Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-65/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Horvat, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po OD Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5502/2021. od 19. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5502/2021. od 19. listopada 2022. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5502/2021. od 19. listopada 2022. utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 30. listopada 2007. sadržana u članku 2. toga Ugovora, a koja glasi kako je pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.000,00 kuna odnosno 929,06 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 2007. do isplate (točka II. izreke), kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.030,00 kuna odnosno 933,04 EUR-a (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).
2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe članka 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između njega i tuženika dana 30. listopada 2007. kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora a slijedom toga i isplata plaćene naknade u iznosu od 7.000,00 kuna odnosno 929,06 EUR-a koju je tužitelj platio dana 4. prosinca 2007.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu dana 30. listopada 2007. koji u članku 2. sadrži i odredbu da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora te da je tužitelj tuženiku dana 3. prosinca 2007. na ime jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva platio iznos od 7.000,00 kuna odnosno sada 929,06 EUR-a ali da se radi o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika a da je navedena odredba članka 2. Ugovora neodređena i neodrediva jer u njoj nije navedeno koje je to točno naknade i troškove tužitelj dužan platiti i u kojem točnom iznosu i za koje točno usluge tuženika a iz iskaza tužitelja da proizlazi da tuženik o toj odredbi s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao.
8. Tužitelj dakle nije imao utjecaja na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi, a odredbom članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
9. Protivno stoga žalbenim navodima sporna odredba članka 2. Ugovora o kreditu je ništetna sukladno odredbi članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i članka 102. stavak 1. u svezi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača, pa kako je tužitelj temeljem ništetne odredbe izvršio isplatu u korist tuženika na ime jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva dana 3. prosinca 2007., to je sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima pravilno naložio tuženiku da taj plaćeni iznos plati odnosno vrati tužitelju na koji iznos je kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti i kamate temeljem odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.
10. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare koji je istakao tuženik i pri tom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. lipnja 2021. odnosno zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz točke I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna, to zastara nije nastupila jer je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnove iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima.
11. Neosnovan je žalbeni navod da vrijednost predmeta spora nije pravilno utvrđena odnosno da je utvrđena suviše visoko.
Sukladno naime odredbi članka 37. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) ako tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.
Tužitelj u ovom predmetu ima dva zahtjeva, pa stoga vrijednost predmeta spora ne može biti samo iznos od 7.000,00 kuna kako smatra tuženik jer je to vrijednost samo jednog od dva zahtjeva odnosno zahtjeva za isplatu, dok bi za zahtjev za utvrđenje vrijednost bila 10.000,00 kuna, pa je tužitelj prema tome ispravno naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 17.000,00 kuna.
12. Tuženik u žalbi navodi da je tužitelj kredit konvertirao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je onda dužan snositi trošak naknade koja je naplaćena po predmetnom kreditu.
Iz predmeta međutim to ne proizlazi niti je to tuženik tijekom postupka isticao niti dostavio sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu o provedenoj konverziji. Naprotiv, na pripremnom ročištu održanom 3. veljače 2022. stranke su predložile dokaze i to da se između ostalog izvrši uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu a u kojoj nije bilo Dodatka Ugovoru o provedenoj konverziji, a zatim je održana dana 12. rujna 2022. glavna rasprava na kojoj je saslušan tužitelj koji o provedenoj konverziji nije iskazivao a tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga te je glavna rasprava zaključena.
Tuženik stoga ne može sada u žalbi iznositi nove činjenice jer je to protivno odredbi članka 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
14. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 11. ožujka 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivica Raguž
