Broj: Ppž-12405/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika FF, zastupan po Ivki Dropulić, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 84. stavka 3. u svezi stavka 1. točka 15. Zakona o vodnim uslugama (NN br.: 66/19) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika FF podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Svetom Ivanu Zelini, od 4. listopada 2022., poslovni broj: 26. Pp- 409/2022-13 u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024. i 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika FF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki 1., izreke na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) protiv okrivljenika FF

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. okrivljeni u dijelu naselja u Svetom Ivanu Zelini, na adresi [adresa], u kojem nisu sagrađene komunalne vodne građevina za javnu odvodnju (javna kanalizacija), sanitarne otpadne vode iz građevine (obiteljska kuća) u njegovom vlasništvu, sagrađene na gore navedenoj adresi, na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina], ispušta putem individualnog sustava odvodnje, koji uključuje ukopane cijevi i sabirnu jamu, izvedenih na istoj čestici, a nadzorom vodnog redara izvršenim dana 23. kolovoza 2021. godine utvrđeno je da okrivljeni sadržaj sanitarnih otpadnih voda iz svoje sabirne jame prelijeva odnosno ispušta posredstvom gumenog crijeva izravno na katastarsku česticu broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] (oranica) u vlasništvu podnositeljice predstavke ŠF, Poslovni broj: 26. Pp -409/2022-13 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 2 obzirom na utvrđenu činjenicu protupravnog ispuštanja sanitarnih otpadnih voda iz sabirne jame, javni isporučitelja vodnih usluga VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. je u skladu sa svojim ovlastima iz st.5. čl.81. Zakona o vodnim uslugama, donio Rješenje, klasa: UP/I-363-07/21-01/04, ur. broj: 238/164-21-01-5 od 22. studenoga 2021. godine, a koje Rješenje je postalo izvršno s danom 30.11.2021. godine, kada je uručeno okrivljenom FF, time okrivljeni nije postupio po naredbi iz izvršnog rješenja, odnosno nije vodnom redaru javnog isporučitelja vodnih usluga u roku od 8 dana od primitka Rješenja dostavio valjani dokaz (izdani račun o izvršenoj usluzi) o zakonitom pražnjenju sanitarnih otpadnih voda iz svoje sabirne jame kao sastavnog dijela individualnog sustava odvodnje, a što je bio dužan učiniti najkasnije do dana 8.12.2021. godine u sjedištu javnog isporučitelja vodnih usluga u Zagrebu, Koledovčina ulica 1, dakle, okrivljeni FF valjani dokaz o zakonitom pražnjenju svoje sabirne jame nije dostavio niti do dana sastavljanja optužnog akta, a u roku kojim mu je to naređeno izvršnim rješenjem javnog isporučitelja vodnih usluga, klasa: UP/I-363- 07/21-01/04, ur. broj: 238/164-21-01-5 od 22.11.2021., čime je djelom pod I.1. počinio prekršaj iz čl. 81.st.5. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19), kažnjiv po čl. 84.st.1. toč.15. istog Zakona

II. Djelomičnim prihvaćanjem i u povodu žalbe okrivljenika FF, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijane presude pod točkom 2. pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 225. stavak 4. u svezi. stavka 1. točka 11.. Zakona o vodama (NN br.: 66/19., 84/21, 47/23), te se okrivljeniku primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj iz članka 225 stavak 4. u svezi. stavka 1. točka 11.. Zakona o vodama izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 eura.

III. Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se dopušta obročna otplata kazne u 2 (dva)mjesečna obroka, time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude, a sljedeći dospijeva istekom mjeseca dana od plaćanja prethodnog obroka, a ukoliko okrivljenik o navedenim rokovima o uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

IV. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FF, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto eura) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kuna/ 1061,78 eura, zbog prekršaja iz članka 84. stavka 1. točka 15. Zakona o vodnim uslugama i članka 225 stavka 1. točka 11. Zakona o vodama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan za naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn/ 39,82 eura.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu pobijajući istu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava na štetu okrivljenika. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi da je izreka pod 1. vrlo opširna te da je iz izreke pobijane presude nejasno je i nerazumljivo kada je okrivljenik počinio eventualno djelo prekršaja, nejasno je do kada je okrivljenik trebao dostaviti dokaz o pražnjenju sabirne jame – da li do 08.12.2021. godine ili do sastavljanja optužnog akta ili u roku koji mu je to naređeno izvršnim rješenjem, a nejasno je i kome je okrivljenik trebao dostaviti dokaz – da li vodnom redaru ili u sjedištu javnog isporučitelja. Nadalje, ističe da u konkretnom slučaju nije naznačeno temeljem kojeg propisa, a čiju primjenu nadzire vodni redar je okrivljeniku naređeno dostaviti valjani dokaz – izdani račun o izvršenoj usluzi., stoga se osnovanost pobijane presude ne može ispitati. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je okrivljeniku izrečena kazna temeljem odredbe članka 84. stavak 1. točka 15. Zakona o vodnim uslugama, jer je naznačenom odredbom propisana kazna za pravne osobe, no ne i za fizičke osobe. Okrivljenik nastavno ističe da se i izreka pod 2. ne može ispitati, a presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u čemu okrivljenik nalazi bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona. Izreka presudi u ovom dijelu je vrlo opširna, a okrivljeniku se stavlja na teret da je dužan sabirnu jamu prazniti kako je to propisano stavkom 2. članka 79. Zakona o vodama, a u svezi sa stavkom 2. članka 32. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga izdanih od strane javnog isporučitelja vodnih usluga VODOOPSKRBE I ODVODNJE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., no niti u ovaj izreci niti u obrazloženju pobijane presude nije naznačeno što je propisano odredbom članka 32. stavka 2. naznačenih uvjeta. Okrivljenik ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da se uvidom u zk izvadak može utvrditi tko je vlasnik nekretnine određene katastarske oznake, no ne može se utvrditi gdje se ta nekretnina nalazi te je bilo potrebno izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz prisustvo geodetskog vještaka. Na kraju navodi da je novčana kazna izrečena u previsokom iznosu uzimajući u obzir da do sada nije kažnjavan za ovu vrst prekršaja i da kod inspekcijskog nadzora uredno prazni svoju sabirnu jamu. U obrazloženju presude naznačeno je da su novčane kazne okrivljeniku ublažene i da je za djela pod točkom 1 propisana novčana kazna od 1.000,00 kn do 5.000,00 kn a utvrđena novčana kazna je u iznosu od 3.000,00 kn, a za djelo pod 2 izreke okrivljenikovu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn, a propisana kazna od 2.000,00 kn do 10.000,00 kn.

4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5.Žalba je djelomično osnovana i djelomično bespredmetna.

6.U predmetima u kojima je propisana za prekršaj novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga koji obvezni prekršajni nalog je tužitelj obvezan izdati – članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, zastarni rok je 3 godine (kod prekršaja počinjenih nakon 1. lipnja 2013. godine). U povodu pravodobne žalbe okrivljenika FF ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13 i 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu za djelo prekršaja činjenično opisano pod točkom 1. iz članka 84. stavka 3. u svezi stavka 1. točka 15. Zakona o vodnim uslugama prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kad je prema okrivljenju prekršaj počinjen ( najkasnije do 8. prosinca 2021. godine) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

7.Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika za prekršaj pod točkom 2. izreke pobijane presude, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

8. Bez osnove je žalbeni razlog okrivljenika o počinjenim bitnim povredama odredaba prekršajnog postupka, naime, suprotno tvrdnji okrivljenika izreka pod 2. je jasna razumljiva i precizna jer stavak 2. članka 32. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga izdanih od strane javnog isporučitelja vodnih usluga VODOOPSKRBE I ODVODNJE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. propisuje da pražnjenje i odvoz sadržaja sabirne jame obavlja pravna osoba koja pruža javnu uslugu čišćenja septičkih sabirnih jama, a što je sve u skladu i istovjetno sa odredbom članka 79. stavka 2. Zakona o vodama, a što je valjano obrazloženo, pri tome se ističe da nije bilo potrebito da sud u izreci citira i obrazlaže članak 32. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga izdanih od strane javnog isporučitelja vodnih usluga VODOOPSKRBE I ODVODNJE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. u dijelu koji se propisuje kako sad Sabirna jama mora biti projektirana, izvedena i održavana u skladu s odredbama Odluke o odvodnji otpadnih voda i Pravilniku o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokovima obvezne kontrole ispravnosti građevina odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Narodne novine, br. 3/11). Sabirna jama mora biti s jednom komorom, bez ispusta i preljeva, vodonepropusna, takve zapremine da prihvati najmanje jednomjesečnu količinu otpadnih voda, računajući sa l00 l/st/dne, ali ne manje od 15 m3 korisne zapremine, jer ovo bi tek izreku kako to žalitelj navodi činilo vrlo opširnu, te je isto kao nepotrebno bilo potrebno ispustiti.

9. Odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.Prema tome, hoće li ili neće provesti neki dokaz pitanje je ocjene i odluke suda u svakom pojedinom slučaju, a ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

11.Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje pod točkom 2. izreke, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno pravno označio djela okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, a što je ispravio ovaj sud prihvaćanjem i u povodu žalbe okrivljenika.

12. Naime, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, provedenih materijalnih dokaza i detaljnog i okolnosnog svjedočkog iskaza svjedoka JF – vodnog redara, koji svjedok je detaljno i okolnosno svjedočio o tijeku inspekcijskog nadzora i fotografirala mjesto događaja, a čemu bitnome ne proturječi niti iskaz svjedoka ŠF kao niti drugi provedeni materijalni dokazi, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se žalitelj zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude u tom dijelu koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

13. Činjenice koje terete okrivljenika pod točkom 2. izreke su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda, ovo tim više jer okrivljenik je pozivan na glavnu raspravu, na poziv se nije odazvao, pa time nije iskoristio mogućnost da predlaže dokaze, a u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka što u konkretnom predmetu nije slučaj.

14. Međutim, ovaj Sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika pod točkom 2. izreke pobijane presude u izreci bila propisana novčana kazna u iznosu za fizičku osobu od 2.000,00 kn do 10.000,00 kn, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 47/2023), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 225. stavak 4. u svezi stavka 1. točke 11. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 260,00 do 1320,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 1958, 97 kuna za fizičku osobu, te da je prvostupanjski je pogrešno utvrdio novčanu kaznu za djelo pod 2. u iznosu od 5.000,00 kn što pravilno okrivljenik navodi o žalbi, pa je ovaj sud imajući u vidu žalbene razloge u tom dijelu, kao i naprijed izneseno pravilno označio djelo okrivljenika i izrekao novčanu kaznu kao u izreci smatrajući da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja.

15.Iz navedenih razloga valjalo je djelomičnim prihvaćanjem i u povodu žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti odlučiti kao izreci.

16.Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 13,27 eura/100,00 do 663,61/5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.