Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-134/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BN, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-50/2025-7 od 21. veljače 2025., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog BN odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) produljio istražni zatvor protiv okrivljenog BN iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni BN putem branitelja Marka Hreljca, odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje preinači na način da mu se ukine istražni zatvor ili odrede mjere opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-152/2025-3 od 10. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog BN nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, s tvrdnjom da su zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjene odredbe iz čl. "123. st. 2. i 3. ZKP/08" te s tvrdnjom da su u pobijanom rješenju izostali razlozi zbog čega sud smatra da se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen ne može ostvariti blažim mjerama, zbog čega je došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na slobodu, koja su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koji način se sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Naime, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja naveo je jasne, dostatne i relevantne razloge zbog čega smatra da se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen ne bi mogla postići blažim mjerama (točka 9.), kako će to nastavno biti i navedeno. Stoga nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na slobodu zbog toga što odluka ne bi bila obrazložena u ranije navedenom djelu. Što se tiče ostalih žalbenih navoda da je došlo do povrede odredaba ZKP kao posljedice pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelju valja navesti da se ti žalbeni navodi ne tiču bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga nije u pravu okrivljenik kada rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a također oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu okrivljenik kada pobija pravilnost utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom "da oštećena AN, kao jedini neposredni svjedok, u svom iskazu nije potvrdila niti jednu optužbu koja mu se stavlja na teret". Naime, žalitelju prije svega valja ukazati da je žrtva AN koristila zakonsku mogućnost ne svjedočenja, zbog čega nije niti dala svoj iskaz. S druge strane, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navod da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz svjedočkog iskaza GN, prema kojem joj je žrtva rekla da ju je okrivljenik želio udariti sa sjekirom zbog čega je pobjegla iz kuće i došla do svjedokinje kako bi pozvala policiju, s time da je žrtva bila pod stresom i vidno uznemirena, kao i iz službene zabilješke o dojavi PP Varaždin od 21. siječnja 2025., prema kojoj proizlazi da je AN dojavila da ju suprug napada sa sjekirom i da je pobjegla k susjedima. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.

7. Što se tiče utvrđenja postojanja istražno-zatvorske osnove zbog koje je istražni zatvor produljen, žalitelju prije svega valja ukazati da je istražni zatvor produljen samo zbog postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, ali ne i zbog istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08, zbog čega su potpuno promašeni žalbeni navodi koji se tiču navedene potonje istražno- zatvorske osnove. Nadalje, suprotno žalbenim navodima u kojima se osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, pozivajući se na okrivljenikovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da bez obzira što okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan iteracijska opasnost proizlazi iz načina počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, te nesređenih i poremećenih odnosa između okrivljenika i žrtve, koji žive u zajedničkom kućanstvu. Što se tiče načina počinjenja kaznenog djela, s obzirom da je okrivljenik na razini osnovane sumnje žrtvi prijetio sa sjekirom, zbog toga što mu žrtva nije htjela dati novac, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da je na taj način okrivljenik iskazao jaču kriminalnu volju te veći intenzitet protupravnog postupanja uslijed kojeg je žrtva pobjegla k susjedi vidno uznemirena i pod stresom i odmah pozvala policiju. Kad se tome dodaju nesređeni i poremećeni obiteljski odnosi između okrivljenika i žrtve, koji žive u zajedničkom kućanstvu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio.

8. Uzimajući u obzir u točci 7. navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, imajući kod toga u vidu da žrtva i okrivljenik žive u zajedničkom domaćinstvu. Što se tiče žalbenih navoda o mogućnosti da se okrivljenik udalji iz kuće u kojoj živi sa žrtvom i da se preseli u kuću svojih roditelja, tim žalbenim navodima ničim nije dovedeno u pitanje pravilnost zaključka da se za sada sa blažim mjerama tj. mjerama opreza ne bi mogla prevenirati iteracijska opasnost, s obzirom da okrivljenik ničim nije konkretizirao i dokumentirao žalbene navode o mogućnosti udaljenja iz doma, na koji način bi se uz primjenu ostalih mjera opreza eventualno mogla prevenirati iteracijska opasnost. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, uzimajući u obzir okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 21. siječnja 2025.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim.

9. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic