Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-76/2025-10

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Marijanki Salopek, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi LH, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1984., iz [adresa], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Sisku, nakon provedenog postupka na raspravi održanoj 11. ožujka 2025. u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača, Jelengradska 1, u odsutnosti prisilno smještene osobe LH, a u prisutnosti punomoćnice prisilno zadržane osobe i voditelja odjela ZH, dr. med. spec. psih., istoga dana,

r i j e š i o  j e

Na temelju članka 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., dalje u tekstu: ZZODS) produžuje se prisilni smještaj LH u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do 3 (tri) mjeseca, počevši od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prije isteka prisilnog smještaja određenog rješenjem ovoga suda poslovni broj: R1-38/2025-8 od 11. veljače 2025., Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača obavijestila je sud da prisilno smještena osoba treba ostati na liječenju i nakon isteka prisilnog smještaja određenog po naprijed navedenom rješenju.

2. U prijedlogu za produženje prisilnog smještaja u bitnome se navodi da i nakon mjesec dana na ovom odjelu u NPB Popovača, poboljšanja nema, pacijent je bez uvida i kritičnosti u svoje stanje, ne daje pristanak za hospitalizaciju i liječenje koje je potrebno. Predlaže se produžiti prisilnu hospitalizaciju.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti produženja prisilnog smještaja zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. Elvire Koić koja je u pismenom nalazu i mišljenju navela da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je LH primljen u NPB Popovača 8.2.2025. u ponovljeni boravak. Prethodno je liječen 2023. Upućen je zbog pogoršanja psihičkog stanja, uznemirenosti, u pratnji policijskih djelatnika. Navodno se „neobično ponašao” i kod svih izazvao nelagodu i strah. Satima je hodao po kući, udarao vratima, krenuo štapom prema sestri. Odbijao je dati pristanak na liječenje pa je priveden prisilno. Tijekom liječenja postiže tek početno poboljšanje, koje i sam osjeća, a očituje se u psihomotornom smirenju, boljoj orijentaciji, osjećaju manje napetosti u glavi. Međutim i dalje ima velike smetnje na neurološkom i psihičkom polju. Između ostalog, dana 14.2.2025. doživio je ataku ekvivalentnu epileptičkoj, bio je i febrilan. Ima teškoće s artikulacijom, pospan je, hipersalivira. Javljaju se i nevoljne stereotipne kretnje, kao i povremeno bizaran govor, npr. počne ponavljati neke riječi, zagleda se u neku točku. U tretman je uključen neurolog. Uspjelo se učiniti EEG. Psihološku egzaminaciju je odbio.

3.1. Kod pregleda pristaje na razgovor bez otpora, pruža ruku na pozdrav. Tijekom razgovora stalno kima glavom, ali i tijelom. Povremeno se umiri pa kao da bi se ispričao što se to događa, potom nastavi sa upadljivim tremorom. Psihomotorno je miran, sediran nakon večernje teraije. Primjerenog je raspoloženja. Orijentiran je u vremenu i prostoru, prema sebi. Počinje urednim rečenicama, da bi onda bezbroj puta ponovio “dnevno..tjedno...mjesečno...mjesečno...dnevno....tjedno...”. Nadalje iskazuje: “Želim ići na odmor kući, na nekoliko dana, spavati u svom krevetu. Teško je spavati uz druge ljude. Nisam navikao. Ne mogu se naspavati. Najbolje da idem kući. Bolje sam nego prije, ali još ne najbolje.” Na upit što to znači, kaže da je puno manja “buka” u glavi, pri čemu se hvata za glavu i stišće ju. Ne odgovara na pitanje čuje li neke glasove i što mu govore. I dalje ne bi ništa potpisao, niti ima namjeru.

3.2. Zaključno vještak navodi da je LH, na liječenju od 8.veljače 2025. Dosadašnjim liječenjem postignuto je početno poboljšanje, no ono nije dovoljno za postizanje uvida i kritičnosti koja bi omogućila primjerenu suradljivost u nastavnom ambulantnom liječenju. On i dalje odbija suradnju koja između ostalog uključuje potpisivanje informiranog pristanka, bez racionalnog objašnjenja. Pasivno pristaje ne kućni red i terapiju i za sada nije bio agresivan prema osoblju i drugim bolesnicima. Radi se o osobi oboljeloj od teške i kronične duševne bolesti, paranoidne shizofrenije, sada već tzv. rezidualnog tipa. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 bolest je označena šifrom F20.0. Osnovni simptomi su i dalje manifestni, u vidu dezorganiziranog mišljenja, poremećaja asocijacija, ambivalenciju, poremećaja afekta i gotovo autističnog ponašanje. Projektivan je, sumnjičav i tumači postupke drugih usmjerene prema sebi, ali bez sustavnog povezivanja ideja i objašnjenja za iste. Doživljava i perceptivne obmane u vidu slušnih halucinacija. Povremeno postaje agitiran, a tada i potencijalno agresivan po impulzivnom tipu. U povijesti bolesti postoje podaci o pokušaju suicida medikamentima 2010.godine.

3.3. Vještakinja smatra kako prisilno zadržana osoba još nije sposobna shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, adekvatno shvaćati i rasuđivati, tj. zbog utjecaja duševne bolesti, nije kritičan prema svom stanju i potrebi liječenja bez kojeg se ono neće mijenjati u smislu da bi došlo do povećanja kapaciteta za samostalni život i svakodnevno funkcioniranje. Nije u mogućnosti samostalno i odgovorno pristupiti svojem liječenju, niti dati slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Dakle, u ovoj fazi liječenja, još nisu nastupile bitne pozitivne promjene, kritički uvid i realnije procjene svog stanja i okolnosti, tako da postoji realna opasnost ponavljanja štetnih ponašanja. U ovom trenutku on potencijalno i dalje ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, a potencijalno i zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od daljnjeg štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti pa mu se može odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. ZZODS, odnosno produljiti prisilna hospitalizacija u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači još kroz tri mjeseca (do procjene terapijskog tima o mogućnostima nastavka ambulantnog liječenja). Ispitanik ne shvaća svrhu i prirodu sudskog procesa, nesigurno je orijentiran i ne uspostavlja primjerenu verbalnu komunikaciju. Stoga bih procijenila da za potrebe ovog postupka nije raspravno sposoban.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem prisutnog liječnika, izvršen je uvid u spis, medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje vještaka.

5. Konstatira se da se ročište odvija u odsutnosti prisilno zadržane osobe.

6. Prisutan liječnik i na ročištu je u cijelosti ostao kod dosadašnjih navoda i prijedloga o potrebi produženja prisilnog smještaja te dodao da je pacijent otišao na dogovoreni CT pregled u OB Sisak.

7. Razmatrajući tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje, sud je zaključio da ambulantno liječenje LH nije dostatno, te je u cijelosti prihvatio prijedlog bolnice, a budući da prisilno zadržana osoba nije u mogućnosti dati valjani pristanak za svoje liječenje, valjalo je istoj produžiti prisilni smještaj u trajanju do tri mjeseca, a sve primjenom odredbi članka 40. ZZODS.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijanka Salopek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

1. Prisilno smještena osoba: LH, NPB Popovača – VIII A odjel

2. Punomoćnik: Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Sisku

3. Hrvatski zavod za socijalni rad

4. NPB "Dr. Ivan Barbot" Popovača – VIII A odjel

5. U spis