Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-96/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-7613/2021-27 od 3. studenog 2023., 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-7613/2021-27 od 3. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice i pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka.

II. Uvažava se žalba tužiteljice, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-7613/2021-27 od 3. studenog 2023., kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom daljnji troškovi postupka za iznos od 62,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama, i sudi se:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici i daljnje troškove postupka u iznosu od 62,19 eura (pored dosuđenog iznosa od 1.011,69 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 3. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 62,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 498,36 eura / 3.754,90 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom dosuđenom bruto iznosu, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.011,69 eura / 7.622,58 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 3. listopada 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica je pobija u dijelu pod točkom II. izreke, kojim joj nisu dosuđeni troškovi postupka za zastupanje na ročište na kojem je objavljena presuda, zbog žalbenog razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Tužiteljica je zatražila i trošak za sastavljanje žalbe.

2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što je pobija i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim mu je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači na način da se odbijen tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od travnja 2017. do rujna 2020., i to s osnove dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

4.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013 („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

4.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene spriječenosti za rad.

5. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013., odnosno odredba članka 55. KU/2018. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013., dok je odredba članka 58. KU/2018. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a KU/2013. te Dodatka I. i odredbe članka 55. i 58. KU/2018.

7. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila kod tuženika,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je radila prekovremeno,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate rada za utuženo razdoblje,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad u umanjenim iznosima,

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., kojim je utvrđeno da neisplaćeni dodatak s naslova posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te da su posljedično tome manje isplaćene i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene spriječenosti za rad u ukupnom iznosu od 3.754,90 kuna bruto (koliko tužiteljica i potražuje).

7.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Pravilno je prvostupanjski sud i prema shvaćanju ovoga suda, zaključio da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, a posljedično tome i uvećanje naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, s time što su joj ti dodaci plaćeni za redovan rad.

8.1. Iz podataka dostavljenih od strane tuženika i provedenog vještačenja proizlazi da je obračun tih dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću, ali je tuženik kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatke na sate provedene i na prekovremenom radu, a što je tuženik propustio.

8.2. Pri tome, valja istaknuti da tužiteljica (jer joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi odredbi članaka 57. i 59. KU/2013., i članka 55. i 58. KU/2018., zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

8.3. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima u bitnom tvrdi da prekovremeni sati rada nisu dio osnovne plaće, ukazuje se da upravo pravo tužiteljice na isplatu predmetnih dodataka na plaću proizlazi iz citiranih odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno i iz odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/19, 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

8.4. Prema odredbi članka 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

9. Posebno se ukazuje, da je na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

10. Pravilno je prvostupanjski sud i u pogledu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad istu tužiteljici dosudio jer joj pripada na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018., te odredbe članka 59. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12.), odnosno odredbe članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 128/17.).

11. Budući da tužiteljici dosuđeni ukupni iznos od 498,36 eura / 3.754,90 kuna bruto, tuženik za sporno razdoblje nije isplatio po navedenim osnovama (visina među strankama nije sporna), to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada joj je taj iznos dosudio skupa s pripadajućim kamatama koje teku na točno određene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, pozivom na odredbu članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Imajući na umu sve navedeno, na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječe ni mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. FD, a na koje se poziva tuženik u žalbi.

13. Neosnovano tuženik pobija i odluku prvostupanjskog suda kojom je tuženiku naloženo da naknadi tužiteljici troškove postupka jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa).

13.1. Međutim, osnovano tužiteljica pobija odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim joj nije dosudio trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 62,19 eura (sadržan je PDV-e).

13.2. Na temelju Tbr. 9. točke 3. Tarife, za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Kako je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude 3. studenog 2023. i kako je zatražena naknada troška za tu parničnu radnju, to nije pravilno postupio prvostupanjski sud kada trošak za tu parničnu radnju nije priznao tužiteljici.

13.3. Dakle, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku-odvjetniku na temelju citiranog Tbr. 9. točke 3. Tarife, pripada i trošak odvjetničkog zastupanja na ročište na kojem se objavljuje presuda, zbog čega je u ovom slučaju tužiteljici valjalo dosuditi i daljnji trošak za pristup na ročište na kojem je objavljena presuda (3. studenog 2023.) u iznosu od 62,19 eura, skupa sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 155/23.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

14. Ukazuje se da je i na sjednici Građanskoga odjela ovoga suda održanoj 1. rujna 2020. zauzeto pravno shvaćanje: "Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. točka 3. Tarife."

15. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom, to joj je trebalo na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, u vezi s Tbr. 10. točkom 5. Tarife, priznati i troškove drugostupanjskog postupka za sastavljanje žalbe u iznosu od 62,50 eura (sadržan je i PDV), dok tuženiku troška za sastavljanje žalbe ne pripada jer nije uspio sa svojom žalbom.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, uvažiti žalbu tužiteljice kao osnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić