Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10482/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠB, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika ŠB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, broj: 72. Pp-1488/2022-11 od 19. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba okrivljenog ŠB te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni za djelo opisano u izreci, na način da mu se, na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za to djelo izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, koju je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik, u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik ŠB je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Okrivljenik navodi kako nije točno da je upoznat kako mu je izrečena mjera samoizolacije te ističe kako se testirao na bolest COVID 19 i test je bio negativan, nije ni s kim bio u kontaktu i dragovoljac je Domovinskog rata, koji nije ostvario pravo na mirovinu i većinu je vremena nezaposlen pa moli da ga se oslobodi krivnje i odgovornosti, kao i obveze plaćanja novčane kazne.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je dijelom osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da nije znao da mu je određena sigurnosna mjera samoizolacije, niti je to razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer time niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje predmetnog prekršaja, budući da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku navedena sigurnosna mjera bila određena, a s obzirom na praksu usmenog izricanja mjere samoizolacije, okrivljeniku nije trebalo biti izdano posebno rješenje o samoizolaciji, pri čemu se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao. Također, kako okrivljenik ne osporava da je testiranje obavio naknadno, nakon počinjenja prekršaja, bez obzira na njegov navod da je nalaz testa bio negativan, isto nije razlog za isključenje njegove prekršajne odgovornosti, već eventualno okolnost koja može utjecati da njegova kazna bude manja.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je ocijenio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo prestroga. Naime, prvostupanjski sud je na strani okrivljenika kao otegotnu okolnost ocijenio njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost te mu je za prekršaj opisan u izreci izrekao kaznu u iznosu zakonom propisanog posebnog minimuma. No, ovaj sud je ocijenio da, s obzirom da je međuvremenu u odnosu na raniju kažnjavanost okrivljenika nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, smatra se da okrivljenik nije ranije prekršajno kažnjavan te, imajući u vidu i da okrivljenik ističe da je nakon počinjenja prekršaja obavio testiranje na prisutnost virusa SAR CoV-2 i nalaz testa je bio negativan, a koji test prilaže uz žalbu, ovaj je sud preinačio prvostupanjsku odluku o kazni te je okrivljenom izrekao kaznu kao u izreci, u visini ispod zakonom propisanog minimuma, budući da je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna (1.061,78 do 1.990,84 eura), smatrajući istu primjerenom težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenog i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, s time da ako okrivljeni, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.