REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-98/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja PHARMACEUTICAL-MEDICAL SOLUTION d.o.o. Zagreb, Ludbreška ulica 31 OIB: 41474894265, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ALPHA-MEDICAL d.o.o, Zagreb, Ulica Dragutina Golika 36, OIB: 47685685842, kojeg zastupa punomoćnik Davor Vidović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-546/2023 od 23. kolovoza 2023. koje je donio javni bilježnik Martina Plastić iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66.361,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2023. do isplate te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.015,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a tužbeni se zahtjev odbija kao neosnovan.

II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.706,81 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.625,00 EUR.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 19. svibnja 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je javni bilježnik Marina Plastić iz Zagreba 23. kolovoza 2023. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-546/2023 kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 66.361,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2023. do isplate te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 15.187,74 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Nakon što je tuženik podnio prigovor protiv uvodno navedenog rješenja o ovrsi kojim je u osporio tražbinu tužitelja, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv- 98/2024 od 13. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom je dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je u nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, i tijekom postupka navodi da prema tuženiku ima potraživanje u utuženom iznosu koje se odnosi na izlaznu naknadu prema čl. 17. Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. Naime, predmetna je naknada ugovorena za slučaj neispunjenja ili kašnjenja u ispunjenju ugovornih odredbi od strane tuženika te su prava na izlaznu naknadu ugovorena u slučaju da tuženik povrijedi odredbe ugovora koje su definirane u člancima 7. do 10. predmetnog Ugovora, a ista iznosi 400.000,00 kn. Tužitelj ističe da je putem svog zastupnika po zakonu SŽ u više navrata pismenim i usmenim putem pozivao tuženika na isplatu bonusa koji je predviđen u čl. 9. Ugovora na način da će se finalni godišnji obračun bonusa izračunati najkasnije u roku od 30 dana od dana predaje financijskih izvještaja FINA-i, a tuženik će najkasnije u roku od 15 dana od datuma izdavanja računa nakon učinjenog godišnjeg obračuna izvršiti isplatu godišnjeg bonusa. Navodi da tuženik tužitelju nije dostavio obračun, niti mu je isplatio bonus prema godišnjem obračunu, štoviše, nikad mu nije službeno dostavio obračun po kojem tužitelj treba fakturirati tuženiku godišnji bonus, već je tu svoju obvezu u potpunosti ignorirao. Pojašnjenja radi, tužitelj navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu od 2015. te su uvijek na isti način vršili obračun i isplatu bonusa, što se do 2021. nikad nije dovodilo u pitanje. Tako su stranke u roku od 30 dana od predaje konačnih financijskih izvještaja FINA-i usuglašavali u lipu (cent) godišnji bonus, tužitelj bi potom izdavao tuženiku račun na osnovu kojeg bi tuženik u roku od 15 dana ispunjavao svoju obvezu. Navodi da su stranke uspješno surađivale i da je ta suradnja rezultirala kontinuiranim godišnjim rastom prodaje i dobiti, a tužitelj je za tuženika obavljao i vodio sve poslove prodaje i isključivo je njegova zasluga tuženikov rast prodaje. Ističe da je protiv tuženika pokrenuo postupke i radi neisplate bonusa za 2021. i 2022. te je nakon toga raskinuo Ugovor o poslovnoj suradnji temeljem čl. 17. Ugovora. Ponavlja da je tuženika više puta usmeno i pismeno upozorio na obvezu isplate bonusa temeljem navedenog Ugovora, što je tuženik ignorirao.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu u cijelosti osporava potraživanje tužitelja budući da je tužitelj jednostrano raskinuo Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. bez postojanja razloga iz čl. 17. Ugovora. Stoga je tuženik račun za izlaznu naknadu koji mu je izdan na osnovu te odredbe osporio i vratio tužitelju. Navodi kako nije sporna dinamika isplate bonusa koju opisuje tužitelj, međutim ističe da je svih prijašnjih godina tužitelj tuženiku dostavljao obračun bonusa za prethodnu godinu, a nakon čega je tuženiku izdavao račun prema dinamici koju opisuje i koja je određena u čl. 9. Ugovora. Navodi da nije jasno iz kojeg razloga tužitelj uporno ponavlja da mu tuženik nije dostavio obračun bonusa kad niti iz Ugovora ne proizlazi da je to jednostrana obveza tuženika, štoviše, iz čl. 2. st. 1. toč. 6. Ugovora proizlazi da je obračun bonusa obveza tužitelja. Nadalje navodi da je zastupnik po zakonu tužitelja u pisanom iskazu priloženom uz podnesak tužitelja od 20. ožujka 2024. naveo da je tuženiku dostavio izračun bonusa za 2021. pa stoga, ukoliko ga je tuženik ignorirao po tom putanju, to niti ugovorno niti zakonski nije bila zapreka tužitelju da izda račun za finalni obračun bonusa za 2021. Naime, tužitelj je temeljem tog istog izračuna tuženiku izdao račun za "obračun dobiti za 2021." dana 8. veljače 2023., odnosno dva mjeseca nakon što je (9. prosinca 2022.) raskinuo Ugovor iz razloga što mu tuženik nije isplatio do tada ugovoreno prema obračunu iz 2021., a što je trebalo biti isplaćeno do svibnja 2022. Obzirom da tuženik u trenutku raskida Ugovora nije imao podlogu za bilo kakvu isplatu tužitelju, neosnovani su tužiteljevi navodi da je tuženik povrijedio odredbe čl. 9. -10. Ugovora i da bi u skladu s čl. 17. Ugovora bio u obvezi tužitelju isplatiti izlaznu naknadu.

5. Dodatno se očitujući na navode tuženika, tužitelj je pojasnio da je tuženiku putem e-maila od 15. travnja 2022. dostavio prijedlog obračuna bonusa u skladu sa dotadašnjom praksom stranaka, a tuženik je na taj prijedlog mogao staviti prigovore ili dostaviti svoj prijedlog obračuna, kako su stranke radile od 2015. i do sada nikad nije bilo nikakvih problema. Obračun je rađen istom metodom, istim načinom na koji je do sada gotovo 10 godina rađen obračun, u istim rokovima, a slijedom toga ispostavljen i račun. Kako je tuženik izbjegavao uskladiti račun, tužitelju nije preostalo ništa drugo nego mu izdati račun na način i računski kako je to izračunavao godinama, odnosno kako je ustaljeno obračunavao cijeli niz godina sukladno odredbama Ugovora o poslovnoj suradnji iz 2015. i 2020. Dakle, tužitelj navodi da se uvijek na isti način obračunavao i isplaćivao konačni obračun bonusa i sukladno rokovima predviđenima Ugovorom, ali i predujam bonusa, a tuženik je uplatom predujma bonusa potvrdio da je debelo kasnio sa uplatom bonusa i da je tuženik opravdano raskinuo Ugovor. Navodi da je tuženik u međuvremenu isplatio iznos od 32.280,12 EUR nakon što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak, a koji se iznos, prema navodima tuženika, odnosi na nesporni dio. Ističe da tuženik posjeduje svu dokumentaciju vezanu za poslovanje i ima sav pregled uplata, isplata, zarade i dobiti tako da je mogao jednostrano isplatiti kao što je to učinio nakon što je tužitelj radi plaćanja bonusa protiv njega pokrenuo postupak.

6. Nastavno na navode tužitelja, tuženik je istaknuo da je tužitelju sukladno čl. 7. Ugovora uredno isplaćivao mjesečni paušalni iznos od 42.000,00 kn uvećan za PDV odmah po izdanom računu te je bio spreman isplatiti bonus od 15% od obračunate dobiti koju ostvari tuženik u godišnjoj poreznoj prijavi (čl. 8. i 9. Ugovora), međutim tužitelj mu nije izdao račun za bonus za 2021. da bi uopće započeo teći rok od 15 dana za plaćanje tog računa. Neovisno o tome, tuženik je u travnju 2022., temeljem tužiteljevih računa, započeo uredno isplaćivati kvartalne iznose avansa bonusa za 2022. jer je u čl. 6. Ugovora za to ugovoren korektivni alat na način da je tuženik u narednoj 2023. mogao odbiti preplatu bonusa za 2022. od kvartalnih avansa bonusa za 2023., međutim kako je došlo do raskida Ugovora od strane tužitelja, tuženik se više nije mogao poslužiti tim alatom pa je stoga tužitelju radi preplate bonusa za 2022. u iznosu od 5.732,95 EUR izdao račun. Tuženik navodi da je otkrio da su tužitelj i njegov zastupnik po zakonu paralelno s poslovanjem s tuženikom poslovali i sa konkurentskim farmaceutskim društvima pa smatra da je tužitelj što prije htio izaći iz ugovornog odnosa s tuženikom, a radi čega je iskonstruirao skrivljeno ponašanje tuženika za jednostrani raskid Ugovora i traženje izlazne naknade utvrđene predmetnim ugovorom.

7. Sud je tijekom postupka pročitao dokumentaciju u spisu te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja SŽ (list 166. -168. spisa) i zastupnika po zakonu tuženika ŠŽ (list 168.-169. spisa) kao stranke u postupku.

8. Na temelju analize provedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66.361,14 EUR s osnove izlazne naknade prema odredbi čl. 17. Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020.

10. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. (list 31. -37. spisa) i Anexa Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. studenog 2020. (list 38. spisa). Nije sporno da je tužitelj tuženiku izdao račun broj 03-1-2023 od 8. veljače 2023. (list 7. spisa) na ime izlazne naknade prema čl. 17. Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020., a zbog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji, na iznos od 66.361,14 EUR, kao niti činjenica da je tuženik predmetni račun osporio i vratio tužitelju kao neosnovano izdan (dopis tuženika od 17. veljače 2023. – list 40. spisa). Također nije sporno da je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. dana 9. prosinca 2022. (list 66. spisa).

11. Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na njihova različita poimanja ugovornih prava i obveza koja se tiču konačnog godišnjeg obračuna bonusa za 2021.

12. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. i Aneks tog Ugovora od 1. studenog 2020. (list 31.-37., list 38. spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između parničnih stranaka te da je predmet tog pravnog posla poslovna suradnja između stranaka prema potrebama poslovanja i uputama te pod nadzorom tuženika. Ovim se Ugovorom tužitelj obvezao putem svog djelatnika SŽ obavljati poslove za račun tuženika, a obveze tužitelja taksativno su navedene u čl. 2. Ugovora.

13. Prema odredbi čl. 2. toč. 6. Ugovora, obveza tužitelja je vođenje prodajnog tima tuženika, edukacija, savjetovanje i nadgledanje aktivnosti, izrada planova i ciljeva prodaje, izračun bonusa, kao i redovno mjesečno izvještavanje.

14. U odredbama čl. 7. do 9. Ugovora stranke su regulirale cijenu i troškove usluga, bonus te obračun i isplatu bonusa.

15. Odredbom čl. 7. Ugovora stranke su ugovorile mjesečnu cijenu za izvršene usluge u iznosu od 42.000,00 kn uvećano za PDV (st. 1.). Prema stavku 5. ove ugovorne odredbe, tužitelj izdaje račun za obavljene usluge na kraju tekućeg mjeseca, a tuženik plaćanje vrši u roku od 15 dana od datuma izdavanja računa. Aneksom Ugovora izmijenjen je čl. 7. osnovnog Ugovora na način da su se stranke sporazumjele da će tuženik dio sredstava u iznosu od 24.000,00 kn uvećano za PDV za izvršene usluge isplaćivati direktno na račun obrta [obrt], vl. SŽ kao podizvođača tužitelja, a iznos od 18.000,00 kn uvećano za PDV tužitelju.

16. Odredbom čl. 8. Ugovora stranke su ugovorile, uz mjesečnu cijenu za izvršene usluge, plaćanje bonusa tužitelju kao nagrade za uspješnost izvršenja usluga u visini od 15% iznosa od obračunate dobiti koju ostvari tuženik u godišnjoj poreznoj prijavi. Iz obračuna bonusa na kraju godine kao troškovi se isključuju (čime se povećava dobit za obračun) svi troškovi koji su možda nastali, a nisu vezani uz direktno poslovanje tuženika u prodaji, registraciji i distribuciji lijekova, kao i troškovi bonusa i drugih benefita isplaćenih zaposlenicima tuženika (ova je odredba izmijenjena Aneksom Ugovora na način da se iz obračuna bonusa na kraju godine kao troškovi poslovanja isključuju, čime se povećava dobit za obračun bonusa, svi troškovi koji su možda nastali, a nisu vezani uz direktno poslovanje tuženika u prodaji, registraciji i distribuciji lijekova). Ugovoreno je da tužitelj ima pravo uvida u sve troškove koje knjiži računovodstvo u vezi poslovanja tuženika.

17. Nadalje, odredbom čl. 9. Ugovora stranke su usuglasile uvjete, način i rokove obračuna i isplate bonusa tako da je ugovoreno da se avans bonusa isplaćuje za prvi kvartal u travnju tekuće godine, za drugi kvartal u srpnju tekuće godine i za treći kvartal u listopadu tekuće godine na način da tuženik isplatu vrši u roku od 15 dana od datuma izdavanja računa na račun tužitelja. Veličina avansa bonusa za tekuću godinu koji će se isplaćivati kvartalno računa se na način da se izračun bonusa za prethodnu godinu podijeli sa 3 da bi se dobio kvartalni iznos avansa bonusa. Finalni godišnji obračun bonusa se računa najkasnije u roku od 30 dana od dana predaje financijskih izvještaja FINA-i te tuženik u roku od 15 dana od izdavanja računa nakon učinjenog godišnjeg obračuna vrši isplatu godišnjeg bonusa. Ukoliko je svota bonusa u konačnom izračunu manja od svote koja je isplaćena u prošloj godini, navedena se svota odbija od budućih kvartalnih avansa isplata od strane tuženika.

18. U članku 17. Ugovora predviđene su pretpostavke za raskid istog. Tako je, među ostalim, ugovoreno pravo tuženika na raskid ugovora uz obvezu plaćanja izlazne naknade ili otpremnine u iznosu od 400.000,00 kn u slučaju da tuženik ne poštuje neku od obveza ugovorenih u člancima 7. do 10. tog Ugovora. U tom se slučaju tuženik obvezao tužitelju, uz plaćanje izlazne naknade, platiti sva dospjela potraživanja tužitelja nastala prema odredbama Ugovora do dana zahtjeva za raskid ugovora, s time da isplatu izlazne naknade / otpremnine i svih dospjelih potraživanja treba izvršiti u roku od 30 dana od predanog zahtjeva za raskid Ugovora od strane ovlaštene osobe tužitelja.

19. Uvidom u e-mail od 15. travnja 2022. (list 60. spisa), koji je upućen od strane zastupnika po zakonu tužitelja SŽ zastupniku po zakonu tuženika ŠŽ, utvrđeno je da se isti odnosi na tužiteljev izračun bonusa za 2021. prema zadnjem godišnjem financijskom izvješću (GFI), prema kojem je tuženik u obvezu tužitelju isplatiti iznos od 508.795,00 kn. Tužitelj je istog dana tuženiku poslao e-mail koji se odnosi na akontaciju bonusa za prvi kvartal 2022. (list 61. spisa).

20. Prema sadržaju Izvještaja za razdoblje 9/2022 (list 62. -63. spisa), koji je sačinjen od strane zastupnika po zakonu tužitelja (list 63. spisa), nije isplaćen obračun bonusa za 2021. iako je trebao biti, a razlog tome su neki rezultati-realizacije o kojima stranke moraju postići dogovor. U tim je Izvještajima konstatirano da se avansi bonusa isplaćuju redovito.

21. Dana 14. travnja 2022. tužitelj je tuženiku izdao račun za predujam za bonus za prvi kvartal 2022. u iznosu od 422.500,00 kn (list 78. spisa), dana 4. srpnja 2022. račun za predujam za bonus za drugi kvartal 2022. u iznosu od 422.500,00 kn (list 79. spisa) i 3. listopada 2022. račun za predujam za bonus za treći kvartal u iznosu od 422.500,00 kn (list 80. spisa), koji računi su uredno podmireni od strane tuženika (list 81.,82. i 83. spisa).

22. Iz dopisa tužitelja bez nadnevka na listu 66. spisa proizlazi da je istim tužitelj raskinuo Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. zbog neispunjenja od strane tuženika ugovorenih obveza iz čl. 7. do 10. navedenog Ugovora, odnosno budući da do dana raskida Ugovora tuženik nije isplatio ugovoreno prema obračunu za 2021., a trebao je to učiniti do svibnja 2022. Tuženik je ovim dopisom pozvan isplatiti sva dospjela potraživanja koja su nastala do dana raskida Ugovora najkasnije do 10. siječnja 2023. i to: prema obračunu za 2021. iznos od 504.895,00 kn, izlaznu naknadu u iznosu od 400.000,00 kn te dospjela potraživanja u iznosu od 410.565,00 kn prema zadnjem financijskom izvještaju za listopad 2022., sve uvećano za PDV. Ovim je dopisom tuženiku ostavljen primjeren rok za ispunjenje najkasnije do 10. siječnja 2023. te je s danom 10. siječnja 2022. (vjerojatno je omaškom prilikom pisanja navedena 2022., umjesto 2023. godina) raskinut ugovor. Kako je tuženik ovim dopisom pozvan u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za raskid ugovora ispuniti gore navedeno, odnosno najkasnije do 10. siječnja 2023., to proizlazi da je predmetni dopis sastavljen 9. prosinca 2022. (koja činjenica među strankama nije bila sporna).

23. Tužitelj je 8. veljače 2023. tuženiku izdao račun na ime obračuna dobiti za 2021. prema Ugovoru od 1. siječnja 2020. u iznosu od 83.763,83 EUR (list 77. spisa).

24. Tuženik je predmetni račun osporio dopisom od 23. veljače 2023. (list 97. spisa) s obrazloženjem da među strankama nije ugovorena obveza plaćanja dobiti tužitelju.

25. Dopisom od 16. svibnja 2023. (list 98. spisa) tuženik je obavijestio tužitelja da je 28. travnja 2023. predao Financijsko izvješće za 2022. te mu je dostavio Račun dobiti i gubitaka za 2022. te Finalni godišnji obračun bonusa za 2022. (list 100. spisa). Ujedno je tužitelja obavijestio da je isplatama avansa bonusa za 2022. preplaćena ukupna svota godišnjeg bonusa za 2022. sukladno ostvarenoj dobiti tuženika za tu poslovnu godinu. Kako je Ugovor među strankama raskinut 9. prosinca 2022., tuženik više nije u mogućnosti odbiti preplaćeni iznos od budućih kvartalnih avansa pa je stoga tužitelju dostavio račun za povrat preplaćenog iznosa po isplatama avansa za 2022. (list 101. spisa). Nadalje, tuženik je ovim dopisom tužitelju dostavio i Finalni godišnji obračun bonusa za 2021. (list 99. spisa) te zatražio izdavanje ispravnog računa za iznos razlike godišnjeg bonusa za 2021. kako bi tuženik temeljem istog izvršio plaćanje.

26. Nadalje je tuženik, dopisom od 29. ožujka 2024. (list 91. spisa) odgovorio tužitelju vezano za obavijest javnog bilježnika Ivana Jurića o ovrsi temeljem računa od 8. veljače 2023. u kojem je u bitnom naveo da je tužitelju, nakon što je taj račun osporen, tuženik dostavio dopisom od 16. svibnja 2023. Finalni godišnji obračun bonusa za 2021. i zatražio izdavanje računa s ispravnim podacima kako bi se izvršila uplata razlike bonusa u iznosu od 32.280,12 EUR, međutim kako tuženiku nije dostavljen ispravljen ili novi račun koji bi bio ispravan temelj za plaćanje, tuženik je platio iznos od 32.280,12 EUR iako je naziv usluge na tom računu netočan i knjigovodstveno neispravan. Ostatak iznosa tog računa tuženik i dalje osporava.

27. Saslušan kao stranka u postupku, zastupnik po zakonu tužitelja SŽ je naveo da je s tužiteljem prvi ugovor sklopio 2015., a drugi 2020. te je isti raskinut od strane tužitelja krajem 2022. Naveo je da je dogovor bio takav da se naknada tužitelja sastoji od fiksnog dijela i od varijabilnog dijela (bonus, odnosno postotak od ostvarene dobiti) koji se obračunavao na kraju godine kad se napravi financijsko izvješće. Obično se u četvrtom mjesecu izrađivalo financijsko izvješće, a tijekom godine se isplaćivao predujam dobiti kvartalno za tekuću godinu tako da bi se, nakon izrade financijskog izvješća, izračunavao varijabilni dio na način da bi se iz financijskog izvješća izbacili oni dijelovi koji se nisu odnosili na poslovanje tuženika vezano za lijekove, a potom se sačinjavao obračun te bi se on uskladio i na temelju toga bi tužitelj izdao račun. Naveo je da je do problema došlo 2022. vezano za obračun iz 2021. kad je zastupnik po zakonu tužitelja tuženiku poslao prijedlog obračuna na koji se zastupnik po zakonu tuženika nije očitovao. Naveo je da je više od pedeset puta do kraja 2022. pismeno i usmeno na to upozoravao tuženika, kao i da nije mogao izdati račun jer nije znao koji je iznos bonusa te je cijelo vrijeme očekivao da će se stranke dogovoriti, a kad je shvatio da do toga neće doći, raskinuo je ugovor jer tuženik nije poštivao ugovorne obveze. Pojasnio je da je sporna naknada ugovorena kao svojevrsna otpremnina za slučaj da dođe do promjene vlasništva kod tuženika ili nepoštivanja obveza iz ugovora. Iskazao je da do trenutka raskida ugovora nije dobio obračun bonusa za 2021. pa je stoga nakon raskida ugovora izdao račun prema svom obračunu, a tuženik je tek 2024. podmirio dio računa koji se odnosi na 2021., dok račun za 2022. nije platio niti djelomično i u vezi oba ta računa u tijeku je spor među strankama. Dodao je da mu je tuženik tek u svibnju 2023. dostavio obračune za 2021. i 2022., međutim s tim obračunima se zastupnik po zakonu tužitelja ne slaže. Naime, prijašnjih je godina tuženik isplaćivao predujam dobiti i to prikazivao kao trošak što je umanjivalo dobit tuženika pa su kod izrade obračuna isplaćene predujmove izbacivali iz troškova i tako dolazili do iznosa dobiti. Na takav je način tužitelj 15. travnja 2022. poslao obračun za 2021., dok je tuženik kasnije dostavio obračun na način da je računanje izvršio na način različit od onog na koji su računali svih ranijih godina. Pojasnio je da je 8. veljače 2023. tuženiku izdao tri računa, jedan za obračun dobiti za 2021. prema izračunu koji je tuženiku dostavio 15. travnja 2022., drugi za obračun dobiti za 2022. prema zadnjim podacima koje je imao o dobiti jer nije bila gotova godina (Ugovor je raskinut u prosincu 2022.) i treći za isplatu naknade za nepoštivanje ugovora, a koji račun je predmet ovog spora. Iskazao je da je račune sa opisom "obračun dobiti" ili "obračun bonusa" izdao za ranije godine i nije bilo problema oko pitanja naziva usluge. Obračun koji je poslan tuženiku e-mailom od 15. travnja 2022. radio je na temelju GFI koje je dobio od tuženika, dok ne zna je li ono tada bilo predano na FINA-u. Dodao je da je prema ugovoru imao pravo uvida u svu financijsku dokumentaciju tuženika koja se odnosila na ispunjavanje obveza tuženika prema ugovoru, kao i da obračun sačinjen na osnovu tog GFI nikad nije osporen od strane tuženika. Dakle, zastupnik po zakonu tužitelje je na osnovu tog GFI sačinio obračun i na osnovu svog obračuna kasnije izdao račune. Potvrdio je da su u trenutku raskida Ugovora tužitelju isplaćene akontacije bonusa za sva tri kvartala 2021. i 2022. te je pojasnio da su se iznosi akontacije određivali na temelju iznosa bonusa iz prethodne godine tako da se 80% ostvarene dobiti iz prethodne dobiti isplaćivalo kroz tri akontacije u tekućoj godini, odnosno kroz tri kvartala, a za četvrti kvartal se bonus isplaćivao kroz obračun bonusa za tu godinu. Dodao je da izdavanje računa za akontacije bonusa za 2022., koje su isplaćene u 2022., podrazumijeva da je tuženik poštovao izračune tužitelja za 2021. i projekciju za 2022. koje su temelj za isplatu tih akontacija. Dakle, tuženik je isplatio sve predujmove bonusa za 2021. i 2022., a za 2022. je isplatio po obračunu predujmova koje mu je zastupnik po zakonu tužitelja poslao 15. travnja 2022. i na temelju kojeg je izdao tri računa koji su uredno plaćeni za svaki kvartal 2022. Iskazao je da je teoretski moguće da plaćanjem akontacija bonusa kod godišnjeg obračuna bonusa u narednoj godini dođe do preplate prema tužitelju. Tužitelj je ugovor raskinuo iz razloga što obračun dobiti i akontacija za 2021. nije napravljen i to je odgađano šest mjeseci. Dodao je da je svaki mjesec pisao pismeno izvješće za taj mjesec, svaki su ponedjeljak imali sastanak u uredu, zastupnik po zakonu tuženika je od lipnja do kolovoza bio na moru, a prije toga mu je dva-tri puta i nakon toga nekoliko puta to naveo kroz izvješća i još barem 20 puta usmeno, na što je dobio odgovor "vidjet ćemo". Mišljenje je zastupnika po zakonu tužitelja da mu je zastupnik po zakonu tuženika zamjerio što nisu dobili jedan tender za KBC Zagreb. S obzirom na financijsku situaciju tuženika 2015. i onu kakva je bila 2022., jasno je da je tuženik imao potpunu posvećenost zastupnika po zakonu tužitelja. Zaključno je naveo da tužitelj nije imao ekskluzivni ugovor za rad sa tuženikom, ekskluziva se odnosila samo na generičke lijekove (čl. 1. ugovora), a dobit drugog društva tužitelja je nastala na osnovu rada sa COVID testovima te se s time nije kršio ugovor sklopljen sa tuženikom. Naime, tužitelj se nije bavio niti originalnim niti generičkim lijekovima nego COVID testovima što spada u medicinske proizvode koji se registriraju drugačije od lijekova. Ujedno je naveo da Novatin d.o.o. (koji je povezan sa Novatin Ltd., Malta) nije registriran kao društvo za prodaju lijekova, odnosno nema dozvolu za promet lijekova, nego je registriran kao marketinška tvrtka, dok je nositelj odobrenja za stavljanje lijekova na tržište u RH je Novatin Ltd., Malta čiji je zastupnik Novatin d.o.o., a što je zastupnik po zakonu tuženika znao još u lipnju 2022. i radi toga nije raskinuo ugovor.

28. Zastupnik po zakonu tuženika ŠŽ, koji je također saslušan u svojstvu stranke, naveo je da su 2022. su tuženika došli e-mailovi koji su tužitelja obavijestili o kontaktima zastupnika po zakonu tuženika (gospodina SŽ) sa S te ga je on zamolio da to riješ, međutim isti to nije napravio iako je rekao da hoće. Iskazao je da Novatin u svom portfelju ima iste neke lijekove u odnosu na koje je nositelj odobrenja tuženik te su njegove primjedbe na rad zastupnika po zakonu tužitelja su iskazane u e-mailu od 7. srpnja 2022. (list 123.-124. spisa). Što se tiče tendera za lijek TreprostrInil naveo je da su izgubili taj posao i da se zastupnik po zakonu tužitelja pobrinuo da ne bude žalbe u postupku javne nabave na način da su propustili rokove za žalbu, a što misli da je učinjeno namjerno. Tuženika je u tom postupku javne nabave zastupala veledrogerija Medical Intertrade, a proces je vodio zastupnik po zakonu tužitelja. Glede obračuna za 2021. naveo je da se ne sjeća tužiteljevog e-maila od 15. travnja 2022., međutim do tada nije mogao biti napravljen obračun bez GFI koji u tom trenutku još nije bio predan. Inače je GFI javno dostupan dokument, a tuženik je prihvaćao sve opravdane obračune tužitelja. Naveo je da nije bila obveza tuženika sačinjavati obračune, već je to bila obveza zastupnika po zakonu tužitelja. Dodao je da mu je teško odgovoriti na pitanje zašto je dio obračuna dobiti za 2021. isplatio tek u travnju 2024., naveo je da su tada već bili u igri kontakti između zastupnika po zakonu tužitelja i S, a ugovor nije raskinuo jer je isti obećao da će sanirati te odnose. Nadalje je naveo da se zastupnik po zakonu tužitelja niti 2021. niti 2022. nije javljao zaposlenicima tuženika na telefon, odnosno službenicima koji su mu bili podređeni, čemu je zastupnik po zakonu tuženika usmeno prigovorio. Ponedjeljkom je bio kolegij uprave te su se uredno sastajali i mjesečno je zastupnik po zakonu tužitelja podnosio pismena izvješća, radilo se o formularima sa pitanjima "što je dobro učinjeno; što nije učinjeno, a trebalo je učiniti; što je kritično da se učini i moja poruka upravi".

29. Sud je poklonio vjeru iskazima zastupnika po zakonu stranaka u dijelu u kojem su suglasno i dosljedno iskazivali o poslovnom odnosu u kojem su stranke bile dugi niz godina, a u kojem dijelu njihovi iskazi nisu u suprotnosti niti sa materijalnim dokazima u spisu.

30. Okolnosti vezane za dobivanje tendera za lijek Treprostrenil, prema ocjeni suda, nisu relevantne za ishod ovog spora budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti to proizlazi iz e-maila od 7. srpnja 2022. (list 123. -124. spisa), da je odgovornost za nedobivanje posla u vezi tog lijeka izazvano postupanjem zastupnika po zakonu tužitelja. Nadalje, prema ocjeni suda, nisu relevantni niti navodi zastupnika po zakonu tuženika koji se tiču odnosa Novatin d.o.o. i Novatin Ltd. Malta budući da se Ugovorom o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. tužitelj (Pharmaceutical-medical solution d.o.o.) obvezao da neće vršiti nikakvu poslovnu djelatnost vezano za originalne ili generičke lijekove na teritoriju RH bez pisane suglasnosti tuženika Alpha- medical d.o.o. (čl. 5. Ugovora) pa stoga bilo kakva povezanost zastupnika po zakonu tužitelja sa društvom Novatin d.o.o. (čiji su suvlasnici Novatin Ltd. Malta i Pifpharma s.r.o. Češka, a osnivač potonje društva je zastupnik po zakonu tužitelja – list 145.-148. i 149.-150. spisa) nije odlučna, osobito ako se uzme u obzir da Novatin d.o.o. nije stavljao na tržište u RH originalne niti generičke lijekove (tuženik to niti ne tvrdi, već prilaže ispis konkurentskih lijekova za koje je nositelj odobrenja Novatin Ltd. Malta – list 131. spisa), a i budući da tuženik navedenu okolnost nije iskoristio kao razlog za raskid Ugovora. Jasno je iz držanja stranaka da je do nemogućnosti daljnje suradnje došlo iz razloga koji se ne tiču obračuna i isplate bonusa nego u svojoj pozadini imaju neke sasvim druge odnose, međutim navedeno nije od utjecaja na preispitivanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu izlazne naknade u ovom sporu.

31. Analizirajući provedene dokaze, sud je utvrdio da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu još od 2015. (zastupnik po zakonu tužitelja se na natječaj tuženika javio u veljači 2015. – list 153. spisa) te je posljednji Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen 1. siječnja 2020. Ovim su ugovorom ugovaratelji detaljno razradili sva međusobna prava i obveze pa tako i one koja se odnose na cijenu i troškove usluga (čl. 7.), bonus (čl. 8.) te obračun i isplatu bonusa (čl. 9.). Prema sadržaju Ugovora, tužitelj je imao pravo uvida u sve troškove koje knjiži računovodstvo, a koji su vezani uz poslovanje tuženika (čl. 8. st 4. Ugovora). Također, tužitelj je, prema izričitoj odredbi čl. 2. toč. 6. Ugovora, imao obvezu izračuna bonusa u odnosu na koji je detaljan način obračuna razrađen u čl. 8. Ugovora. Prema toj ugovornoj odredbi, ne proizlazi da je tuženikova dužnost bila izvršiti obračun bonusa, već iz konteksta cjelokupnog sadržaja Ugovora proizlazi da je tužitelj taj koji je imao obvezu, na temelju financijskih podataka u koje je prema Ugovoru imao pravo uvida, sačiniti obračun bonusa u visini od 15% iznosa od obračunate dobiti koju ostvari tuženik u godišnjoj poreznoj prijavi.

32. Stranke su ugovorile da će se finalni godišnji obračun bonusa izračunati u roku od 30 dana od dana predaje financijskih izvještaja FINA-i i da će tuženik u roku od 15 dana od dana izdavanja računa nakon učinjenog godišnjeg obračuna isti podmiriti. Dakle, jasno je iz ovako stipulirane odredbe čl. 9. st. 4. Ugovora, osobito kada se ona dovede u vezu sa obvezom tužitelja iz čl. 2. toč. 6. Ugovora (obveza izračuna bonusa), da je obveza obračuna bonusa bila na strani tužitelja Međutim, navedeno ne oduzima i tuženiku ovlaštenje i mogućnost da izradi takav obračun. Prema tome, i tužitelj i tuženik su imali mogućnost bilo samostalno, bilo zajednički, izraditi finalni godišnji obračun bonusa, a da je tome tome proizlazi iz činjenice da su tužitelj 15. travnja 2022. i tuženik 16. svibnja 2023. sačinili svoje verzije finalnih godišnjih obračuna bonusa za 2021. Napominje se kako su, prema odredbi čl. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO), sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, što je u ovom konkretnom slučaju izostalo.

33. S obzirom da je rok predaje godišnjeg financijskog izvješća FINA-i 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu, jasno je da je rok iz čl. 4. Ugovora za izračun finalnog godišnjeg obračuna bonusa bio do 30. svibnja 2022. Nije sporno da stranke nisu zajednički sačinile (usuglasile) finalni godišnji obračun bonusa kako je to, možebitno, bila njihova dugogodišnja poslovna praksa iz ranijih godina. Navedeno ne znači da tužitelj, čiji je interes naplatiti bonus, nije mogao, budući da je je GFI javno dostupan i budući da je imao mogućnost GFI pribaviti i izravno od tuženika odnosno njegovog računovodstva sukladno ovlaštenju iz Ugovora, zatražiti odnosno pribaviti GFI za 2021. te sačiniti godišnji obračun bonusa te, ukoliko tuženik ne bi s njime, u skladu s čl. 9. st. 4. Ugovora, usuglasio finalni godišnji obračun, na osnovu svog izračuna izdati račun po osnovi obračuna razlike bonusa za 2021., što je u konačnici i učinio izdavanjem računa od 8. siječnja 2023., a koji račun je tuženik podmirio u nespornom dijelu, dok se za preostali dio među strankama vodi spor.

34. Međutim tuženik, u trenutku kad je tužitelj izjavio raskid Ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno na dan 9. prosinca 2022., prema uvjerenju ovog suda, nije postupao protivno čl. 9. st. 5. Ugovora jer isplatu bonusa za 2021. tužitelju nije bio dužan izvršiti prije proteka roka od 15 dana od dana izdavanja računa.

35. Prema zaključku suda, u trenutku raskida Ugovora nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 17. Ugovora za raskid jer je u tom trenutku tuženik uredno isplatio sva tri predujma bonusa za 2021. i sva tri predujma bonusa za 2022. , dok račun za obračun razlike bonusa za 2021. niti nije mogao isplatiti tužitelju prije nego mu je za isto bio izdan račun po toj osnovi.

36. Stoga za naplatu izlazne naknade u utuženom iznosu, prema ocjeni suda nema ugovorne osnove jer iz cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud ne nalazi da bi na strani tuženika bilo kršenja odredbi čl. 7. do 10. Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2020. Iz navedenog slijedi zaključak suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkom I. izreke presude.

38. Tužitelj, koji je u cijelosti izgubio spor, dužan je tuženiku, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora, a odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife).

39. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife, troškovi sastava podnesaka od 22. travnja 2024. i 26. lipnja 2024. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife te troškovi zastupanja na ročištu 21. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife i na ročištima 19. prosinca 2024. i 4. veljače 2025. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 331,81 EUR (list 30. spisa), ukupno iznosi 4.706,81 EUR.

40. Nisu mu priznati troškovi sastava podnesaka od 11. listopada 2024. i 27. studenog 2024. budući da navedeni podnesci, kojima je tuženik u bitnom ponovio navode i pravna stajališta iz ranijih podnesaka ili je istaknuo navode koji nisu relevantni za ishod postupka, nisu bili potrebni za vođenje ovog spora u smislu čl. 155. ZPP. Nadalje mu nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 22. travnja 2024. i 26. lipnja 2024. preko visine nagrade koja je predviđena u Tbr. 8. toč. 3. Tarife budući da se, iako se radi o obrazloženim podnescima, ne radi o podnescima koji bi, s obzirom na svoju složenost i opširnost, osobito uvažavajući i određene ponavljajuće navode, opravdavali dosuđivanje nagrade koja je predviđena za obrazložene podneske iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Zaključno, tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu 21. listopada 2024. preko visine nagrade predviđene u Tbr. 9. toč. 5. Tarife jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, već je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

41. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.