REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-1930/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Vera Glasnović Gjoni, odvjetnica u Puli, Rovinjska 9, protiv Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi imenovanja posebnog skrbnika za malodobno dijete, 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-552-02/24-01/30, URBROJ: 524-11-01/6-24-2 od 11. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-552-02/24-01/30, URBROJ: 524-11-01/6-24-2 od 11. rujna 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pula-Pola, KLASA: UP/I 552-02/23-07/13, URBROJ: 139-069-09-25-24-19 od 12. lipnja 2024., a kojim rješenjem je obustavljen postupak za imenovanje posebnog skrbnika JP jer više ne postoje pretpostavke za njegovo vođenje.
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji se rješenjem posl.br. Us I- 4485/2024-2 od 5. studenoga 2024. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na rješavanje.
3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke. Izražava uvjerenost da nije biološki otac djeteta uslijed činjenice da je teško bolestan, da uzima lijekove koji utječu na sterilitet te da je između njega i bivše supruge, majke djeteta, velika razlika u godinama. Prva sumnja o očinstvu da se pojavila kada je dijete imalo pet godina. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te ističe kako je tužitelj, prema vlastitim navodima, prva saznanja o sumnji u svoje očinstvo imao prije isteka roka iz čl. 401. st. 1. Obiteljskog zakona. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tužitelj, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.
6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi, a isto među strankama nije ni sporno, da je postupak radi imenovanja posebnog skrbnika mlt. JP pokrenut po zahtjevu tužitelja za pokretanje postupka utvrđivanja očinstva od 9. veljače 2023. Nadalje, da je mlt. JP rođen **.**.2015., odnosno da je 17. veljače 2022. napunio 7 godina života.
8. Odredbom čl. 401. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) propisano je da tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenoga za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka može podnijeti majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, i to u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanoga očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
9. Iz navoda samog tužitelja u tužbi proizlazi da je prva saznanja koja dovode u sumnju istinitost očinstva imao kad je mlt. JP imao pet godina, a zahtjev je podnio 2023., dakle nakon proteka propisanog roka od šest mjeseci od dana saznanja. S time da sud ukazuje da neovisno od tijeka subjektivnog roka, nesporno je protekao i objektivni rok za osporavanje budući je dijete 17. veljače 2022. navršilo sedam godina života.
10. Slijedom svega navedenoga, pravilno je prvostupanjsko tijelo obustavilo postupak jer ne postoje pravne pretpostavke za vođenje predmetnog postupka te slijedom toga i tuženik odbio žalbu kao neosnovanu. S time da se tijelo pogrešno prilikom odlučivanja pozvalo na odredbu čl. 42. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09., 110/21.), dok je ispravna odredba koja propisuje obustavu čl. 46. st. 2. ZUP-a, no isto nije bilo od utjecaja na zakonitost rješavanja ove upravne stvari.
11. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u t. I. izreke presude.
12. O trošku upravnog spora sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.
13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16., u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
