Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-107/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenice NMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-83165/2023-2 od 6. lipnja 2024., 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 83165/2023-2 od 6. lipnja 2024.:
- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova od 123,43 EUR i
- preinačuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova od 9,29 EUR na način da se nalaže ovršenici u roku od osam dana naknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 9,29 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova predujmljene naknade za provedbu osnove za plaćanje.
1.1. To se rješenje temelji, s jedne strane, na zaključku suda prvog stupnja o tome da ovrhovoditelj nije dokazao da bi tu naknadu platio i, s druge strane, da je riječ o naknadi koju u smislu članka 22. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020., dalje: ZPONS) Financijska agencija upisuje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provodi ovrhu u korist ovrhovoditelja pa da nema mjesta tome da tu naknadu (ponovno) ovršenica naknađuje ovrhovoditelju uz primjenu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/1012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017., 131/2020. i 114/2022, dalje: OZ)
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 79/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se naloži ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove predujmljene naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 137,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva ovrhovoditelj jer pobijano rješenje sadrži razloge od odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa se pobijano rješenje, suprotno žalbenim navodima, može ispitati.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravni prednik ovrhovoditelja radi naplate potraživanja od 11.307,41 kn /1.500,75 EUR/[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 10. prosinca 2015. do isplate, iznosa od 198,39 kn /26,33 EUR/ te troškovima ovršnog postupka od 1.737,50 kn /230,61 EUR/ i 1.307,50 kn /173,53 EUR/ s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate protiv ovršenice ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 29. srpnja 2016. pod poslovnim brojem Ovrv-26586/2016 donio javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić iz Zagreba. S obzirom na to da ovršenica nije postupila po tom rješenju o ovrsi, ovrhovoditelj je 31. ožujka 2020. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izvansudsku ovrhu tražbina određenih tom ovršnom ispravom.
7.1. Imajući na umu da se ovrha nije provodila radi naplate kojeg od potraživanja iz članka 22. stavka 3. ZPONS-a, ovrhovoditelj je bio dužan u skladu s člankom 22. stavkom 1. tog propisa predujmiti Financijskog agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje. U skladu s člankom 22. stavkom 2. ZPONS-a, Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma. Stoga, imajući na umu da je ovrhovoditelj u prilogu zahtjeva za naknadu troškova dostavio specifikaciju Agencije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-26586/2016 AKTIV s potvrdom o nemogućnosti njezinog izvršenja, očito je da je riječ o osnovi za plaćanje koja je bila upisana u Očevidnik. Iako naknada za provedbu osnove za plaćanje Ovrv-26586/2016 AKTIV u skladu s tada važećim propisom (cjenikom) donesenim na temelju članka 22. stavka 2. ZPONS-a iznosi 132,72 EUR (jer je vrijednost predmeta spora od 1.327,24 EUR do 13.272,28 EUR), iz priložene specifikacije osnove za plaćanje Ovrv-26586/2016 AKTIV slijedi da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji predujmio naknadu za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 EUR (kao da je vrijednost predmeta spora od 26,55 EUR do 132,72 EUR) pa je zaključak suda prvog stupnja o tome da ovrhovoditelj nije (uopće) dokazao da je predujmio navedenu naknadu pogrešan. S obzirom na to da iz isprava koje je dostavio u spis predmeta proizlazi da je naknadu za provedbu osnove za plaćanje Ovrv-26586/2016 AKTIV predujmio u iznosu od 9,29 EUR (a ne kako tvrdi 132,72 EUR), već je stoga njegov zahtjev za naknadu tih troškova koji prelazi iznos od 9,29 EUR (123,43 EUR) pravilno odbijen pa je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a djelomično odbijena žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova od 123,43 EUR.
8. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da se troškovi predujmljene naknade za provedbu osnove za plaćanje u skladu s člankom 22. stavkom 1. ZPONS-a upisuju u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te naplaćuju provedbom ovrhe u korist ovrhovoditelja. Međutim, sud prvog stupnja je pritom izgubio iz vida činjenicu da je Financijska agencija u skladu s člankom 12. stavkom 1. ZPONS-a prestala s izvršenjem osnove za plaćanje Ovrv-26586/2016 AKTIV, zbog čega ti predujmljeni troškovi kao i ostala potraživanja ovrhovoditelja ne temelju te osnove za plaćanje nisu podmirena i to iz razloga koji se ne mogu pripisati ovrhovoditelju. U toj situaciji, ovrhovoditelj će prilikom ponovnog podnošenja te osnove za plaćanje, u skladu s člankom 22. stavkom 1. ZPONS-a za njezinu provedbu ponovno platiti naknadu koju će Financijska agencija u skladu s tim propisom upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te naplatiti provedbom ovrhe u korist ovrhovoditelja. Iz tog propisa, kao niti iz Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 71/2018., 46/2022. i 155/2022.) ne proizlazi da će naknadu plaćenu za provedbu osnove u odnosu na koju je Financijska agencija u skladu s člankom 12. stavkom 1. ZPONS-a prestala izvršenje, naplatiti na temelju zakona provedbom ovrhe u korist ovrhovoditelja prilikom ponovnog podnošenja te osnove na plaćanje. S obzirom na to da je u smislu članka 22. stavka 2. ZPONS-a riječ o troškovima koji su bili nužni za provedbu ovrhe koja nije provedena iz razloga koji se ne mogu pripisati u krivnju ovrhovoditelju, nepravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 14. stavak 4. OZ-a kada je odbio ovrhovoditeljev zahtjev da se naknada tih troškova dosudi ovrhovoditelju u skladu s tim propisom. Zbog toga je djelomično uvažena žalba ovrhovoditelja te je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a preinačeno pobijano rješenje na način da je naloženo ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe od 9,29 EUR sa zatraženom zateznom kamatom o kojoj je odlučeno na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a i članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 12520/11, 78/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., ZOO).
9. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci ovog suda, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž Ovr-58/2024-2 od 27. veljače 2024.
U Varaždinu 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić
