Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-798/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru - Građansko upravni odjel, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi ispravka zk upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, te nakon objave presude dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pogrešan upis REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 3368 m2, u naravi pašnjak upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 3368 m2, u naravi pašnjak upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru u korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.

II. Utvrđuje se da je pogrešan upis REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 2762 m2, u naravi pašnjak upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 2762 m2, u naravi pašnjak upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru u korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, FM, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], i to za cijelo.

III. Utvrđuje se da je pogrešan upis REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kao suvlasnika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 2771 m2, u naravi vrt, dvorište, stambena zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru od 2421/2771 dijela, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava suvlasništva na toj nekretnini s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 2771 m2, u naravi vrt, dvorište, stambena zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, od 2421/2771 dijela uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.

IV. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove od 2.050,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos parničnih troškova teče od dana objave presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 11. travnja 2023. zaprimljena je tužba tužitelja FM protiv tužene Republike Hrvatske u kojoj tužitelj navodi da je on vlasnik i posjednik nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 3368 m2, u naravi pašnjak upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 2762 m2, u naravi pašnjak upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] ukupne površine 2771 m2, u naravi vrt, dvorište, stambena zgrada, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog oca CM, te tvrdi da je na predmetnoj nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1970-tih sagradio kuću i pomoćne objekte, s tim da se ranije na parcelama uzgajalo povrće, odnosno prednici tužitelja su obrađivali predmetna zemljišta. Tužitelj nadalje navodi da je njegov otac CM, predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog oca FM, a on od svog oca GM, dakle, predmetne nekretnine se u posjedu obitelji tužitelja te njegovih prednika nalaze preko 100 godina. Tužitelj pojašnjava da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jedinstvenu cjelinu i to kuću s okućnicom, pomoćnim objektima i vrtom na kojem tužitelj i njegova supruga siju i oru, sade lubenice, dinje, krumpire i ostale povrtne kulture, s tim da posjed tužitelja nitko nikada nije uznemiravao niti ometao niti na bilo koji drugi način osporavao, a tuženik nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine, pa ni danas. Predmetna nekretnina je, kako to navodi tužitelj, ograđena zidom i žicom sa svih strana, a tužitelj je za istu pokrenuo i postupak legalizacije te ishodovao rješenje o izvedenom stanju. Tužitelj ističe da u susjedstvu njegove nekretnine susjedi i rodbina su također izgradili kuće i oni (njihovi potomci/nasljednici) su već ishodovali svoje pravo vlasništva na istim i to: na kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] upisana je HM, na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan je DM, a na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano je njih nekolicina. Za katastarsku općinu [katastarska općina] provedena je obnova zemljišne knjige i u pogledu tog postupka na predmetnim nekretninama se kao vlasnik u navedenom postupku upisala Republika Hrvatska, s tim da je tužitelj odbijen po njegovom prigovoru pa time podnosi ovu tužbu sukladno uputi o pravnom lijeku iz rješenja poslovni broj Z-19471/2019 od 20. prosinca 2022. Budući je tužitelj u neprekinutom i samostalnom posjedu svoje obiteljske kuće i okućnice te navedenih nekretnina, te da je njegov posjed ujedno istinit i pošten, te da njegovo pravo vlasništva nikada nije bilo osporavano od strane tuženika ili trećih osoba, to isti predlaže, da sud usvoji njegove osnovne tužbene zahtjeve pod točkama I. do III. usmjerene na utvrđenje da je pogrešan upis tužene na tri utužene čestice, no isti ujedno postavlja i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve pod točkama I. do III. koji su usmjereni na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na tri utužene katastarske čestice.

1.2. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. studenog 2024. (dakle nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu 5. listopada 2023.) u spis dostavio izjavu ŠM, brata tužitelja, na kojoj je potpis istog potvrđen od javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod brojem OV-9706/2024 od 15. listopada 2024. U samoj izjavi BM pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje jamči da su nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u isključivom vlasništvu njegovog brata FM te nadalje u izjavi u bitnome navodi da je njegov brat FM vlasništvo stekao od njihovog oca pok. CM koji ih je, zajedno sa bratom ZM, podijelio te je svatko podjednako dobio što ga pripada, pa samim time između njih braće nikada nije bilo spora, s tim da je predmetna čestica koja je danas ograđena dijelom zidom, a djelom žičanom ogradom, oduvijek bila ograđena i bila je istog oblika.

2. U odgovoru na tužbu tužene Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 18. svibnja 2023. ista se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, pritom u bitnome ističući kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je Sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Tužitelj u tom smislu nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecatelj (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako za napomenuti je da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, ali nije dokazao da li su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja stekao dosjelošću. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel Biograd na Moru broj Z-10211/2015/1375 od 14. rujna 2017. (ls 6-8), Rješenje o izvedenom stanju Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru Klasa: UP/I-361-03/13-11/1321, Urbroj: 2198/1-11-2/4-17-11-JČ od 1. lipnja 2017. (ls 10-12), Rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-19471/2019 od 20. prosinca 2022. (ls 13-14), izvršen je uvid u izvode iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru sa stanjem na dan 8. travnja 2023. k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (ls 15-16), pročitao je neslužbenu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 8. travnja 2023. (ls 17-27), izvršen je uvid u izvode iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru sa stanjem na dan 8. travnja 2023. k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (ls 28-29), pročitao je zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel Biograd na Moru broj Z-10211/2015/940 od 23. veljače 2017. (ls 34-36), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel Biograd na Moru broj Z- 10211/2015/941 od 23. veljače 2017. (ls 37-39), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju ing.geo. TM od 15. svibnja 2024. (ls 64-72), saslušani su svjedoci AM (ls 77), ZM (ls 78), NM (ls 79), OM (ls 83), CM (ls 84), UM (ls 91), te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja FM (ls 91-92).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost njegovih navoda koji se tiču njegovih osnovnih tužbenih zahtjeva, a podredno onih eventualno kumuliranih.

5. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 120 st. 1 ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

7. Prema odredbi čl. 128. st. 1 ZV nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 159 st. 1 ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2 te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3 te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

9. Prema odredbi čl. 18 st. 1 ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3 te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku pokrenutom tužbom za ispravak i koji postupak je proizašao iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

11. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

12. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

13. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

14.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

14.2. Da je u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige, a koji postupak se počeo provoditi 22. srpnja 2015. kroz zemljišnoknjižni predmet ovog suda poslovni broj Z-10211/2015.

14.3. Da iz zapisnika sastavljenog dana 14. rujna 2017. povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z-10211/2015/1375 proizlazi da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana novoformirana kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 2771 m2, od toga dvorište površine 2061 m2, pomoćne zgrade površine 28 m2 i 51 m2, stambena zgrada površine 271 m2 i vrt površine 360 m2, a koja da novoformirana čestica odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 766837 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a na kojem ročištu je nazočni povjerenik IM izjavio da mu je predmetna nekretnina osobno poznata, da se ista nalazi u isključivom posjedu FM koji je sagradio kuću i objekte i kojoj gradnji se prema saznanjima povjerenika nitko nije protivio, a na koji zapisnik je od strane suda doneseno rješenje kojim se na kat. čest. [katastarska čestica] određuje uknjižba prava vlasništva u korist FM za 350/2771 dijela i Republike Hrvatske za 2421/2771 dijela,

14.4. Da iz zapisnika sastavljenog dana 23. veljače 2017. povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z-10211/2015/940 proizlazi da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana novoformirana kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 3368 m2, a koja da novoformirana čestica odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 766837 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a na kojem ročištu je nazočni povjerenik IM izjavio da mu je predmetna nekretnina osobno poznata, da se ista nalazi u posjedu FM, a na koji zapisnik je od strane suda doneseno rješenje kojim se na kat. čest. [katastarska čestica] određuje uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo,

14.5. Da iz zapisnika sastavljenog dana 23. veljače 2017. povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z-10211/2015/941 proizlazi da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana novoformirana kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 2762 m2, a koja da novoformirana čestica odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 766837 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a na kojem ročištu je nazočni povjerenik IM izjavio da mu je predmetna nekretnina osobno poznata, da se ista nalazi u posjedu FM, a na koji zapisnik je od strane suda doneseno rješenje kojim se na kat. čest. [katastarska čestica] određuje uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo,

14.6. Da je ovosudnim rješenjem od 20. prosinca 2022. poslovni broj Z- 19471/2019 odbijen prigovor FM zaprimljen kod ovog suda 27. kolovoza 2019. te da uknjižba prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostaje neizmijenjena,

14.7. Da je od strane Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru doneseno 1. lipnja 2017. rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-11/1321, Urbroj:

2198/1-11-2/4-17-11-JČ (u preslici na ls 10-12), kojim se povodom zahtjeva FM ozakonjuje dovršena, samostojeća, stambena, aktivna zgrada kosoga višestrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade 7,79 m, u maksimalnim tlocrtnim dimenzijama 19,81m x 19,47m, koja se sastoji od prizemlja i dva kata, a koja nekretnina da je izgrađena na nekretnini katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] nove izmjere u izlaganju k. o. [katastarska općina].

15. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom tužitelj u povjesnici tužbe i tijekom postupka ukazuje da su predmetne nekretnine u posjedu njegove obitelji i njegovih prednika nalaze preko sto godina, ovaj sud želi još ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev- 291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da se isti osobno te putem svojih pravnih prednika, a misli se na njegova oca CM, te prethodno na djeda po ocu FM, prema tuženoj može pozivati na to da je stekao pravo vlasništva na ovdje predmetnim kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti i to sve prije početka postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] 2015. godine. Nadalje, za ukazati je najprije da tužitelj u potkrijepu svojih tvrdnji glede načina stjecanja vlasništva na tri utužene katastarske čestice nije dostavio ispravu ili isprave koje bi istoga, makar i izvanknjižno, mogle povezati sa ovdje predmetnim nekretninama. Stoga je razvidno da se ovaj sud kod procjene dokazanosti postojanja odlučnih činjenica relevantnih kod instituta dosjelosti morao osloniti isključivo na provedene dokaze personalne naravi, odnosno na stranački iskaz samog tužitelja te na iskaze svjedoka AM, ZM, FM, OM, CM i UM, a iz čijih iskaza ovaj sud u bitnome izvodi slijedeće zaključke:

- da se obitelj CM u mjestu [adresa] doselila još u 19. stoljeću,

- da tri utužene čestice predstavljaju jedinstveni kompleks u ukupnoj površini od oko 9 – 10 tisuća m2, koji je bio uvijek istog oblika i oduvijek je bio ograđen i to prije šmrikom i dračom, a danas dijelom žičanom ogradom te dijelom betonskim zidom,

- da su mještani [adresa] svi znali da se ovdje radi o zemlji koja je pripadala tužiteljevom djedu FM, odnosno ocu CM, odnosno da nitko drugi iz sela nije smio dolaziti na tu zemlju,

- da je tužiteljev otac CM imao brata ČM i sestru AM i da među njima nije sporno da je ovdje predmetna nekretnina pripadala tužiteljevom ocu CM,

- da je tužiteljev otac CM od djece imao tužitelja, te sinove ŠM i OM i kćeri PM, F i C, te da je još za života tužiteljeva oca određeno da ovdje predmeta nekretnina u cijelosti pripadne upravo tužitelju, s tim da je tužiteljev otac preminuo negdje oko Domovinskog rata,

- da je tužitelj FM početkom 80-ih godina prošlog stoljeća započeo sa gradnjom obiteljske kuće i gospodarskog objekta,

- da na dijelu kompleksa kojeg predstavljaju tri utužene katastarske čestice tužitelj i njegova supruga uzgajaju i povrtlarske kulture,

- da saslušani svjedoci nikada nisu čuli da bi glede tri utužene katastarske čestice ikada bilo spora unutar obitelji FM bilo sporova članova te obitelji sa trećim osobama.

17. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi ili rođeni ili imaju prebivalište u mjestu [adresa] gdje se nalaze sporne nekretnine, neki i sada imaju nekretnine koje se nalaze u neposrednoj blizini sa ovdje predmetnima, dok su neki od svjedoka osobe u izrazito dubokoj životnoj dobi, pa je tako saslušani svjedok ZM rođen 1933., a svjedok UM rođen je 1934., radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretninama koje su predmet spora. Dakle, ovaj sud izvodi zaključak iz iskaza saslušanih svjedoka čiji su iskazi u bitnim dijelovima istaknuti pod točkom 16. obrazloženja ove presude, da je tužitelj preko svojih prednika, a misli se na oca CM te djeda FM, u posjedu predmetnih nekretnina u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća.

18. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP prava već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima G i dr. protiv [adresa] i H protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

19. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su prednici tužitelja (njegov otac CM i djed FM) bili, zajedno sa samim tužiteljem, samostalni posjednici ovdje triju predmetnih čestica zemlje u kontinuitetu gledajući vremenski barem od sredine prošlog stoljeća, pa da je stoga tužitelj temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom tih čestica svakako prije 2015. kada je pokrenut postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Drugim riječima, smatrajući upravo ovdje tužitelja te prije njega njegovog oca CM jedne strane samostalnim posjednicima predmeta spora u periodu od četrdeset godina koji je prethodio danu 22. srpnja 2015. (vidjeti točku 14.2. obrazloženja), a pritom smatrajući da je posjed tužitelja i njegova prednika kroz taj period na tri predmetne čestice u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), proizlazi konačni zaključak ovog suda da je tužitelj uspio dokazati da su do onog datuma 22. srpnja 2015. bili ispunjeni uvjeti temeljem kojih se može smatrati da je upravo tužitelj FM stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u smislu odredbe iz čl. 159. st. 4. u svezi čl. 388. st. 4. ZV, pa da je slijedom toga pogrešno upisana Republika Hrvatska na tim česticama kao vlasnik kroz postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a koji ispravak pogrešnog upisa je stoga imao pravo zahtijevati tužitelj pokretanjem ove parnice prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96.

20. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa tužitelj, odnosno njegovi prednici mogli steći vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka i to u smislu da oni svi suglasno iskazuju da nije bilo nikakvog spora između tužiteljeva oca CM te njegova brata ČM i sestre AM da bi ovdje predmetne nekretnine pripadale isključivo tužiteljevu ocu, s tim da u ovome dijelu sud posebice želi ukazati na iskaz svjedokinje AM koja je kći danas pok. ČM, tužiteljeva strica i brata njegova oca CM, i koja izričito iskazuje da joj je poznato da su se njihovi roditelji podijelili dok je svjedokinja bila u dobi od 12 godina (napomena suda: svjedokinja je rođena 1957.) i kada su parcele o kojima ista iskazuje pripadale tužiteljevu ocu CM, s tim da ova svjedokinja potvrđuje da niti sestra od njenog oca ČM i strica CM, koja se zvala AM, kao niti njena djeca imaju bilo kakvih potraživanja prema tri ovdje predmetne čestice. Nadalje, da niti između nasljednika CM, odnosno tužiteljeve braće ŠM i ZM te sestara D, PM i C nije sporno da tri ovdje utužene čestice za cijelo pripadaju isključivo tužitelju, ovaj sud osim iz iskaza svih prije navedenih svjedoka posebice zaključuje iz sadržaja ovjerene izjave tužiteljeva brata ŠM, a koji je sadržaj u bitnome reproduciran pod točkom 1.2. obrazloženja ove presude. Za ukazati je od strane ovog suda da je on spomenutu ovjerenu izjavu ŠM sukladno odredbi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP ipak uzeo u obzir kao dokaz unatoč tome što je ista dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a to obzirom je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka ipak predlagao saslušati u svojstvu svjedoka ŠM (dok je dostavu ovjerene izjave, a ne saslušanje ŠM kao svjedoka tužitelj pravdao njegovim narušenim zdravstvenim stanjem) te obzirom je predmetna ovjerena izjava tijekom dokaznog postupka dostavljena i zakonskom zastupniku tuženika, a isti se nije izrijekom protivio njenom čitanju tijekom dokaznog postupka.

21. Što se tiče izjave PM (za koju sud zaključuje da se radi o tužiteljevoj sestri) na kojoj je njen potpis potvrđen dana 2. prosinca 2024. od strane javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru pod brojem OV-11035/2024 i u kojoj izjavi ista "priznaje tužbu njenog brata FM kao istinitu i točnu u cijelosti" jer da je "to kuća njenog brata (misli na tužitelja) i za koju ona i njene sestre F i C te njena braća ŠM i ZM ne polažu prava" i koja izjava je u spis poštom zaprimljena 3. prosinca 2024., za zaključiti je da nije tu izjavu PM dostavila u spis ničim izazvana, naime ista nije tužena u ovoj parnici pa da bi priznavala tužbu njenom bratu, već je životno i logično za pretpostaviti da je ta izjava dostavljana na inicijativu i sugestiju ovdje tužitelja. Međutim, obzirom PM nije od strane tužitelja do zaključenja prethodnog postupka predlagana za saslušanje u svojstvu svjedoka, to ovaj sud spomenutu izjavu PM sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP u ovoj pravnoj stvari nije uzeo u obzir kao dokaz.

22. Obzirom je sud u cijelosti prihvatio kao osnovane tužiteljeve osnovne tužbene zahtjeve pod I. do III., to sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP nije bio potrebe da se sud u obrazloženju ove presude uopće osvrće na eventualno kumulirane tužbene zahtjeve od I. do III.

23. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženoj temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom popisu troška sa ls 94, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.400,00 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). Sud međutim nije tužitelju priznao popisanih 100 bodova za sastav podneska od 8. svibnja 2023. obzirom se tu radi o najobičnijem popratnom dopisu prilog kojeg tužitelj u spis dostavlja dokumentaciju koji je isti mogao već dostaviti kao prilog njegove tužbe, slijedom čega sud smatra da se tu na radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice. Što se tiče podneska od 10. listopada 2023. za koji je tužitelj popisao nagradu od 25 bodova ukazuje se da podnesak tužitelja s tim datumom ne prileži u predmetnom spisu, dok je glede podneska od 3. lipnja 2024. (ls 61) za koji je tužitelj popisao nagradu od 25 bodova sud također smatrao da se tu radi o najobičnijoj požurnici, odnosno da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja ove parnice. U odnosu na popisane stavke za pristup njegove odvjetnice na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao zatraženih 100 bodova za svako od pet ročišta održana 5. listopada 2023., 1. prosinca 2023., 11. listopada 2024., 22. studenog 2024. i 17. siječnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 600 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.200,00 EUR koji potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 1.500,00 EUR. Potonji iznos od 1.500,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta, nakon čega se dođe do iznosa od 2.050,00 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tužena, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 11. ožujka 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po zakonskim zastupnicima iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (Na broj P-DO-71/2023).