Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-6/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆE, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog ĆE, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kmp-21/2024-79 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ĆE kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kmp-21/2024-79 od 27. veljače 2025., Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. u svezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog ĆE produljio istražni zatvor, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st.1. i čl. 52. KZ/11 i dr.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni ĆE po branitelju Goranu Radišiću, odvjetniku, "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-153/2025-3 od

10. ožujka 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud za mladež primjećuje da se okrivljenik, premda u žalbi navodi da se žali "iz svih žalbenih razloga", sadržajno žali samog zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede pitanja razmjernosti trajanja istražnog zatvora propisanog u odredbi iz čl. 122. st. 2. ZKP/08.

5.1. Naime, žalitelj postavlja pitanje do kada se može produljivati istražni zatvor, a da se isti ne pretvori u izdržavanje kazne zatvora, te pritom smatra da prvostupanjski sud za mladež prilikom razmatranja tog pitanja nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir njegovu životnu dob, te intenzitet i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, a koje po njegovom mišljenju ne opravdavaju tako dug boravak u istražnom zatvoru (oko 9 mjeseci), koji se stoga pretvorio u izdržavanje kazne zatvora na koju ga je prvostupanjski sud za mladež nepravomoćno osudio (kaznu zatvora u trajanju od jedne godine).

6. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je okrivljenik, premda je riječ o mlađem punoljetniku, do sada već bio osuđivan zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. KZ/11, te k tome još u tri navrata i nepravomoćno, dakle, na razini osnovane sumnje, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, iz čl. 117. st. 2. KZ/11, te iz čl. 191. st. 2. u svezi st. 2. u svezi čl. 190. st. 1. KZ/11, pri čemu prvostupanjski sud za mladež u svezi potonjeg kaznenog djela pravilno uočava da je riječ o istovrsnom kaznenom djelu za kakva je osnovano sumnjiv i u ovom postupku, a što sve ukazuje da do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, te sve to u povezanosti sa podacima iz anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Koprivnica, iz kojih proizlazi da je sklon činjenju kaznenog djela, te da sva dosadašnja upozorenja nisu dala rezultate, tada i po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju i nadalje, neovisno o tome što je do sada u istražnom zatvoru proveo već oko 9 mjeseci, postoje takve okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju da je u konkretnom slučaju protiv njega nužno produljiti istražni zatvor naročito kada se ima u vidu još i težina kaznenih djela za koja je nepravomoćno osuđen u ovom predmetu, posebice kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina.

6.1. Naime, u odredbi iz čl. 122. st. 2. ZKP/08 je propisano da je pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno njegovom trajanju potrebno voditi računa o razmjeru između težine počinjenog djela, kazne koja se, prema podacima s kojim raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

7. Stoga, a imajući posebice na umu težinu kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku, kao i izložene okolnosti koje ukazuju na potrebu produljenja istražnog zatvora, okrivljenik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.

8. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić