Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1733/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GJ, zbog prekršaja iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika zastupanog po branitelju Marinu Budimiru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. listopada 2024., broj: Pp-14186/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog GJ te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni GJ obvezan je naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni GJ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 3. Zakona o gradnji, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi kako je izrečena novčana kazna prestroga s obzirom da je okrivljenik nakon počinjenja prekršaja uskladio gradnju predmetne građevine s građevinskom dozvolom, čime je u cijelosti otklonio štetne posljedice počinjenog prekršaja, pa su iz tog razloga ispunjene pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od kazne, odnosno podredno za ublažavanje kazne.
2.2. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud nalazi da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona).
5.1. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna iznosu od 30.000 kuna do 45.000,00 kuna (3.981,68 eura do 5.972,53 eura, preračunato po fiksnom tečaju konverzije), a prvostupanjski je sud kaznu izrekao vrlo blizu donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj, pri čemu je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost te naknadno usklađenje predmetne građevine s građevinskom dozvolom. Navedene okolnosti i ovaj Sud smatra mjerodavnim za donošenje odluke o visini kazne, no iste ne predstavljaju zakonske pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od kazne u smislu članka 38. Prekršajnog zakona, kako to sugerira žalitelj. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenik u žalbi ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke ublažavanjem kazne.
5.2. Stoga izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
7. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja okrivljenika i tužitelja.