prihvati i dosude troškovi u daljnjem iznosu od 2.600,00 Eur, odnosno 3.250,00 Eur s PDV. Traže i trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 Eur.

27. Osnovano tuženici ističu da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada tuženicima nije priznao trošak sastava podneska os 27. travnja 2022. U navedenom podnesku tuženici se očituju na tužbu tužitelja, koji je i nakon odgovora na tužbu ostao u cijelosti kod svog tužbenog zahtjeva. Stoga je tuženicima navedeni podnesak, sukladno čl. 155. ZPP bio potreban u postupku.

28. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da podnesak od 29. veljače 2024. nije bio potreban u postupku, budući je gotovo identičnog sadržaja kao i podnesak od 27. travnja 2022.

29. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu1., 2., 4., 5. i 6. tuženika u dijelu u kojem tuženima nije dosuđen trošak sastava podneska od 27. travnja 2022., a temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP prihvatiti žalbu 1., 2., 4., 5. i 6. tuženih kao djelomično osnovanu, preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem tuženicima nije dosuđen trošak sastava podneska od 27. travnja 2024. i naložiti tužitelju da 1., 2., 4., 5. i 6. tuženima naknadi daljnji trošak u iznosu od 1.500,00 Eur.

30. Tuženici su zatražili i trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 Eur. Kako su tuženici sa žalbom uspjeli djelomično, sa 46,15 % u tom omjeru im je dosuđen zatraženi trošak, odnosno u iznosu od 57,69 Eur.

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina